04 Evanđelje po Ivanu

Evanđelje po Ivanu

1
1 U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše s Bogom i Riječ bijaše Bog.
2 On u početku bijaše s Bogom.
3 Sve je po njemu postalo, i nije bez njega postalo ništa što je postalo.
4 U njemu bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.
5 I svijetli svjetlo u tami i tama ga ne obuze.
6 Pojavi se čovjek poslan od Boga, čije ime bijaše Ivan.
7 On je došao kao svjedok svjedočiti za Svjetlo, da svi povjeruju po njemu.
8 Ne bijaše on to Svjetlo, nego bijaše poslan svjedočiti za Svjetlo.
9 Bijaše to Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.
10 On na svijetu bijaše i svijet po njemu postade, a svijet ga ne upozna.
11 K svojima je došao i njegovi ga ne primiše;
12 a svima koji ga primiše on dade moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime,
13 koji nisu rođeni od krvi, ni od volje tijela, ni od volje muškarčeve, nego od Boga.
14 I postade Riječ tijelom i prebivaše među nama; i promatrali smo slavu njegovu, slavu kao u jedinorođenoga od Oca, punog milosti i istine.
15 Ivan je svjedočio za njega i vikao, rekavši: “Ovo je onaj za koga govorih: ‘Onaj koji za mnom dolazi, preda mnom je, jer bijaše prije mene.’ ”
16 I od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
17 Jer Zakon je bio predan po Mojsiju, a milost i istina došla je po Isusu Kristu.
18 Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni Sin, koji je u Očevu naručju, on ga je objavio.
19 A ovo je svjedočanstvo Ivanovo kad su mu Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i Levite da ga upitaju: “Tko si ti?”
20 I prizna on; i ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist.”
21 I upitaše ga: “Dakle, što? Jesi li Ilija?” I reče im: “Nisam.” “Jesi li Prorok?” I odgovori: “Ne.”
22 Tada mu rekoše: “Tko si ti? da damo odgovor onima koji nas poslaše. Što ti kažeš o sebi?”
23 On reče: “Ja sam glas jednoga koji viče u pustinji: ‘Poravnite put Gospodinu’, kao što reče prorok Izaija.”
24 A ti izaslanici bijahu od farizejâ.
25 I upitaše ga: “Zašto onda krstiš ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni Prorok?”
26 Ivan im odgovori, rekavši: “Ja krstim vodom, ali među vama stoji jedan koga ne poznate.
27 On je taj koji za mnom dolazi, a prije mene je, komu ja nisam dostojan odriješiti remen na obući.”
28 Sve se to zbilo u Betabari, s one strane Jordana, gdje je Ivan krstio.
29 Idućeg dana ugleda Ivan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: “Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijeh svijeta.
30 Ovo je onaj za koga rekoh: ‘Poslije mene dolazi čovjek koji je preda mnom, jer prije mene bijaše.’
31 Nisam ga poznavao, ali sam zato došao i krstim vodom da se on očituje Izraelu.”
32 I posvjedoči Ivan, rekavši: “Vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i ostaje na njemu.
33 Ja ga nisam poznavao, ali onaj koji me poslao krstiti vodom, on mi reče: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’
34 Ja sam to vidio i svjedočim da je taj Sin Božji.”
35 Idućeg dana opet stajaše Ivan, i dvojica od njegovih učenika.
36 Gledajući na Isusa gdje prolazi, reče on: “Evo Jaganjca Božjega!”
37 I čuše ga ta dva učenika što govori pa pođoše za Isusom.
38 Okrenuvši se, ugleda ih Isus gdje ga slijede pa im reče: “Što tražite?” Oni mu rekoše: “Rabbi” (a to prevedeno znači: Učitelju), “gdje boraviš?”
39 Reče im on: “Dođite i vidite.” Oni dođoše i vidješe gdje on boravi te ostadoše s njime taj dan; a bijaše otprilike deseti sat.
40 Andrija, brat Šimuna Petra, bio je jedan od one dvojice koja su čula Ivana i pošla za njim.
41 On najprije nađe svoga brata Šimuna i reče mu: “Našli smo Mesiju”, što prevedeno znači: Krist.
42 I dovede ga k Isusu. Pogledavši ga, Isus reče: “Ti si Šimun, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kefa”, što prevedeno znači “kamen”.
43 Idući dan htjede Isus poći u Galileju pa nađe Filipa i reče mu: “Slijedi me.”
44 A Filip bijaše iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.
45 Filip nađe Natanaela i reče mu: “Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.”
46 I reče mu Natanael: ”Može li išta dobro doći iz Nazareta?” Reče mu Filip: “Dođi i vidi.”
47 Ugleda Isus Natanaela gdje dolazi k njemu pa reče za nj: “Evo pravoga Izraelca u kome nema lukavstva!”
48 Natanael mu reče: “Odakle me znaš?” Isus odgovori i reče mu: “Vidjeh te prije no što te Filip pozvao, dok si bio pod smokvom.”
49 Odgovori Natanael i reče mu: “Rabbi, ti si Sin Božji; ti si Kralj Izraela.”
50 Odgovori Isus i reče mu: “Zato što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ? Vidjet ćeš i veće od toga.”
51 I reče mu: “Zaista, zaista, kažem vam: Odsada ćete gledati nebo otvoreno i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina čovječjega.”

2
1 A bijaše trećega dana svadba u Kani galilejskoj; i bijaše ondje Isusova majka.
2 Na svadbu je bio pozvan i Isus i njegovi učenici.
3 Kad im je ponestalo vina, reče Isusu njegova majka: “Nemaju vina.”
4 Reče joj Isus: “Ženo, što ja imam s tobom? Moj čas još nije došao.”
5 Majka njegova reče slugama: “Što god vam on kaže, učinite.”
6 A bijaše ondje postavljeno šest kamenih posuda za vodu, prema običaju za čišćenje u Židovâ, svaka zapremine od dvije ili tri mjere.
7 Reče im Isus: “Napunite posude vodom.” I napuniše ih do ruba.
8 I reče im: “Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” I odniješe.
9 Kada je ravnatelj stola okusio vodu koja je postala vino, a nije znao odakle je, znale su sluge koje su vodu zagrabile, dozva on mladoženju
10 i reče mu: “Svaki čovjek najprije posluži dobro vino, a kada se dosta napiju, ono lošije; no ti si dobro vino čuvao sve do sada.”
11 Taj početak čudesa učinio je Isus u Kani galilejskoj te očitovao svoju slavu; i povjerovaše njegovi učenici u njega.
12 Nakon toga siđe on u Kapernaum, i njegova majka, i njegova braća, i njegovi učenici; i ne ostadoše ondje mnogo dana
13 I približila se židovska Pasha pa uzađe Isus u Jeruzalem.
14 I nađe u Hramu one koji prodavahu volove i ovce i golubove, i mjenjače novca gdje sjede.
15 Načinivši bič od uzica, sve ih istjera iz Hrama, i ovce, i volove, a mjenjačima rasu novac i isprevrta stolove.
16 I reče onima koji prodavahu golubove: “Nosite to odavde; ne pravite od kuće moga Oca kuću trgovačku.”
17 I sjetiše se njegovi učenici da je pisano: “Revnost za dom tvoj izjeda me.”
18 Tada odgovoriše Židovi i rekoše mu: “Koji znak nam pokazuješ, kad već to činiš?”
19 Odgovori Isus i reče im: “Uništite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.”
20 Tada rekoše Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti ćeš ga podići u tri dana?”
21 No on je govorio o hramu svoga tijela.
22 Stoga se, kada je uskrsnuo od mrtvih, njegovi učenici sjetiše da im je to bio rekao te povjerovaše Pismu i riječi koju Isus bijaše rekao.
23 A kada je boravio u Jeruzalemu tijekom Pashe, za blagdana, mnogi povjerovaše u njegovo ime kad vidješe znamenja koja je činio.
24 Ali im se sâm Isus nije povjeravao; jer je poznavao sve ljude
25 i nije trebao da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: jer je znao što je u čovjeku.

3
1 Bijaše među farizejima neki čovjek imenom Nikodem, poglavar Židova.
2 On noću dođe k Isusu i reče mu: “Rabbi, znamo da si učitelj od Boga došao, jer nitko ne može činiti ta čudesa koja ti činiš, osim ako Bog nije s njim.”
3 Odgovori Isus i reče mu: “Zaista, zaista, kažem ti: Ako se tko ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstvo Božje.”
4 Reče mu Nikodem: “Kako se čovjek može roditi kad je star? Može li po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?”
5 Isus odgovori: “Zaista, zaista, kažem ti: Ako se tko ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.
6 Ono što je rođeno od tijela, tijelo je, a ono što je rođeno od Duha, duh je.
7 Ne čudi se što ti rekoh: ‘Morate se nanovo roditi.’
8 Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide: tako je svaki koji je rođen od Duha.”
9 Odgovori Nikodem i reče mu: “Kako to može biti?”
10 Odgovori Isus i reče mu: “Ti si učitelj Izraelu i ne znaš to?
11 Zaista, zaista, kažem ti: Govorimo ono što znamo i svjedočimo ono što vidjesmo, ali naše svjedočanstvo ne primate.
12 Ako sam vam rekao ovo zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem o onom nebeskom?
13 Nitko nije uzašao na nebo, osim onaj koji je sišao s neba, to jest Sin čovječji, koji je na nebu.
14 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin čovječji,
15 da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.
16 Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.
17 Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
18 Onaj tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a onaj tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.
19 A ovo je ta osuda: svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo, jer im djela bijahu zla.
20 Jer svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu da se ne osude njegova djela;
21 ali onaj tko čini istinu, dolazi k svjetlu da se očituju njegova djela da su u Bogu učinjena.”
22 Poslije toga dođoše Isus i njegovi učenici u pokrajinu Judeju; i zadržao se ondje s njima i krstio.
23 I Ivan je krstio u Enonu, blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode: i dolazili su i krstili se,
24 jer Ivan još ne bijaše bačen u tamnicu.
25 Tada između nekih Ivanovih učenika i Židova izbi raspra o čišćenju.
26 I dođoše oni k Ivanu i rekoše mu: “Rabbi, onaj koji je bio s tobom s onu stranu Jordana, za kojega si ti svjedočio, evo, on krsti i svi dolaze k njemu.”
27 Odgovori Ivan i reče: “Ne može čovjek primiti ništa, osim ako mu je dano s neba.
28 Vi mi sami svjedočite da rekoh: ‘Nisam ja Krist’, nego da sam poslan pred njim.’
29 Onaj tko ima mladenku, mladoženja je; ali prijatelj mladoženjin, koji stoji i sluša ga, silno se raduje zbog mladoženjina glasa. Ta se moja radost, stoga, ispunila.
30 On mora rasti, a ja se moram umanjivati.
31 Onaj koji odozgor dolazi, iznad sviju je: onaj tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori; onaj koji s neba dolazi, iznad sviju je.
32 I ono što je on vidio i čuo, to svjedoči, a nitko ne prima njegovo svjedočanstvo.
33 Onaj tko je primio njegovo svjedočanstvo potvrdio je da je Bog istinit.
34 Jer onaj koga je Bog poslao, Božje riječi govori: jer Bog mu Duha ne daje na mjeru.
35 Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.
36 Onaj tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a onaj tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti život, nego gnjev Božji ostaje na njemu.”

4
1 Kada, dakle, Gospodin dozna da su farizeji čuli da on, Isus, dobiva i krsti više učenika negoli Ivan
2 (premda sâm Isus nije krstio, nego njegovi učenici),
3 napusti on Judeju te ponovno ode u Galileju.
4 A morao je proći kroz Samariju.
5 Tada dođe on do samarijskoga grada zvana Sihar, blizu zemljišta koje je Jakov dao svome sinu Josipu.
6 Ondje bijaše Jakovljev zdenac. Isus, umoran od puta, sjede kraj zdenca; a bijaše oko šestoga sata.
7 Tada dođe neka žena iz Samarije zagrabiti vodu. Reče joj Isus: “Daj mi piti.”
8 (Jer njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti nešto za jelo.)
9 A žena Samarijanka mu reče: “Kako to da ti, koji si Židov, tražiš piti od mene, žene Samarijanke?” jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.
10 Odgovori joj Isus: “Kada bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi od njega zaiskala i on bi tebi dao živu vodu.”
11 Reče mu žena: “Gospodine, nemaš čime zagrabiti, a i zdenac je dubok; odakle ti onda živa voda?
12 Zar si ti veći od našega oca Jakova, koji nam je dao ovaj zdenac; i sâm je iz njega pio, i djeca njegova, i njegova stoka?”
13 Odgovori Isus i reče joj: “Svatko tko pije od te vode, ponovno će ožednjeti;
14 ali onaj tko pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvorom vode koja teče u život vječni.”
15 Reče mu žena: “Gospodine, daj mi tu vodu da ne žednim i da ne dolazim ovamo zahvaćati.”
16 Reče joj Isus: “Idi pozovi svoga muža pa dođi ovamo.”
17 Odgovori mu žena i reče: “Nemam muža.” Reče joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža’;
18 jer pet muževa si imala, a ni ovaj kojega sada imaš nije tvoj muž. To si po istini rekla.”
19 Reče mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok.
20 Naši su se očevi klanjali na ovoj gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.”
21 Isus joj reče: “Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
22 Vi se klanjate onome što ne znate, mi se klanjamo onome što znamo: jer spasenje je od Židova.
23 Ali dolazi čas, već sada je, kada će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini: jer takve klanjatelje traži Otac.
24 Bog je Duh; i oni koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.”
25 Reče njemu žena: “Znam da dolazi Mesija, koji se zove Krist. Kada on dođe, sve će nam objaviti.”
26 Reče joj Isus: “Ja sam taj, ja koji ti govorim.”
27 Nato dođoše njegovi učenici te se začudiše tome što je on razgovarao sa ženom; no nijedan ne reče: “Što tražiš?” ili: “Zašto razgovaraš s njom?”
28 Tada žena ostavi svoj krčag te ode u grad i reče ljudima:
29 “Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što god sam učinila. Nije li to Krist?”
30 Oni tada iziđoše iz grada i dođoše k njemu.
31 U međuvremenu su ga učenici molili, rekavši: “Učitelju, jedi.”
32 No on im reče: “Ja imam za jesti jelo za koje vi ne znate.”
33 Stoga učenici rekoše jedan drugome: “Da mu nije tko donio što za jesti?”
34 Reče im Isus: “Moje jelo je činiti volju onoga koji me poslao i dovršiti njegovo djelo.
35 Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i dolazi žetva’? Gle, kažem vam, podignite svoje oči i pogledajte polja, jer su već bijela za žetvu.
36 I onaj koji žanje prima plaću i sabire urod za život vječni: da se mogu zajedno radovati i onaj koji sije i onaj koji žanje.
37 Jer u tome je istinita ova izreka: ‘Jedan sije, a drugi žanje.’
38 Ja sam vas poslao žeti ono oko čega se niste trudili: drugi su se trudili, a vi ste ušli u njihov trud.”
39 I mnogi od Samarijanaca iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi one žene, koja je svjedočila: “Rekao mi je sve što god sam učinila.”
40 Kada Samarijanci dođoše k njemu, zamoliše ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana.
41 I mnogo ih više povjerova zbog njegove riječi
42 pa rekoše ženi: “Vjerujemo, ali ne zbog tvoga kazivanja, jer sami smo ga čuli i znamo da je on uistinu Krist, Spasitelj svijeta.”
43 A nakon dva dana ode on odande i pođe u Galileju.
44 Jer sâm je Isus posvjedočio da prorok nema časti u svome zavičaju.
45 Kada je, dakle, stigao u Galileju, Galilejci ga primiše, pošto su vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za blagdana: jer i oni bijahu pošli na blagdan.
46 I dođe Isus opet u Kanu galilejsku, gdje je ono od vode načinio vino. A bijaše ondje neki kraljev službenik kojemu je sin bolovao u Kapernaumu.
47 Kada je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, ode on k njemu; i zaklinjaše ga da siđe i ozdravi mu sina, jer ovaj samo što nije umro.
48 Tada mu Isus reče: “Ako ne vidite znamenja i čudesa, nipošto nećete vjerovati.”
49 Reče mu kraljev službenik: “Gospodine, siđi prije no što mi umre dijete.”
50 Isus mu reče: “Idi; sin tvoj živi.” I povjerova čovjek riječi koju mu Isus bijaše rekao i ode.
51 Dok je silazio, u susret mu dođoše sluge te mu rekoše: “Tvoj sin živi.”
52 Tada se raspita od njih za sat kada mu je krenulo nabolje; i rekoše mu: “Jučer u sedam sati pustila ga je vrućica.”
53 Tako dozna otac da je to bilo istoga sata u koji mu je Isus rekao: “Sin tvoj živi”; i povjerova on i sav njegov dom.
54 To je opet drugo čudo koje je učinio Isus kada je iz Judeje došao u Galileju.

5
1 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa uzađe Isus u Jeruzalem.
2 A u Jeruzalemu se kod Ovčje tržnice nalazi kupalište koje se hebrejski naziva Bethesda i ima pet trijemova.
3 U njima je ležalo mnoštvo nemoćnih, slijepih, hromih i uzetih. Čekali su da se pokrene voda;
4 jer bi anđeo povremeno silazio u kupalište i uzburkao vodu. Tko bi prvi sišao nakon što se voda uzburka, ozdravio bi od kakve god bolesti bolovao.
5 I bijaše tamo neki čovjek koji je bolovao trideset i osam godina.
6 Njega ugleda Isus gdje leži te mu, znajući da je već dugo u tome stanju, reče: “Želiš li ozdraviti?”
7 Nemoćnik mu odgovori: “Gospodine, nemam čovjeka koji bi me odnio u kupalište kada se uzburka voda; a dok ja dolazim, drugi siđe prije mene.”
8 Reče mu Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj.”
9 I odmah ozdravi čovjek, uze svoju postelju i prohoda. A taj dan bijaše subota.
10 Zato Židovi rekoše ozdravljenomu: “Subota je; nije ti dopušteno nositi postelju.”
11 On im odgovori: “Onaj koji me ozdravio reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodaj.’ ”
12 Tada ga upitaše: “Koji ti je to čovjek rekao: ‘Uzmi svoju postelju i hodaj’?”
13 Ali ozdravljeni nije znao tko je taj, jer je Isus nestao u mnoštvu koje je bilo na tome mjestu.
14 Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: “Evo, ozdravio si: ne griješi više, da ti se ne dogodi što gore.”
15 Ode čovjek i javi Židovima da je Isus taj koji ga je ozdravio.
16 Zbog toga su Židovi progonili Isusa i htjeli ga ubiti, jer je to učinio u subotu.
17 Ali Isus im odgovori: “Otac moj radi sve do sada, i ja radim.”
18 Zbog toga ga Židovi još više nastojahu ubiti; jer ne samo što je prekršio subotu, nego je i Boga nazivao svojim Ocem izjednačujući sebe s Bogom.
19 Tada im Isus odgovori i reče: “Zaista, zaista, kažem vam: Sin sâm od sebe ne može činiti ništa, nego ono što vidi da čini Otac; jer što god on čini, to jednako i Sin čini.
20 Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sâm čini: pokazat će mu i veća djela od ovih, da ćete se čuditi.
21 Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje ih, tako i Sin oživljuje koga hoće.
22 Jer Otac ne sudi nikoga, nego je sav sud predao Sinu:
23 da svi časte Sina kao što časte Oca. Onaj tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga je poslao.
24 Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me poslao ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25 Zaista, zaista, kažem vam: Dolazi čas, već sada je, kada će mrtvi čuti glas Sina Božjega; i živjet će oni koji čuju.
26 Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.
27 A dao mu je i ovlast da sudi, jer je Sin čovječji.
28 Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas:
29 i izići će oni koji su činili dobro, na uskrsnuće života, i oni koji su činili zlo, na uskrsnuće osude.
30 Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa. Kako čujem sudim i sud moj je pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me poslao.
31 “Ako ja svjedočim sâm za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito.
32 Drugi je koji svjedoči za mene; i znam da je istinito svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.
33 Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu.
34 No ja ne primam svjedočanstvo od čovjeka, nego govorim ovo da se vi spasite.
35 On je bio svjetiljka koja gori i svijetli, a vi se htjedoste samo na tren radovati u njegovu svjetlu.
36 Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova; jer djela koja mi je Otac dao da dovršim, upravo djela koja činim, svjedoče za mene da me poslao Otac.
37 I sâm Otac, koji me poslao, posvjedočio je za mene. Niti ste ikada čuli njegov glas, niti ste vidjeli njegov lik;
38 a ni njegovu riječ nemate da prebiva u vama, jer ne vjerujete onomu koga je on poslao.
39 Istražujte Pisma, jer po njima mislite imati život vječni: i ona su ta koja svjedoče za mene.
40 I ne želite doći k meni, da život imate.
41 Slavu od ljudi ja ne primam,
42 ali vas upoznah, da nemate ljubavi Božje u sebi.
43 Ja sam došao u ime svoga Oca i vi me ne primate; dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.
44 Kako biste i mogli vjerovati, kada primate slavu jedan od drugoga, a slavu koja dolazi od Boga jedinoga ne tražite?
45 Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu: ima jedan koji vas tuži, to jest Mojsije, u koga se uzdate.
46 Jer da ste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: jer o meni je on pisao.
47 Ali ako ne vjerujete njegovim spisima, kako ćete mojim riječima vjerovati?”

6
1 Poslije toga ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, to jest Tiberijadskoga mora.
2 I slijedilo ga je veliko mnoštvo, jer su vidjeli njegova čudesa koja je učinio na bolesnima.
3 I uzađe Isus na goru i sjeđaše ondje sa svojim učenicima.
4 A bijaše blizu Pasha, blagdan Židova.
5 Kada Isus podiže oči i ugleda veliko mnoštvo kako dolazi k njemu, reče on Filipu: “Gdje da kupimo kruha da ovi mogu jesti?”
6 Ali to je rekao kušajući ga, jer je znao što kani učiniti.
7 Filip mu odgovori: “Kruha za dvjesto denara ne bi bilo dovoljno da svaki dobije malo.”
8 Reče mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:
9 “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih hljebova i dvije ribice; ali što je to za tolike?”
10 I reče Isus: “Dajte da ljudi posjedaju.” A bijaše mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše, dakle, muškarci, na broj oko pet tisuća.
11 I uze Isus hljebove te ih, nakon što je zahvalio, davaše učenicima, a učenici onima koji su posjedali; tako i od ribica, koliko su god htjeli.
12 Kada su se nasitili, reče on svojim učenicima: “Pokupite preostale ulomke da ništa ne propadne.”
13 Stoga ih pokupiše, i napuniše dvanaest košara ulomaka od pet ječmenih hljebova, što je preostalo onima koji su jeli.
14 Tada ljudi, vidjevši čudo koje je učinio Isus, rekoše: “Ovo je uistinu taj prorok koji treba doći na svijet.”
15 A kada Isus uvidje da kane doći i nasilu ga učiniti kraljem, povuče se ponovno u goru, sasvim sâm.
16 A kada se spustila večer, siđoše njegovi učenici k moru
17 te, ušavši u lađu, krenuše preko mora u Kapernaum. Već se i smračilo, a Isus još ne bijaše došao k njima.
18 A more se uzburkalo, jer je puhao snažan vjetar.
19 Kada su tako odveslali dvadeset i pet ili trideset stadija, ugledaše Isusa gdje hoda po moru i približava se lađi; i preplašiše se.
20 No on im reče: “Ja sam; ne bojte se.”
21 Tada ga spremno primiše u lađu; i odmah lađa bijaše na obali kamo su pošli.
22 Idućega dana mnoštvo koje je ostalo s druge strane mora vidje da ondje nije bilo neke druge lađe, osim one u koju bijahu ušli njegovi učenici, i da Isus nije ušao u lađu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici otišli sami.
23 (Međutim, iz Tiberijade stigoše druge lađe blizu onoga mjesta gdje su jeli kruh nakon što Gospodin bijaše zahvalio.)
24 Kada mnoštvo vidje da Isus nije ondje, ni njegovi učenici, i sami uđoše u lađe te dođoše u Kapernaum tražeći Isusa.
25 I, našavši ga s onu stranu mora, rekoše mu: “Rabbi, kada si došao ovamo?”
26 Odgovori im Isus i reče: “Zaista, zaista, kažem vam: Tražite me, ali ne zato što ste vidjeli čudesa, nego zato što ste jeli od onih hljebova i nasitili se.
27 Radite, ali ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin čovječji: jer je njega opečatio Bog Otac.”
28 Tada mu rekoše: “Što nam je činiti da bismo činili djela Božja?”
29 Odgovori im Isus i reče: “Ovo je djelo Božje: da vjerujete onomu koga je on poslao.”
30 Rekoše mu: “Kakvo znamenje ti činiš da možemo vidjeti i vjerovati ti? Što ti činiš?
31 Oci naši jeli su manu u pustinji; kao što je pisano: ‘Kruh s neba dade im jesti.’ ”
32 Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: Nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam moj Otac daje s neba kruh istiniti;
33 jer kruh Božji je onaj tko silazi s neba i daje život svijetu.”
34 Rekoše mu tada: “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.”
35 I reče im Isus: “Ja sam kruh života: onaj tko dolazi k meni, neće gladovati; i tko vjeruje u mene, neće žednjeti nikada.
36 Ali rekoh vam: I vidjeli ste me, a ne vjerujete.
37 Svi koje mi daje Otac doći će k meni; a onoga tko k meni dolazi, nipošto neću izbaciti van.
38 Jer sišao sam s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.
39 A ovo je volja Oca, koji me poslao: da od svega što mi je dao ne izgubim ništa, nego da to uskrisim u posljednji dan.
40 I ovo je volja onoga koji me poslao: da svatko tko vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.”
41 Mrmljahu tada Židovi protiv njega, zato što je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.”
42 I rekoše: “Nije li to Isus, sin Josipov, komu poznajemo oca i majku? Kako onda govori: ‘Sišao sam s neba’?”
43 Odgovori, stoga, Isus i reče im: “Nemojte mrmljati među sobom.
44 Nitko ne može doći k meni, osim ako ga privuče Otac, koji me poslao; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
45 Pisano je u Prorocima: ‘Svi će biti poučeni od Boga’. Stoga svatko tko je čuo od Oca i poučio se, dolazi k meni.
46 Ne da je tko vidio Oca; samo onaj tko je od Boga, on je vidio Oca.
47 Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko u mene vjeruje, ima život vječni.
48 Ja sam taj kruh života.
49 Vaši su oci jeli manu u pustinji i pomrli.
50 Ovo je kruh koji s neba silazi: da ne umre onaj tko od njega jede.
51 Ja sam kruh živi koji je sišao s neba: ako tko bude jeo od toga kruha, živjet će zauvijek; a kruh što ću ga ja dati jest moje tijelo, koje ću dati za život svijeta.”
52 Židovi se zbog toga prepirahu između sebe, rekavši: “Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jesti?”
53 No Isus im reče: “Zaista, zaista, kažem vam: Ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete njegovu krv, nemate život u sebi.
54 Onaj tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
55 Jer tijelo moje jelo je istinsko, i krv moja je piće istinsko.
56 Onaj tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni prebiva, i ja u njemu.
57 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako će i onaj koji mene jede po meni živjeti.
58 Ovo je kruh koji je s neba sišao; ne kao što su oci vaši jeli manu i pomrli: onaj tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek.”
59 To je rekao poučavajući u sinagogi u Kapernaumu.
60 Stoga mnogi od njegovih učenika, kada su to čuli, rekoše: “Tvrd je to govor; tko to može slušati?”
61 A Isus im, znajući u sebi da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče: ”Zar vas to sablažnjava?
62 A što ako vidite Sina čovječjega kako uzlazi onamo gdje je bio prije?
63 Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa: riječi koje vam govorim duh su i život su.
64 Ali ima nekih od vas koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka tko bijahu oni koji ne vjeruju i tko će ga izdati.
65 I reče: “Stoga vam i rekoh da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od moga Oca.”
66 Otada se mnogi njegovi učenici povukoše te više nisu išli s njim.
67 Tada Isus reče Dvanaestorici: “Hoćete li i vi otići?”
68 I odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života,
69 i mi povjerovasmo i sigurni smo da si ti Krist, Sin živoga Boga.”
70 Odgovori im Isus: “Nisam li ja izabrao vas dvanaestoricu, a jedan od vas je đavao.”
71 Govorio je to o Judi Iskariotu, sinu Šimunovu, jer ga je on trebao izdati, a bijaše jedan od Dvanaestorice.

7
1 Nakon toga je Isus obilazio po Galileji: nije htio u Judeju, jer su ga Židovi pokušavali ubiti.
2 A približio se židovski Blagdan sjenicâ.
3 Stoga mu njegova braća rekoše: “Otiđi odavde i pođi u Judeju, da i tvoji učenici vide djela koja činiš;
4 jer nema toga tko čini nešto u tajnosti ako želi biti javno poznat. Ako činiš sve to, očituj se svijetu.”
5 Jer ni njegova braća nisu vjerovala u njega.
6 Tada im Isus reče: “Moje vrijeme još nije došlo, a vaše je vrijeme svagda pogodno.
7 Vas svijet ne može mrziti; ali mene mrzi, jer ja svjedočim o njemu da su mu djela zla.
8 Vi uzađite na ovaj blagdan: ja još ne uzlazim na ovaj blagdan, jer se moje vrijeme još nije ispunilo.”
9 Rekavši im to, ostade u Galileji.
10 Ali kada su njegova braća uzašla, uzađe i on na blagdan; ne javno, nego kao potajno.
11 A Židovi su ga tražili na blagdan raspitujući se: “Gdje je onaj?”
12 I mnogo se među narodom mrmljalo o njemu; jer jedni govorahu: “Dobar je”, a drugi rekoše: “Ne, nego zavodi narod.”
13 No zbog straha od Židova nitko nije otvoreno govorio o njemu.
14 Usred blagdana uzađe Isus u Hram i poučavaše.
15 I divljahu se Židovi, rekavši: “Kako to ovaj poznaje Pisma, a nikada ih nije učio?”
16 Isus im odgovori i reče: “Moj nauk nije moj, nego onoga koji me poslao.
17 Ako tko bude činio njegovu volju, znat će za taj nauk je li od Boga ili ja sâm od sebe govorim.
18 Onaj tko sâm od sebe govori, slavu svoju traži; ali onaj tko traži slavu onoga koji ga je poslao, istinit je i nema u njemu nepravednosti.
19 Nije li vam Mojsije dao Zakon, a ipak nitko od vas ne vrši Zakon? Zašto me hoćete ubiti?”
20 Odgovori narod i reče: “Zloduha imaš; tko te hoće ubiti?”
21 Isus odgovori i reče im: “Jedno djelo učinih i svi se čudite.
22 Mojsije vam je, dakle, dao obrezanje (ne da je ono od Mojsija, nego od otaca) i vi u subotu obrezujete čovjeka.
23 Ako čovjek prima obrezanje u subotu, da se ne bi kršio Mojsijev zakon, zašto ste ljuti na mene zato što sam svega čovjeka ozdravio u subotu?
24 Nemojte suditi po vanjštini, nego sudite sudom pravednim.”
25 Tada neki od Jeruzalemaca rekoše: “Nije li to onaj kojega traže da ga ubiju?
26 A gle, otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu glavari spoznali da je on uistinu Krist?
27 Ali za ovoga znamo odakle je, a kada Krist dođe, nitko neće znati odakle je.”
28 Tada povika Isus dok je poučavao u Hramu, i reče: “Mene poznajete i znate odakle sam; no ja nisam došao sâm od sebe, nego je istinit onaj koji me poslao, koga vi ne poznajete.
29 Ali ja ga poznajem: jer sam od njega i on me poslao.”
30 Tada ga htjedoše uhvatiti; no ipak nitko ne stavi ruku na nj, jer još ne bijaše došao njegov čas.
31 Mnogi iz naroda vjerovali su u njega i govorili: “Kada Krist dođe, hoće li učiniti više čudesa negoli su ta što ih je ovaj učinio?”
32 Dočuli su farizeji da mnoštvo to mrmlja o njemu; i poslaše farizeji i svećenički glavari svoje podložnike da ga uhite.
33 Tada im Isus reče: “Još sam malo vremena s vama pa odlazim k onomu koji me poslao.
34 Tražit ćete me i nećete me naći, a gdje sam ja, tamo vi ne možete doći.”
35 Tada Židovi među sobom rekoše: “Kamo će to ovaj poći da ga mi nećemo naći? Zar će poći k raseljenima među poganima i poučavati pogane?
36 Kakva je to riječ koju je rekao: ‘Tražit ćete me i nećete me naći’ i: ‘Gdje sam ja, tamo vi ne možete doći’?”
37 U posljednji dan, veliki dan blagdana, stajao je Isus i vikao govoreći: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije.
38 Onaj tko vjeruje u mene, kao što veli Pismo, ‘iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode.’ ”
39 (A to je rekao za Duha, kojega su trebali primiti oni koji vjeruju u njega: jer Duh Sveti još ne bijaše dân, jer Isus još ne bijaše proslavljen.)
40 Stoga mnogi iz naroda, čuvši te riječi, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok.”
41 Drugi rekoše: “To je Krist.” No neki rekoše: “Zar Krist dolazi iz Galileje?
42 Ne reče li Pismo da Krist dolazi od Davidova sjemena, iz Betlehema, sela gdje bijaše David?”
43 Tako zbog njega nastade podijeljenost u narodu.
44 I htjedoše ga neki od njih uhvatiti, no nitko ne stavi ruke na njega.
45 Dođoše tada podložnici svećeničkim glavarima i farizejima; i rekoše im ovi: “Zašto ga niste doveli?”
46 Odgovoriše im podložnici: “Nikada neki čovjek nije govorio kao taj čovjek.”
47 Tada im farizeji odgovoriše: “Zar ste i vi zavedeni?
48 Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega?
49 Ali ova svjetina, koja ne poznaje Zakon, ona je prokleta.”
50 Reče im Nikodem, jedan od njih, onaj koji je bio noću došao k njemu:
51 “Sudi li naš zakon čovjeku ako ga se prije ne sasluša i dozna što čini?”
52 Odgovoriše mu, rekavši: “Zar si i ti iz Galileje? Ispitaj pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje nikakav prorok.”
53 I ode svaki svojoj kući.

8
1 Isus pak ode na Maslinsku goru.
2 U zoru on ponovno dođe u Hram, i sav mu narod pristupi; i sjede on i poučavaše ih.
3 I dovedoše mu pismoznanci i farizeji ženu uhvaćenu u preljubu pa mu, kada je postaviše u sredinu,
4 rekoše: “Učitelju, ova žena je uhvaćena u samom činu preljuba.
5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati: ali što ti kažeš?”
6 A to su govorili kušajući ga, da bi ga mogli optužiti. No Isus se sagne i poče pisati prstom po zemlji kao da ih nije čuo.
7 A kada su ga oni nastavili ispitivati, uspravi se on i reče im: “Onaj od vas tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.”
8 I ponovno se sagne i nastavi pisati po zemlji.
9 A oni, čuvši to, pokarani od vlastite savjesti, počeše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih pa sve do posljednjega: i ostade Isus sâm, i žena, koja stajaše u sredini.
10 Uspravivši se, ne vidje Isus nikoga osim žene; i reče joj: “Ženo, gdje su tí tvoji tužitelji? Zar te nitko nije osudio?”
11 Ona reče: “Nitko, Gospodine.” I reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i više ne griješi.”
12 Zatim im Isus ponovno prozbori, rekavši: “Ja sam svjetlo svijeta: onaj tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.”
13 Farizeji mu nato rekoše: “Ti svjedočiš sâm za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.”
14 Odgovori im Isus i reče: “Ako ja i svjedočim sâm za sebe, moje svjedočanstvo je istinito: jer znam odakle sam došao i kamo idem; ali vi ne znate odakle dolazim ni kamo idem.
15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga.
16 A ako i sudim, moj sud je istinit: jer nisam sâm, nego ja i Otac, koji me poslao.
17 I u vašem Zakonu je zapisano da je svjedočanstvo dvoje ljudi istinito.
18 Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i Otac, koji me poslao.”
19 Nato mu rekoše: “Gdje je tvoj Otac?” Odgovori Isus: “Ni mene ne poznajete ni Oca mojega: da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali.”
20 Te riječi izrekao je Isus u riznici dok je poučavao u Hramu; no nitko ga nije uhvatio, jer još ne bijaše došao njegov čas.
21 Isus im ponovno reče: “Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti: kamo ja idem, vi ne možete doći.”
22 Židovi, stoga, rekoše: “Zar će se ubiti, kad govori: ‘Kamo ja idem, vi ne možete doći’?”
23 I reče im on: “Vi ste odozdol, ja sam odozgor: vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta.
24 Stoga vam i rekoh da ćete umrijeti u svojim grijesima; jer ako ne vjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.”
25 Tada mu rekoše: “A tko si ti?” I reče im Isus: “Upravo ono što vam rekoh na početku.
26 Mnogo toga imam o vama govoriti i suditi; no onaj koji me poslao istinit je, i ono što sam čuo od njega, govorim svijetu.”
27 Nisu shvatili da im je govorio o Ocu.
28 Isus im, stoga, reče: “Kada podignete Sina čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam i da sâm od sebe ne činim ništa, nego to govorim onako kako me naučio Otac.
29 A onaj koji me poslao, sa mnom je: Otac me nije ostavio samoga, jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.”
30 Nakon što je on to rekao, mnogi povjerovaše u njega.
31 Reče tada Isus Židovima koji su mu povjerovali: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ste moji učenici;
32 i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.”
33 Odgovoriše mu: “Sjeme smo Abrahamovo i nikada nikome nismo robovali; kako ti govoriš: ‘Bit ćete oslobođeni’?”
34 Odgovori im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: Tko god čini grijeh, sluga je grijeha.
35 Sluga ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas, dakle, Sin oslobodi, uistinu ćete biti slobodni.
37 Znam da ste sjeme Abrahamovo; ali me ipak želite ubiti, zato što moja riječ ne nalazi mjesta u vama.
38 “Ja govorim ono što sam vidio kod moga Oca; i vi činite ono što ste vidjeli kod svoga oca.”
39 Odgovoriše oni i rekoše mu: “Naš otac je Abraham.” Reče im Isus: “Kada biste bili djeca Abrahamova, činili biste djela Abrahamova.
40 Ali sada želite ubiti mene, čovjeka koji vam je rekao istinu, koju sam čuo od Boga; takvo što Abraham nije činio.
41 Vi činite djela svoga oca.” Tada mu rekoše: “Mi se nismo rodili iz bluda; imamo jednoga Oca, i to Boga.”
42 Reče im, stoga, Isus: “Kada bi Bog bio vaš Otac, mene biste ljubili; jer sam ja od Boga izišao i došao: nisam sâm od sebe došao, nego me on poslao.
43 Zašto ne razumijete moj govor? Zato što niste sposobni slušati moju riječ.
44 Vi ste od svoga oca đavla i hoćete činiti prohtjeve svoga oca. On je bio ubojica ljudi od početka i nije stajao u istini, jer nema istine u njemu. Kada on govori laž, od svojega govori, jer je lažljivac, i njezin je otac.
45 Zato što vam ja govorim istinu, meni ne vjerujete.
46 “Koji od vas će mi dokazati grijeh? A ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?
47 Onaj tko je od Boga, sluša Božje riječi; vi ih ne slušate, zbog toga što niste od Boga.”
48 Tada odgovoriše Židovi i rekoše mu: “Ne kažemo li dobro da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?”
49 Odgovori Isus: “Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi mene lišavate časti.
50 Ja ne tražim svoju slavu: ima onaj tko traži i sudi.
51 “Zaista, zaista, kažem vam: Ako tko drži moju riječ, neće nikada vidjeti smrt.”
52 Tada mu Židovi rekoše: “Sada znamo da imaš zloduha. Abraham je mrtav, i proroci, a ti govoriš: ‘Ako tko drži moju riječ, nikada neće okusiti smrt.’
53 Zar si ti veći negoli naš otac Abraham, koji je umro? Pa i proroci su pomrli. Kime se ti praviš?”
54 Odgovori Isus: “Ako ja proslavljam sâm sebe, slava moja nije ništa: Otac moj je taj koji me slavi; za kojega vi govorite da je vaš Bog,
55 a niste ga upoznali; no ja ga poznajem. Ako li kažem da ga ne poznajem, bit ću lažljivac poput vas: no poznajem ga i držim njegovu riječ.
56 Abraham, otac vaš, uskliktao je od radosti što će vidjeti moj dan; i vidio ga je i obradovao se.”
57 Rekoše mu tada Židovi: “Nemaš ni pedeset godina, a vidio si Abrahama?”
58 Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: Prije negoli Abraham bijaše, Ja jesam.
59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj; no Isus se sakrije te iziđe iz Hrama hodajući posred njih; i tako prođe.

9
1 Kada je Isus prolazio, ugleda on čovjeka slijepa od rođenja.
2 I upitaše ga njegovi učenici: “Učitelju, tko je sagriješio što se taj rodio slijep: on ili njegovi roditelji?”
3 Isus odgovori: “Niti je sagriješio on niti njegovi roditelji, nego je to zato da bi se na njemu očitovala djela Božja.
4 Dok je još dan, moram činiti djela onoga koji me poslao: dolazi noć, kada nitko ne može raditi.
5 Sve dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.”
6 Rekavši to, pljune na zemlju, načini blato od pljuvačke te blatom premaza slijepcu oči.
7 I reče mu: “Idi se operi u bazenu Siloam”; što prevedeno znači: Poslan. Ode on, dakle, opra se i vrati se gledajući.
8 Stoga susjedi i oni koji su ga viđali prije dok je bio slijep, rekoše: “Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?”
9 Jedni rekoše: “On je”, a drugi: “Samo mu je sličan”; no on reče: “Ja sam taj.”
10 Nato ga upitaše: “Kako su ti se otvorile oči?”
11 On odgovori i reče: “Čovjek koji se zove Isus načinio je blato, premazao mi oči i rekao: ‘Idi do bazena Siloama i operi se.’ Otišao sam, oprao se i progledao.”
12 Tada ga upitaše: “Gdje je on?” Odgovori im on: “Ne znam.”
13 Tada toga koji je ranije bio slijep odvedoše k farizejima.
14 A bila je subota kada je Isus načinio blato i otvorio mu oči.
15 Stoga ga farizeji ponovno upitaše kako je progledao. On im reče: “Stavio je blato na moje oči, ja sam se oprao, i evo, vidim.”
16 Nato neki od farizeja rekoše: “Nije taj čovjek od Boga, jer ne drži subotu.” Drugi rekoše: “A kako bi čovjek grešnik mogao činiti takva čudesa?” I bijaše među njima podijeljenost.
17 Tada ponovno rekoše slijepcu: “Što ti kažeš za njega? jer otvorio ti je oči.” On reče: “Prorok je.”
18 Ali Židovi nisu vjerovali za njega da je bio slijep i da je progledao, sve dok nisu dozvali roditelje toga koji je progledao.
19 I upitaše ih, rekavši: “Je li ovo vaš sin za kojega kažete da se slijep rodio? Kako to da sada vidi?”
20 Odgovoriše im njegovi roditelji i rekoše: “Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio,
21 a kako to da sada vidi, mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Odrastao je, njega pitajte: neka sâm za sebe govori.”
22 To rekoše njegovi roditelji zato što se bojahu Židova: jer Židovi se već bijahu dogovorili da se svakoga tko njega prizna Kristom isključi iz sinagoge.
23 Zbog toga njegovi roditelji rekoše: “Odrastao je; njega pitajte.”
24 Pozvaše, stoga, po drugi put čovjeka koji je ranije bio slijep, i rekoše mu: “Daj slavu Bogu; mi znamo da je taj čovjek grešnik.”
25 On im odgovori i reče: “Je li on grešnik ili nije, ja ne znam. Jedno znam: bio sam slijep, a sada vidim.”
26 Rekoše mu opet: “Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?”
27 On njima odgovori: “Rekao sam vam već i niste slušali. Zašto opet hoćete čuti? Želite li i vi postati njegovim učenicima?”
28 Tada ga izgrdiše i rekoše: “Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici.
29 Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.”
30 Odgovori čovjek i reče im: “Zaista, to i jest čudno što vi ne znate ni odakle je, a ipak je meni otvorio oči.
31 A znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego ako je tko bogobojazan i vrši njegovu volju, njega uslišava.
32 Otkako je nastao svijet nije se čulo da bi itko otvorio oči nekomu tko se slijep rodio.
33 Da taj nije od Boga, ne bi mogao činiti ništa.”
34 Odgovoriše mu, rekavši: “Sav si se u grijesima rodio i ti da nâs učiš?” I izbaciše ga van.
35 Dočuo Isus da su onoga izbacili pa mu, kada ga je našao, reče: “Vjeruješ li ti u Sina Božjega?”
36 Ovaj mu odgovori i reče: “Tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?”
37 Reče mu Isus: “Već si ga vidio. To je onaj koji govori s tobom.”
38 I reče on: “Vjerujem, Gospodine.” I ničice mu se pokloni.
39 A Isus reče: “Zbog osude sam došao na ovaj svijet: da progledaju oni koji ne vide; i da oslijepe oni koji vide.”
40 Čuše sve to neki od farizejâ koji bijahu s njim pa mu rekoše: “Zar smo i mi slijepi?”
41 Reče im Isus: “Kada biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. No sada govorite: ‘Vidimo’; stoga vaš grijeh ostaje.”

10
1 “Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego se uspinje na drugome mjestu, kradljivac je i razbojnik;
2 a tko na vrata ulazi, pastir je ovcama.
3 Njemu vratar otvara i ovce slušaju njegov glas: on svoje ovce zove imenom i izvodi ih.
4 A kada izvede svoje ovce, pred njima ide i ovce idu za njim: jer poznaju njegov glas.
5 Za tuđincem nipošto neće ići, nego će pobjeći od njega: jer ne poznaju tuđinčev glas.”
6 Isus im ispripovijeda tu usporedbu, ali oni ne razumješe što im je htio reći.
7 Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kažem vam: Ja sam vrata ovcama.
8 Svi oni koji su došli prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce nisu poslušale.
9 Ja sam vrata: ako tko kroz mene uđe, bit će spašen; i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.
10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i uništi: ja sam došao da imaju život, i to da ga imaju u izobilju.
11 Ja sam dobri pastir: dobri pastir polaže svoj život za ovce.
12 Ali najamnik, koji nije pastir, a ni ovce nisu njegove, kada vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk grabi ovce i rastjeruje ih.
13 Najamnik bježi, jer je on samo najamnik i nije ga briga za ovce.
14 Ja sam dobri pastir i poznajem svoje ovce i moje poznaju mene.
15 Kao što mene poznaje Otac, tako i ja poznajem Oca; i život svoj polažem za ovce.
16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovoga ovčinjaka; i njih moram dovesti i glas moj će slušati, i bit će jedno stado i jedan pastir.
17 Zbog toga me ljubi Otac što polažem svoj život da ga ponovno uzmem.
18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ga polažem sâm od sebe. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet ga uzeti. Tu sam zapovijed primio od svoga Oca.”
19 Među Židovima ponovno nastade podjela zbog tih riječi.
20 I rekoše mnogi od njih: “Zloduha ima pa mahnita; zašto ga slušate?”
21 Drugi pak rekoše: “Nisu to riječi opsjednutoga zloduhom. Zar može zloduh slijepima oči otvarati?”
22 I svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja; a bijaše zima.
23 I obilazio je Isus Hramom po Salomonovu trijemu.
24 Tada ga okružiše Židovi i rekoše mu: “Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.”
25 Isus im odgovori: “Rekoh vam i ne povjerovaste: djela koja činim u ime svoga Oca, ona svjedoče za mene.
26 Ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca, kao što vam i rekoh.
27 Ovce moje slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom.
28 Ja im dajem život vječni; i neće propasti nikada i nitko ih neće oteti iz moje ruke.
29 Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih; i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Oca mojega.
30 Ja i moj Otac jedno smo.”
31 Tada Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.
32 Odgovori im Isus: “Mnoga sam vam dobra djela Oca svojega pokazao; za koje me od tih djela kamenujete?”
33 Odgovoriše mu Židovi, rekavši: “Zbog dobroga te djela ne kamenujemo, nego zbog hule; i zato što se ti, premda si čovjek, praviš Bogom.”
34 Odgovori im Isus: “Nije li u vašem Zakonu pisano: ‘Ja rekoh: Bogovi ste.’
35 Ako bogovima nazva one kojima je predana Božja riječ, a Pismo se ne može ukinuti,
36 kako vi onomu koga je Otac posvetio i poslao na svijet, kažete: ‘Huliš’; jer rekoh: ‘Sin sam Božji’?
37 Ako ne činim djela svoga Oca, nemojte mi vjerovati;
38 ali ako činim, sve ako meni ne vjerujete, vjerujte djelima: da spoznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u Ocu.”
39 Nato ga oni ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruke.
40 I opet ode na onu stranu Jordana, na mjesto gdje je Ivan najprije krstio; i ostade ondje.
41 I dođoše mnogi k njemu te govorahu: “Ivan nije učinio ni jedno čudo, ali je sve što je Ivan rekao o ovomu bilo istina.”
42 I povjerovaše ondje mnogi u njega.

11
1 A neki čovjek bijaše bolestan, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte.
2 (Bijaše to ona Marija koja je pomazala Gospodina pomašću i obrisala mu noge svojom kosom, čiji brat Lazar bijaše bolestan.)
3 Stoga sestre poslaše po njega s riječima: “Gospodine, evo, onaj koga ljubiš boluje.”
4 Kada je Isus to čuo, reče: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se Sin Božji po njoj proslavi.”
5 A Isus je ljubio Martu, i njezinu sestru, i Lazara.
6 Kada je, dakle, čuo da je on bolestan, ipak je ostao još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
7 Nakon toga reče svojim učenicima: “Pođimo opet u Judeju.”
8 Rekoše mu učenici: “Učitelju, Židovi su te nedavno htjeli kamenovati, i ti opet ideš onamo?”
9 Odgovori Isus: “Nema li dan dvanaest sati? Ako tko hoda po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10 No hoda li tko noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.”
11 To reče i nakon toga im doda: “Naš prijatelj Lazar je zaspao; no idem ga probuditi.”
12 Tada njegovi učenici rekoše: “Gospodine, ako je zaspao, ozdravit će.”
13 No Isus je to rekao o njegovoj smrti; a oni su mislili da govori o počinku, o spavanju.
14 Tada im Isus reče otvoreno: “Lazar je umro.
15 Radujem se zbog vas što nisam bio ondje, da povjerujete; nego, pođimo k njemu.”
16 Nato Toma, zvani Blizanac, reče suučenicima: “Hajdemo i mi, da umremo s njime.”
17 Kada je Isus stigao, našao je da je on već četiri dana u grobu.
18 A Betanija bijaše blizu Jeruzalema, oko petnaest stadija,
19 pa mnogi Židovi bijahu došli k Marti i Mariji, tješiti ih zbog njihova brata.
20 Tada Marta, čim je čula da Isus dolazi, pođe i susretne ga; a Marija je sjedila u kući.
21 Reče tada Marta Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro brat moj.
22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti Bog.”
23 Reče joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj.”
24 Reče mu Marta: “Znam da će uskrsnuti za uskrsnuća, u posljednji dan.”
25 Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: onaj tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će;
26 i svatko tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li to?”
27 Reče mu ona: “Da, Gospodine: vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, koji dolazi na svijet.”
28 I, rekavši tako, ode i potajno pozva svoju sestru Mariju, rekavši joj: “Učitelj je došao i zove te.”
29 Ona, čim je to čula, brzo ustade i dođe k njemu.
30 A Isus još ne bijaše došao u selo, nego je bio na onome mjestu gdje ga je susrela Marta.
31 Kada Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidješe kako je ona žurno ustala i izišla, pođoše za njom, rekavši: “Ide na grob plakati.”
32 A kada je Marija stigla onamo gdje bijaše Isus i ugledala ga, baci mu se do nogu, rekavši: “Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro brat moj.”
33 Kada je vidje Isus gdje plače, a plakahu i Židovi koji bijahu došli s njom, zastenja on u duhu, potrese se
34 i reče: “Gdje ste ga položili?” Rekoše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj.”
35 Isus zaplaka.
36 Nato Židovi rekoše: “Gle kako ga je volio!”
37 A neki od njih rekoše: “Nije li ovaj, koji je otvorio oči slijepcu, mogao učiniti da ni taj ne umre?”
38 Isus, stoga, ponovno zastenjavši u sebi, dođe do groba. Bijaše to špilja, a na nju položen kamen.
39 Isus reče: “Uklonite kamen.” Reče mu Marta, sestra pokojnikova: “Gospodine, već smrdi; jer je mrtav četiri dana.”
40 Reče joj Isus: “Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti slavu Božju?”
41 Tada ukloniše kamen s mjesta gdje bijaše položen mrtvac. I podigne Isus oči i reče: “Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao.
42 Znao sam da me ti uvijek uslišavaš, no rekao sam to zbog naroda koji stoji uokolo: da vjeruju da si me ti poslao.”
43 I, rekavši to, viknu on jakim glasom: “Lazare, iziđi!”
44 I iziđe mrtvac, nogu i ruku povezanih mrtvačkim povojima i lica omotana ručnikom. Isus im reče: “Odriješite ga i pustite neka ide.”
45 Tada mnogi od Židova koji bijahu došli k Mariji, vidjevši što je Isus učinio, povjerovaše u njega.
46 No neki od njih odoše k farizejima i rekoše im što je Isus učinio.
47 Tada svećenički glavari i farizeji okupiše vijeće; i rekoše: “Što da radimo? jer taj čovjek čini mnoga čudesa.
48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u njega; i doći će Rimljani te nam oduzeti i ovo mjesto i narod.”
49 A jedan od njih, Kajfa, koji bijaše veliki svećenik te godine, reče im: “Vi ništa ne znate;
50 ni ne shvaćate kako je za nas bolje da jedan čovjek umre za narod i ne propadne sav narod.”
51 No nije to rekao sâm od sebe, nego je kao veliki svećenik te godine prorokovao da Isus treba umrijeti za narod;
52 i ne samo za taj narod, nego i zato da raspršenu Božju djecu okupi u jedno.
53 Toga se dana, dakle, dogovoriše da ga ubiju.
54 Zato se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je otišao odatle u kraj blizu pustare, u grad zvani Efrajim, i ostao ondje sa svojim učenicima.
55 Približila se židovska Pasha pa su mnogi iz cijele zemlje uzašli u Jeruzalem da se očiste prije Pashe.
56 Tražili su Isusa i, stojeći u Hramu, međusobno govorili: “Što vam se čini, zar uopće neće doći na blagdan?”
57 A svećenički glavari i farizeji izdali su zapovijed da, ako tko sazna gdje je, taj to dojavi da ga uhvate.

12
1 A Isus šest dana prije Pashe dođe u Betaniju, gdje bijaše Lazar, onaj koji je bio mrtav, onaj kojega je on uskrisio od mrtvih.
2 Ondje mu prirediše večeru: Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su s njim sjedili za stolom.
3 Tada Marija uze libru prave skupocjene nardove pomasti, pomaza Isusu noge i istrlja ih svojom kosom; i ispuni se kuća mirisom pomasti.
4 Tada reče jedan od njegovih učenika, Juda Iskariot, sin Šimunov, onaj koji ga je imao izdati:
5 “Zašto se ta pomast nije prodala za tristo denara i to dalo siromasima?”
6 Ali nije to rekao zbog toga što mu je stalo do siromaha, nego zato što je bio kradljivac: imao je novčarku i uzimao ono što se u nju stavljalo.
7 Tada Isus reče: “Pusti je, čuvala je to za dan moga ukopa.
8 Jer siromahe imate uvijek sa sobom, ali mene nemate uvijek.”
9 Veliko mnoštvo Židova dozna da je on ondje; i dođoše oni, ne samo zbog Isusa, nego i zato da vide Lazara, kojega on bijaše uskrisio od mrtvih.
10 I odlučiše svećenički glavari ubiti i Lazara,
11 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.
12 Sutradan veliko mnoštvo onih koji su došli na blagdan, kada čuše da Isus dolazi u Jeruzalem,
13 uze palmine grane, iziđe mu u susret i vikaše: “Hosana: Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodinovo, Kralj Izraelov!”
14 A Isus, kada je pronašao magarčića, sjede na nj; kao što je pisano:
15 “Ne boj se, Kćeri sionska: evo, kralj tvoj dolazi sjedeći na ždrjebetu magaričinu.”
16 To njegovi učenici isprva ne razumješe; ali kada je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da su mu oni to učinili.
17 Svjedočili su i mnogi koji bijahu s njim tada kada je pozvao Lazara iz groba i uskrisio ga od mrtvih.
18 Zbog toga mu je mnoštvo izišlo u susret: jer su čuli da je učinio to čudo.
19 Farizeji zato rekoše jedan drugome: “Vidite da ne postižete ništa? Evo, svijet ode za njim.”
20 A bijaše i nekih Grka među onima koji su se došli pokloniti na blagdan.
21 Oni pristupiše Filipu iz Betsaide galilejske i zamoliše ga, rekavši: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”
22 Dođe Filip i reče to Andriji, a Andrija i Filip, opet, rekoše Isusu.
23 I odgovori im Isus, rekavši: “Došao je trenutak da se proslavi Sin čovječji.
24 Zaista, zaista, kažem vam: Ako zrno pšenice ne padne na zemlju i ne umre, ostaje samo; ali ako umre, donosi mnogo ploda.
25 Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
26 Ako mi tko služi, neka me slijedi; i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako mi tko služi, počastit će ga moj Otac.
27 “Sada mi je duša potresena; i što da kažem? Oče, izbavi me od ovoga časa: ali zato sam došao u ovaj čas.
28 Oče, proslavi svoje ime.” Tada dođe glas s neba: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti.”
29 Stoga mnoštvo koje je ondje stajalo i to čulo reče: “Zagrmjelo je.” Drugi rekoše: “Anđeo mu je govorio.”
30 Odgovori Isus i reče: “Ovaj glas nije došao zbog mene, nego zbog vas.
31 Sada je sud ovome svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.
32 A ja ću, ako budem podignut sa zemlje, sve privući k sebi.”
33 To je rekao naznačivši kakvom će smrću umrijeti.
34 Odgovori mu narod: “Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek; kako onda ti govoriš: ‘Sin čovječji treba biti podignut’? Tko je taj Sin čovječji?”
35 Tada im Isus reče: “Još je malo vremena svjetlo s vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama: jer onaj tko hoda u tami, ne zna kamo ide.
36 Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo da možete biti djeca svjetla.” To Isus reče pa ode i sakrije se od njih.
37 Ali premda je pred njima činio tolika znamenja, ipak nisu povjerovali u njega;
38 kako bi se ispunila riječ koju reče prorok Izaija: “Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci? i kome se otkrila ruka Gospodinova?”
39 Stoga i nisu mogli vjerovati, jer Izaija ponovno reče:
40 “Zaslijepio im je oči i otvrdnuo srce njihovo: da očima svojim ne vide, niti srcem svojim razumiju i obrate se pa ih ja ozdravim.”
41 Govorio je to Izaija kad je vidio njegovu slavu i o njemu govorio.
42 Premda su i mnogi od glavara vjerovali u njega, zbog farizeja ga nisu priznavali, kako ne bi bili izopćeni iz sinagoge:
43 jer su ljudsku slavu voljeli više negoli slavu Božju.
44 Isus povika i reče: “Onaj tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji je mene poslao”
45 i: “Onaj tko vidi mene, vidi onoga koji je mene poslao.
46 Ja, Svjetlo, došao sam na svijet da tko god u mene vjeruje ne ostane u tami.
47 I sluša li tko moje riječi, a ne vjeruje, ja ga ne sudim: jer nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
48 Onaj tko mene odbacuje i ne prima moje riječi, ima tko ga sudi: riječ koju sam govorio, ona će mu suditi u posljednji dan.
49 Jer ja nisam govorio sâm od sebe, nego Otac, koji me poslao, on mi je dao zapovijed što da kažem i što da govorim.
50 I znam da je zapovijed njegova život vječni: stoga ono što ja govorim, onako govorim kako mi je rekao Otac.”

13
1 A prije blagdana Pashe Isus je znao da mu je došao čas da prijeđe s ovoga svijeta k Ocu i, budući da je ljubio svoje koji bijahu u svijetu, do kraja ih je ljubio.
2 A po večeri đavao već bijaše ubacio u srce Judi Iskariotu, sinu Šimunovu, da ga izda.
3 Isus pak, znajući da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao i da k Bogu ide,
4 ustade od večere i odloži svoje halje te uze ubrus i opasa se.
5 Zatim nalije vodu u posudu za pranje pa poče učenicima prati noge i brisati ih ubrusom kojim bijaše opàsan.
6 Tada dođe do Šimuna Petra. I reče mu Petar: “Gospodine, zar da ti pereš moje noge?”
7 Odgovori mu Isus i reče: “Što ja činim, ti sada ne razumiješ, ali spoznat ćeš poslije.”
8 Reče mu Petar: “Nećeš prati moje noge nikada.” Isus mu odgovori: “Ako te ne operem, nemaš udjela sa mnom.”
9 Reče mu Šimun Petar: “Gospodine, ne samo moje noge, nego i ruke i glavu.”
10 Reče mu Isus: “Onaj tko je okupan, ne treba oprati drugo osim noge, i sav je čist. I vi ste čisti, ali ne svi.”
11 Jer znao je tko će ga izdati; zbog toga je i rekao: “Niste svi čisti.”
12 Nakon što im je oprao noge, uze on svoje halje, ponovno sjedne i reče im: “Znate li što sam vam učinio?
13 Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom; i dobro velite, jer to i jesam.
14 Ako sam, dakle, ja, vaš Gospodin i Učitelj, vama oprao noge, i vi trebate prati noge jedan drugomu.
15 Jer dao sam vam primjer da i vi činite kao što sam ja vama učinio.
16 Zaista, zaista, kažem vam: Nije sluga veći od svoga gospodara, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao.
17 Znate li to, sretni ste ako to činite.
18 “Ne govorim o svima vama: ja znam koje sam izabrao; ali neka se ispuni redak Pisma: ‘Onaj koji jede kruh sa mnom, petu na me podiže.’
19 Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kada se dogodi vjerujete da Ja jesam.
20 Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko prima onoga koga ja šaljem, mene prima; a onaj tko mene prima, prima onoga koji je mene poslao.”
21 Rekavši to, Isus se potrese u duhu te posvjedoči i reče: “Zaista, zaista, kažem vam: Jedan od vas će me izdati.”
22 Tada učenici pogledaše jedan drugoga, u nedoumici o kome to govori.
23 A za stolom, naslonjen Isusu na prsa, bijaše jedan od njegovih učenika; onaj kojega je Isus ljubio.
24 Šimun Petar mu, stoga, dade znak da upita tko je taj o kome govori.
25 Polegnut Isusu na prsa, ovaj mu reče: “Gospodine, tko je taj?”
26 Isus odgovori: “To je onaj kome ja pružim umočen zalogaj kruha.” I, umočivši zalogaj, dade ga Judi Iskariotu, sinu Šimunovu.
27 I uđe nakon zalogaja u njega Sotona. Tada mu Isus reče: “Ono što činiš, učini brzo.”
28 Nijedan od onih kod stola nije znao zbog čega mu je to rekao.
29 Neki od njih su, budući da je Juda imao novčarku, mislili da mu Isus govori: “Kupi ono što trebamo za blagdan” ili neka dade nešto siromasima.
30 Uzevši zalogaj, on odmah iziđe; a bijaše noć.
31 Stoga, kada je on izišao, Isus reče: “Sada je proslavljen Sin čovječji i Bog je proslavljen u njemu.
32 Ako je Bog proslavljen u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi; i odmah će ga proslaviti.
33 Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me; ali kao što rekoh Židovima: ‘Kamo ja idem, vi ne možete doći’, tako sada kažem i vama.
34 Novu zapovijed vam dajem: Da ljubite jedan drugoga. Kao što sam ja ljubio vas, da i vi ljubite jedan drugoga.
35 Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako imate ljubavi jedan za drugoga.”
36 Reče mu Šimun Petar: “Gospodine, kamo odlaziš?” Isus mu odgovori: “Kamo ja idem, ti me zasad ne možeš slijediti; no slijedit ćeš me poslije.”
37 Petar mu reče: “Gospodine, zašto te sada ne bih mogao slijediti? Život svoj ću za tebe položiti.”
38 Odgovori mu Isus: “Život svoj ćeš za mene položiti? Zaista, zaista, kažem ti: Neće se pijetao oglasiti dok me triput ne zaniječeš.”

14
1 “Neka se ne uznemiruje srce vaše: vjerujte u Boga i u mene vjerujte.
2 U kući moga Oca ima mnogo stanova: da nije tako, rekao bih vam. Idem vam pripraviti mjesto.
3 I ako odem i pripravim mjesto za vas, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete tamo gdje sam ja.
4 “A kamo ja odlazim, znate, i put znate.
5 Reče mu Toma: “Gospodine, ne znamo kamo ideš; pa kako bismo mogli znati put?”
6 Reče mu Isus: “Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni.
7 Da ste upoznali mene, i Oca biste moga bili upoznali: odsada ga poznajete i vidjeli ste ga.”
8 Reče mu Filip: “Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je.”
9 Isus njemu reče: “Toliko sam vremena s vama i ti me, Filipe, nisi upoznao? Onaj tko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako ti onda veliš: ‘Pokaži nam Oca’?
10 Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, ne govorim od sebe, nego Otac, koji prebiva u meni, on čini djela.
11 Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, vjerujte mi zbog samih djela.
12 “Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća od njih će činiti, jer ja odlazim k svome Ocu.
13 I što god zaištete u moje ime, učinit ću: da se proslavi Otac u Sinu.
14 Ako bilo što zaištete u moje ime, ja ću to učiniti.
15 “Ako me ljubite, držite moje zapovijedi.
16 I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugog Tješitelja, da on ostane s vama zauvijek:
17 Duha istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje. Ali vi ga poznajete; jer s vama boravi i u vama će biti.
18 “Neću vas ostaviti bez utjehe; doći ću k vama.
19 Još malo i svijet me više neće vidjeti; no vi ćete me vidjeti: jer ja živim, a i vi ćete živjeti.
20 U onaj dan ćete znati da sam ja u svome Ocu i vi u meni i ja u vama.
21 Onaj tko ima moje zapovijedi i čuva ih, on je taj koji me ljubi; a tko ljubi mene, njega će ljubiti moj Otac; i ja ću ga ljubiti i sebe mu očitovati.”
22 Reče mu Juda, ali ne Iskariot: “Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?”
23 Odgovori mu Isus i reče: “Ako me tko ljubi, držat će moje riječi i Otac moj će ljubiti njega; i doći ćemo k njemu i kod njega se nastaniti.
24 Onaj tko mene ne ljubi, riječi moje ne drži; a riječ koju slušate nije moja, nego od Oca koji me poslao.
25 “To vam rekoh kad još bijah s vama;
26 a Tješitelj, Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i podsjetiti vas na sve što vam rekoh.
27 Mir vam ostavljam, mir svoj vam dajem: dajem vam, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne plaši.
28 “Čuli ste da vam rekoh: ‘Odlazim i ponovno se vraćam k vama.’ Kada biste me ljubili, radovali biste se što sam rekao: ‘Idem k Ocu’, jer je moj Otac veći od mene.
29 I rekoh vam to sada, prije negoli se dogodilo, da vjerujete kada se dogodi.
30 Neću više s vama mnogo govoriti, jer dolazi knez ovoga svijeta i u meni nema ništa.
31 Ali neka svijet spozna da ja ljubim Oca i da činim onako kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde.”

15
1 “Ja sam istinski trs, a moj je Otac vinogradar.
2 Svaku lozu na meni koja ne donosi plod on uklanja, a svaku koja plod donosi čisti da može donijeti više ploda.
3 Vi ste već čisti po riječi koju sam vam govorio.
4 Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti plod sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
5 Ja sam trs, vi ste loze. Onaj tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo ploda: jer bez mene ne možete učiniti ništa.
6 Ako tko ne ostaje u meni, izbaci se kao loza i osuši. Takve skupljaju i bacaju u oganj te one gore.
7 Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, iskat ćete što god hoćete i bit će vam.
8 U ovome se proslavlja moj Otac: da donosite mnogo ploda; tako ćete biti moji učenici.
9 “Kao što je mene ljubio Otac, tako sam i ja ljubio vas: ostanite u mojoj ljubavi.
10 Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi svoga Oca i ostajem u njegovoj ljubavi.
11 To sam vam govorio da moja radost ostane u vama i da vaša radost bude potpuna.
12 Ovo je moja zapovijed: Da ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas.
13 Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko svoj život položi za svoje prijatelje.
14 Vi ste moji prijatelji ako činite što vam god zapovijedam.
15 Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što radi njegov gospodar, nego sam vas nazvao prijateljima zato što sam vam obznanio sve što sam čuo od svoga Oca.
16 Niste vi mene izabrali, nego sam ja izabrao vas i postavio vas da idete i plod donosite, i da plod vaš ostane: da vam dade Otac što god ga zamolite u moje ime.
17 Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedan drugoga.
18 “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije negoli vas.
19 Da ste od svijeta, svijet bi svoje volio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.
20 Sjetite se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara.’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ držali, i vašu će držati.
21 A sve to činit će vam zbog moga imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao.
22 Da nisam došao i govorio im, ne bi imali grijeha; ali sada nemaju izliku za svoj grijeh.
23 Onaj tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega.
24 Da nisam među njima učinio djela koja nitko drugi nije učinio, ne bi imali grijeha; a sada su vidjeli pa su zamrzili i mene i moga Oca.
25 No to je da se ispuni riječ napisana u njihovu Zakonu: ‘Zamrziše me nizašto.’
26 “A kada dođe Tješitelj, kojega ću vam ja poslati od Oca, Duh istine, koji od Oca izlazi, on će svjedočiti za mene;
27 i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.”

16
1 “To sam vam govorio da se ne sablaznite.
2 Iz sinagoga će vas izopćivati; jest, dolazi čas kada će svatko tko vas ubije misliti da Bogu služi.
3 I činit će vam to zato što nisu upoznali ni Oca ni mene.
4 Ali govorio sam vam to da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam to rekao. To vam nisam govorio od početka, jer sam bio s vama.
5 Ali sada odlazim k onomu koji me poslao i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’
6 Nego je, jer sam vam to rekao, žalost ispunila vaše srce.
7 “No kažem vam istinu: Korisnije je za vas da ja odem: jer ako ja ne odem, Tješitelj neće doći k vama; a ako ja odem, poslat ću ga k vama.
8 A kada dođe, on će ukoriti svijet zbog grijeha, i zbog pravednosti, i zbog osude.
9 Zbog grijeha: zato što ne vjeruju u mene;
10 zbog pravednosti: zato što ja odlazim k svome Ocu i više me nećete vidjeti;
11 zbog osude: zato što je knez ovoga svijeta osuđen.
12 Još vam mnogo toga imam reći, ali sada ne možete nositi.
13 No kada dođe on, Duh istine, on će vas uvesti u svu istinu: jer neće govoriti sâm od sebe, nego će govoriti ono što čuje i navješćivati vam ono što će doći.
14 On će proslavljati mene, jer će od mojega uzimati i to navješćivati vama.
15 Sve što ima Otac, moje je: zbog toga rekoh da će on od mojega uzimati i to navješćivati vama.
16 “Još malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, i vidjet ćete me, jer ja odlazim k Ocu.”
17 Tada neki od njegovih učenika međusobno rekoše: “Što je to što nam kaže: ‘Još malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, i vidjet ćete me’, i: ‘Jer ja odlazim k Ocu’?”
18 Rekoše, dakle: “Što je to što kaže ‘malo’? Ne znamo što govori.”
19 A Isus dozna da bi ga htjeli pitati pa im reče: “Pitate se među sobom o tome što rekoh: ‘Još malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, i vidjet ćete me’?
20 Zaista, zaista, kažem vam: Vi ćete plakati i jadikovati, a svijet će se veseliti; vi ćete se žalostiti, ali vaša će se žalost u radost pretvoriti.
21 Žena je žalosna kad rađa, jer je došao njezin čas; ali čim rodi dijete, ne spominje se više muke, zbog radosti što se čovjek rodio na svijet.
22 Stoga i vi sada imate žalost; no opet ću vas vidjeti, i srce će vam se radovati i radost vam vašu nitko neće oteti.
23 “I nećete me u taj dan ništa pitati. Zaista, zaista, kažem vam: Što god zaištete Oca u moje ime, on će vam to dati.
24 Dosad niste iskali ništa u moje ime: ištite i primit ćete, da vaša radost bude potpuna.
25 To sam vam govorio u izrekama; ali dolazi čas kada vam više neću govoriti u izrekama, nego ću vam otvoreno naviještati o Ocu.
26 U taj dan iskat ćete u moje ime; i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas:
27 jer sâm vas Otac voli, jer ste vi mene zavoljeli i povjerovali da sam od Boga izišao.
28 “Izišao sam od Oca i došao na svijet; ponovno ostavljam svijet i odlazim k Ocu.”
29 Rekoše mu njegovi učenici: “Evo, sada otvoreno govoriš i ne kazuješ izreku.
30 Sada znamo da sve znaš i ne treba ti da te tko pita: po tome vjerujemo da si od Boga izišao.”
31 Odgovori im Isus: “Sada vjerujete?
32 Evo dolazi čas, već je došao, kada ćete biti raspršeni svaki na svoju stranu, a mene ostaviti samoga: no ja nisam sâm, jer je Otac sa mnom.
33 To sam vam rekao da u meni mir imate. U svijetu ćete imati nevolju; ali ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet.”

17
1 To Isus reče i, podigavši oči k nebu, prozbori: “Oče, došao je čas; proslavi Sina svojega da i Sin tvoj proslavi tebe:
2 kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom da svima koje si mu dao dade život vječni.
3 A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga, i Isusa Krista, koga si poslao.
4 Ja sam tebe proslavio na zemlji: dovršio sam djelo koje si mi dao za obaviti.
5 A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe slavom koju sam imao s tobom prije negoli je svijeta bilo.
6 “Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta: tvoji bijahu i meni si ih dao, i riječ su tvoju održali.
7 Sada su spoznali da je od tebe sve što god si mi dao:
8 jer riječi koje si ti dao meni, ja dadoh njima; i oni su ih primili te uistinu spoznali da sam od tebe izišao i povjerovali da si me ti poslao.
9 Ja za njih molim. Ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.
10 I sve moje tvoje je, i tvoje je moje; i proslavljen sam u njima.
11 “Ja više nisam u svijetu; no oni jesu u svijetu, a ja dolazim k tebi. Oče sveti, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi.
12 Dok sam bio s njima u svijetu, ja sam ih čuvao u tvome imenu: one koje si mi dao štitio sam te nijedan nije propao, osim sina propasti, da se ispuni Pismo.
13 A sada dolazim k tebi i govorim ovo u svijetu da oni imaju u sebi puninu moje radosti.
14 Ja sam njima dao tvoju riječ i svijet ih je zamrzio: jer oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.
15 Ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od zla.
16 Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.
17 “Posveti ih svojom istinom; tvoja riječ je istina.
18 Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet;
19 i za njih posvećujem samoga sebe da i oni budu posvećeni po istini.
20 “Ne molim samo za ove, nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u mene:
21 da svi budu jedno; kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao.
22 Slavu koju si ti dao meni, ja sam dao njima; da budu jedno kao što smo mi jedno:
23 ja u njima i ti u meni, da budu savršeni u jednome i da svijet spozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si ljubio mene.
24 “Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom ondje gdje sam ja: da gledaju moju slavu, koju si mi dao jer si me ljubio prije utemeljenja svijeta.
25 Oče pravedni, svijet te nije upoznao; ali ja sam te poznavao, a i ovi su spoznali da si me ti poslao.
26 I objavio sam im tvoje ime, i još ću ga objaviti, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima, i ja u njima.”

18
1 Izrekavši te riječi, ode Isus sa svojim učenicima preko potoka Cedrona, gdje bijaše vrt u koji uđoše on i njegovi učenici.
2 A poznavao je to mjesto i Juda, koji ga je izdao, jer se Isus tamo često sastajao sa svojim učenicima.
3 Tada Juda, dobivši četu, i podložnici svećeničkih glavara i farizeja, dođe onamo s bakljama, svjetiljkama i oružjem.
4 Isus, stoga, znajući sve što će mu se dogoditi, stupi naprijed i reče im: “Koga tražite?”
5 Odgovoriše mu: “Isusa Nazarećanina.” Reče im Isus: “Ja sam taj.” A stajaše s njima i Juda, koji ga je izdao.
6 Kada im, dakle, reče: “Ja sam”, oni uzmaknuše natrag i padoše na tlo.
7 Ponovno ih upita: “Koga tražite?” a oni rekoše: “Isusa Nazarećanina.”
8 Isus odgovori: “Rekoh vam da sam ja taj. Ako, dakle, mene tražite, pustite ove da odu”;
9 da se ispuni riječ, koju on reče: “Od onih koje si mi dao, ne izgubih ni jednoga.”
10 A kako je Šimun Petar imao mač, izvuče ga te udari slugu velikog svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluzi bijaše ime Malho.
11 Tada Isus reče Petru: “Stavi svoj mač u korice: čašu koju mi je dao Otac zar da ne pijem?”
12 Tada četa i zapovjednik i židovski podložnici pograbiše Isusa i svezaše ga.
13 I odvedoše ga najprije k Ani; jer on bijaše tast Kajfi, koji je bio veliki svećenik te godine.
14 A Kajfa bijaše onaj koji je dao savjet Židovima kako je bolje da jedan čovjek umre za narod.
15 Za Isusom je išao Šimun Petar i jedan drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat velikom svećeniku pa uđe s Isusom u dvorište velikog svećenika.
16 No Petar ostade vani kod vrata. Tada iziđe taj drugi učenik, koji bijaše poznat velikom svećeniku, porazgovara s vrataricom i uvede Petra.
17 Nato mlada sluškinja koja je čuvala vrata reče Petru: “Nisi li i ti jedan od učenika toga čovjeka?” On reče: “Nisam.”
18 I stajahu ondje sluge i podložnici; bijahu načinili žar, jer je bilo hladno, i grijahu se. I Petar stajaše s njima i grijaše se.
19 Tada veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku.
20 Odgovori mu Isus: “Ja sam javno govorio svijetu; uvijek sam poučavao u sinagogi i u Hramu, gdje se Židovi uvijek okupljaju, i ništa nisam govorio u tajnosti.
21 Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Evo, ovi znaju što sam rekao.”
22 I kada Isus tako reče, udari ga jedan od nazočnih dlanom, rekavši: “Tako odgovaraš velikom svećeniku?”
23 Isus mu odgovori: “Ako sam loše govorio, dokaži da je loše; ako li dobro, zašto me udaraš?”
24 Ana ga svezanog posla Kajfi, velikom svećeniku.
25 A Šimun Petar je stajao i grijao se. Rekoše mu stoga: “Nisi li i ti jedan od njegovih učenika?” On zanijeka, i reče: “Nisam.”
26 Jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga kojemu Petar bijaše odsjekao uho, reče: “Nisam li te vidio u vrtu s njim?”
27 Petar ponovno zanijeka: i odmah se oglasi pijetao.
28 Odvedoše tada Isusa od Kajfe u sudnicu; a bijaše rano. No oni ne uđoše u sudnicu, kako se ne bi okaljali, nego da mogu jesti pashu.
29 Iziđe tada Pilat k njima i reče: “Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?”
30 Odgovoriše i rekoše mu: “Da ovaj nije zločinac, ne bismo ga tebi predali.”
31 Reče im nato Pilat: “Uzmite ga vi i sudite mu po svome zakonu.” Rekoše mu Židovi: “Nama nije dopušteno nikoga pogubiti”:
32 da se ispuni Isusova riječ koju je rekao naznačivši kakvom će smrću umrijeti.
33 Nato Pilat ponovno uđe u sudnicu te pozva Isusa; i reče mu: “Jesi li ti Kralj Židova?”
34 Isus mu odgovori: “Govoriš li ti to sâm od sebe ili su ti to drugi rekli za mene?”
35 Pilat odgovori: “Zar sam ja Židov? Tvoj vlastiti narod i svećenički glavari predali su te meni. Što si učinio?”
36 Odgovori Isus: “Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kada bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima; ali sada moje kraljevstvo nije odavde.”
37 Nato mu Pilat reče: “Jesi li onda ipak kralj?” Isus odgovori: “Ti kažeš da ja jesam kralj. Ja sam se zato rodio i zato sam došao na svijet da svjedočim za istinu. Svatko tko je od istine, sluša moj glas.”
38 Reče mu Pilat: “Što je istina?” Rekavši to, iziđe on ponovno pred Židove i reče im: “Ja ne nalazim nikakvu krivicu na njemu;
39 a kod vas je običaj da vam za Pashu pustim jednoga: hoćete li, dakle, da vam pustim Kralja Židovâ?”
40 Nato svi opet povikaše: “Ne toga, nego Barabu!” A Baraba bijaše razbojnik.

19
1 Stoga tada Pilat uze Isusa i izbičeva ga.
2 I spletoše vojnici vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu, zaogrnuše ga grimiznim plaštem
3 i rekoše: “Zdravo, Kralju Židova!” I pljuskahu ga.
4 Iziđe Pilat ponovno i reče im: “Evo, izvodim vam ga da znate da na njemu ne nalazim nikakvu krivicu.”
5 Iziđe tada Isus s trnovim vijencem i u grimiznu plaštu. I reče im Pilat: “Evo čovjeka!”
6 A kada ga ugledaše svećenički glavari i njihovi podložnici, povikaše: “Razapni ga, razapni ga!” Pilat im reče: “Uzmite ga vi i razapnite, jer ja na njemu ne nalazim krivicu.”
7 Odgovoriše mu Židovi: “Mi imamo zakon i po našem zakonu on mora umrijeti, jer se pravio Sinom Božjim.”
8 Kada Pilat čû tu riječ, još se više prestraši;
9 i ponovno uđe u sudnicu te reče Isusu: “Odakle si ti?” No Isus mu ne dade odgovor.
10 Tada mu Pilat reče: “Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast razapeti te i da imam vlast osloboditi te?”
11 Isus odgovori: “Ne bi imao nada mnom nikakvu vlast da ti nije dano odozgor. Zbog toga onaj koji me predao tebi ima veći grijeh.”
12 Od tada ga je Pilat nastojao osloboditi; no Židovi vikahu: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko god se pravi kraljem, protiv cara govori.”
13 Stoga Pilat, čuvši tu riječ, izvede Isusa i sjede na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Pločnik, a na hebrejskome Gabata.
14 A upravo bijaše priprava za Pashu, oko šestoga sata. I reče on Židovima: “Evo vašega Kralja!”
15 A oni povikaše: “Ukloni, ukloni, razapni ga!” Pilat im reče: “Kralja vašega da razapnem?” Svećenički mu glavari odgovoriše: “Mi nemamo kralja osim cara.”
16 Stoga im ga tada preda da ga se razapne. I uzeše oni Isusa te ga odvedoše.
17 I, noseći svoj križ, uzađe on na mjesto zvano Lubanjsko, koje se na hebrejskom naziva Golgota,
18 gdje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu, s jedne i s druge strane, a u sredini Isusa.
19 I napisa Pilat natpis i postavi ga na križ. A bijaše napisano: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ ŽIDOVA.
20 Taj su natpis tada čitali mnogi Židovi, jer je mjesto gdje Isus bijaše razapet bilo blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, grčki i latinski.
21 Rekoše tada Pilatu židovski svećenički glavari: “Nemoj pisati: ‘Kralj Židova’, nego da je taj rekao: ‘Kralj sam Židova.’ ”
22 Pilat odgovori: “Što napisah, napisah.”
23 Tada vojnici, kada bijahu razapeli Isusa, uzeše njegove halje i razdijeliše ih na četiri dijela, svakome vojniku po dio; a tako i donju halju. Ali ta halja bijaše nešivena, otkana u jednome djelu odozgor do dolje.
24 Rekoše, stoga, jedan drugome: “Nemojmo je derati, nego bacimo kocku za nju, čija će biti”, da se ispuni redak Pisma koji veli: “Razdijeliše halje moje među sobom i za odjeću moju baciše kocku.” Vojnici, dakle, upravo to učiniše.
25 A stajala je kod Isusova križa njegova majka, i sestra njegove majke, Marija, žena Kleofina, i Marija Magdalena.
26 Kada Isus ugleda majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče on svojoj majci: “Ženo, evo ti sina!”
27 Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” I uze je od toga časa taj učenik k svojima.
28 Nakon toga Isus, znajući da je sada sve dovršeno, kako bi se ispunilo Pismo, reče: “Žedan sam.”
29 A ondje je stajala posuda puna octa. I natopiše spužvu octom, staviše je na izop i primaknuše je njegovim ustima.
30 Čim je primio ocat, Isus reče: “Dovršeno je”; i prigne glavu te predade duh.
31 A Židovi, kako bijaše Priprava pa da ne bi tijela ostala na križu u subotu, jer velik dan bijaše ona subota, zamoliše Pilata da se raspetima slome noge i ukloni ih se.
32 Dođoše, stoga, vojnici i slomiše noge prvomu i drugomu koji bijaše razapet s njim.
33 Ali kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne slomiše mu noge,
34 nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok te odmah potekoše krv i voda.
35 Onaj koji je to vidio svjedoči i istinito je njegovo svjedočanstvo: zna da govori istinu da i vi vjerujete.
36 Jer se to zbilo da se ispuni redak Pisma: “Nijedna mu se kost neće slomiti.”
37 I opet, drugi redak Pisma veli: “Gledat će na onoga koga su proboli.”
38 Nakon toga Josip iz Arimateje, koji bijaše Isusov učenik, ali potajno zbog straha od Židova, zaiska Pilata da mu dopusti uzeti Isusovo tijelo; i dopusti mu Pilat. Dođe on, dakle, i uze Isusovo tijelo.
39 A dođe i Nikodem, onaj koji je najprije noću bio došao k Isusu, i donese oko sto librâ smjese smirne i aloja.
40 Tada uzeše oni Isusovo tijelo i poviše ga u lanene povoje s miomirisima, kao što je u Židova običaj za ukop.
41 A na mjestu gdje je on bio razapet bijaše vrt i u vrtu nova grobnica u koju još nitko nije bio položen.
42 Ondje, dakle, zbog židovske Priprave, jer grobnica bijaše blizu, položiše Isusa.

20
1 Rano prvoga dana u tjednu, dok je još bila tama, dođe Marija Magdalena do groba te spazi da je s grobnice uklonjen kamen.
2 Tada ona otrča; i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, i reče im: “Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo kamo su ga stavili.”
3 Uputiše se tada Petar i onaj drugi učenik te dođoše do grobnice.
4 Trčahu obojica zajedno, ali je onaj drugi učenik prestigao Petra i prvi stigao do grobnice.
5 Sagnuvši se, ugleda on lanene povoje gdje leže, ali ne uđe.
6 Tada stigne za njim Šimun Petar, uđe u grobnicu i ugleda lanene povoje gdje leže,
7 i ručnik koji bijaše na njegovoj glavi, ali nije ležao uz lanene povoje, nego zasebno smotan na jednome mjestu.
8 Tada uđe i onaj drugi učenik, koji je prvi stigao do grobnice, te vidje i povjerova;
9 jer još ne bijahu poznavali Pismo da Isus treba ustati od mrtvih.
10 Zatim se učenici ponovno vratiše k svojima.
11 A Marija je stajala vani kod groba i plakala. I sagnu se dok je plakala te pogleda u grob
12 i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je bilo ležalo Isusovo tijelo: jedan kod glave, drugi kod nogu.
13 I rekoše joj oni: “Ženo, zašto plačeš?” Reče im ona: “Zato što su uzeli moga Gospodina i ne znam kamo su ga stavili.”
14 Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
15 Reče joj Isus: “Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio odavde, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti.”
16 Reče joj Isus: “Marijo.” Ona se okrene i reče mu: “Rabbuni”, što će reći: Učitelju.
17 Reče joj Isus: “Nemoj me se doticati, jer još nisam uzašao k svome Ocu, nego idi k mojoj braći i reci im: ‘Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, k Bogu svojemu i Bogu vašemu.’ ”
18 Marija Magdalena dođe i navijesti učenicima da je vidjela Gospodina i da joj je on to rekao.
19 Uvečer toga istoga dana, prvoga u tjednu, kada su ondje gdje su se učenici okupili zbog straha od Židova bila zatvorena vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama.”
20 I, rekavši to, pokaza im svoje ruke i svoj bok. Učenici se obradovaše vidjevši Gospodina.
21 Isus im ponovno reče: “Mir vama: kao što je mene poslao moj Otac, tako i ja šaljem vas.”
22 Izrekavši to, dahne on u njih i reče im: “Primite Duha Svetoga.
23 Onima kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; onima kojima grijehe zadržite, zadržani su im.”
24 Ali Toma zvan Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bijaše s njima kad je došao Isus.
25 Rekoše mu, stoga, ostali učenici: “Vidjeli smo Gospodina”; ali im on reče: “Ako ne vidim na njegovim rukama trag od čavala i ne stavim svoj prst u trag od čavala, i ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.”
26 Nakon osam dana njegovi učenici ponovno bijahu unutra, i Toma s njima. Tada dođe Isus, a vrata bijahu zatvorena, te stane u sredinu i reče: “Mir vama.”
27 Zatim reče Tomi: “Primakni svoj prst ovamo i pogledaj mi ruke; i primakni svoju ruku i stavi je u moj bok: i ne budi nevjeran, nego vjeruj.”
28 I odgovori Toma i reče mu: “Gospodin moj i Bog moj.”
29 Reče njemu Isus: “Toma, povjerovao si jer si me vidio: blagoslovljeni su oni koji ne vidješe, a ipak povjerovaše.”
30 I mnoga druga znamenja učinio je Isus pred svojim učenicima, koja nisu zapisana u ovoj knjizi;
31 a ova su zapisana da vjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život po njegovu imenu.

21
1 Poslije toga se Isus ponovno ukazao učenicima na Tiberijadskome moru; a ukazao se na ovaj način:
2 bijahu zajedno Šimun Petar, i Toma zvani Blizanac, i Natanael iz Kane galilejske, i Zebedejevi sinovi i druga dva njegova učenika.
3 Reče im Šimun Petar: “Idem u ribolov.” Rekoše mu oni: “Idemo i mi s tobom.” Iziđoše i odmah uđoše u lađu; ali te noći ne uloviše ništa.
4 A kada je već svanulo jutro, stajaše Isus na obali; ali učenici nisu znali da je to Isus.
5 Reče im tada Isus: “Djeco, imate li štogod za pojesti?” Odgovoriše mu oni: “Nemamo.”
6 A on im reče: “Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.” Baciše, dakle, i više je ne mogahu izvući zbog množine riba.
7 Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio reče Petru: “Gospodin je.” Kada je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, opasa si svoju gornju halju, jer bijaše gol, i baci se u more.
8 Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribama; jer nisu bili daleko od kopna, tek nekih dvjesto lakata.
9 Čim su izišli na kopno, spaziše ondje pripravljen žar i na njemu postavljenu ribu, i kruh.
10 Reče im Isus: “Donesite od riba što ih sada uloviste.”
11 Uspne se Šimun Petar i izvuče na obalu mrežu punu velikih riba: stotinu pedeset i tri. I premda ih bijaše toliko mnogo, mreža se nije razderala.
12 Reče im Isus: “Dođite doručkovati.” No nitko ga se od učenika, znajući da je to Gospodin, ne usudi pitati: “Tko si ti?”
13 Isus tada pristupi, uze kruh i dade im ga, i ribu isto tako.
14 To se Isus već treći put ukazao svojim učenicima nakon što je uskrsnuo od mrtvih.
15 Nakon što su doručkovali, reče Isus Šimunu Petru: “Šimune, sine Jonin, ljubiš li me više negoli ovi?” On mu reče: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim.” Reče on njemu: ”Pasi jaganjce moje!”
16 Reče mu opet, po drugi put: “Šimune, sine Jonin, ljubiš li me?” Reče mu on: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim.” Reče on njemu: “Pasi ovce moje!”
17 Reče mu po treći put: “Šimune, sine Jonin, voliš li me?” Ražalosti se Petar što mu je treći put rekao: “Voliš li me?” i reče mu: “Gospodine, ti sve znaš. Ti znaš da te volim.” Reče mu Isus: “Pasi ovce moje!
18 Zaista, zaista, kažem ti: Dok si bio mlad, sâm si se opasivao i hodao kamo si htio; ali kada ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo ne želiš.”
19 A to mu je rekao naznačujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Kada je sve to izrekao, reče mu: “Slijedi me!”
20 Okrenuvši se, Petar spazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio, koji se ono za večere bijaše naslonio Isusu na prsa i rekao: “Gospodine, tko je taj koji te izdaje?”
21 Kada ga je ugledao, Petar reče Isusu: “Gospodine, a što će ovaj?”
22 Reče mu Isus: “Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je to tebi? Ti slijedi mene.”
23 Stoga se među braćom pronio glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus mu nije rekao da neće umrijeti, nego: “Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je to tebi?”
24 To je učenik koji ovo svjedoči i koji je ovo napisao: i znamo da je istinito njegovo svjedočanstvo.
25 A ima još mnogo toga što je Isus učinio i kada bi se sve to zapisalo, mislim da ni sav svijet ne bi mogao primiti knjige koje bi se napisale. Amen.