Što je svrha crkve?
Ono što je napisano u Djelima apostolskim 2,42 može se smatrati jednom od svrha za crkvu: I bijahu postojani u apostolskom nauku, i zajedništvu, i u lomljenju kruha, i u molitvama.
Prema navedenome retku svrha crkve je:
1) naučavati biblijski nauk;
2) osigurati mjesto za zajedništvo vjernicima;
3) blagovanje Gospodnje večere, kruha i vina;
4) molitva.
1) Crkva treba naučavati biblijski nauk, tako da može biti utemeljena u istini Božje riječi. Poslanica Efežanima 4,14 nam govori da Bog želi da odsada više ne budemo djeca, bacani amo-tamo i nošeni naokolo svakim vjetrom nauka, lukavštinom ljudi, i prepredenošću, čime oni sustavno vode do zablude.
2) Crkva treba biti udruga zajedništva, gdje se kršćani mogu posvetiti jedni drugima i međusobno se:
– poštovati (Srdačno ljubite jedni druge bratskom ljubavlju; u davanju časti prednjačite jedan drugome; Rimljanima 12,10),
– jedni druge poučavati (I ja sam uvjeren za vas, braćo moja, da ste i vi sami puni dobrote, ispunjeni svakim znanjem i sposobni jedni druge opominjati; Rimljanima 15,14),
– biti ljubazni i suosjećajni jedni s drugima (... i budite ljubazni jedni prema drugima, milosrdni, opraštajući jedni drugima, kao što je Bog zbog Krista oprostio vam; Efežanima 4,32),
– jedni druge poticati (Stoga se tješite međusobno i izgrađujte jedan drugoga, kao što i činite; 1. Solunjanima 5,11),
– i, što je najvažnije, jedni druge ljubiti (Jer ovo je poruka koju ste čuli od početka: da ljubimo jedan drugoga; 1. Ivanova 3,11).
Bog očekuje od nas da brinemo jedan za drugoga.
3) Crkva mora biti zajednica u kojoj vjernici mogu blagovati Gospodnju večeru prisjećajući se Kristove smrti i toga što je za nas prolio svoju krv (1. Korinćanima 11,23-26; 11,33):
Jer ja sam od Gospodina primio to što sam vam i predao: Gospodin Isus one noći kada je bio izdan uze kruh i, zahvalivši, razlomi ga i reče: “Uzmite, jedite: ovo je moje tijelo, koje je za vas slomljeno. To činite meni na spomen.” Isto tako uze i čašu nakon što je večerao, rekavši: “Ova čaša je novi savez u mojoj krvi: ovo činite kada god je pijete, meni na spomen.” Jer kada god jedete taj kruh i pijete tu čašu, smrt Gospodinovu navješćujete dok on ne dođe. (...) Stoga, braćo moja, kada se sastajete jesti, pričekajte jedni druge. To je još jedan primjer u pogledu zajedništva crkve.
4) Svrha crkve, prema Djelima 2,42, također je i molitva. Crkva mora biti zajednica koje promiče molitvu, naučava o molitvi i molitvom se služi. U Filipljanima 4,6-7 Duh nas potiče: Ne budite zabrinuti ni za što, nego neka se u svemu molitvom i iskanjem sa zahvaljivanjem obznanjuju vaše molbe Bogu; i mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će vaša srca i misli u Kristu Isusu.
5) Važna zapovijed predana crkvi jest naviještati Evanđelje spasenja po Isusu Kristu (Matej 28,18-20; Djela 1,8).
I pristupi Isus i prozbori im, rekavši: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Pođite, stoga, i poučavajte sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha učeći ih držati sve što sam vam zapovjedio: i evo, ja sam s vama u sve dane, sve do svršetka svijeta.” Amen.
Nego, primit ćete silu nakon što Duh Sveti siđe na vas i bit ćete mi svjedoci i u Jeruzalemu i po svoj Judeji, i u Samariji i sve do nakraj zemlje.
Crkva je pozvana biti vjernom u navješćivanju Evanđelja putem riječi i djela. Crkva mora biti “svjetionik” u društvenoj zajednici usmjeravajući ljude prema našem Spasitelju i Gospodinu, Isusu Kristu. Crkva treba promicati Evanđelje i osposobljavati svoje članove za naviještanje Evanđelja: ... nego svetite Gospodina Boga u svojim srcima i budite uvijek spremni dati odgovor svakome tko od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, s krotkošću i sa strahom (1. Petrova 3,15).
6) Još neke od svrha za crkvu navedene su i u Jakovljevoj poslanici 1,27:
Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ovo: pohađati siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se neokaljanim od svijeta. Crkva mora služiti onima koji su u potrebi. To ne uključuje samo naviještanje Evanđelja, nego i osiguravanje određenih potreba (hrane, odjeće, prenoćišta …).
Crkva također treba opremiti vjernike u Kristu s naukom, sredstvima koja su im potrebna da prevladaju grijeh i ostaju slobodni od onečišćenja svijeta. To se postiže biblijskim naučavanjem, poslušnošću Božjoj riječi, molitvom, ispunjavanjem Duhom Svetim i kršćanskim zajedništvom.
7) Pavao je vjernicima u Korintu iznio izvrstan prikaz. Vjernik koji je dio mjesne zajednice, crkve, predstavlja Božje ruke, usta i noge na ovome svijetu – Kristovo tijelo (1. Korinćanima 12,12-27).
Moramo činiti ono što bi Isus Krist činio da je tjelesno prisutan ovdje na Zemlji. Crkva mora biti usredotočena na Krista, “Kristova”, i slijediti Krista.
Svrha crkve sažeto se prepoznaje na temelju dva Isusova nauka:
1) Matej 22,37-40
Neki pravnik je Gospodina Isusa upitao: “Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?” Isus mu odgovori: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je prva i najveća zapovijed. A druga joj je slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
2) Matej 16,15
I reče im: “Idite u sav svijet i propovijedajte evanđelje svakome stvorenju. Onaj tko povjeruje i krsti se, bit će spašen; no onaj tko ne povjeruje, bit će osuđen.”
Širiti Evanđelje, to jest propovijedati ga, drugi je način na koji je ispunjena Božja svrha za crkvu. Kada grešnik dođe Kristu, on prima spasenje, a Bog se proslavlja.
Štovanje Boga i propovijedanje Evanđelja otkriva Boga i Njegov karakter. Propovijedanje križa otkriva Božju pravednost, milost i Njegovu ljubav (Rimljanima 1,15-17). Kad je crkva uključena u evangelizaciju, Bog se proslavlja čak i ako grešnik ne prihvati poruku i odluči ostati u svom grijehu. Kada se otkrije Božji lik, to jest istina, Bog je proslavljen bez obzira na čovjekov odgovor. Stoga crkva ispunjava Božju nakanu u tome da donosi slavu Njegovom svetom imenu – djelatno, suosjećajno i dosljedno putem širenja Radosne vijesti u društvenoj zajednici koje je dio i diljem svijeta.
Nego, primit ćete silu nakon što Duh Sveti siđe na vas i bit ćete mi svjedoci i u Jeruzalemu i po svoj Judeji, i u Samariji i sve do nakraj zemlje (Djela 1, 8).
Pođite, stoga, i poučavajte sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha učeći ih držati sve što sam vam zapovjedio: i evo, ja sam s vama u sve dane, sve do svršetka svijeta. Amen (Matej 28, 19-20).
Važno je da u crkvi postoji vodstvo, to jest osobe koje Bog određuje za tu ulogu na temelju prijedloga i prihvaćanja vjernika u zajednici.
Isus Krist je glava crkve (Efežanima 5,23), a u skladu s Božjom riječju u crkvi trebaju biti nadglednici i poslužitelji vođeni Duhom Svetim, koji djeluju s odgovornošću i predanošću biblijskom nauku (Djela 20,28, 1. Timoteju 3,1-13; Titu 1,5-9, 1. Petrova 5,1-5, Efežanima 4,11-16).
Sve članove crkve potičemo na djelatno sudjelovanje, služenje osobnim darom, na razvoj tog dara za služenje te na poslušnost Božjoj riječi. Bog, prije svega, očekuje da se služite darom koji Vam je dao.
I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i na dobra djela, ne zapostavljajući svoje sastajanje, kao što je u nekih običaj, nego hrabrimo jedni druge: i to više što više vidite da se približava Dan (Hebrejima 10,24-25).
Predani smo molitvi!
Čvrsto smo uvjereni da Bog djeluje kad molimo (Matej 7,7-11; Matej 21,22; 1. Ivanova 5,14-15). Vjerujemo da putem molitve dobivamo snagu za pobjedu nad iskušenjima i smjelost za dijeljenje Evanđelja s onima koji nemaju osobni odnos s Bogom (Matej 26,41; Efežanima 6,17-19; Hebrejima 4,15-16). Potičemo zajedničku i osobnu molitvu te međusobno molimo jedni za druge (Djela 4,24-31; Filipljanima 4,6-7; Kološanima 4,24; 1. Solunjanima 1,2-3). Također provodimo u djelo upute iz Božje riječi u pogledu služenja bolesnicima koji nas pozivaju da se molimo za njihovo ozdravljenje (Jakovljeva 5, 13-18).
Stoga, prije svega, pozivam na to da se obavljaju prošnje, molitve, zastupanja i zahvaljivanje za sve ljude, za kraljeve i za sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj pobožnosti i čestitosti. Jer to je dobro i ugodno pred našim Spasiteljem, Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine (1. Timoteju 2,1-4).
Zaključak
Biblija kaže da je crkva tijelo. Ona je živ organizam; tijelo, a ne tvrtka; organizam, a ne organizacija. Crkva nije građevina, to jest crkvu ne tvore zidovi zgrade u kojoj se okupljaju vjernici. Crkvu sačinjavaju osobe koje se okupljaju oko Gospodina pa je ona, stoga, zajednica predanih vjernika koji imaju zajedništvo u Gospodinu Isus Kristu.
Naša svrha je ljudima ukazivati na važnost toga da imaju osoban i svakodnevan odnos s Bogom, koji će ih izbaviti iz promašenog života i duhovne smrti te nanovo roditi i korjenito promijeniti. Vjerujemo da Bog želi osoban i opipljiv odnos sa svakim od svoje djece: A svima koji ga primiše on dade moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime (Ivan 1,12).
Mi u crkvi “Božja riječ” čvrsto vjerujemo da Boga ne zanima samo nečiji duhovan “nedjeljni život” – to jest odlazak u crkvu – nego da ga zanima naš svakodnevan život. To, jednostavno, znači da Bog želi biti dio svega što se događa u svakodnevnom životu vjernika: u crkvi, obitelji, poslu, prijateljima, školi, sportu – u svemu. On želi osobu voditi u svemu i želi da se s njime dublje poveže na osobnoj razini.
Osnaženi Duhom Svetim – a plod Duha je ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera, krotkost, suzdržljivost (Galaćanima 5,22) – ne živimo samo kao ljubitelji duhovnih vrijednosti, već kao sljedbenici Isusa Krista, Njegovi učenici i poslušni izvršitelji Njegove riječi. Vjerujemo da tko god tko se iskreno pokaje za svoje grijehe i primi Isusa Krista kao svojeg Spasitelja nalazi, to jest prima, dar vječnoga života od Boga. Vječan život počinje već ovdje na Zemlji. Mi smo crkva koja, također, stavlja naglasak na skladnu obitelj i zdrave odnose kao temelj društvene zajednice.
Isus Krist od ljudi nije tražio da se slažu s nizom zamisli ili samo da se pridržavaju nekih nauka (doktrina), nego da u potpunoj predanosti slijede Njega, kako bi On neprestano živio i djelovao putem njih. U tome se biblijska vjera razlikuje od religije. Dakle ne želimo samo slijediti niz pravila, tradicija, učenja ili načela, nego biti u odnosu sa živim Bogom, koji se objavio u svome Sinu, Isusu Kristu. Bog nam je dao svoju riječ – Bibliju – da nam ona pritom bude jedini mjerodavan autoritet.
Vjerujemo da je Isus jedina ljubav – nada koju svi ljudi traže – i da On nikada neće razočarati nikoga. U Njemu nalazimo život, svoju svrhu, svoju vrijednost i budućnost. Što dublje razumijete istinu Božje riječi, bit ćete sposobniji ljubiti, živjeti u istini i uzdati se u Boga u svakoj okolnosti svog života.
Zašto se nazivamo “Kršćanska crkva – Božja riječ”?
Učenja koja se nalaze u Bibliji temelj su svega što kao crkva “Božja Riječ” radimo i poučavamo. Božja riječ je istina i naš jedini temelj, izvor jedine “zdrave i nepogrešive” duhovne hrane i smjernica u našem životu.
Posveti ih svojom istinom; tvoja je riječ istina (Ivan 17,17).
Sine moj, pristani uz moje riječi, prikloni svoje uho mojim besjedama. Neka ne odstupaju od tvojih očiju, čuvaj ih usred svoga srca. Jer one su život onima koji ih nađu i zdravlje svemu tijelu njihovu (Izreke 4,20-22).
Reče Isus: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ste moji učenici; i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8,31-32).
Proučavaj da se pokažeš prokušan pred Bogom, radnik koji se nema čega stidjeti, ispravno razlažući riječ istine (2. Timoteju 2,15).
NE NAMA, GOSPODINE, NE NAMA, NEGO SVOME IMENU SLAVU DAJ, ZBOG TVOGA MILOSRĐA I ZBOG TVOJE ISTINE (Psalam 115:1)
