03 Evanđelje po Luki

Evanđelje po Luki

1
1 Budući da su mnogi uzeli u ruku da sastave izvješće o onome što se s punom sigurnošću vjeruje među nama,
2 kako nam to predaše oni koji od početka bijahu očevici i služitelji riječi,
3 učinilo se i meni dobrim, jer sam od samoga početka točno upoznat sa svime, sve ti to po redu napisati, preuzvišeni Teofile,
4 da se osvjedočiš u pouzdanost toga čemu si poučen.
5 U dane judejskoga kralja Heroda bijaše neki svećenik imenom Zaharija, iz Abijina reda, a žena njegova bijaše od kćeri Aronovih i bijaše joj ime Elizabeta.
6 I bijahu oboje pravedni pred Bogom hodeći besprijekorno prema svim Gospodinovim zapovijedima i odredbama.
7 No nisu imali djeteta, jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje bijahu već dobro zašli u godine.
8 Jednom dok je on po rasporedu svoga reda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
9 po običaju svećeničke službe ždrijebom ga zapade da uđe u Gospodinov hram i zapali kâd.
10 A sve mnoštvo naroda molilo je vani tijekom kađenja.
11 I ukaza mu se anđeo Gospodinov stojeći s desne strane kadionog žrtvenika.
12 I zaprepasti se Zaharija ugledavši ga te ga obuze strah.
13 No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharijo, jer ti je uslišana molitva: tvoja žena Elizabeta rodit će ti sina i nazvat ćeš ga imenom Ivan.
14 I bit će ti na radost i veselje i mnogi će se radovati njegovu rođenju.
15 Jer će biti velik pred Gospodinom i neće piti ni vina ni jakoga pića; i bit će ispunjen Duhom Svetim već od majčine utrobe.
16 I mnogu će djecu Izraelovu obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
17 I ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca k djeci i nepokorne k mudrosti pravednih da spremi Gospodinu narod pripravan.”
18 I reče Zaharija anđelu: “Po čemu ću to znati? jer starac sam i žena mi je već dobrano zašla u godine.”
19 Odgovori mu anđeo i reče: “Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i objavim ti ove radosne vijesti.
20 I evo, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne dogodi, zato što nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme.”
21 A narod je iščekivao Zahariju i čudio se zašto se toliko dugo zadržao u hramu.
22 Kada je izišao, nije im mogao ništa reći pa su uvidjeli da je u hramu imao viđenje; jer im je davao znakove, ali je ostao nijem.
23 Čim su se navršili dani njegove službe, ode on svojoj kući.
24 Nakon tih dana začela je Elizabeta, žena njegova, i krila se pet mjeseci, rekavši:
25 “Tako mi je učinio Gospodin u dane kada je pogledao na mene da ukloni moju sramotu među ljudima.”
26 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret,
27 k djevici zaručenoj s muškarcem kojemu bijaše ime Josip, od doma Davidova; a ime djevici bijaše Marija.
28 I uđe k njoj anđeo i reče: “Zdravo, milošću obdarena, Gospodin s tobom: blagoslovljena si ti među ženama.”
29 Ugledavši ga, uznemiri se ona na njegovu riječ i razmišljaše kakav bi to bio pozdrav.
30 I reče joj anđeo: “Ne boj se, Marijo; jer našla si naklonost kod Boga.
31 I evo, začet ćeš i roditi sina; i nazvat ćeš ga imenom ISUS.
32 On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje njegova oca Davida:
33 i kraljevat će on nad domom Jakovljevim zauvijek i kraljevstvu njegovu neće biti kraja.”
34 Tada Marija reče anđelu: “Kako će to biti kada ja ne poznam muškarca?”
35 I odgovori anđeo i reče joj: “Duh Sveti sići će na tebe i sila Svevišnjega osjenit će te: stoga će i to sveto što će se od tebe roditi biti nazvano Sinom Božjim.
36 I evo, Elizabeta, tvoja rođakinja, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je već šesti mjesec njoj koja je prozvana nerotkinjom.
37 Jer s Bogom ništa neće biti nemoguće.”
38 Nato Marija reče: “Evo sluškinje Gospodinove; neka mi bude po tvojoj riječi.” I ode anđeo od nje.
39 I ustade Marija tih dana te se žurno uputi u gorski kraj, u jedan Judin grad.
40 I uđe ona u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
41 Kada je Elizabeta začula Marijin pozdrav, poskoči dijete u njezinoj utrobi; i ispuni se Elizabeta Duhom Svetim
42 i prozbori ona glasno, rekavši: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen je plod tvoje utrobe.
43 Otkuda meni to da mi dođe majka moga Gospodina?
44 Jer gle, čim mi je u ušima odjeknuo glas tvoga pozdrava, poskočilo je od radosti dijete u mojoj utrobi.
45 I blagoslovljena je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospodina.”
46 I reče Marija: “Veliča duša moja Gospodina
47 i raduje se duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
48 jer je pogledao na neznatnost svoje sluškinje: jer gle, odsada će me blagoslovljenom nazivati svi naraštaji.
49 Jer velike mi je stvari učinio Svesilni, sveto je ime njegovo.
50 I milost njegova je od naraštaja do naraštaja na onima koji ga se boje.
51 Iskazao je snagu rukom svojom, raspršio ohole u umišljenosti njihovih srdaca.
52 Silnike je zbacio s njihovih prijestolja i uzvisio neznatne.
53 Gladne je napunio dobrima, a bogate otposlao prazne.
54 Pomogao je svoga slugu Izraela, spomenuvši se svoga milosrđa,
55 kao što je rekao ocima našim, Abrahamu i njegovu sjemenu zauvijek.”
56 I ostade Marija s njom oko tri mjeseca pa se vrati svojoj kući.
57 I navrši se Elizabeti vrijeme da rodi; i rodi ona sina.
58 Kada čuše njezini susjedi i rođaci da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe, radovahu se s njom.
59 Osmoga dana dođoše obrezati dijete; i nazvaše ga imenom njegova oca Zaharije.
60 I odgovori njegova majka i reče: “Ne; nego zvat će se Ivan.”
61 I rekoše joj oni: “Nema nikoga od tvoje rodbine tko bi se zvao tim imenom.”
62 I upitaše znakovima njegova oca kako bi ga htio nazvati.
63 On zaiska pločicu za pisanje i napisa: “Ivan mu je ime.” I začudiše se svi.
64 A njemu se odmah otvoriše usta i odriješi jezik te on progovori slaveći Boga.
65 I obuze strah sve koji su živjeli u okolici; i po svemu judejskome gorju govorilo se o svemu tome što je rečeno.
66 I svi koji su to čuli pohranjivahu to u svojim srcima, rekavši: “Što će biti ovo dijete!” I bijaše s njim ruka Gospodinova.
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga te poče prorokovati govoreći:
68 “Blagoslovljen neka je Gospodin Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio svoj narod,
69 i podigao nam je rôg spasenja u domu svoga sluge Davida,
70 kao što je govorio na usta svojih svetih proroka, koji bijahu od početka svijeta:
71 da će nas spasiti od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze;
72 iskazati nam milost obećanu našim ocima i spomenuti se svoga svetoga Saveza,
73 zakletve kojom se zakleo Abrahamu, ocu našemu,
74 da će nam dati da mu bez straha, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo
75 u svetosti i pravednosti pred njim sve dane svoga života.
76 A ti, dijete, prorokom Svevišnjega ćeš se zvati, jer ćeš ići pred licem Gospodinovim da mu pripraviš putove:
77 da dadeš spoznaju spasenja njegovu narodu po oproštenju njihovih grijeha,
78 po nježnom milosrđu Boga našega, po kojemu nas je pohodio osvit s visine
79 da rasvijetli one koji sjede u tami i u sjeni smrti, da upravi naše noge na put mira.”
80 I raslo je dijete i jačalo u duhu. I bijaše u pustinjama sve do dana svog očitovanja Izraelu.

2
1 U one dane iziđe odredba cara Augusta da se popiše sav svijet.
2 (Bijaše to prvi popis izvršen kada je upravitelj Sirije bio Kvirinije.)
3 I išli su na popis svi, svaki u svoj grad.
4 I Josip je uzašao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov, koji se zove Betlehem (jer on bijaše iz doma i obitelji Davidove),
5 da se upiše zajedno s Marijom, svojom vjenčanom ženom, koja bijaše trudna.
6 I dok bijahu ondje, navršiše se dani da ona rodi.
7 I rodi ona svoga sina, prvorođenca, povi ga u pelene i položi u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu.
8 I bijahu u tome kraju pastiri, koji prebivahu u polju čuvajući noću stražu nad svojim stadom.
9 I gle, anđeo Gospodinov dođe nad njih i slava ih Gospodinova obasja; i silno se prestrašiše.
10 I reče im anđeo: “Ne bojte se; jer evo, javljam vam dobru vijest o velikoj radosti, koja će biti za sav narod.
11 Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, koji je Krist Gospodin.
12 A ovo će vam biti znak: naći ćete novorođenče povijeno u pelene gdje leži u jaslama.”
13 I odjednom se anđelu pridruži mnoštvo nebeske vojske hvaleći Boga i govoreći:
14 “Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir, prema ljudima dobra volja.”
15 Čim su anđeli otišli od njih na nebo, pastiri rekoše jedan drugome: “Pođimo, dakle, do Betlehema i pogledajmo što se to dogodilo; to što nam je Gospodin obznanio.”
16 I dođoše žurno te nađoše Mariju i Josipa, i novorođenče gdje leži u jaslama.
17 Kada su vidjeli to, obznaniše posvuda ono što im bijaše rečeno o tome djetetu.
18 I zadiviše se svi koji su to čuli tome što su im ispripovijedali pastiri.
19 A Marija je čuvala sve te riječi u sebi i promišljala o njima u svome srcu.
20 I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kao što im bijaše rečeno.
21 A kada se navršilo osam dana za obrezanje djeteta, nazvaše ga imenom ISUS, kako ga je nazvao anđeo prije negoli je začet u utrobi.
22 Kada su se po Mojsijevu Zakonu navršili dani njezina čišćenja, doniješe ga u Jeruzalem prikazati Gospodinu
23 (kao što je pisano u Gospodinovu Zakonu: “Svako muško koje otvori maternicu nazvat će se svetim Gospodinu”)
24 i prinijeti žrtvu po onome što je rečeno u Gospodinovu Zakonu: “Par grlica ili dva mlada goluba.”
25 I gle, bijaše u Jeruzalemu neki čovjek imenom Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivao je utjehu Izraelovu; i bijaše na njemu Duh Sveti.
26 Njemu bî objavljeno po Duhu Svetome da neće vidjeti smrt prije negoli vidi Gospodinova Krista.
27 I dođe on po Duhu u Hram i, kada roditelji uniješe dijete Isusa da obave za nj što treba po običaju Zakona,
28 uze ga on u ruke te blagoslovi Boga i reče:
29 “Sada otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru,
30 jer su oči moje vidjele tvoje spasenje,
31 koje si pripravio pred licem svih naroda:
32 svjetlo da rasvijetli pogane i slavu svoga naroda, Izraela.”
33 I divljahu se Josip i majka njegova tome što se o njemu govori.
34 I blagoslovi ih Šimun te reče Mariji, majci njegovoj: “Gle, ovo dijete je postavljeno za pad i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak kojemu će se protiviti
35 (jest, a i tebi samoj će mač probosti dušu) da se razotkriju namisli mnogih srdaca.”
36 I bijaše neka Ana, proročica, kći Fanuelova, iz Ašerova plemena. Ona bijaše u poodmakloj dobi, a od doba svoga djevičanstva živjela je s mužem sedam godina;
37 i bijaše ona udovica od otprilike osamdeset i četiri godine. Nije napuštala Hram, nego je danju i noću služila Bogu postovima i molitvama.
38 I ona je, došavši upravo u taj sat, na isti način dala hvalu Gospodinu i govorila o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jeruzalemu.
39 I kada su obavili sve po Gospodinovu Zakonu, vratiše se oni u Galileju, u svoj grad Nazaret.
40 A dijete je raslo i jačalo u duhu ispunjavajući se mudrošću; i bijaše na njemu milost Božja.
41 A njegovi su roditelji svake godine išli u Jeruzalem na blagdan Pashe.
42 I kada mu bijaše dvanaest godina uzađoše oni u Jeruzalem po običaju toga blagdana.
43 A kada su završili ti dani, dok su se oni vraćali, dječak Isus ostade u Jeruzalemu; a nisu za to znali Josip i majka njegova.
44 Pretpostavljajući da je među suputnicima, otišli su dan hoda; i tražili su ga među rodbinom i znancima.
45 Ne našavši ga, vratiše se natrag u Jeruzalem tražeći ga.
46 Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i ispituje.
47 Svi koji su ga slušali bijahu zapanjeni njegovom razboritošću i odgovorima.
48 Kada ga ugledaše, bijahu zapanjeni; i reče mu majka njegova: “Sine, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.”
49 I reče im on: “Kako to da ste me tražili? Niste li znali da mi se baviti onime što je Oca mojega?”
50 No oni ne razumješe riječ koju im je rekao.
51 I siđe s njima te dođe u Nazaret; i bijaše im poslušan. A majka njegova je čuvala sve to u svome srcu.
52 I napredovao je Isus u mudrosti i stasu i naklonosti s Bogom i ljudima.

3
1 Petnaeste godine vladavine cara Tiberija, dok upravitelj Judeje bijaše Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i pokrajine Trahonitide i Lizanije tetrarh Abilene,
2 za velikih svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, Zaharijinu sinu, u pustari.
3 I obiđe on svu jordansku okolicu propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehâ;
4 kao što je zapisano u knjizi govorâ proroka Izaije: “Glas jednoga viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze.
5 Svaka dolina neka se ispuni i svaka gora i brežuljak neka se unizi, i iskrivljeno neka se ispravi i neravni putovi neka se izglade,
6 i vidjet će svako tijelo spasenje Božje.”
7 Tada on mnoštvu koje je dolazilo da ih krsti reče: “Naraštaju zmija otrovnica, tko vas je upozorio da bježite od gnjeva koji dolazi?
8 Donosite, dakle, plodove dostojne pokajanja; i nemojte u sebi govoriti: ‘Imamo Abrahama za oca’, jer, kažem vam: Bog od ovoga kamenja može podići djecu Abrahamu.
9 I već je položena sjekira na korijen stablima: stoga se svako stablo koje ne donosi dobar plod siječe i u oganj baca.”
10 I upita ga narod, rekavši: “Što onda da činimo?
11 Odgovori on i reče im: “Onaj tko ima dvije halje neka udijeli onome tko nema nijednu; i neka onaj tko ima hranu učini isto.”
12 A došli su se krstiti i carinici. I rekoše mu oni: “Učitelju, što da mi činimo?”
13 Njima reče: “Nemojte tražiti više no što vam je određeno.”
14 Pitahu ga i vojnici, rekavši: “A što da mi činimo?” I reče im: “Nemojte nikome činiti nasilje niti ikoga lažno optuživati; i budite zadovoljni svojom plaćom.”
15 A kako narod bijaše u iščekivanju i svi u srcima razmišljahu o Ivanu, ne bi li možda on bio Krist,
16 odgovori Ivan, rekavši im svima: “Ja vas, istina, krstim vodom, ali dolazi jedan jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remen na obući: on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.
17 U ruci mu je vijača; i pročistit će gumno svoje i sabrati žito u svoju žitnicu, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.”
18 I mnogočim drugim je u svojoj opomeni propovijedao narodu.
19 A Herod tetrarh, kada ga je on prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata Filipa i zbog svih zlodjela što ih Herod bijaše počinio,
20 na sve to doda još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.
21 A kada se krstio sav narod, bî kršten i Isus. I otvori se nebo dok se molio
22 te siđe na njega Duh Sveti u tjelesnu obličju, poput goluba, i glas dođe s neba, rekavši: “Ti si moj ljubljeni Sin; u tebi mi je zadovoljstvo.”
23 A sâm Isus započeo je s oko trideset godina i bijaše, kako se smatralo, sin Josipov, koji bijaše sin Elijev,
24 koji bijaše sin Matatov, koji bijaše sin Levijev, koji bijaše sin Melkijev, koji bijaše sin Janajev, koji bijaše sin Josipov,
25 koji bijaše sin Matatijin, koji bijaše sin Amosov, koji bijaše sin Naumov, koji bijaše sin Eslijev, koji bijaše sin Nagajev,
26 koji bijaše sin Mahatov, koji bijaše sin Matatijin, koji bijaše sin Semejev, koji bijaše sin Josipov, koji bijaše sin Judin,
27 koji bijaše sin Joananov, koji bijaše sin Resin, koji bijaše sin Zorobabelov, koji bijaše sin Salatielov, koji bijaše sin Nerijev,
28 koji bijaše sin Melkijev, koji bijaše sin Adijev, koji bijaše sin Kosamov, koji bijaše sin Elmodamov, koji bijaše sin Erov,
29 koji bijaše sin Joseov, koji bijaše sin Eliezerov, koji bijaše sin Jorimov, koji bijaše sin Matatov, koji bijaše sin Levijev,
30 koji bijaše sin Šimunov, koji bijaše sin Judin, koji bijaše sin Josipov, koji bijaše sin Jonanov, koji bijaše sin Elijakimov,
31 koji bijaše sin Melejin, koji bijaše sin Menin, koji bijaše sin Matatin, koji bijaše sin Natanov, koji bijaše sin Davidov,
32 koji bijaše sin Jesejev, koji bijaše sin Obedov, koji bijaše sin Boazov, koji bijaše sin Salmonov, koji bijaše sin Naasonov,
33 koji bijaše sin Aminadabov, koji bijaše sin Aramov, koji bijaše sin Esromov, koji bijaše sin Faresov, koji bijaše sin Judin,
34 koji bijaše sin Jakovljev, koji bijaše sin Izakov, koji bijaše sin Abrahamov, koji bijaše sin Terahov, koji bijaše sin Nahorov,
35 koji bijaše sin Sarugov, koji bijaše sin Ragauov, koji bijaše sin Falekov, koji bijaše sin Eberov, koji bijaše sin Salin,
36 koji bijaše sin Kainanov, koji bijaše sin Arfaksadov, koji bijaše sin Semov, koji bijaše sin Noin, koji bijaše sin Lamekov,
37 koji bijaše sin Matusalin, koji bijaše sin Henokov, koji bijaše sin Jeredov, koji bijaše sin Mahalalelov, koji bijaše sin Kainanov,
38 koji bijaše sin Enosov, koji bijaše sin Setov, koji bijaše sin Adamov, koji bijaše sin Božji.

4
1 Isus se pun Duha Svetoga vratio s Jordana; i odvede ga Duh u pustaru,
2 gdje ga je četrdeset dana iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo i, kad oni prođoše, ogladnje.
3 I reče mu đavao: “Ako si ti Sin Božji, zapovijedi ovome kamenu da postane kruhom.”
4 Isus mu odgovori, rekavši: “Pisano je: ‘Neće čovjek živjeti samo o kruhu, nego o svakoj Božjoj riječi.’ ”
5 I odvede ga đavao na visoku goru i pokaza mu u trenutku sva kraljevstva svijeta.
6 I reče mu đavao: “Tebi ću dati svu tu vlast i slavu njihovu, jer meni je predana i dajem je kome hoću.
7 Ako se, dakle, pokloniš preda mnom, sve će biti tvoje.”
8 I odgovori Isus i reče mu: “Idi od mene, Sotono; jer je pisano: ‘Klanjaj se Gospodinu, Bogu svojemu, i njemu jedinom služi.’ ”
9 I odvede ga on u Jeruzalem te ga postavi na vrh Hrama i reče mu: “Ako si ti Sin Božji, baci se odavde dolje;
10 jer je pisano: “Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju;
11 i na svojim će te rukama oni nositi da ne udariš nogom svojom o kamen.”
12 I odgovori mu Isus, rekavši: “Rečeno je: ‘Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega.’ ”
13 Kada je dovršio sve kušnje, udalji se đavao od njega na neko vrijeme.
14 I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i proširi se glas o njemu po svoj okolici.
15 I naučavao je po njihovim sinagogama i bio slavljen od sviju.
16 I dođe u Nazaret, gdje bijaše odrastao, te na dan subotnji, kao što mu bijaše običaj, uđe u sinagogu i ustade čitati.
17 I pružiše mu knjigu proroka Izaije. Kada je razvio knjigu, pronađe mjesto na kojemu je pisalo:
18 “Duh Gospodinov je na meni, jer me pomazao da propovijedam evanđelje ubogima; poslao me da iscijelim one koji su srca slomljena, da propovijedam oslobođenje sužnjima i vratim vid slijepima, da oslobodim potlačene,
19 da propovijedam godinu Gospodinova prihvaćanja.”
20 I savije on knjigu, preda je poslužitelju i sjedne. A oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.
21 I poče im govoriti: “Danas se ispunio ovaj odjeljak Pisma u vašim ušima.”
22 I svi mu potvrđivahu i divljahu se riječima milosti što su izlazile iz njegovih usta. I rekoše: “Nije li ovo sin Josipov?”
23 I reče im on: “Zacijelo ćete mi reći ovu izreku: ‘Liječniče, izliječi sâm sebe’: ono što smo čuli da se zbilo u Kapernaumu, učini i ovdje u svome zavičaju.”
24 I reče: “Zaista, kažem vam: Nijedan prorok nije prihvaćen u svome zavičaju.
25 Uistinu, kažem vam, mnogo udovica bijaše u Izraelu u dane Ilijine, kada je na tri godine i šest mjeseci bilo zatvoreno nebo, kada je nastala velika glad po svoj zemlji,
26 ali ni k jednoj od njih ne bijaše poslan Ilija, osim u Sareptu kod grada Sidona, k ženi koja bijaše udovica.
27 I bijaše mnogo gubavaca u Izraelu u doba proroka Elizeja, ali ni jedan od njih ne bijaše očišćen, osim Naamana Sirijca.”
28 Čuvši to, svi se u sinagogi ispuniše gnjevom
29 pa poustajaše i izguraše ga iz grada; i odvedoše ga na rub brijega na kojemu bijaše sagrađen njihov grad, da ga strmoglave.
30 No on, prošavši između njih, ode svojim putem.
31 I siđe on u Kapernaum, galilejski grad, i poučavaše ih subotama.
32 I bijahu zapanjeni njegovim naukom; jer njegova riječ bijaše silna.
33 A bijaše u sinagogi čovjek koji imaše duha nečistoga zloduha, i povika on jakim glasom:
34 “Pusti nas; što mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? Došao si nas uništiti? Znam te tko si: Svetac Božji.”
35 I ukori ga Isus, rekavši: “Umukni i iziđi iz njega.” Nato zloduh, oborivši ga u sredinu, iziđe iz njega nimalo mu ne naudivši.
36 I nastade opća zaprepaštenost među svima te razgovarahu međusobno govoreći: “Kakve li riječi! jer s vlašću i snagom zapovijeda nečistim duhovima i oni izlaze.”
37 I proširi se glas o njemu po svim mjestima u okolici.
38 I digne se on iz sinagoge i uđe u Šimunovu kuću. A Šimunovu punicu bijaše obuzela velika vrućica pa ga zamoliše za nju.
39 I stade on nad nju, zaprijeti vrućici i vrućica je pusti; i ustade ona odmah te im posluživaše.
40 A kada je zalazilo sunce, svi koji imahu oboljele od raznih bolesti dovedoše ih k njemu; i stavi on ruke na svakoga od njih i ozdravi ih.
41 Iz mnogih su izlazili zlodusi vičući i govoreći: “Ti si Krist, Sin Božji.” A on im, zaprijetivši, ne dopusti govoriti: jer su znali da je on Krist.
42 Kada je svanuo dan, iziđe on i ode na pusto mjesto; a mnoštvo ga je tražilo. I dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih.
43 A on im reče: “I drugim gradovima trebam propovijedati o Božjem kraljevstvu, jer sam za to poslan.”
44 I propovijedao je po sinagogama u Galileji.

5
1 Jednom kada se oko njega tiskalo mnoštvo da čuje riječ Božju, stajaše on kraj Genezaretskoga jezera.
2 I ugleda dvije lađe gdje stoje uz obalu, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu svoje mreže.
3 I uđe u jednu od tih lađa, koja bijaše Šimunova, i zamoli Šimuna da malo otisne od obale. I sjede pa iz lađe poučavaše narod.
4 Kada je prestao govoriti, reče on Šimunu: “Izvezi tamo gdje je duboko i spustite svoje mreže za lov.”
5 Odgovarajući mu, Šimun reče: “Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa nismo ulovili, ali na tvoju riječ spustit ću mrežu.”
6 I, kada to učiniše, zahvatiše mnogo riba; i poderala im se mreža.
7 I domahnuše svojim drugovima, koji bijahu na drugoj lađi, da dođu i pomognu im. I dođoše oni te napuniše obje lađe, tako da one počeše tonuti.
8 Kada Šimun Petar to vidje, pade on Isusu do koljena, rekavši: “Idi od mene, jer sam grešan čovjek, Gospodine.”
9 Jer bijaše zapanjen, on i svi koji bijahu s njim, zbog ulova riba što ih bijahu ulovili;
10 a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, koji bijahu Šimunovi drugovi. I reče Isus Šimunu: “Ne boj se; odsada ćeš ljude loviti.”
11 Izvukavši lađe na obalu, ostaviše oni sve i pođoše za njim.
12 I dok bijaše u jednome od gradova, gle čovjeka puna gube, koji, ugledavši Isusa, pade ničice i zamoli ga: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.”
13 I ispruži on ruku i dotakne ga, rekavši: “Hoću: budi čist.” I odmah ode guba s njega.
14 I zapovjedi mu da nikome ne govori: “Nego, idi se pokaži svećeniku; i prinesi žrtvu za svoje očišćenje, kao što je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.”
15 Sve se više širio glas o njemu i silno se mnoštvo okupljalo k njemu slušati ga i da ih on ozdravi od njihovih slabosti.
16 A on se povlačio u pustaru i molio.
17 Jednoga od tih dana, dok je on naučavao, sjedili su ondje farizeji i učitelji Zakona, koji su došli iz svakoga galilejskoga sela, i Judeje, i Jeruzalema; i bijaše ondje sila Gospodinova da ih liječi.
18 I gle, doniješe muškarci na ležaljci čovjeka koji bijaše uzet i tražiše kako da ga unesu i polože pred njega.
19 A kada zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, uspeše se na krov i između crepova ga spustiše s ležaljkom na sredinu pred Isusa.
20 Vidjevši njihovu vjeru, reče mu on: “Čovječe, oprošteni su ti tvoji grijesi.”
21 A pismoznanci i farizeji počeše umovati govoreći: “Tko je ovaj što huli? Tko može opraštati grijehe, osim Bog jedini?”
22 Ali Isus im, proniknuvši njihovo umovanje, odgovori i reče: “Što umujete u svojim srcima?
23 Zar je lakše reći: ‘Oprošteni su ti tvoji grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodaj’?
24 Ali da znate da vlast ima Sin čovječji na zemlji opraštati grijehe.” I reče uzetomu: “Tebi govorim: Ustani, uzmi ležaljku i idi svojoj kući.”
25 I odmah ustade on pred njima, uze ono na čemu je ležao te ode svojoj kući slaveći Boga.
26 A sve njih obuze zanos pa slavljahu Boga i puni straha govorahu: “Danas vidjesmo nešto čudnovato.”
27 Nakon toga iziđe on te ugleda carinika imenom Levi gdje sjedi u carinarnici, i reče mu: “Slijedi me!”
28 I ostavi on sve, ustade i pođe za njim.
29 I priredi mu Levi veliku gozbu u svojoj kući; i bijaše ondje veliko društvo carinika i drugih koji sjeđahu s njima.
30 No njihovi farizeji i pismoznanci mrmljahu protiv njegovih učenika, rekavši: “Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?”
31 I odgovori im Isus i reče: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego oni koji su bolesni.
32 Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”
33 I rekoše mu oni: “Zašto Ivanovi učenici često poste i mole, jednako i farizejski, a tvoji jedu i piju?”
34 Reče im on: “Možete li svatove navesti da poste dok je mladoženja s njima?
35 Ali doći će dani kada će im se uzeti mladoženja; tada će postiti, u te dane.”
36 I ispriča im i ovu usporedbu: “Nitko zakrpu od nove halje ne stavlja na staru halju; inače će novu razderati, a staroj ne pristaje zakrpa uzeta s nove.
37 I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine; inače će novo vino razderati mješine i proliti se, a mješine će propasti.
38 Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine i oboje će se sačuvati.
39 Nitko tko je pio staro vino ne zaželi odmah novo, jer veli: ‘Staro je bolje.’ ”

6
1 Druge subote po Prvoj prolazio je on kroz polja žita; a njegovi su učenici trgali klasje, trljali ga rukama i jeli.
2 I rekoše im neki od farizeja: “Zašto činite to što subotom nije dopušteno činiti?”
3 I odgovori im Isus i reče: “Zar niste čitali što je učinio David kada je ogladnio on i oni koji bijahu s njim?
4 Kako je ušao u Dom Božji, uzeo i jeo prikazne kruhove te dao i onima koji bijahu s njim; što nije dopušteno jesti nikome, osim svećenicima.”
5 I reče im: “Sin čovječji Gospodar je i subote.”
6 Jedne druge subote ušao je u sinagogu i naučavao; a bijaše ondje čovjek kome desna ruka bijaše usahla.
7 I vrebahu pismoznanci i farizeji hoće li u subotu ozdravljivati, kako bi našli razlog za optužbu protiv njega.
8 Ali on je znao njihove misli pa reče čovjeku koji imaše usahlu ruku: “Ustani i stani u sredinu.” I ustade on i stane.
9 Tada im Isus reče: “Pitam vas: Je li dopušteno subotom činiti dobro ili činiti zlo? život spasiti ili ga upropastiti?”
10 I, pogledavši ih sve uokolo, reče čovjeku: “Ispruži ruku.” I učini on tako: i bijaše mu ruka iscijeljena, zdrava kao i druga.
11 A oni se ispuniše bijesom pa se počeše međusobno dogovarati što da učine Isusu.
12 Onih dana iziđe on u goru moliti te provede svu noć moleći se Bogu.
13 Kada se razdanilo, dozva on svoje učenike i izabra od njih dvanaestoricu, koje prozva i apostolima:
14 Šimuna (kojega nazva i Petrom) i njegova brata Andriju, Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja,
15 Mateja i Tomu, Jakova, sina Alfejeva, i Šimuna zvanog Revnitelj,
16 i Judu, brata Jakovljeva, i Judu Iskariota, koji bijaše i izdajnik.
17 I siđe on s njima te se zaustavi na ravnici, kao i mnoštvo njegovih učenika i veliko mnoštvo naroda iz sve Judeje, Jeruzalema i iz primorja Tira i Sidona, koji su ga došli slušati i da budu ozdravljeni od svojih bolesti,
18 kao i oni koje su mučili nečisti duhovi, i ozdravili su.
19 Sve to mnoštvo tražilo je da ga se dotakne: jer je sila izlazila iz njega i sve ih liječila.
20 I podigne on oči prema svojim učenicima govoreći: “Blagoslovljeni budite vi, siromašni, jer vaše je kraljevstvo Božje.
21 Blagoslovljeni ste vi koji sada gladujete, jer ćete se nasititi. Blagoslovljeni ste vi koji sada plačete, jer ćete se smijati.
22 Blagoslovljeni ste vi kada vas ljudi zamrze i kada vas izopće iz svoga društva i pogrde vas, i izbace vaše ime kao zločinačko zbog Sina čovječjega.
23 Radujte se u taj dan i skačite od veselja, jer evo, plaća vaša velika je u nebu: jer jednako tako činili su prorocima oci njihovi.”
24 “Ali jao vama koji ste bogati! jer ste vi već primili svoju utjehu.
25 Jao vama koji ste siti! jer ćete vi gladovati. Jao vama koji se sada smijete! jer ćete vi jadikovati i plakati.
26 Jao vama kada svi ljudi budu govorili dobro o vama! jer jednako su činili lažnim prorocima oci njihovi.
27 “Ali vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze,
28 blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.
29 Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti oduzima ogrtač ne brani da ti uzme i halju.
30 Svakomu tko od tebe traži daj, a od onoga tko otima tvoja dobra ne traži natrag.
31 I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.
32 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu hvalu imate? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube.
33 I ako dobro činite onima koji vama dobro čine, kakvu hvalu imate? Jer i grešnici to isto čine.
34 I ako pozajmljujete onima od kojih se nadate dobiti, kakvu hvalu imate? Jer i grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.
35 Nego, ljubite svoje neprijatelje, i činite dobro, i pozajmljujte ne nadajući se ničemu natrag; i bit će vam plaća velika, i bit ćete djeca Svevišnjega: jer je on dobar prema nezahvalnima i prema zlima.
36 Budite, dakle, milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan.
37 “Nemojte suditi pa nećete biti suđeni; ne osuđujte i nećete biti osuđeni: oprostite i oprostit će vam se.
38 Dajte i dat će vam se; mjeru dobru, nabijenu, natresenu, preobilnu, dat će vam u njedra vaša; jer istom mjerom kojom vi mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti.”
39 I ispripovijeda im usporedbu: “Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu pasti?
40 Nije učenik nad svojim učiteljem, nego će svaki koji je savršen biti kao njegov učitelj.
41 Što gledaš trun u oku brata svojega, a balvan što je u tvome oku ne opažaš?
42 Ili, kako možeš svome bratu reći: ‘Brate, daj da izvadim trun koji je u tvome oku’, kada sâm u svome oku balvan ne opažaš? Licemjeru, izbaci najprije balvan iz oka svojega pa ćeš onda jasno vidjeti izvaditi trun što je u oku tvoga brata.
43 Jer ne postoji dobro stablo koje rađa nevaljalim plodom ni nevaljalo stablo koje rađa dobrim plodom:
44 jer svako se stablo poznaje po svome plodu. S trnja ne kupe smokve, niti s bodljikava grmlja beru grožđe.
45 Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca iznosi ono što je dobro, a zao čovjek iz zle riznice svoga srca iznosi ono što je zlo, jer iz obilja srca usta njegova govore.
46 Zašto me zazivate ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite ono što govorim?
47 Tko god dolazi k meni i sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan:
48 sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa duboko i postavi temelj na stijeni. Kada dođe poplava, bujica žestoko udari na tu kuću i ne može je uzdrmati, jer je utemeljena na stijeni.
49 Ali onaj tko čuje i ne vrši, nalik je čovjeku koji bez temelja sagradi kuću na zemlji: udari na nju žestoko bujica i ona se odmah sruši; i bijaše od te kuće golema ruševina.”

7
1 Kada je dovršio sve te svoje govore narodu koji ga je slušao, uđe on u Kapernaum.
2 A nekome stotniku bijaše bolestan sluga, samo što nije umro, a bijaše mu vrlo drag.
3 Kada je čuo za Isusa, posla on k njemu židovske starješine, zamolivši ga da dođe i ozdravi mu slugu.
4 Kada oni dođoše k Isusu, usrdno ga zamoliše, rekavši da je dostojan taj da mu to učini:
5 “Jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.”
6 Tada Isus pođe s njima. I kada već bijaše nedaleko od te kuće, posla mu stotnik prijatelje, poručivši mu: “Gospodine, ne muči se; jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov.
7 Zato se i nisam smatrao dostojnim doći k tebi: nego samo reci riječ i ozdravit će sluga moj.
8 Jer i ja sam čovjek pod vlašću; imam pod sobom vojnike pa velim jednomu: ‘Idi’, i on ode, i drugomu: ‘Dođi’, i on dođe, i svome sluzi: ‘Učini to’, i on to učini.”
9 Kada je Isus to čuo, zadivi mu se, okrenu se mnoštvu koje ga je slijedilo i reče: “Kažem vam: Ni u Izraelu ne nađoh tako veliku vjeru.”
10 A kada se poslanici vratiše kući, slugu koji bijaše bolestan nađoše zdravoga.
11 Sutradan se Isus uputi u grad zvani Nain; i pođoše s njim mnogi od njegovih učenika i mnogo naroda.
12 A kada se približio vratima grada, gle, upravo su iznosili mrtvaca, jedinoga sina svoje majke; a ona bijaše udovica: i bijaše s njom mnogo naroda iz grada.
13 Kada je Gospodin ugleda, sažali se na nju i reče joj: “Ne plači.”
14 I pristupi te se dotakne nosila; a oni koji su ga nosili stadoše. I reče: “Mladiću, tebi govorim: Ustani!”
15 I uspravi se taj koji bijaše mrtav i poče govoriti. I preda ga on njegovoj majci.
16 I sve ih obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok veliki ustao je među nama” i: “Pohodi Bog narod svoj.”
17 I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
18 I dojaviše Ivanu njegovi učenici o svemu tome.
19 I dozva Ivan k sebi dvojicu svojih učenika te ih posla k Isusu, rekavši: “Jesi li ti onaj koji ima doći ili da čekamo drugoga?”
20 Došavši k njemu, ti ljudi rekoše: “Ivan Krstitelj nas je poslao k tebi, rekavši: ‘Jesi li ti onaj koji ima doći ili da čekamo drugoga?’ ”
21 A upravo u taj sat ozdravio je mnoge od njihovih slabosti i muka, i od zlih duhova, a mnogima koji bijahu slijepi podario je vid.
22 Odgovarajući im, Isus reče: “Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: da slijepi gledaju, hromi hodaju, gubave se čisti, gluhi čuju, mrtve se podiže, siromašnima se propovijeda evanđelje;
23 i blagoslovljen je tko god se ne sablazni zbog mene.”
24 Kada su Ivanovi glasnici otišli, poče on govoriti mnoštvu o Ivanu: “Što ste izišli gledati u pustaru? Trsku koju vjetar njiše?
25 Ili, što ste izišli vidjeti? Čovjeka odjevena u mekane halje? Eno, oni u sjajnoj opravi što žive u raskoši po kraljevskim su dvorima.
26 Pa što ste izišli vidjeti? Proroka? Jest, kažem vam, i više negoli proroka.
27 On je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem svoga glasnika pred licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom.’
28 Jer, kažem vam: Među rođenima od žena nitko nije veći prorok od Ivana Krstitelja, ali i onaj koji je najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.”
29 Sav narod koji ga je slušao, i carinici, priznade pravednost Božju krstivši se Ivanovim krštenjem.
30 No farizeji i zakonoznanci odbaciše naum Božji za njih ne htjevši da ih on krsti.
31 I reče Gospodin: “S čime, dakle, da usporedim ljude ovoga naraštaja? i kome su slični?
32 Slični su djeci koja sjede na trgu i dovikuju jedno drugome: ‘Zasvirasmo vam u frulu i ne zaplesaste, zapjevasmo vam tužaljku i ne zaplakaste.’
33 Jer došao je Ivan Krstitelj; nije kruha jeo ni vina pio, a govorite: ‘Zloduha ima.’
34 Došao je Sin čovječji; on jede i pije, a govorite: ‘Gle izjelice i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ.’
35 Ali opravdala se mudrost svom djecom svojom.”
36 I pozva ga jedan od farizeja da jede kod njega. I uđe on u kuću farizejevu te sjede za jelo.
37 I gle, kada neka žena iz grada, koja bijaše grešnica, dozna da je Isus za jelom u farizejevoj kući, donese alabastrenu posudicu pomasti.
38 I stade ona odostraga kod njegovih nogu plačući i poče mu suzama ispirati noge: kosom svoje glave ih je otirala, ljubila mu stopala i mazala ih pomašću.
39 A kada to vidje farizej koji ga bijaše pozvao, reče on u sebi: “Kada bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je žena ta koja ga se dotiče: da je grešnica.”
40 I odgovori Isus i reče mu: “Šimune, imam ti nešto reći.” On reče: “Učitelju, reci.”
41 “Bijaše neki vjerovnik koji imaše dva dužnika: jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset.
42 Budući da nisu imali odakle vratiti, on im obojici oprosti. Reci mi, dakle, koji će ga od njih više ljubiti?”
43 Odgovori Šimun i reče: “Pretpostavljam da onaj kojemu je više oprostio.” A on mu reče: “Ispravno si prosudio.”
44 I okrene se on ženi te reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću; ti mi ni vodu za noge nisi dao, a ona mi je suzama noge isprala i kosom svoje glave ih je otrla.
45 Poljubac mi nisi dao, a ona mi, otkako sam ušao, ne prestaje noge ljubiti.
46 Uljem mi glavu nisi pomazao, a ona mi je pomašću noge pomazala.
47 Stoga su joj, kažem ti, oprošteni mnogi grijesi, jer je mnogo ljubila: a kome se malo oprašta, malo ljubi.”
48 I reče joj: “Oprošteni su tvoji grijesi.”
49 I počeše sustolnici među sobom govoriti: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?”
50 I reče on ženi: “Vjera te tvoja spasila; idi u miru.”

8
1 Poslije toga poče on prolaziti svim gradovima i selima propovijedajući i navješćujući evanđelje kraljevstva Božjega; i bijahu s njim Dvanaestorica
2 i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i slabosti: Marija zvana Magdalena, iz koje je izišlo sedam zloduhova,
3 i Ivana, žena Herodova upravitelja Huze, i Suzana, i mnoge druge, koje mu posluživahu od svojih dobara.
4 A kada se okupilo mnoštvo naroda, i iz svakoga su grada dolazili k njemu, reče im on putem usporedbe:
5 “Iziđe sijač sijati svoje sjeme i, dok je sijao, neko pade kraj puta, bî pogaženo i ptice ga nebeske pojedoše.
6 Neko pade na kamen i, čim niknu, odmah se osuši, jer nije imalo vlage.
7 Neko pade među trnje; i poraste trnje s njim i uguši ga.
8 Ostalo pade na dobru zemlju, naraste i urodi stostrukim plodom.” Rekavši to, poviče: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”
9 I upitaše ga njegovi učenici: “Što bi bila ta usporedba?”
10 A on reče: “Vama je dano znati tajne kraljevstva Božjega, a ostalima je u usporedbama: da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.
11 A ovo je usporedba: Sjeme je riječ Božja.
12 Oni kraj puta su oni koji čuju, a tada dolazi đavao i odnosi riječ iz njihovih srdaca da ne bi povjerovali i bili spašeni.
13 Oni na kamenu su oni koji, kada čuju, s radošću prime riječ; ali nemaju korijena: neko vrijeme vjeruju, a u doba kušnje otpadnu.
14 A ono koje je palo među trnje jesu oni koji, kada su čuli, krenu, ali se uguše brigama i bogatstvom i nasladama ovoga života te ne donesu plod do savršenosti.
15 No ono u dobroj zemlji jesu oni koji riječ, kada je čuju, čuvaju u plemenitu i dobru srcu te donose plod u ustrajnosti.
16 Nitko svjetiljku, kada je upali, ne pokriva posudom ili je stavlja pod postelju, nego je stavlja na njezino postolje da oni koji ulaze vide svjetlost.
17 Jer ništa nije tajno što se neće očitovati, niti je skriveno išta što se neće saznati i izići na vidjelo.
18 Pazite, dakle, kako slušate: jer tko god ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što mu se čini da ima.”
19 Tada dođoše k njemu njegova majka i braća, ali ne mogoše do njega zbog stiske.
20 I dojaviše mu neki: “Tvoja majka i tvoja braća stoje vani i žele te vidjeti.”
21 A on im odgovori i reče: “Moja majka i moja braća su ovi koji slušaju riječ Božju i vrše je.”
22 Jednoga dana uđe on u lađu sa svojim učenicima, i reče im: “Prijeđimo preko na drugu stranu jezera.” I otisnuše se.
23 No dok su plovili, on zaspa. I spusti se olujni vjetar na jezero; i poče ih preplavljati voda te bijahu u velikoj opasnosti.
24 I pristupiše mu i probudiše ga, rekavši: “Učitelju, Učitelju, ginemo.” Tada on ustade i zaprijeti vjetru i razbjesnjeloj vodi: i prestadoše te nastade tišina.
25 I reče im: “Gdje vam je vjera?” Prestrašeni i začuđeni jedan drugome govorahu: “Tko li je ovaj! jer i vjetrovima i vodi zapovijeda, i pokoravaju mu se.”
26 I doploviše do zemlje Gadarenaca, koja je nasuprot Galileji.
27 Čim je izišao na kopno, dođe mu iz grada u susret neki čovjek koji već dugo vremena imaše zloduhe. Nije se uopće odijevao ni stanovao u kući, nego u grobnicama.
28 Kada on ugleda Isusa, zaurla, pade ničice pred njim i jakim glasom reče: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te, ne muči me.”
29 (Jer on bijaše zapovjedio nečistome duhu da iziđe iz toga čovjeka. Jer mnogo puta ga je već spopadao; i čuvali su ga svezana lancima i okovima, no raskidao bi spone i zloduh bi ga gonio u pustaru.)
30 I upita ga Isus: “Kako ti je ime?” A on reče: “Legija”, jer u njega bijahu ušli mnogi zlodusi.
31 I zaklinjahu ga da im ne zapovijedi da odu u bezdan.
32 A bijaše ondje poveće krdo svinja što su pasle po gori; i zaklinjahu ga oni da im dopusti ući u njih. I dopusti im.
33 Tada iziđoše zlodusi iz čovjeka i uđoše u svinje: i sjuri se krdo niz obronak u jezero i podavi se.
34 Vidjevši što se dogodilo, oni koji su ih pasli pobjegoše i razglasiše to u gradu i po okolici.
35 Iziđoše tada vidjeti što se dogodilo i, došavši k Isusu, nađoše čovjeka iz kojega bijahu izišli zlodusi gdje sjedi do Isusovih nogu odjeven i zdrave pameti pa se prestrašiše.
36 A oni koji to vidješe ispripovjediše im na koji način je ozdravio taj koji bijaše opsjednut zlodusima.
37 Tada ga sve ono mnoštvo iz gadarenske okolice zamoli da ode od njih, jer ih je obuzeo golem strah. I uđe on u lađu te se vrati natrag.
38 A čovjek iz kojega bijahu izišli zlodusi zamoli ga da može ostati s njim, ali ga Isus otposla, rekavši:
39 “Vrati se svojoj kući i pripovijedaj sve što ti je učinio Bog.” I ode on razglašujući po svemu gradu sve što mu je učinio Isus.
40 A kada se Isus vratio, mnoštvo ga radosno prihvati, jer su ga svi očekivali.
41 I gle, dođe neki čovjek po imenu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. On pade Isusu pred noge i zamoli ga da dođe u njegovu kuću,
42 jer imaše jednu jedinu kćer, staru otprilike dvanaest godina, koja je umirala. I dok je on išao, mnoštvo ga je tiskalo.
43 A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od izljeva krvi, koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike, a nijedan je nije mogao izliječiti,
44 priđe mu odostraga, dotakne rub njegove halje i odmah joj se zaustavi krvarenje.
45 I reče Isus: “Tko me dotaknuo?” Kada su svi zanijekali, Petar i oni koji bijahu s njim rekoše: “Učitelju, mnoštvo te gura i pritiska, a ti kažeš: ‘Tko me dotaknuo?’ ”
46 No Isus reče: “Netko me dotaknuo, jer vidim da je sila izišla iz mene.”
47 Vidjevši da je otkrivena, žena sva dršćući pristupi te mu, pavši preda nj, pred svim narodom ispriča zbog čega ga je dotakla i kako istoga trenutka bijaše ozdravljena.
48 I reče joj on: “Ohrabri se, kćeri, vjera te tvoja ozdravila. Idi u miru.”
49 Dok je on još govorio, dođe jedan iz kuće predstojnika sinagoge, rekavši ovomu: “Umrla ti je kći, ne muči više Učitelja.”
50 Ali kada je Isus to čuo, odgovori mu on, rekavši: “Ne boj se: samo vjeruj i ona će biti iscijeljena.”
51 Došavši u kuću, nikome ne dopusti da uđe s njim, osim Petru, i Jakovu, i Ivanu, i djevojčinu ocu i majci.
52 I plakahu svi i žalovahu za njom; ali on reče: “Ne plačite, nije umrla, nego spava.”
53 I podsmjehivahu mu se znajući da je umrla.
54 No on ih sve istjera van, uhvati je za ruku i pozva, rekavši: “Djevojko, ustani.”
55 I vrati se duh njezin te ona istoga trena ustade, a on zapovjedi da joj dadu jesti.
56 Njezini roditelji bijahu zapanjeni, no on im zapovjedi da nikome ne govore što se zbilo.

9
1 Tada on dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti.
2 I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne.
3 I reče im: “Ništa ne uzimajte na put: ni štapove, ni torbe, ni kruh, ni novac; niti pak imajte po dvije halje.
4 U koju god kuću uđete, ondje ostanite; i odande dalje pođite.
5 A tko god vas ne primi, izlazeći iz toga grada i prašinu sa svojih nogu otresite za svjedočanstvo protiv njih.”
6 I krenuše oni: prolazili su selima navješćujući evanđelje i posvuda su ozdravljivali.
7 A Herod tetrarh doču o svemu što on čini pa se smete, jer su neki govorili da je to Ivan uskrsnuo od mrtvih,
8 neki da se pojavio Ilija, a neki da je ustao jedan od drevnih proroka.
9 I reče Herod: “Ivanu sam ja odrubio glavu. Tko je, onda, ovaj o kome čujem takvo što?” I poželje ga vidjeti.
10 Kada se apostoli vratiše, ispripovjediše mu sve što bijahu učinili. I povede ih on sa sobom i povuče se nasamo na pusto mjesto koje je pripadalo gradu zvanu Betsaida.
11 A mnoštvo, kada je to saznalo, pođe za njim. On ih je primio i govorio im o Božjem kraljevstvu te ozdravljivao one kojima je trebalo ozdravljenje.
12 A kada je dan bio na izmaku, pristupiše Dvanaestorica i rekoše mu: “Pošalji mnoštvo da pođe prenoćiti u okolna sela i zaseoke i nabaviti jelo, jer smo ovdje u pustome kraju.”
13 Ali im on reče: “Dajte im vi jesti.” No oni rekoše: “Nemamo više od pet hljebova kruha i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.”
14 A njih bijaše oko pet tisuća muškaraca. I reče on svojim učenicima: “Posjednite ih u skupine od pedeset.”
15 I učiniše tako te ih sve posjednuše.
16 Tada on uze pet hljebova i dvije ribe te ih, pogledavši na nebo, blagoslovi i razlomi te dade učenicima da stave pred mnoštvo.
17 I jeli su i svi se nasitili, a od ulomaka što su im preostali nakupilo se dvanaest košara.
18 Dok se on jednom nasamo molio, bijahu s njim njegovi učenici. I upita ih on, rekavši: “Što govori narod da sam ja?”
19 Odgovorivši, rekoše mu: “Ivan Krstitelj; ali neki kažu Ilija, a neki da je ustao jedan od drevnih proroka.”
20 I reče im: “A što vi kažete da sam ja?” Odgovarajući, Petar reče: “Krist Božji.”
21 I strogo im zabrani i zapovjedi da to nikome ne govore,
22 rekavši: “Sin čovječji treba mnogo pretrpjeti te biti odbačen od starješina, svećeničkih glavara i pismoznanaca, i treba biti ubijen i treći dan uskrsnuti.”
23 I reče svima njima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, i neka svaki dan uzima svoj križ i slijedi me.
24 Jer tko god hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasiti.
25 Jer što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga upropasti ili bude odbačen?
26 Jer tko god se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovječji postidjeti kada dođe u svojoj slavi, i u Očevoj, i svetih anđela.
27 Ali, kažem vam istinu, ima nekih koji ovdje stoje, koji neće okusiti smrt dok ne vide kraljevstvo Božje.”
28 Nekih osam dana nakon tih riječi uze on sa sobom Petra i Ivana i Jakova te uzađe na goru moliti se.
29 I izmijeni mu se izgled lica dok se molio, a oprava mu postade bijela i blještava.
30 I gle, dva čovjeka razgovarahu s njim. Bijahu to Mojsije i Ilija,
31 koji su se ukazali u slavi i govorili o njegovu izlasku što ga je trebao ostvariti u Jeruzalemu.
32 No Petra i one s njim svlada san; a kada se probudiše, ugledaše njegovu slavu i ona dva čovjeka što stajahu s njim.
33 I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti; daj da načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju i jednu Iliji”; a nije znao što govori.
34 Dok je on to govorio, naiđe oblak i zasjeni ih; i prestrašiše se ušavši u oblak.
35 I dođe iz oblaka glas, rekavši: “Ovo je moj ljubljeni Sin: njega slušajte.”
36 A kada glas utihnu, nađe se Isus sâm. Oni su šutjeli i nisu onih dana nikome govorili ni o čemu od onoga što su vidjeli.
37 A kada su idućega dana silazili s gore, susretne ga mnogo naroda.
38 I gle, neki čovjek iz mnoštva viknu: “Učitelju, preklinjem te, pogledaj mi sina: jer mi je jedino dijete.
39 I gle, duh ga obuzima i on odmah viče; i trza njime tako da se pjeni, i jedva odstupa od njega satirući ga.
40 Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.”
41 A Isus, odgovarajući, reče: “O, naraštaju nevjerni i pokvareni, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina.”
42 I sruši ga zloduh dok je prilazio i poče trzati njime. I zaprijeti Isus nečistome duhu, ozdravi dijete te ga preda njegovu ocu.
43 I bijahu svi zadivljeni zbog silne Božje moći. Ali dok su se svi oni divili svemu što je Isus učinio, on reče svojim učenicima:
44 “Dobro slušajte ove riječi: Sin čovječji će biti predan u ruke ljudima.”
45 Ali oni ne razumješe tu izjavu: bijaše im skrivena da je ne shvate; i bojahu se pitati ga o toj izjavi.
46 Tada među njima nastade raspra koji bi od njih bio najveći.
47 A Isus, vidjevši misao njihova srca, uze dijete, postavi ga kraj sebe
48 i reče im: “Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao: jer onaj koji je najmanji među svima vama, taj će biti velik.”
49 I odgovori Ivan i reče: “Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe i zabranismo mu to, jer te ne slijedi s nama.”
50 I reče mu Isus: “Ne branite mu: jer onaj tko nije protiv nas, za nas je.”
51 A kada su se navršavali dani da bude uznesen, on odlučno upravi svoje lice da pođe u Jeruzalem.
52 I posla glasnike pred svojim licem; i odoše oni te uđoše u neko selo Samarijanca da priprave za njega.
53 Ali ga ovi ne primiše, jer mu lice bijaše kao da će ići u Jeruzalem.
54 Kada to vidješe njegovi učenici Jakov i Ivan, rekoše: “Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju neka siđe s neba i proždre ih; kao što je i Ilija učinio?”
55 No on se okrene, ukori ih i reče: “Ne znate kakva ste duha.
56 Jer Sin čovječji nije došao uništiti ljudske živote, nego spasiti.” I odoše u drugo selo.
57 I reče mu netko dok su išli putem: “Gospodine, slijedit ću te kamo god pođeš.”
58 I reče mu Isus: “Lisice imaju jazbine, i ptice nebeske imaju gnijezda, a Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti.”
59 A drugome reče: “Slijedi me!” Ali on odvrati: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem i pokopam svoga oca.”
60 Reče mu Isus: “Pusti mrtve neka pokapaju svoje mrtvace, a ti idi i propovijedaj kraljevstvo Božje.”
61 I neki drugi reče: “Slijedit ću te, Gospodine, ali dopusti mi da se najprije oprostim od svojih ukućana.”
62 No Isus mu reče: “Nitko tko stavi svoju ruku na plug i gleda natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.”

10
1 Nakon toga Gospodin odredi i drugu sedamdesetoricu te ih posla po dvojicu pred svojim licem u svaki grad i mjesto kamo je kanio doći.
2 Stoga im reče: “Žetva je uistinu velika, ali je radnika malo: molite, dakle, Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu.
3 Idite: evo, šaljem vas kao janjad među vukove.
4 Nemojte sa sobom nositi ni novčarku, ni torbu, ni obuću; i nikoga putem ne pozdravljajte.
5 U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir ovoj kući.’
6 Bude li tko ondje sin mira, počinut će na njoj mir vaš; ako li ne, vratit će se k vama.
7 U toj kući ostanite te jedite i pijte ono što vam daju: jer vrijedan je radnik svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.
8 I u koji god grad uđete i prime vas, jedite ono što se stavi pred vas;
9 i ozdravljajte bolesnike koji su u njemu, i recite im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje.’
10 I u koji god grad uđete i ne prime vas, iziđite na njegove ulice i recite:
11 ‘Čak i prašinu vašega grada, koja se na nas uhvatila, otresamo protiv vas. Ipak, ovo znajte: Približilo vam se kraljevstvo Božje.’
12 Kažem vam da će Sodomi u onaj dan biti podnošljivije negoli tome gradu.
13 Jao tebi, Korazine! jao tebi, Betsaido! Da su u Tiru i Sidonu bila učinjena silna djela koja su bila učinjena u vama, odavno bi se već pokajali sjedeći u kostrijeti i pepelu.
14 Ali Tiru i Sidonu će na sudu biti podnošljivije negoli vama.
15 I ti, Kapernaume, koji si se do neba uzvisio, do pakla ćeš biti strovaljen.
16 Onaj tko sluša vas, mene sluša; tko prezire vas, mene prezire; a tko mene prezire, prezire onoga koji me poslao.”
17 I vratiše se Sedamdesetorica s radošću, rekavši: “Gospodine, čak nam se i zlodusi pokoravaju u tvoje ime.”
18 I reče im on: “Gledao sam Sotonu gdje kao munja pada s neba.
19 Evo, dajem vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i nad svom silom neprijateljevom: i ništa vam uopće neće nauditi.
20 No ne radujte se tome što vam se pokoravaju duhovi, nego se radije radujte zato što su vaša imena zapisana na nebu.”
21 U taj čas obradova se Isus u duhu te reče: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si to sakrio od mudrih i umnih i razotkrio malenima. Da, Oče, jer se tebi tako svidjelo.
22 Sve mi je predao Otac moj; i nitko ne zna tko je Sin, nego Otac; niti tko je Otac, nego Sin i onaj kome ga Sin hoće objaviti.”
23 I okrenu se nasamo učenicima i reče im: “Blagoslovljene su oči koje vide to što vi gledate;
24 jer kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti to što vi gledate, ali nisu vidjeli, i čuti to što vi slušate, ali nisu čuli.”
25 I gle, ustade neki zakonoznanac te, iskušavajući ga, reče: “Učitelju, što moram činiti da baštinim život vječni?”
26 On mu reče: “Što piše u Zakonu? Kako čitaš?”
27 Odgovarajući, on reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga.”
28 I reče mu on: “Ispravno si odgovorio. To čini i živjet ćeš.”
29 Ali on, htjevši se opravdati, reče Isusu: “A tko je moj bližnji?”
30 Odgovori Isus, rekavši: “Neki čovjek silazeći iz Jeruzalema u Jerihon upadne među razbojnike, koji mu svukoše odjeću, raniše ga i odoše ostavivši ga polumrtva.
31 Slučajno je neki svećenik silazio tim putem te ga, kada ga ugleda, zaobiđe.
32 Jednako tako i Levit: kada je došao do toga mjesta, priđe, pogleda ga i zaobiđe.
33 No neki Samarijanac putujući dođe do njega i sažali se na nj kada ga ugleda.
34 I pristupi mu te mu povije rane zalivši ih uljem i vinom, stavi ga na svoju živinu, odvede ga u svratište i pobrine se za nj.
35 Idućeg dana, kada je odlazio, izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče mu: ‘Pobrini se za njega; i ako što više potrošiš, ja ću ti platiti kada ponovno dođem.’
36 Dakle, što misliš, koji je od te trojice bio bližnji onome koji je upao među razbojnike?”
37 On reče: “Onaj koji mu je iskazao milosrđe.” Tada mu Isus reče: “Idi i ti čini tako.”
38 Dok su putovali, uđe on u neko selo; i primi ga u svoju kuću neka žena po imenu Marta.
39 A imaše ona sestru koja se zvala Marija, koja je sjela do Isusovih nogu i slušala njegovu riječ.
40 No Marta bijaše zauzeta mnogim posluživanjem pa mu pristupi i reče: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra ostavila da sama poslužujem? Reci joj, stoga, da mi pomogne.”
41 I odgovori joj Isus, rekavši: “Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ zbog mnogo toga,
42 a jedno je potrebno: Marija je odabrala taj dobar dio, koji joj neće biti oduzet.”

11
1 Jednom se na nekome mjestu molio pa mu, kada prestade, jedan od njegovih učenika reče: “Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike.”
2 I reče im: “Kada se molite, recite: Oče naš, koji jesi u nebu, sveti se ime tvoje. Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako u nebu, tako i na zemlji.
3 Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan.
4 I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu. I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zla.”
5 I reče im: “Koji bi od vas imao prijatelja kome bi otišao u ponoć i rekao mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri hljeba kruha,
6 jer prijatelj mi je došao s puta, a nemam što staviti preda nj’,
7 a onaj bi mu iznutra odgovorio: ‘Ne uznemiravaj me. Vrata su već zatvorena i djeca moja sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadem.’
8 Kažem vam: Ako on i ne ustane i dadne mu zato što mu je prijatelj, ustat će zbog njegova dosađivanja i dati mu koliko god mu treba.
9 I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se.
10 Jer svatko tko ište, prima; i onaj tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.
11 Ako sin zaište kruha od bilo koga od vas tko je otac, hoće li mu on dati kamen? ili ako zaište ribu, hoće li mu umjesto ribe zmiju dati?
12 Ili ako zaište jaje, hoće li mu dati štipavca?
13 Ako dakle vi, premda ste zli, znate dobre darove davati svojoj djeci, koliko li će više vaš Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga ištu?”
14 I izgonio je nekog zloduha, a on bijaše nijem. Kada je zloduh izišao, nijemi progovori; i zadivi se mnoštvo.
15 No neki od njih rekoše: “Po Belzebubu, knezu zlih duhova, izgoni on zloduhe.”
16 A drugi su, iskušavajući ga, tražili od njega neki znak s neba.
17 Ali on im, znajući njihove misli, reče: “Svako kraljevstvo razdijeljeno protiv sebe, opusti, i kuća razdijeljena protiv kuće, pada.
18 Ako je i Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati njegovo kraljevstvo? jer kažete da ja po Belzebubu izgonim zle duhove.
19 Ako ja po Belzebubu izgonim zle duhove, po kome ih izgone vaši sinovi? Zbog toga će vam oni biti sucima.
20 Ali ako ja prstom Božjim izgonim zle duhove, nedvojbeno je došlo na vas kraljevstvo Božje.
21 Sve dok jaki naoružan čuva svoju palaču, u miru su sva dobra njegova;
22 ali čim na nj dođe jači od njega i svlada ga, otme mu sve njegovo naoružanje u koje se bijaše uzdao i razdijeli njegov plijen.
23 Onaj tko nije sa mnom, protiv mene je; i onaj tko sa mnom ne sabire, rasipa.
24 Kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, prolazi bezvodnim mjestima tražeći počinak. Ne našavši ga, veli: ‘Vratit ću se u svoju kuću odakle sam izišao.’
25 Došavši, nađe je pometenu i uređenu.
26 Tada ode i uzme si sedam drugih duhova, opakijih od sebe, te oni uđu i nastane se ondje; i postane posljednje stanje toga čovjeka gore negoli prvotno.”
27 Dok je on to govorio, digne glas neka žena iz mnoštva i reče mu: “Blagoslovljena utroba koja te nosila i prsa koja si sisao.”
28 No on reče: “Naprotiv, blagoslovljeni su oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je.”
29 Kada se natisnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: “Zao je naraštaj ovaj: znak traži; ali mu se neće dati znak, osim znaka Jone proroka.
30 Jer kao što Jona bijaše znak Ninivljanima, tako će i Sin čovječji biti ovome naraštaju.
31 Kraljica juga ustat će na sudu s ljudima ovoga naraštaja i osuditi ih: jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a gle, ovdje je veći od Salomona.
32 Građani Ninive ustat će na sudu s ovim naraštajem i osuditi ga: jer su se oni pokajali na Jonino propovijedanje, a gle, ovdje je veći od Jone.
33 Nitko svjetiljku, kada je upali, ne stavlja na skriveno mjesto, niti pod posudu, nego na postolje, da oni koji ulaze vide svjetlost.
34 Oko je svjetiljka tijelu. Kada ti je, dakle, oko zdravo, sve tijelo ti je ispunjeno svjetlošću; a kada je zlo, i tijelo ti je ispunjeno tamom.
35 Gledaj, dakle, da svjetlo koje je u tebi ne bude tama.
36 Ako je, dakle, sve tvoje tijelo puno svjetla, bez imalo tame, sve će biti puno svjetla, kao kada te osvijetli sjajna svjetlost svjetiljke.”
37 Kada je on to dorekao, zamoli ga neki farizej da objeduje s njim. I uđe on i sjedne k jelu.
38 A kada farizej to vidje, začudi se što se prije objeda nije najprije oprao.
39 No Gospodin mu reče: “Pa sada, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a vaša nutrina puna je grabežljivosti i zloće.
40 Bezumnici, nije li onaj koji je načinio vanjštinu i nutrinu načinio?
41 Nego, od onoga što imate dajte milostinju, i gle, sve vam je čisto.
42 Ali jao vama, farizeji! jer dajete desetinu od metvice i rute i svakovrsnog povrća, a zapostavljate pravednost i ljubav Božju: ovo je trebalo činiti, a ono ne zapostaviti.
43 Jao vama, farizeji! jer volite prva sjedala u sinagogama i pozdrave na trgovima.
44 Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! jer ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi hodaju, a da ih nisu ni svjesni.”
45 Tada mu jedan od zakonoznanaca odgovori, rekavši: “Učitelju, govoreći to vrijeđaš i nas.”
46 A on reče: “I vama jao, zakonoznanci! jer tovarite na ljude bremena preteška za nošenje, a sami se ni jednim svojim prstom ne dotičete bremenâ.
47 Jao vama! jer gradite spomenike prorocima, a vaši su ih oci poubijali.
48 Uistinu svjedočite da odobravate djela svojih otáca: oni su ih poubijali, a vi im spomenike gradite.
49 Zbog toga i reče mudrost Božja: ‘Poslat ću k njima proroke i apostole, i neke od njih će poubijati i progoniti,
50 da se od ovoga naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od utemeljenja svijeta:
51 od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je stradao između žrtvenika i Hrama.’ Zaista, kažem vam: Tražit će se to od ovoga naraštaja.
52 Jao vama, zakonoznanci! jer ste oteli ključ znanja: sami niste ušli, a spriječili ste one koji su htjeli ući!”
53 I dok im je to govorio, počeše pismoznanci i farizeji žestoko navaljivati navodeći ga da govori o mnogočemu:
54 vrebali su na nj pokušavajući uloviti štogod iz njegovih usta, kako bi ga mogli optužiti.

12
1 A u međuvremenu, kada se okupilo nebrojeno mnoštvo ljudi, tako da su jedni druge gazili, poče on ponajprije govoriti svojim učenicima: “Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja.
2 Jer ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati.
3 Stoga će se sve ono što ste u tami rekli, na svjetlu čuti, a ono što ste po sobama u uho šaptali, po krovovima će se propovijedati.
4 I kažem vama, svojim prijateljima: Nemojte se bojati onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga ne mogu više ništa učiniti.
5 Nego, pokazat ću vam koga se trebate bojati: Bojte se onoga koji, nakon što ubije, ima moć baciti u pakao. Jest, kažem vam, njega se bojte.
6 Ne prodaje li se pet vrabaca za dva novčića? i ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.
7 A vama su čak i vlasi na glavi sve izbrojene. Stoga se nemojte bojati: vi ste vredniji mnogo više negoli mnoštvo vrabaca.
8 Također vam kažem: Tko god prizna mene pred ljudima, i Sin čovječji priznat će njega pred anđelima Božjim;
9 ali onaj tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.
10 I tko god veli riječ protiv Sina čovječjega, bit će mu oprošteno; ali onome tko pohuli protiv Svetoga Duha, neće se oprostiti.
11 A kada vas dovedu pred sinagoge, i poglavare, i vlasti, ne brinite kako ili što ćete odgovoriti, ili što ćete reći,
12 jer će vas Duh Sveti u taj čas poučiti što trebate reći.”
13 Tada mu netko iz mnoštva reče: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli baštinu sa mnom.”
14 I reče mu on: “Čovječe, tko me postavio za suca ili djelitelja nad vama?”
15 I reče im: “Pazite i čuvajte se pohlepe; jer ničiji život nije u obilju onoga što posjeduje.”
16 I ispriča im usporedbu govoreći: “Nekom bogatom čovjeku obilno je urodila zemlja
17 pa je u sebi razmišljao: ‘Što da učinim? jer nemam gdje pohraniti svoj urod.’
18 I reče: ‘Ovo ću učiniti: srušit ću svoje žitnice i sagraditi veće pa ću ondje skupiti sav svoj urod i svoja dobra.
19 I reći ću svojoj duši: Dušo, evo imaš mnogo dobara u zalihi za mnoge godine; počivaj, jedi, pij i uživaj.’
20 Ali mu Bog reče: ‘Luđače, još noćas će se tvoja duša zatražiti od tebe; a čije će biti to što si pripravio ?’
21 Tako je s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.”
22 I reče svojim učenicima: “Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za svoj život, što ćete jesti; ni za tijelo, što ćete odjenuti.
23 Život je vredniji od jela i tijelo je vrednije od odijela.
24 Promotrite gavrane; jer oni ne siju ni ne žanju, nemaju spremišta ni žitnice i Bog ih hrani: koliko više ste vi vredniji od ptica?
25 I tko od vas može zabrinutošću dodati svome stasu jedan lakat?
26 Ako, dakle, ni ono najmanje ne možete, što ste onda zabrinuti za ostalo?
27 Promotrite ljiljane kako rastu: ne trude se, ne predu, a kažem vam da se ni Salomon u svoj svojoj slavi nije zaodjenuo kao jedan od njih.
28 Ako travu, koja je danas na polju, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni?
29 Nemojte tražiti što ćete jesti ili što ćete piti; i ne uznemirujte se.
30 Jer sve to traže pogani ovoga svijeta, i zna vaš Otac da vam je to potrebno.
31 Nego, tražite radije kraljevstvo Božje, i sve će vam se to nadodati.
32 Ne boj se, stado malo, jer svidjelo se Ocu vašemu dati vam kraljevstvo.
33 Prodajte ono što posjedujete i dajte milostinju; načinite sebi novčarke koje ne stare, blago neprolazno na nebesima, gdje se kradljivac ne primiče ni moljac ne uništava.
34 Jer gdje vam je blago, ondje će vam biti i srce.
35 Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke vaše upaljene,
36 a vi budite slični ljudima koji čekaju svoga gospodara kada se vraća s vjenčanja da mu otvore odmah čim stigne i pokuca.
37 Blagoslovljene su one sluge koje gospodar, kada dođe, nađe gdje bdiju. Zaista, kažem vam da će se opasati, posaditi ih za stol, pristupiti i posluživati ih.
38 I dođe li za druge straže, ili za treće straže, i nađe ih tako, blagoslovljene su te sluge.
39 A ovo znajte: kada bi domaćin znao u koji sat kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio da mu se provali u kuću.
40 Zato i vi budite pripravni: jer Sin čovječji dolazi u sat u koji i ne mislite.”
41 Tada mu Petar reče: “Gospodine, govoriš li tu usporedbu nama ili svima?”
42 I reče Gospodin: “Tko je onaj vjerni i mudri upravitelj kojega će njegov gospodar postaviti nad svojim ukućanima da im u pravo vrijeme daje njihovo jelo?
43 Blagoslovljen je onaj sluga kojega njegov gospodar, kada dođe, nađe da tako radi.
44 Uistinu, kažem vam da će ga postaviti nad svim svojim imanjem.
45 No rekne li taj sluga u svome srcu: ‘Odgodio je moj gospodar svoj dolazak’ te počne tući sluge i sluškinje, jesti i piti i opijati se,
46 doći će gospodar toga sluge u dan u koji ga on ne očekuje i u sat koji ne zna, i rasjeći će ga i dodijeliti mu dio među nevjernicima.47 A onaj sluga koji je znao volju svoga gospodara, a nije se pripremio niti je učinio po njegovoj volji, dobit će mnogo udaraca.
48 No onaj koji nije znao, ali je učinio ono što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Jer kome god je mnogo dano, mnogo će se od njega iskati; i kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.
49 Oganj sam došao baciti na zemlju, i što hoću ako je već planuo?
50 Ali krštenjem se imam krstiti; i kako sam tjeskoban dok se to ne dovrši.
51 Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Ne, kažem vam, nego podjelu.
52 Jer bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice.
53 Podijelit će se otac protiv sina i sin protiv oca, majka protiv kćeri i kći protiv majke, svekrva protiv snahe svoje i snaha protiv svoje svekrve.”
54 A i narodu reče: “Kad vidite da se na zapadu diže oblak, odmah kažete: ‘Dolazi pljusak’; i bude tako.
55 A kad vidite da puše južni vjetar, kažete: ‘Bit će vrućine’; i bude.
56 Licemjeri, lice zemlje i neba znate prosuditi; kako onda ne prosuđujete ovo vrijeme?
57 Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo?
58 Kada ideš sa svojim protivnikom pred glavara, već na putu se potrudi da ga se oslobodiš; da te ne odvuče k sucu, sudac te preda izvršitelju, a izvršitelj te baci u tamnicu.
59 Kažem ti, nipošto nećeš izići odande dok ne isplatiš sve do posljednjeg novčića.”

13
1 U ono doba bijahu nazočni neki koji su mu dojavili o Galilejcima čiju je krv Pilat pomiješao s njihovim žrtvama.
2 I odgovori Isus i reče im: “Mislite li da su ti Galilejci, zato što su tako stradali, bili veći grešnici od svih Galilejaca?
3 Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, svi ćete slično propasti.
4 Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, mislite li da su oni bili veći dužnici od svih ljudi koji žive u Jeruzalemu?
5 Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, svi ćete jednako propasti.”
6 A ispripovijeda i ovu usporedbu: “Neki čovjek imaše smokvu zasađenu u svome vinogradu pa dođe tražiti ploda na njoj i ne nađe.
7 Tada reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim tražiti plod na ovoj smokvi i ne nalazim ga: posijeci je; zašto da iscrpljuje zemlju?’
8 A on mu odgovori i reče: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine da je okopam i pognojim.
9 Ako donese plod, dobro; ako li ne, kasnije ćeš je posjeći.’ ”
10 U subotu je naučavao u jednoj od sinagoga.
11 I gle, bijaše ondje žena koja osamnaest godina imaše duha nemoći, i bijaše pogrbljena te se uopće nije mogla uspraviti.
12 Kada je ugleda, dozva je Isus k sebi i reče joj: “Ženo, oslobođena si od svoje nemoći.”
13 I položi na nju ruke, a ona se odmah uspravi te poče slaviti Boga.
14 A nadstojnik sinagoge, zbog toga što ju je Isus ozdravio u subotu, srdito reče mnoštvu: “Šest je dana u koje treba raditi: stoga dolazite i liječite se u te dane, a ne u dan subotnji.”
15 I odgovori mu Gospodin, i reče: “Licemjeru, ne odriješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala i odvodi ga napojiti?
16 Nije li ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona bijaše svezao, evo već je osamnaest godina, trebalo odriješiti od te spone u dan subotnji?”
17 Na te njegove riječi postidješe se svi njegovi protivnici, a sav se narod radovaše zbog svih veličanstvenih djela koja je on učinio.
18 Tada reče: “Čemu je slično kraljevstvo Božje? i s čime da ga usporedim?
19 Slično je zrnu gorušice, koje čovjek uzme, baci u svoj vrt te ono uzraste i postane veliko stablo; i ptice nebeske mu se nasele po granama.”
20 I opet reče: “S čime da usporedim kraljevstvo Božje?
21 Ono je slično kvascu, koji žena uzme i sakrije u tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.”
22 I prolazio je kroz gradove i sela naučavajući te putovao prema Jeruzalemu.
23 Tada mu netko reče: “Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?” I reče im on:
24 “Trudite se da uđete na uska vrata: jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu i neće moći.
25 Kad jednom gospodar kuće ustane i zatvori vrata, a vi, stojeći vani, počnete kucati na vrata govoreći: ‘Gospodine, Gospodine, otvori nam’, on će vam odgovoriti i reći: ‘Ne znam vas odakle ste.’
26 Tada ćete početi govoriti: ‘Jeli smo i pili u tvojoj nazočnosti, i naučavao si na našim ulicama.’
27 Ali on će reći: ‘Kažem vam, ne znam vas odakle ste; odstupite od mene, svi vi zločinitelji.’
28 Ondje će biti plač i škrgut zubī kada ugledate Abrahama, i Izaka, i Jakova, i sve proroke, u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene van.
29 I doći će s istoka i sa zapada, i sa sjevera i juga i sjediti u kraljevstvu Božjemu.
30 I gle, ima posljednjih koji će biti prvi, i ima prvih koji će biti posljednji.”
31 Istoga dana pristupiše neki od farizeja, rekavši mu: “Iziđi i odlazi odavde, jer te Herod želi ubiti.”
32 I reče im on: “Idite i recite toj lisici: ‘Evo, izgonim zloduhe i liječim danas i sutra, a treći dan postajem savršen.
33 No danas, sutra i prekosutra moram nastaviti, jer ne može biti da prorok pogine izvan Jeruzalema.’
34 O, Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko puta htjedoh okupiti tvoju djecu kao što kvočka okuplja svoje piliće pod svoja krila, ali ne htjedoste!
35 Evo, ostavlja vam se kuća opustošena. I, zaista, kažem vam: Nećete me vidjeti dok ne dođe trenutak kada ćete reći: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u ime Gospodinovo.’ ”

14
1 Kada je jedne subote otišao pojesti kruha u kuću nekog farizejskog starješine, oni ga vrebahu.
2 I gle, bijaše pred njim neki čovjek koji imaše vodenu bolest.
3 I reče Isus, odgovarajući zakonoznancima i farizejima: “Je li dopušteno subotom liječiti?”
4 No oni šutješe. I dotakne onoga, ozdravi ga i otpusti.
5 I odgovori im, rekavši: “Koji od vas, padne li mu magarac ili vol u jamu, neće odmah ići izvući ga u dan subotnji?”
6 I ponovno mu ne mogahu odgovoriti na to.
7 I ispripovijeda usporedbu onima koji bijahu pozvani, kada ih je vidio kako biraju prva mjesta, rekavši im:
8 “Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na najviše mjesto; da ne bude pozvan netko časniji od tebe
9 pa dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i veli ti: ‘Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti najniže mjesto.
10 Nego, kada si pozvan, idi i sjedni na najniže mjesto; tako da ti onaj koji te pozvao, kada dođe, veli: ‘Prijatelju, pomakni se naviše.’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima.
11 Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizuje, bit će uzvišen.”
12 Tada i onome koji ga je pozvao reče: “Kada ti priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svoje prijatelje, ni svoju braću, ni svoju rodbinu, ni bogate susjede: da ne bi i oni tebe zauzvrat pozvali i nadoknadili ti.
13 Nego, kada priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe;
14 i bit ćeš blagoslovljen, zato što ti oni nemaju čime nadoknaditi: jer će ti se nadoknaditi za uskrsnuća pravednih.”
15 Čuvši to, jedan od onih koji su sjedili s njim za stolom reče mu: “Blagoslovljen je onaj tko bude jeo kruh u Božjem kraljevstvu.”
16 Tada mu on reče: “Neki čovjek priredi veliku večeru i pozva mnoge.
17 I posla svoga slugu u doba večere da pozvanima kaže: ‘Dođite, jer sve je već spremno.’
18 A oni se svi jednodušno počeše ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i moram je ići pogledati. Molim te, smatraj me ispričanim.’
19 Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova i idem ih okušati. Molim te, smatraj me ispričanim.’
20 A treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’
21 Vrativši se, taj sluga javi to svome gospodaru. Tada gospodar kuće, gnjevan, reče svome sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove i gradske ulice i dovedi ovamo siromahe, i sakate, i hrome, i slijepe.’
22 I reče sluga: ‘Gospodaru, učinjeno je kao što si naredio, i još ima mjesta.’
23 I reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među živice i prisili ih neka uđu, da mi se napuni kuća;
24 jer, kažem vam: Ni jedan od onih ljudi koji su bili pozvani neće okusiti moju večeru.’ ”
25 S njim je išlo veliko mnoštvo. I okrene se on te im reče:
26 “Dođe li tko k meni, a ne mrzi svoga oca, i majku, i ženu, i djecu, i braću, i sestre, pa i sâm svoj život, ne može biti moj učenik.
27 I tko god ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.
28 Jer koji to od vas, kada hoće graditi kulu, najprije ne sjedne i proračuna trošak ima li dovoljno da je dovrši?
29 Da ga ne bi, nakon što postavi temelj i ne može je dovršiti, svi koji to vide počeli ismijavati,
30 rekavši: ‘Ovaj čovjek je počeo graditi, a nije mogao dovršiti.’
31 Ili, koji kralj, kada polazi u rat s drugim kraljem, neće najprije sjesti i posavjetovati se može li s deset tisuća presresti onoga koji protiv njega dolazi s dvadeset tisuća?
32 Ako ne može, dok je onaj još daleko poslat će poslanstvo da zatraži uvjete za mir.
33 Jednako tako ni jedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje ne može biti moj učenik.
34 Dobra je sol; ali ako sol izgubi okus, čime će se ona začiniti?
35 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište, nego je van bacaju. Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

15
1 Tada mu se približavahu svi carinici i grešnici slušati ga.
2 A farizeji i pismoznanci mrmljahu, rekavši: “Ovaj prima grešnike i jede s njima.”
3 I ispripovijeda im on ovu usporedbu govoreći:
4 “Koji to čovjek od vas, ako ima sto ovaca i izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustari i ode za izgubljenom dok je ne nađe?
5 A kada je nađe, stavi je na svoja ramena radujući se.
6 Došavši kući, sazove svoje prijatelje i susjede, rekavši im: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju ovcu koja bijaše izgubljena.’
7 Kažem vam, tako će u nebu biti veća radost zbog jednoga grešnika koji se kaje negoli zbog devedeset i devet pravednika koji ne trebaju pokajanje.
8 Ili, koja to žena, ako ima deset srebrnih novčića i izgubi jedan od njih, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i pažljivo traži dok ga ne nađe?
9 A kada ga nađe, pozove svoje prijateljice i susjede, rekavši: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našla novčić koji bijah izgubila.’
10 Tako je, kažem vam, radost pred anđelima Božjim zbog jednoga grešnika koji se kaje.”
11 I reče: “Neki čovjek imaše dva sina.
12 I reče mlađi od njih ocu: ‘Oče, daj mi dio imetka koji mi pripada.’ I razdijeli im on svoja sredstva za život.
13 Ne mnogo dana kasnije, mlađi sin skupi sve, otputova u daleku zemlju i protrati ondje svoj imetak živeći razvratnim životom.
14 A kada je sve potrošio, nastade silna glad u onoj zemlji pa on poče oskudijevati.
15 I ode te se pridruži jednom građaninu te zemlje, a on ga posla na svoja polja hraniti svinje.
16 I rado bi bio napunio svoj trbuh mahunama što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
17 A kada je došao k sebi, reče: ‘Koliki najamnici moga oca imaju obilje kruha, a ja umirem od gladi.
18 Ustat ću, otići svome ocu i reći mu: Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom;
19 i nisam više dostojan zvati se tvojim sinom: učini me jednim od svojih najamnika.’
20 I ustade on i pođe svome ocu. No dok još bijaše daleko ugleda ga njegov otac, sažali se, potrča, pade mu oko vrata i poljubi ga.
21 I reče mu sin: ‘Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom, i nisam više dostojan zvati se tvojim sinom.’
22 No otac reče svojim slugama: ‘Iznesite najbolju odjeću i odjenite ga; i stavite mu prsten na ruku i obuću na noge.
23 I dovedite ugojeno tele i zakoljite ga pa jedimo i veselimo se:
24 jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađen je.’ I počeše se veseliti.
25 A njegov stariji sin bijaše u polju. Kada se na povratku približio kući, začu on svirku i ples.
26 I dozva jednoga od slugu i raspita se što to znači.
27 Ovaj mu reče: ‘Došao ti je brat pa je tvoj otac zaklao ugojeno tele, zato što ga je živa i zdrava dočekao.’
28 I rasrdi se on i ne htjede ući. Stoga njegov otac iziđe i poče ga zaklinjati.
29 A on, odgovarajući, reče svome ocu: ‘Evo, tolike ti godine služim i nikada nisam prekršio tvoju zapovijed, no nikada mi ni jare nisi dao da se proveselim sa svojim prijateljima;
30 ali čim je došao taj tvoj sin, koji ti je s bludnicama prožderao imetak, ti si za njega zaklao ugojeno tele.’
31 I reče mu on: ‘Sine, ti si uvijek sa mnom i sve moje tvoje je.
32 No trebalo se veseliti i radovati: jer ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađen je.’ ”

16
1 I reče on i svojim učenicima: “Bijaše neki bogat čovjek koji imaše upravitelja; a taj mu bijaše optužen da mu rasipa imetak.
2 I pozva ga on i reče mu: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svojem upravljanju, jer više ne možeš biti upravitelj.’
3 Tada upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim? jer mi moj gospodar oduzima upravu: kopati ne mogu, prositi se stidim.
4 Znam što ću učiniti da me, kada budem uklonjen s uprave, prime u svoje kuće.’
5 I pozva k sebi svakog pojedinog dužnika svoga gospodara te reče prvome: ‘Koliko duguješ mome gospodaru?’
6 I reče on: ‘Sto bata ulja.’ I reče mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, brzo sjedni i napiši pedeset.’
7 Tada reče drugome: ‘A koliko ti duguješ?’ I reče on: ‘Sto mjera pšenice.’ I reče mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’
8 I pohvali gospodar nepoštenoga upravitelja zato što je mudro učinio: jer su sinovi ovoga svijeta mudriji u svome naraštaju negoli djeca svjetla.
9 I ja vama kažem: Steknite sebi prijatelje od mamona nepravednosti da vas, kada zakažete, prime u vječne stanove.
10 Onaj tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; i onaj tko je u najmanjem nepravedan, nepravedan je i u najvećem.
11 Ako, dakle, niste bili vjerni u nepravednu mamonu, tko će vam povjeriti istinsko bogatstvo?
12 I ako niste bili vjerni u tuđemu, tko će vam vaše dati?
13 Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.”
14 Sve to slušahu lakomi farizeji i izrugivahu mu se.
15 I reče im: “Vi ste ti koji se prave pravednima pred ljudima, ali zna Bog vaša srca: jer ono što je ljudima uzvišeno, odvratno je pred Bogom.
16 Zakon i Proroci bijahu do Ivana: otada se propovijeda kraljevstvo Božje i svatko u nj silom navaljuje.
17 I lakše će nebo i zemlja proći negoli propasti ijedna crtica iz Zakona.
18 Tko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub; i tko god se oženi onom koju je njezin muž otpustio, čini preljub.
19 “Bijaše neki bogataš koji se odijevao u grimiz i finu tkaninu te se svaki dan sjajno gostio;
20 a bijaše i neki siromah po imenu Lazar, koji je ležao pred njegovim vratima sav u čirevima
21 i priželjkivao se nasititi mrvicama što su padale s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.
22 I umrije siromah te ga odniješe anđeli u Abrahamovo naručje, a umrije i bogataš i bî pokopan.
23 I, u mukama u paklu, podigne on svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama, i Lazara u njegovu naručju.
24 I povika, rekavši: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vrh svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik, jer se mučim u ovom plamenu.’
25 Ali Abraham reče: ‘Sine, sjeti se da si za života primio svoja dobra, a tako i Lazar zla: sada se on tješi, a ti se mučiš.
26 I uza sve to, između nas i vas postavljena je golema provalija, tako da oni koji bi htjeli prijeći odavde k vama ne mogu, ni oni koji bi odande k nama ne mogu.’
27 Tada on reče: ‘Molim te onda, oče, da ga pošalješ u kuću moga oca,
28 jer imam petero braće; neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto mučenja.’
29 Reče mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i proroke; neka njih poslušaju.’
30 I reče on: ‘Ne, oče Abrahame; nego, ode li tko od mrtvih k njima, pokajat će se.’
31 I reče mu on: ‘Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće ih uvjeriti ni ako tko od mrtvih ustane.’ ”

17
1 Tada reče on učenicima: “Nije moguće da ne dođu sablazni, ali jao onomu po kome one dolaze!
2 Korisnije bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi o vrat i on bude bačen u more negoli da sablazni jednoga od ovih malenih.
3 Čuvajte se: Ako brat tvoj sagriješi protiv tebe, prekori ga; i ako se pokaje, oprosti mu.
4 I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta ti se obrati govoreći: ‘Kajem se’, ti mu oprosti.”
5 I rekoše apostoli Gospodinu: “Uvećaj nam vjeru.”
6 I reče im Gospodin: “Da imate vjeru kao zrno gorušice, rekli biste ovome dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i posadi se u more!’ i poslušao bi vas.
7 A koji od vas će sluzi kojega ima, koji mu ore ili pase stoku, kada se vrati s polja, reći: ‘Idi i sjedni k jelu’?
8 Neće li mu reći: ‘Pripravi ono što ću večerati pa se opaši i poslužuj mi dok se ne najedem i napijem, a potom ćeš ti jesti i piti’?
9 Zar treba zahvaliti tome sluzi zato što je izvršio ono što mu je bilo zapovjeđeno? Mislim da ne treba.
10 Tako i vi; kada izvršite sve što vam je zapovjeđeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne: učinili smo ono što smo bili dužni učiniti.’ ”
11 A kada je putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje.
12 Dok je ulazio u neko selo, susretoše ga desetorica gubavaca koji stajahu podalje.
13 I digoše oni glas i rekoše: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se.”
14 Kada ih je on ugledao, reče im: “Idite se pokazati svećenicima.” I dok su išli, očistiše se.
15 A jedan od njih se, vidjevši da je ozdravio, vrati natrag slaveći na sav glas Boga;
16 i baci se ničice k njegovim nogama zahvaljujući mu: a taj bijaše Samarijanac.
17 I odgovori Isus, rekavši: “Nisu li se očistila desetorica? Pa gdje su ona devetorica?
18 Nije se našao ni jedan koji bi se vratio i dao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca.”
19 I reče mu: “Ustani; idi: vjera te tvoja iscijelila.”
20 A kada ga farizeji upitaše kada će doći kraljevstvo Božje, on im odgovori, rekavši: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo;
21 niti će reći: ‘Evo ovdje!’ ili: ‘Eno ondje!’ jer evo, kraljevstvo Božje je u vama.”
22 I reče on učenicima: “Doći će dani kada ćete zaželjeti vidjeti jedan od danâ Sina čovječjega, ali ga nećete vidjeti.
23 I govorit će vam: ‘Gle ovdje’ ili: ‘Gle ondje.’ Ne odlazite i ne slijedite ih.
24 Jer kao munja što sijevne s jednoga kraja ispod neba i bljesne do drugoga kraja ispod neba, tako će biti i Sin čovječji u svoj dan.
25 No najprije treba on mnogo pretrpjeti i biti odbačen od ovoga naraštaja.
26 I kao što je bilo u Noine dane, tako će biti i u dane Sina čovječjega:
27 jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kada je Noa ušao u kovčeg, i došao je potop i sve ih uništio.
28 Slično kao što je bilo u Lotove dane: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili;
29 ali istoga dana kada je Lot izišao iz Sodome, zapljuštao je oganj i sumpor s neba i sve ih uništio.
30 Isto će tako biti u dan kada se Sin čovječji objavi.
31 Neka u taj dan onaj tko bude na krovu, a njegove stvari u kući, ne silazi da ih odnese. Isto tako i onaj u polju, neka se ne vraća natrag.
32 Sjetite se Lotove žene.
33 Tko god bude pokušao spasiti svoj život, izgubit će ga; a onaj tko ga izgubi, sačuvat će ga.
34 Kažem vam, one će noći dvojica biti u jednoj postelji: jedan će biti uzet, a drugi će biti ostavljen.
35 Dvije će mljeti zajedno: jedna će biti uzeta, a druga će biti ostavljena.
36 Dvojica će biti u polju: jedan će biti uzet, a drugi će biti ostavljen.”
37 Odgovoriše i rekoše mu: “Gdje, Gospodine?” A on im reče: “Gdje god je tijelo, ondje će biti okupljeni orlovi.”

18
1 I ispripovijeda im usporedbu kako treba svagda moliti i ne sustati,
2 rekavši: “U jednome gradu bijaše neki sudac koji se Boga nije bojao, a za ljude nije mario.
3 A bijaše u tome gradu neka udovica; i dođe ona k njemu, rekavši: ‘Obrani me od moga protivnika.’
4 On neko vrijeme ne htjede; ali kasnije reče u sebi: ‘Premda se Boga ne bojim, a za ljude ne marim,
5 ipak ću, jer mi dosađuje, obraniti ovu udovicu da mi ne dolazi neprestano dodijavati.’ ”
6 I reče Gospodin: “Čujte što govori nepravedan sudac.
7 Neće li onda Bog obraniti svoje izabranike, koji mu vape danima i noćima, premda je dugo strpljiv s njima?
8 Kažem vam da će ih žurno obraniti. No hoće li Sin čovječji, kada dođe, naći vjeru na zemlji?”
9 A nekima koji su se pouzdavali u sebe da su pravednici, a druge prezirali, ispripovijeda ovu usporedbu:
10 “Dva su čovjeka uzašla u Hram moliti: jedan farizej, a drugi carinik.
11 Farizej je stajao i u sebi se molio ovako: ‘Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: izrabljivači, nepravednici, preljubnici, ili kao ovaj carinik.
12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’
13 A carinik, stojeći podalje, ne htjede ni oči podići prema nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku.’
14 Kažem vam, taj je sišao opravdan svojoj kući, a ne onaj: jer će svaki koji se uzvisuje biti ponižen; a onaj koji se ponizuje, bit će uzvišen.”
15 A donosili su mu i dojenčad da ih dotakne; ali su ih njegovi učenici, vidjevši to, korili.
16 No Isus ih dozva k sebi i reče: “Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne branite im: jer takvih je kraljevstvo Božje.
17 Zaista, kažem vam: Tko god ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, nipošto neće ući u nj.”
18 I upita ga neki velikaš, rekavši: “Učitelju dobri, što trebam činiti da baštinim vječni život?”
19 Isus mu reče: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, osim jednoga, a to je Bog.
20 Zapovijedi znaš: ‘Ne čini preljub’, ‘Ne ubij’, ‘Ne ukradi’, ‘Ne svjedoči lažno’, ‘Poštuj oca svoga i majku svoju.’ ”
21 I reče on: “Sve sam to održao još od svoje mladosti.”
22 Čuvši to, reče mu Isus: “Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima pa ćeš imati blago na nebu; i dođi, slijedi me.”
23 Kada on to čû, silno se ražalosti: jer bijaše vrlo bogat.
24 A kada Isus vidje kako se ovaj silno ražalostio, reče: “Kako li će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!
25 Jer lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.”
26 I rekoše oni koji su to čuli: “Pa tko se onda može spasiti?”
27 A on reče: “Ono što je nemoguće s ljudima, moguće je s Bogom.”
28 Tada Petar reče: “Evo, mi smo sve ostavili i slijedimo tebe.”
29 I reče im on: “Zaista, kažem vam: Nema ni jednoga tko je ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili ženu, ili djecu zbog kraljevstva Božjega,
30 a da ne bi primio mnogostruko već u ovome vremenu, a u budućem svijetu život vječni.”
31 Tada uze on k sebi Dvanaestoricu i reče im: “Evo uzlazimo u Jeruzalem i dovršit će se sve što su proroci napisali o Sinu čovječjemu.
32 Jer će on biti predan poganima i izrugan, zlostavljen i popljuvan;
33 i izbičevat će ga i ubiti, ali će on treći dan uskrsnuti.”
34 No oni ništa od toga nisu razumjeli: te im riječi bijahu skrivene i nisu shvatili to što je bilo rečeno.
35 A kada se približio Jerihonu, kraj puta je sjedio i prosio neki slijepac.
36 Čuvši mnoštvo gdje prolazi, upita on što je to.
37 I rekoše mu da prolazi Isus Nazarećanin.
38 I povika on, rekavši: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.”
39 Oni koji su išli ispred ušutkivahu ga; no on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
40 I zaustavi se Isus i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kada je prišao bliže upita ga on,
41 rekavši: “Što želiš da ti učinim?” I reče on: “Gospodine, da progledam.”
42 I reče mu Isus: “Progledaj: vjera te tvoja spasila.”
43 I odmah on progleda te pođe za njim slaveći Boga; a sav narod, vidjevši to, dade hvalu Bogu.

19
1 I uđe Isus u Jerihon te je prolazio kroza nj.
2 I gle, bijaše ondje čovjek imenom Zakej, koji bijaše nadcarinik i bijaše bogat.
3 I htjede on vidjeti tko je to Isus, ali nije mogao zbog mnoštva, jer je bio niska rasta.
4 I potrča on naprijed i uzvere se na smokvu da ga vidi, jer je on trebao proći onuda.
5 Kada je došao do toga mjesta, pogleda Isus uvis, ugleda ga i reče mu: “Zakeju, žurno siđi, jer se danas trebam zadržati u tvojoj kući.”
6 I siđe on žurno i s radošću ga primi.
7 A svi koji su to vidjeli mrmljahu, rekavši: “Svratio je u goste čovjeku grešniku.”
8 A Zakej ustade i reče Gospodinu: “Evo, Gospodine, polovicu svoga imetka dajem siromasima; i ako sam ikome uzeo nešto na prijevaru, vraćam mu četverostruko.”
9 I reče mu Isus: “Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on sin Abrahamov.
10 Jer Sin čovječji je došao potražiti i spasiti ono što je izgubljeno.”
11 I dok su oni to slušali, pridoda on i ispripovijeda jednu usporedbu; zato što je bio nadomak Jeruzalemu i zato što su oni mislili da će se odmah pojaviti kraljevstvo Božje.
12 Reče on, dakle: “Neki ugledan čovjek ode u daleku zemlju da primi za sebe kraljevstvo i da se vrati.
13 I dozva on svojih deset slugu i preda im deset mnâ; i reče im: ‘Trgujte dok ja ne dođem.’
14 Ali njegovi su ga građani mrzili pa poslaše za njim poslanstvo, rekavši: ‘Nećemo da taj kraljuje nad nama.’
15 Kada se on, primivši kraljevstvo, vratio, zapovjedi da mu dozovu one sluge kojima bijaše predao novac, da sazna koliko je svaki zaradio trgovanjem.
16 Tada pristupi prvi, rekavši: ‘Gospodaru, tvoja mna donijela je deset mnâ.’
17 I reče mu on: ‘Dobro, dobri slugo: budući da si bio vjeran u najmanjemu, vladaj nad deset gradova.’
18 I dođe drugi, rekavši: ‘Gospodaru, tvoja mna donijela je pet mnâ.’
19 I njemu reče: ‘I ti budi nad pet gradova.’
20 Dođe i treći, rekavši: ‘Gospodaru, evo tvoje mne, koju sam držao pohranjenu u marami.
21 Bojao sam te se, jer si čovjek strog: uzimaš ono što nisi pohranio i žanješ ono što nisi posijao.’
22 I reče mu on: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo. Znao si da sam čovjek strog: uzimam ono što nisam pohranio i žanjem ono što nisam posijao.
23 Zašto onda nisi dao moj novac u banku da po povratku zatražim svoje s dobitkom?’
24 I reče onima koji stajahu ondje: ‘Uzmite od njega tu mnu i dajte je onomu koji ima deset mnâ.’
25 I rekoše mu: ‘Gospodaru, on ima deset mnâ.’
26 ‘Jer, kažem vam: Svakome tko ima dat će se, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.
27 A te moje neprijatelje, koji nisu htjeli da kraljujem nad njima, dovedite ovamo i preda mnom ih pogubite.’ ”
28 Kada je to ispripovijedao, krene on naprijed uzlazeći u Jeruzalem.
29 A kada se približio Betfagi i Betaniji, kod gore zvane Maslinska, posla dvojicu svojih učenika,
30 rekavši: “Pođite u selo pred vama. U njemu ćete, čim uđete, naći privezano magare na kojemu dosad još nitko od ljudi nije sjedio: odvežite ga i dovedite ovamo.
31 A ako vas netko upita: ‘Zašto ga odvezujete?’ recite mu ovako: ‘Zato što treba Gospodinu.’ ”
32 I odoše ti koji bijahu poslani i nađoše sve onako kako im je on rekao.
33 Dok su oni odvezivali magare, rekoše im njegovi vlasnici: “Zašto odvezujete magare?”
34 I rekoše oni: “Gospodinu treba.”
35 I odvedoše ga Isusu te prebaciše svoje halje na magare i posjednuše Isusa.
36 I, kako je on prolazio, prostirahu oni svoje ogrtače po putu.
37 A kada se on približio, već na obronku Maslinske gore, poče se sve ono mnoštvo učenika radovati i jakim glasom hvaliti Boga za sva silna djela što ih bijahu vidjeli,
38 govoreći: “Blagoslovljen neka je Kralj koji dolazi u ime Gospodinovo: mir na nebu i slava na visinama.”
39 A neki od farizeja iz mnoštva rekoše mu: “Učitelju, ukori svoje učenike.”
40 I odgovori im on i reče: “Kažem vam da će, ako ovi ušute, kamenje povikati.”
41 A kada se približio i ugledao grad, zaplaka nad njim
42 govoreći: “Kada bi i ti, barem u ovaj svoj dan, spoznao ono što je za tvoj mir! Ali sada je to skriveno tvojim očima.
43 Jer doći će na tebe dani kada će te tvoji neprijatelji okružiti bedemom, opkoliti te i pritisnuti sa svih strana.
44 I sravnit će te sa zemljom, i djecu tvoju u tebi, i neće ostaviti u tebi ni kamen na kamenu: zato što nisi prepoznao trenutak svoga pohođenja.”
45 I uđe on u Hram te poče izgoniti one koji su ondje prodavali i one koji su kupovali,
46 rekavši im: “Pisano je: ‘Dom moj, Dom je molitve’, a vi ste od njega načinili špilju razbojničku.”
47 I naučavao je danomice u Hramu. A svećenički glavari i pismoznanci i narodni prvaci nastojahu ga pogubiti.
48 Ali ne mogoše naći što bi učinili: jer ga je sav narod vrlo pozorno slušao.

20
1 Jednoga od tih dana, dok je u Hramu poučavao narod i propovijedao evanđelje, dođoše nada nj svećenički glavari i pismoznanci sa starješinama
2 te prozboriše, rekavši mu: “Reci nam, kojom vlašću to činiš? ili, tko je taj koji ti je dao tu vlast?”
3 I odgovori on i reče im: “Upitat ću i ja vas nešto; i odgovorite mi:
4 Je li Ivanovo krštenje bilo od neba ili od ljudi?”
5 I raspravljahu oni međusobno, rekavši: “Ako kažemo: ‘Od neba’, on će reći: ‘Zašto mu onda niste povjerovali?’
6 Ali ako kažemo: ‘Od ljudi’, sav će nas narod kamenovati: jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.”
7 I odgovoriše da ne mogu reći odakle ono bijaše.
8 I reče Isus njima: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.”
9 Tada on poče narodu pripovijedati ovu usporedbu: “Neki čovjek je posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i na dulje vrijeme otputovao u daleku zemlju.
10 Kada je došlo vrijeme, posla on slugu vinogradarima da mu daju od vinogradova uroda; ali ga vinogradari istukoše i otposlaše praznih ruku.
11 I posla on drugoga slugu; ali oni i njega istukoše, osramotiše i otposlaše praznih ruku.
12 Još posla i trećega; ali oni i njega izraniše i izbaciše.
13 Tada reče gospodar vinograda: ‘Što da učinim? Poslat ću im svoga ljubljenoga sina; može biti da će njega poštovati kada ga vide.’
14 Ali kada ga vinogradari ugledaše, rasudiše međusobno, rekavši: ‘To je baštinik: ubijmo ga da baština bude naša.’
15 I izbaciše ga iz vinograda i ubiše. Što će im, dakle, učiniti gospodar vinograda?
16 Doći će i pogubit će te vinogradare, a vinograd će dati drugima.” Kada su oni to čuli, rekoše: “Ne daj Bože!”
17 I pogleda ih on i reče: “Što, onda, znači to što je pisano: ‘Kamen koji odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni?
18 Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, u prah će ga satrti.’ ”
19 I pokušaše istoga trena svećenički glavari i pismoznanci staviti ruke na nj; ali bojahu se naroda, jer su shvatili da je protiv njih ispripovijedao tu usporedbu.
20 I vrebahu na nj; i poslaše uhode koje su hinile da su pravednici, da ga uhvate u riječi i predaju vlasti i ovlasti upraviteljevoj.
21 I upitaše ga, rekavši: “Učitelju, znamo da pravo govoriš i naučavaš, i nisi pristran ni prema kome, nego po istini naučavaš put Božji:
22 Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?”
23 Ali on proniknu njihovu lukavost, i reče im: “Zašto me iskušavate?
24 Pokažite mi novčić. Čiju sliku i natpis ima?” Oni odgovoriše: “Carevu.”
25 I reče im on: “Dajte, stoga, caru ono što je carevo, a Bogu ono što je Božje.”
26 I ne mogoše ga uhvatiti u riječima pred narodom pa, zadivljeni njegovim odgovorom, umuknuše.
27 Tada dođoše k njemu neki od saduceja, koji niječu da postoji uskrsnuće; i upitaše ga,
28 rekavši: “Učitelju, Mojsije nam je napisao: ‘Ako nečiji brat, koji je imao ženu, umre bez djece, neka njegov brat uzme tu ženu i podigne sjeme svome bratu.’
29 Bijaše, dakle, sedmero braće; i uze prvi ženu i umrije bez djece.
30 I drugi je uze za ženu, ali i on umrije bez djece.
31 I treći je uze, a tako i sva sedmorica: i ne ostaviše djece i pomriješe.
32 Nakon svih njih umrije i žena.
33 Dakle, kojemu od njih je ženom po uskrsnuću? jer sedmorica su je imala za ženu.”
34 I odgovori im Isus, rekavši: “Djeca ovoga svijeta žene se i udaju:
35 ali oni koji budu smatrani dostojnima onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, ne žene se niti se udaju.
36 Ni umrijeti više ne mogu: jer su jednaki anđelima; i djeca su Božja, jer su djeca uskrsnuća.
37 A da mrtvi uskrsavaju pokazao je i Mojsije kod grma, kad je Gospodina nazvao Bogom Abrahamovim, i Bogom Izakovim, i Bogom Jakovljevim.
38 Jer nije on Bog mrtvih, nego živih: jer svi njemu žive.”
39 Odgovarajući, neki od pismoznanaca rekoše: “Učitelju, dobro si rekao.”
40 I ne usuđivahu ga se nakon toga išta pitati.
41 I reče im: “Kako to govore da je Krist sin Davidov?
42 I sâm David je u Knjizi psalama rekao: ‘Reče GOSPODIN mome Gospodinu: Sjedni mi zdesna
43 dok ne učinim neprijatelje tvoje podnožjem tvojim nogama.’
44 David ga, dakle, naziva Gospodinom; kako mu je, onda, sin?”
45 Tada, dok ga je slušao sav narod, reče on svojim učenicima:
46 “Čuvajte se pismoznanaca, koji vole hodati u dugim haljama, i vole pozdrave na trgovima i najviša sjedala u sinagogama i glavna mjesta na gozbama,
47 koji proždiru kuće udovicâ i za izliku se dugo mole: oni će primiti veću kaznu.”

21
1 I pogleda on i vidje bogataše kako ubacuju svoje darove u riznicu.
2 A vidje i neku siromašnu udovicu kako ubacuje onamo dva novčića.
3 I reče: “Uistinu, kažem vam da je ova siromašna udovica ubacila više od svih njih:
4 jer svi su oni među darove za Boga ubacili od svoga obilja, a ona je od svoje neimaštine ubacila sve što je imala za život.”
5 I dok su neki govorili o Hramu, kako je urešen lijepim kamenjem i darovima, on reče:
6 “Ovome što gledate doći će dani u kojima neće ostati ni kamen na kamenu neoboren.”
7 Upitaše ga: “Učitelju, ali kada će to biti? i koji će biti znak kada se to ima dogoditi?”
8 I reče on: “Pazite da ne budete zavedeni; jer mnogi će doći u moje ime govoreći: ‘Ja sam Krist’ i: ‘Vrijeme se približilo’; no ne idite za njima.
9 A kada čujete za ratove i bune, nemojte se prestrašiti, jer se to najprije treba dogoditi; ali to nije odmah svršetak.”
10 Tada im reče: “Ustat će narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva;
11 bit će velikih potresa na raznim mjestima, i gladi, i pošasti; i bit će strahotâ i velikih znamenja s neba.
12 Ali prije svega toga stavit će na vas svoje ruke i progonit će vas predajući vas sinagogama i u tamnice, izvoditi pred kraljeve i upravitelje zbog moga imena.
13 I okrenut će vam se to u prigodu za svjedočanstvo.
14 Umirite se, stoga, u svojim srcima i ne smišljajte unaprijed što ćete odgovoriti:
15 jer ću vam ja dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti ni oduprijeti svi vaši protivnici.
16 I predavat će vas čak i vaši roditelji, i braća, i rođaci, i prijatelji; i poubijat će neke od vas.
17 I svi će vas mrziti zbog moga imena.
18 Ali vama ni vlas s glave neće propasti.
19 U svojoj postojanosti posjedujte svoje duše.
20 “A kada vidite Jeruzalem opkoljen vojskama, tada znajte da je blizu njegovo opustošenje.
21 Neka tada oni koji su u Judeji bježe u gore, a koji su usred njega neka ga napuste; i neka oni koji su u okolici u nj ne ulaze.
22 Jer su to dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano.
23 Ali jao trudnicama i dojiljama u one dane! jer će biti velika nevolja u zemlji i gnjev nad ovim narodom.
24 I padat će od oštrice mača i bit će odvedeni kao roblje među sve narode, a Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše razdoblja pogana.
25 I bit će znamenjâ na suncu, i na mjesecu, i na zvijezdama, a na zemlji tjeskoba narodâ i smetenost, huka mora i valova.
26 Ljudima će srca klonuti od straha i od iščekivanja onoga što dolazi na svijet: jer će se uzdrmati sile nebeske.
27 I ugledat će tada Sina čovječjega gdje dolazi u oblaku sa silom i velikom slavom.
28 A kada se sve to počne zbivati, podignite pogled i podignite svoje glave; jer se približava vaše otkupljenje.”
29 I ispripovijeda im on usporedbu: “Pogledajte smokvu i sva stabla:
30 kada već potjeraju mladice i sami vidite i znate da je već blizu ljeto.
31 Tako i vi, kad vidite da se to događa, znajte da je blizu kraljevstvo Božje.
32 Zaista vam kažem: Neće proći ovaj naraštaj dok se sve to ne ispuni.
33 Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi nipošto neće proći.
34 I pazite na sebe da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama, tako da iznenada dođe na vas taj dan:
35 jer će to kao zamka doći na sve one koji prebivaju na licu sve zemlje.
36 Bdijte, stoga, i molite se u svako doba da se nađete dostojnima umaknuti svemu tome što se ima dogoditi i stati pred Sina čovječjega.”
37 Danju je naučavao u Hramu, a noću izlazio i noćio na gori zvanoj Maslinska.
38 I sav bi narod rano ujutro dolazio k njemu u Hram slušati ga.

22
1 A bližio se blagdan beskvasnih kruhova, koji se naziva Pasha.
2 I tražili su svećenički glavari i pismoznanci kako da ga ubiju; jer se bojahu naroda.
3 Tada uđe Sotona u Judu zvanog Iskariot, koji se ubrajao u Dvanaestoricu.
4 I ode on dogovoriti se sa svećeničkim glavarima i zapovjednicima kako da im ga preda.
5 Poveseliše se oni i obvezaše se dati mu novac.
6 I obeća on; i tražio je prigodu da im ga preda kada ne bude mnoštva.
7 Tada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji treba zaklati pashu.
8 I posla on Petra i Ivana, rekavši: “Idite i pripravite nam pashu, da jedemo.”
9 Rekoše mu oni: “Gdje želiš da pripravimo?”
10 I reče im on: “Evo, čim uđete u grad susrest će vas čovjek koji nosi vrč s vodom; pođite za njim u kuću u koju uđe.
11 I recite domaćinu te kuće: ‘Učitelj ti poručuje: Gdje je soba za goste u kojoj ću jesti pashu sa svojim učenicima?’
12 On će vam pokazati veliku namještenu prostoriju na katu: ondje pripravite.”
13 I odoše oni i nađoše tako kako im je on rekao i pripraviše pashu.
14 A kada je došao taj sat, sjede on za stol, i dvanaestorica apostola s njim.
15 I reče im on: “Željno sam htio ovu pashu jesti s vama prije svoga trpljenja.
16 Jer, kažem vam: Nipošto neću više jesti od nje dok se ona ne ispuni u kraljevstvu Božjem.”
17 I uze on čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom.
18 Jer, kažem vam: Neću više piti od trsova ploda dok ne dođe kraljevstvo Božje.”
19 I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im ga govoreći: “Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje: ovo činite u spomen na mene.”
20 Isto tako i čašu, nakon što večeraše, rekavši: “Ova čaša je novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva.
21 “Ali, evo, ruka onoga koji me izdaje sa mnom je na stolu.
22 Uistinu, Sin čovječji ide kao što je određeno, ali jao onomu čovjeku po kojemu ga se izdaje!”
23 I počeše se oni međusobno ispitivati koji bi od njih bio taj koji će to učiniti.
24 A izbi i prepirka među njima kojega bi od njih trebalo smatrati najvećim.
25 I reče im on: “Kraljevi pogana gospodare nad njima i oni koji nad njima vladaju nazivaju se dobrotvorima.
26 Ali vi nećete tako; nego, onaj koji je najveći među vama neka bude kao najmlađi, a starješina kao onaj koji poslužuje.
27 Jer koji je veći, onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li onaj koji sjedi za stolom? A ja sam među vama kao onaj koji poslužuje.
28 Vi ste oni koji su ustrajali sa mnom u mojim kušnjama.
29 I dodjeljujem vam kraljevstvo, kao što ga je meni dodijelio moj Otac:
30 da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest Izraelovih plemena.”
31 I reče Gospodin: “Šimune, Šimune, evo, Sotona vas je zaiskao da vas može rešetati kao pšenicu:
32 ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera pa, kada se obratiš, učvrsti svoju braću.”
33 I reče mu on: “Gospodine, s tobom sam spreman ići i u tamnicu i u smrt.”
34 I reče on: “Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao prije negoli triput zaniječeš da me poznaješ.”
35 I reče im: “Kada sam vas poslao bez novčarke i torbe i obuće, je li vam išta nedostajalo?” Oni rekoše: “Ništa.”
36 Tada im on reče: “No sada neka uzme novčarku onaj tko je ima, isto i svoju torbu; a onaj tko nema mač neka proda svoju halju i kupi ga.
37 Jer, kažem vam, sada se na meni treba dovršiti ono što je napisano: ‘I bî ubrojen među zločince’; jer ono što se odnosi na mene ima svršetak.”
38 I rekoše mu: “Gospodine, evo ovdje dva mača”; i reče im on: “Dosta je.”
39 I iziđe on te, po svome običaju, pođe na Maslinsku goru; a slijediše ga i njegovi učenici.
40 Našavši se na tome mjestu, reče im: “Molite da ne zađete u napast.”
41 Povukavši se od njih otprilike koliko bi se kamenom dobacilo, klekne i stade moliti:
42 “Oče, ako hoćeš otkloni ovu čašu od mene: ali ne moja volja, nego tvoja neka bude.”
43 I ukaza mu se anđeo s neba i okrijepi ga.
44 Našavši se u predsmrtnoj muci, još je žešće molio; i bijaše njegov znoj kao velike kapi krvi što padahu na zemlju.
45 Kad je ustao od molitve, dođe do učenika i nađe ih zaspale zbog žalosti;
46 i reče im: “Zašto spavate? Ustanite i molite da ne zađete u napast.”
47 I dok je još govorio, eto svjetine; a onaj koji se zvao Juda, jedan od Dvanaestorice, išao je pred njima. I približi se on Isusu da ga poljubi.
48 A Isus mu reče: “Juda, poljupcem predaješ Sina čovječjega?”
49 Kada oni oko njega vidješe što će uslijediti, rekoše mu: “Gospodine, da udarimo mačem?”
50 I udari jedan od njih slugu velikog svećenika i odsiječe mu desno uho.
51 I odgovori Isus i reče: “Pustite, dosta je.” I dotakne mu uho i iscijeli ga.
52 Tada Isus onima koji su došli na nj, svećeničkim glavarima, i hramskim zapovjednicima, i starješinama, reče: “Kao na razbojnika ste izišli s mačevima i toljagama?
53 Dok sam svakodnevno bio s vama u Hramu niste pružili ruke na mene; no ovo je vaš trenutak i vlast tame.”
54 Tada ga pograbiše i odvedoše; i uvedoše ga u kuću velikog svećenika. A Petar je slijedio izdaleka.
55 A kada su posred dvora zapalili vatru i posjedali zajedno, sjede Petar među njih.
56 No neka mlada sluškinja ga spazi gdje sjedi kraj vatre, prodorno ga pogleda i reče: “I ovaj je bio s njim.”
57 I zanijeka ga on, rekavši: “Ženo, ne poznajem ga.”
58 Nedugo nakon toga ugleda ga netko drugi pa reče: “I ti si od njih.” I reče Petar: “Čovječe, nisam.”
59 I prođe otprilike jedan sat, kadli neki drugi samouvjereno ustvrdi, rekavši: “Uistinu, i ovaj je bio s njim; jer je Galilejac.”
60 I reče Petar: “Čovječe, ne znam što govoriš.” I istoga se trena, dok je on još govorio, oglasi pijetao.
61 I okrene se Gospodin i pogleda Petra. I sjeti se Petar Gospodinove riječi, kako mu bijaše rekao: “Prije negoli se pijetao oglasi, zanijekat ćeš me tri puta.”
62 I iziđe Petar van i gorko zaplaka.
63 A ljudi koji su držali Isusa, rugahu mu se i udarahu ga.
64 Povezavši mu oči, udarahu ga po licu i zapitkivahu govoreći: “Proreci tko je taj koji te udario?”
65 I još su mu mnogo toga pogrdno govorili.
66 Čim je osvanuo dan okupi se narodno starješinstvo, i svećenički glavari i pismoznanci, te ga dovedoše pred svoje vijeće, rekavši:
67 “Jesi li ti Krist? Reci nam.” I reče im on: “Ako vam kažem, nećete vjerovati,
68 a ako vas zapitam, nećete mi odgovoriti niti me pustiti.
69 Od sada će Sin čovječji sjediti zdesna Sile Božje.”
70 Tada svi rekoše: “Ti si, dakle, Sin Božji?” I reče im on: “Vi kažete da Ja jesam.”
71 I rekoše oni: “Što nam još treba svjedočanstvo? jer sami smo čuli iz njegovih usta.”

23
1 I digne se sva ona svjetina i odvede ga k Pilatu.
2 I počeše ga optuživati, rekavši: “Ovoga smo našli kako izopačava narod i zabranjuje davati porez caru govoreći da je on sâm Krist Kralj.”
3 I upita ga Pilat, rekavši: “Ti si kralj Židovâ?” On mu odgovori i reče: “To ti kažeš.”
4 Tada Pilat reče svećeničkim glavarima i narodu: “Nikakve krivice ne nalazim na tome čovjeku.”
5 Ali oni još žešće navaljivahu, rekavši: “Buni narod naučavajući po svoj židovskoj zemlji, počevši od Galileje i dovde.”
6 Kada je Pilat čuo za Galileju, upita je li taj čovjek Galilejac.
7 Doznavši da je iz ovlasti Herodove, posla ga Herodu, koji tih dana također bijaše u Jeruzalemu.
8 A kada je Herod ugledao Isusa, uvelike se obradova: jer odavno ga je već htio vidjeti, budući da je mnogo o njemu slušao, i nadao se da će ga vidjeti kako čini kakvo čudo.
9 Ispitivao ga je mnogim riječima, ali mu on nije ništa odgovorio.
10 A stajali su ondje i svećenički glavari i pismoznanci i žestoko ga optuživali.
11 I Herod ga, zajedno sa svojim vojnicima, ponizi i ismija; i odjenu ga u otmjenu opravu i posla natrag Pilatu.
12 Toga dana Pilat i Herod postadoše prijatelji; jer prije bijahu u međusobnu neprijateljstvu.
13 I sazva Pilat svećeničke glavare i starješine i narod,
14 i reče im: “Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da izopačava narod. I evo, ispitao sam ga pred vama, no nisam našao na tome čovjeku krivnju u pogledu onoga za što ga optužujete;
15 a ni Herod: jer vas poslah i k njemu. I evo, on nije počinio ništa što zaslužuje smrt.
16 Kaznit ću ga, dakle, i pustiti.”
17 (Jer je za blagdan imao obvezu pustiti im nekoga.)
18 No oni svi zajedno povikaše: “Ukloni ovoga i pusti nam Barabu!”
19 (A taj zbog neke pobune počinjene u gradu, i zbog umorstva, bijaše bačen u tamnicu.)
20 Stoga im Pilat ponovno prozbori, jer je htio osloboditi Isusa,
21 ali oni i dalje vikahu: “Razapni, razapni ga!”
22 I reče im on po treći put: “Zašto, ta kakvo zlo je ovaj učinio? Nisam na njemu našao ništa što zaslužuje smrt: kaznit ću ga, dakle, i pustiti.”
23 Ali oni navaljivahu zahtijevajući na sav glas da ga se razapne. I nadvladaše njihovi glasovi i glasovi svećeničkih glavara.
24 I presudi Pilat da im bude po njihovu zahtjevu.
25 I pusti im onoga koji zbog pobune i umorstva bijaše bačen u tamnicu, koga su zaiskali, a Isusa predade njima na volju.
26 Kada su ga odvodili, uhvatiše nekog Šimuna, Cirenca, koji je dolazio s polja, i staviše na nj križ da ga nosi za Isusom.
27 I slijedilo ga je veliko mnoštvo naroda, i žene, koje su ga oplakivale i naricale za njim.
28 Okrenuvši se k njima, Isus reče: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za svojom djecom.
29 Jer, evo, dolaze dani u koje će govoriti: ‘Blagoslovljene nerotkinje i utrobe koje nikada nisu rodile i prsa koja nikada nisu dojila.’
30 Tada će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas’ i brdima: ‘Pokrijte nas.’
31 Jer ako tako čine sa zelenim stablom, što li će se suhome učiniti?”
32 A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih pogube s njim.
33 Kada su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeše ondje njega i zločince: jednoga zdesna, a drugoga slijeva.
34 Tada Isus reče: “Oče, oprosti im; jer ne znaju što čine.” I razdijeliše halje njegove i baciše kocku.
35 I stajaše ondje narod gledajući. Zajedno s njima rugahu mu se i glavari, rekavši: “Druge je spasio; neka spasi sâm sebe ako je on Krist, izabranik Božji.”
36 A rugahu mu se i vojnici prilazeći mu, nudeći ga octom
37 i govoreći: “Ako si ti kralj Židovâ, spasi sâm sebe.”
38 A bijaše i natpis iznad njega, ispisan grčkim, latinskim i hebrejskim slovima: OVO JE KRALJ ŽIDOVA.
39 Jedan od obješenih zločinaca pogrđivaše ga, rekavši: “Ako si ti Krist, spasi sebe i nas.”
40 A drugi ga prekori, rekavši: “Zar se ne bojiš Boga ni ti koji si pod istom osudom?
41 Ali mi po pravdi, jer primamo ono što smo djelima zaslužili: ali ovaj ništa loše nije učinio.”
42 I reče Isusu: “Sjeti me se, Gospodine, kada dođeš u svoje kraljevstvo.”
43 I reče mu Isus: “Zaista, kažem ti: Danas ćeš biti sa mnom u raju.”
44 I bijaše oko šestoga sata, i spusti se tama na svu zemlju do devetoga sata.
45 I pomrači se sunce, a hramski se zastor razdera po sredini.
46 I povika Isus jakim glasom: “Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj!” I, rekavši tako, predade duh.
47 A kada stotnik vidje što se dogodilo, poče on slaviti Boga, rekavši: “Uistinu, ovaj čovjek bijaše pravednik.”
48 A sve mnoštvo koje se bilo okupilo to gledati, vidjevši što se dogodilo, vraćalo se udarajući se u prsa.
49 A podalje stajahu svi koji su ga poznavali, i žene koje su ga slijedile iz Galileje, i gledahu to.
50 I gle, bijaše ondje čovjek imenom Josip; vijećnik, dobar čovjek i pravedan
51 (on nije bio pristao uz njihovu odluku i postupak), iz Arimateje, židovskoga grada, koji je i sâm iščekivao kraljevstvo Božje.
52 On pristupi Pilatu i zaiska Isusovo tijelo.
53 I skine ga, uvije ga u platno i položi u grobnicu isklesanu u stijeni, u koju još nitko nije bio položen.
54 A taj dan bijaše Priprava i svitala je Subota.
55 A pratile su ga i žene koje su došle s njim iz Galileje: razgledale su grobnicu i kako je položeno njegovo tijelo.
56 Zatim su se vratile i pripravile miomirise i pomasti; a u Subotu su mirovale po propisu.

24
1 A prvoga dana u tjednu, vrlo rano izjutra, dođoše one do grobnice donijevši miomirise što ih bijahu pripravile, i neki drugi s njima.
2 I nađoše kamen otkotrljan od grobnice.
3 I uđoše, ali ne nađoše tijelo Gospodina Isusa.
4 I dok su bile silno zbunjene zbog toga, gle, stadoše kraj njih dva muškarca u blistavoj odjeći.
5 I dok su one, prestrašene, oborile lica k zemlji, oni im rekoše: “Zašto tražite živoga među mrtvima?
6 Nije ovdje, nego je uskrsnuo. Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji,
7 rekavši: ‘Sin čovječji treba biti predan u ruke grešnih ljudi, i biti razapet, i treći dan uskrsnuti.’ ”
8 I prisjetiše se njegovih riječi
9 te se vratiše od grobnice i dojaviše sve to Jedanaestorici i svima ostalima.
10 Bijaše to Marija Magdalena, i Ivana, i Marija, majka Jakovljeva, i ostale koje bijahu s njima, koje su o tome govorile apostolima.
11 Ali ovima su se te riječi učinile kao naklapanje i ne povjerovaše im.
12 Tada ustade Petar i otrča do grobnice. Sagnuvši se u nju, ugleda povoje gdje leže zasebno; i ode čudeći se u sebi tome što se zbilo.
13 I gle, dvojica od njih istoga su dana putovala u selo koje se zove Emaus, koje bijaše šezdesetak stadija od Jeruzalema.
14 I razgovarahu međusobno o svemu što se bilo dogodilo.
15 I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se sâm Isus i pođe s njima.
16 Ali njihovim očima bî uskraćeno prepoznati ga.
17 I reče im on: “Što to putem međusobno razgovarate, i zašto ste žalosni?”
18 Odgovarajući mu, jedan od njih, čije ime bijaše Kleofa, reče: “Zar si ti samo stranac u Jeruzalemu pa nisi saznao to što se u njemu dogodilo ovih dana?”
19 I reče im on: “Što to?” I rekoše mu: “Ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok silan u djelu i riječi pred Bogom i svim narodom;
20 i kako su ga svećenički glavari i naši upravitelji predali da bude osuđen na smrt i razapeli ga.
21 A mi smo se nadali da je on onaj koji je trebao otkupiti Izraela. Osim svega toga, danas je već treći dan otkako se to dogodilo.
22 A i neke od naših žena nas zbuniše: vrlo rano su bile kod grobnice;
23 ali su, ne našavši njegovo tijelo, došle i rekle da su im se ukazali anđeli, koji rekoše da je on živ.
24 I otišli su neki od naših do grobnice i našli onako kako su žene rekle, ali njega nisu vidjeli.”
25 Tada im on reče: “O, bezumni i srca spora da vjerujete sve što su rekli proroci:
26 nije li Krist trebao to pretrpjeti i ući u svoju slavu?”
27 I, počevši od Mojsija i svih proroka, protumači im u svim Pismima ono što ima o njemu.
28 I približiše se selu kamo su išli, a on se napravi kao da će ići dalje.
29 No oni ga nagovarahu, rekavši: “Ostani s nama, jer je blizu večer i dan je na izmaku.” I uđe on da ostane s njima.
30 I dok bijaše s njima za stolom uze kruh, blagoslovi, razlomi i dade im ga.
31 I otvoriše im se oči i prepoznaše ga, a on iščezne od njih.
32 I rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio i dok nam je razjašnjavao Pisma?”
33 Istoga trena se digoše; i vratiše se u Jeruzalem te nađoše okupljenu Jedanaestoricu i one koji bijahu s njima,
34 koji im rekoše: “Zaista je uskrsnuo Gospodin i ukazao se Šimunu.”
35 Nato oni ispripovjediše ono s puta i kako su ga prepoznali u lomljenju kruha.
36 I dok su oni govorili o tome, stade posred njih sâm Isus i reče im: “Mir vama.”
37 Užasnuti i prestrašeni, smatrahu da gledaju duha.
38 I reče im on: “Zašto ste uznemireni? i zašto se javljaju sumnje u vašim srcima?
39 Pogledajte ruke moje i noge, da sam to ja: opipajte me i pogledajte; jer duh nema tijelo ni kosti, kao što vidite mene da imam.”
40 I, rekavši to, pokaza im svoje ruke i noge.
41 I dok oni od radosti još nisu vjerovali, i čudili se, reče im on: “Imate li ovdje štogod za jelo?”
42 Oni mu pružiše komad pečene ribe i pčelinjeg saća.
43 I uze on to i pojede pred njima.
44 I reče im: “To su one riječi koje sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se treba ispuniti sve ono što je u Mojsijevu zakonu, i u Prorocima, i u Psalmima, napisano o meni.”
45 Tada im otvori razum da razumiju Pisma,
46 i reče im: “Tako je zapisano da Krist treba trpjeti i trećega dana uskrsnuti od mrtvih;
47 i da će se u njegovo ime propovijedati pokajanje i oproštenje grijehâ među svim narodima, počevši od Jeruzalema.
48 Vi ste tome svjedoci.
49 I evo, ja šaljem na vas obećanje moga Oca; no ostanite u gradu Jeruzalemu dok se ne odjenete u silu odozgo.”
50 I izvede ih sve do Betanije, podigne ruke i blagoslovi ih.
51 I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih te bî uznesen na nebo.
52 A oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jeruzalem s velikom radošću.
53 I bijahu neprestano u Hramu hvaleći i blagoslivljajući Boga. Amen.