1
1 A ovo su imena djece Izraelove, koja su došla u Egipat; s Jakovom je došao svaki od njih i njegov dom:
2 Ruben, Šimun, Levi, i Juda;
3 Jisakar, Zebulun, i Benjamin;
4 Dan, i Naftali, Gad, i Ašer.
5 A duša koje su izišle iz Jakovljevih slabina bijaše u svemu sedamdeset duša, jer Josip već bijaše u Egiptu.
6 I umrije Josip, i sva braća njegova, i sav onaj naraštaj.
7 I bijahu djeca Izraelova plodna i silno su se množila, i postajala su sve moćnija i zemlju su ispunila.
8 Ustade tada nad Egiptom novi kralj, koji nije poznavao Josipa.
9 I reče on svome narodu: “Gle, narod djece Izraelove brojniji je i moćniji od nas.
10 Dajte, postupimo mudro s njima; da se ne namnože pa da se, kada izbije kakav rat, ne pridruže našim neprijateljima i zarate protiv nas te tako odu iz zemlje.”
11 Stoga su postavili nad njima nadglednike da ih tlače svojim bremenima. I sagradiše oni faraonu gradove-skladišta, Pitom i Ramzes.
12 No što su ih više tlačili, to su se oni više množili i rasli. I bijahu ovi jadni zbog djece Izraelove.
13 I tjerali su Egipćani okrutno djecu Izraelovu da im služe.
14 I zagorčavali su im život teškim poslovima s ilovačom i opekama, i svakovrsnim radovima u polju: svaki njihov posao, na koji su ih silili da im služe, bio je surov.
15 I prozbori kralj egipatski hebrejskim primaljama, od kojih je jednoj bilo ime Šifra, a ime drugoj Pua,
16 i reče im: “Kad porađate Hebrejke i vidite ih na sjedalima, ako je sin, ubijte ga; ako je kći, ona neka živi.”
17 Ali primalje su se bojale Boga te nisu učinile tako kako im je zapovjedio kralj Egipta, nego su ostavljale na životu mušku djecu.
18 I pozva kralj egipatski primalje i reče im: “Zašto to činite i ostavljate mušku djecu na životu?”
19 I odgovore primalje faraonu: “Zato što Hebrejke nisu kao Egipćanke; životnije su i rode prije no što im dođu primalje.”
20 Zbog toga je Bog iskazao dobro primaljama; a narod se množio i postajao sve moćniji.
21 A on im je, zato što su se primalje bojale Boga, načinio kuće.
22 I zapovjedi faraon svemu svom narodu, rekavši: “Svakog sina koji se rodi bacite u rijeku, a svaku kćer ostavite na životu.”
2
1 I ode neki čovjek od Levijeva doma i uze za ženu jednu kćer Levijevu.
2 I zače žena i rodi sina. Vidjevši da je krasan, krila ga je tri mjeseca.
3 Kada ga više nije mogla skrivati, uze za nj kovčeg od rogoza, premaza ga muljem i smolom te stavi dijete u nj; i položi ga u šaš uz obalu rijeke.
4 Njegova je sestra stajala podalje da vidi što će biti s njim.
5 I siđe se faraonova kći oprati kod rijeke, dok su njezine djevojke šetale riječnom obalom. Ugledavši kovčeg u šašu, posla ona svoju sluškinju da ga donese.
6 Otvorivši ga, ugleda dijete; i gle, dijete zaplaka. I sažali se ona na nj i reče: “To je jedno od hebrejske djece.”
7 Tada njegova sestra reče faraonovoj kćeri: “Da odem i pozovem ti dojkinju od hebrejskih žena da ona doji dijete za tebe?”
8 Faraonova joj kći reče: “Idi.” I ode djevojčica te dozva djetetovu majku.
9 I reče joj faraonova kći: “Odnesi ovo dijete i doji ga za mene, a ja ću ti plaćati.” I uze žena dijete pa ga je dojila.
10 Kada je dijete poraslo, odvede ga ona faraonovoj kćeri; i postade on njezinim sinom. I dade mu ona ime Mojsije, rekavši: “Zato što sam ga iz vode izvadila.”
11 Jednoga dana Mojsije, kada je odrastao, iziđe k svojoj braći i vidje njihovu potlačenost. I ugleda gdje neki Egipćanin tuče Hebreja, jednoga od njegove braće.
12 I ogleda se amo-tamo i, kada vidje da nema nikoga, ubije Egipćanina i zakopa ga u pijesak.
13 Iziđe on i idućeg dana, i gle, dvojica se Hebreja svađahu. I reče on onome koji je učinio krivo: “Zašto tučeš svoga sudruga?”
14 Ovaj odvrati: “Tko je tebe učinio knezom i sucem nad nama? Kaniš li i mene ubiti, kao što si ubio Egipćanina?” I uplaši se Mojsije i reče: “Zacijelo se saznalo za to.”
15 A kada je faraon to doznao, pokuša on smaknuti Mojsija. No Mojsije pobježe od faraonova lica i skloni se u zemlju Midijan; i sjede kraj nekoga zdenca.
16 A midijanski svećenik imao je sedam kćeri. One dođoše i zahvatiše vodu te napuniše pojila da napoje stado svoga oca.
17 I dođoše neki pastiri i potjeraše ih; no Mojsije ustade, pomogne im i napoji njihovo stado.
18 Kada su one došle k svome ocu Reuelu, on ih upita: “Kako to da ste se danas tako brzo vratile?”
19 Rekoše mu: “Neki Egipćanin nas je izbavio iz ruku pastirâ i zahvatio nam dovoljno vode te napojio stado.”
20 I reče on svojim kćerima: “Pa gdje je on? Zašto ste ostavile toga čovjeka? Pozovite ga da pojede kruha.”
21 I pristade Mojsije da ostane s tim čovjekom; i dade on Mojsiju svoju kćer Siporu.
22 I rodi mu ona sina, a on mu nadjene ime Geršom; jer reče: “Bijah stranac u zemlji tuđoj.”
23 I umrije nakon nekog vremena kralj Egipta. A djeca Izraelova su uzdisala zbog ropstva i vapila; i uzađe do Boga njihov vapaj zbog ropstva.
24 I čû Bog njihovo stenjanje i spomenu se Bog svoga saveza s Abrahamom, s Izakom, i s Jakovom.
25 I pogleda Bog na djecu Izraelovu i obazre se Bog na njih.
3
1 A Mojsije je čuvao stado svog tasta Jetra, midijanskoga svećenika. I odvede on stado duboko u pustaru te dođe do brda Božjega, to jest do Horeba.
2 I ukaza mu se anđeo GOSPODINOV u rasplamtjelu ognju usred nekoga grma. On pogleda, i gle, grm gori sav u plamenu, ali ne izgara.
3 I reče Mojsije: “Svratit ću i pogledati taj veličanstveni prizor, zašto grm nije izgorio.”
4 A kada GOSPODIN vidje da je on skrenuo pogledati, dovikne mu Bog iz grma: “Mojsije, Mojsije!” I reče on: “Evo me.”
5 I reče mu on: “Ne prilazi ovamo: izuj obuću s nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveto tlo.”
6 Nadalje reče: “Ja sam Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.” I prekrije Mojsije svoje lice, jer se bojao gledati Boga.
7 I reče GOSPODIN: “Vidio sam, vidio, patnju moga naroda, koji je u Egiptu, i čuo sam njihov vapaj zbog njihovih nadglednika; jer znam za njihove muke.
8 Stoga sam sišao izbaviti ih iz ruke Egipćana i izvesti ih iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju, u zemlju kojom teče mlijeko i med; na mjesto Kanaanaca, i Hetita, i Amorejaca, i Perižana, i Hivijaca, i Jebusejaca.
9 I evo, vapaj djece Izraelove dopro je do mene; i vidio sam tlačenje kojim ih pritišću Egipćani.
10 A sada dođi i poslat ću te faraonu da izvedeš moj narod, djecu Izraelovu, iz Egipta.”
11 I reče Mojsije Bogu: “Tko sam ja da idem k faraonu i da izvedem djecu Izraelovu iz Egipta?”
12 A on reče: “Ja ću svakako biti s tobom, a ovo će ti biti znak da sam te ja poslao: kada izvedeš narod iz Egipta, služit ćete Bogu na ovome brdu.”
13 I reče Mojsije Bogu: “Gle, kada dođem k djeci Izraelovoj i kažem im: ‘Bog vaših otaca poslao me k vama’, a oni mi kažu: ‘Kako mu je ime?’ – što da im odgovorim?”
14 I reče Bog Mojsiju: “JA SAM KOJI JESAM”; i doda: “Ovako ćeš reći djeci Izraelovoj: ‘JA JESAM poslao me k vama.’ ”
15 I još reče Bog Mojsiju: “Ovako ćeš reći djeci Izraelovoj: ‘GOSPODIN, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev poslao me k vama.’ To je moje ime zauvijek, i to je moj spomen u svim naraštajima.
16 Idi i okupi Izraelove starješine, i reci im: ‘GOSPODIN, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, ukazao mi se, rekavši: ‘Uistinu sam vas pohodio, i vidio to što vam čine u Egiptu;
17 i rekoh: Izvest ću vas iz nevolje egipatske u zemlju Kanaanaca, i Hetita, i Amorejaca, i Perižana, i Hivijaca, i Jebusejaca, u zemlju kojom teče mlijeko i med.’
18 I poslušat će oni tvoj glas; i izići ćete ti i Izraelove starješine pred egipatskoga kralja i reći ćete mu: ‘GOSPODIN, Bog Hebrejâ, susreo se s nama. Pusti nas sada, molimo te, da odemo tri dana hoda u pustaru žrtvovati GOSPODINU, Bogu našemu.’
19 Siguran sam da vas egipatski kralj neće pustiti, pa ni pod moćnom rukom.
20 A ja ću pružiti svoju ruku i udariti Egipat svim svojim čudesima koja ću učiniti usred njega. Nakon toga će vas on pustiti da odete.
21 I dat ću ovome narodu naklonost u očima Egipćana, tako da, kada budete odlazili, ne odlazite praznih ruku,
22 nego neka svaka žena zaište od svoje susjede, i od one koja živi u njezinoj kući, nakita od srebra, i nakita od zlata, i odjeće; i stavite to na svoje sinove i na svoje kćeri; i oplijenit ćete Egipćane.”
4
1 I odgovori Mojsije i reče: “Ali, gle, oni mi neće vjerovati, niti će poslušati moj glas; jer će reći: ‘Nije ti se GOSPODIN ukazao.’ ”
2 I reče mu GOSPODIN: “Što je to u tvojoj ruci?” On reče: “Štap.”
3 I reče mu: “Baci ga na zemlju.” I baci ga on na zemlju i pretvori se štap u zmiju; i pobježe Mojsije od nje.
4 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Pruži svoju ruku i uhvati je za rep.” On ispruži ruku i uhvati je, a ona mu se u ruci pretvori u štap.
5 “To je da vjeruju da ti se ukazao GOSPODIN, Bog njihovih otaca: Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.”
6 I još mu reče GOSPODIN: “Stavi sada ruku u svoja njedra.” On stavi ruku u njedra; a kad ju je izvukao, gle, ruka mu bijaše gubava, bijela kao snijeg.
7 I reče mu: “Stavi opet ruku u svoja njedra.” I stavi on opet ruku u njedra; i izvuče je iz njedara, i gle, ponovno je postala kao i ostatak njegova tijela.
8 “Ako ti ne povjeruju i ne poslušaju poruku onoga prvoga znamenja, povjerovat će poruci ovoga drugoga znamenja.
9 A ako ne povjeruju ni jednome od ta dva znamenja, niti pak poslušaju tvoj glas, tada zahvati vodu iz rijeke, izlij je na suho tlo i voda koju ćeš uzeti iz rijeke na suhome će se tlu pretvoriti u krv.”
10 I reče Mojsije GOSPODINU: “O, Gospodine moj, ja nisam rječit; kako dosad, tako ni otkada si prozborio svome sluzi: ja sam spor u govoru i spora sam jezika.”
11 I reče njemu GOSPODIN: “Tko je načinio usta čovječja? ili: Tko je načinio nijemoga, ili gluhoga, ili onoga koji vidi, ili slijepoga? Nisam li ja, GOSPODIN?
12 Stoga idi, a ja ću biti s tvojim ustima i poučavati te što trebaš govoriti.”
13 I reče on: “Gospodine moj, pošalji to, molim te, rukom onoga koga ćeš ti poslati.”
14 I raspali se srdžba GOSPODINOVA na Mojsija pa on reče: “Nije li Aron, Levijevac, tvoj brat? Znam da on može dobro govoriti. I gle, on ti dolazi u susret: kada te vidi, obradovat će se u srcu.
15 Ti ćeš govoriti njemu i stavljati riječi u njegova usta, a ja ću biti s tvojim ustima, i s njegovim ustima, i poučavat ću te što da činite.
16 On će biti tvoj govornik narodu: on će tebi biti umjesto usta, a ti ćeš njemu biti umjesto Boga.
17 Uzmi ovaj štap u ruku: njime ćeš činiti znamenja.”
18 I ode Mojsije i vrati se svome tastu Jetru, i reče mu: “Pusti me da idem, molim te, da se vratim svojoj braći, koja su u Egiptu, i vidim jesu li još živa.” I reče Jetro Mojsiju: “Pođi u miru.”
19 I reče GOSPODIN Mojsiju u Midijanu: “Idi, vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život.”
20 I uze Mojsije svoju ženu i svoje sinove, posjedne ih na magarca te krene natrag u zemlju egipatsku; i uze Mojsije u ruku štap Božji.
21 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Kada se vratiš u Egipat, gledaj da pred faraonom učiniš sva ta čudesa koja sam stavio u tvoju ruku; ali ja ću otvrdnuti njegovo srce da ne pusti narod da ode.
22 I reći ćeš faraonu: ‘Ovako govori GOSPODIN: Izrael je moj sin, i to moj prvorođenac.
23 Velim ti: Pusti sina mojega da ode da mi može služiti. A ako ga odbiješ pustiti da ode, evo, ja ću ubiti tvoga sina, i to tvoga prvorođenca.’ ”
24 I dogodi se da ga putem u svratištu susretne GOSPODIN i pokuša ga ubiti.
25 Tada Sipora uze oštar kamen, odreza pretkožicu svome sinu, baci je do njegovih nogu i reče: “Uistinu si mi ti krvav muž.”
26 Tako ga on pusti; a ona to zbog obrezanja reče: “Krvav si mi ti muž.”
27 I reče GOSPODIN Aronu: “Idi u pustaru u susret Mojsiju.” I ode on i susretne ga na gori Božjoj; i poljubi ga.
28 I ispripovijeda Mojsije Aronu sve riječi GOSPODINA, koji ga je poslao, i o svim znamenjima koja mu je on povjerio.
29 I odoše Mojsije i Aron te okupiše sve starješine djece Izraelove.
30 I ispripovijeda im Aron sve riječi koje GOSPODIN bijaše rekao Mojsiju i izvede znamenja naočigled naroda.
31 I povjerova narod. A kada su čuli da je GOSPODIN pohodio djecu Izraelovu i da je pogledao na njihovu nevolju, sagnuše oni svoje glave i pokloniše se.
5
1 I uđoše poslije toga Mojsije i Aron te rekoše faraonu: “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Pusti narod moj da ode; da mi održe svetkovinu u pustari.’ ”
2 I reče faraon: “Tko je GOSPODIN da bih se ja morao pokoriti njegovu glasu i pustiti Izraela da ode? Ja GOSPODINA ne poznajem niti ću pustiti Izraela da ode.”
3 I rekoše: “Bog Hebrejâ susreo se s nama: pusti nas, molimo te, da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu GOSPODINU, Bogu našemu; da se on ne obori na nas pomorom ili mačem.”
4 I reče im kralj egipatski: “Zašto vi, Mojsije i Arone, odvraćate ljude od njihovih poslova? Vratite se svojim obvezama.”
5 I reče faraon: “Evo, sada je naroda ove zemlje mnogo, a vi činite da odustaju od svojih obveza.”
6 I zapovjedi faraon istoga dana nadglednicima nad narodom, i njihovim upraviteljima, rekavši:
7 “Nemojte više kao do sada davati narodu slamu za izradu opeka: neka idu i sami si skupljaju slamu.
8 Ali količina opeke koju su do sada pravili neka ostane ista; nemojte je smanjivati. Besposleni su; stoga i viču: ‘Pusti nas da idemo i žrtvujemo svome Bogu.’
9 Opteretite te ljude s više posla da se izmuče, i ne dajte im da se obaziru na isprazne riječi.”
10 I iziđoše nadglednici naroda i njihovi upravitelji te rekoše narodu: “Ovako veli faraon: ‘Neću vam davati slame.
11 Idite si pribavite slamu gdje god je možete naći, no posao vam se neće nimalo smanjiti.’ ”
12 Tako se narod raziđe po svoj zemlji egipatskoj skupljati strnjiku umjesto slame.
13 I požurivahu ih nadzornici govoreći: “Svršavajte svoje poslove, svoje svakodnevne obveze, kao onda kada je bilo slame.”
14 A upravitelje djece Izraelove, koje su faraonovi nadglednici postavili nad njima, tukli su i korili: “Zašto jučer i danas niste ispunili svoju obvezu u izradi opeke kao i do sada?”
15 Tada upravitelji djece Izraelove dođoše i zavapiše faraonu govoreći: “Zašto postupaš tako sa svojim slugama?
16 Tvojim se slugama ne daje slame, a govore nam: ‘Pravite opeku!’ I gle, tvoje se sluge tuče; ali krivica je na tvom vlastitom narodu.”
17 Ali on reče: “Besposleni ste, besposleni. Zato i govorite: ‘Pođimo i žrtvujmo GOSPODINU.’
18 Stoga idite sada i radite! Neće vam se više davati slame, no isporučivat ćete istu količinu opeke.”
19 Nakon što je bilo rečeno: ‘Ne smijete praviti manje opeke negoli vam je svakodnevna obveza’, uvidješe upravitelji djece Izraelove da im se zlo piše.
20 A kada su izlazili od faraona sretoše Mojsija i Arona, koji stajahu na putu.
21 I rekoše im: “Neka GOSPODIN pogleda na vas i sudi, jer ste nas učinili odvratnima u faraonovim očima i u očima njegovih slugu te stavili mač u njihovu ruku da nas pobiju.”
22 I vrati se Mojsije GOSPODINU i reče: “Gospodine, zašto si postupio tako zlo s ovim narodom? Zašto si me poslao?
23 Jer otkada sam došao k faraonu govoriti u tvoje ime, on je učinio zlo ovome narodu; i ti uopće nisi izbavio svoj narod.”
6
1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši: “Sada ćeš vidjeti što ću ja učiniti faraonu; jer će ih on jakom rukom pustiti da odu, jakom će ih rukom istjerati iz ove zemlje.”
2 I prozbori Bog Mojsiju i reče mu: “Ja sam GOSPODIN:
3 Ja sam se Abrahamu, Izaku i Jakovu ukazao pod imenom Bog Svemoćni, ali im po svome imenu JAHVE nisam bio poznat.
4 S njima sam i sklopio svoj savez da ću im dati zemlju Kanaan, zemlju njihova proputovanja, u kojoj oni bijahu tuđinci.
5 A čuo sam i stenjanje djece Izraelove, koju Egipćani drže u ropstvu, i spomenuo se svoga saveza.
6 Stoga reci djeci Izraelovoj: ‘Ja sam GOSPODIN i izvest ću vas ispod tlačenjâ Egipćana; ja ću vas osloboditi iz njihova ropstva; ja ću vas izbaviti rukom ispruženom i velikim kaznama.
7 I uzet ću vas sebi za narod, i ja ću vam biti Bog; i znat ćete da sam ja GOSPODIN, Bog vaš, koji vas izvodi ispod tlačenjâ Egipćana.
8 I odvest ću vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu; i dat ću je vama u baštinu: Ja sam GOSPODIN.’ ”
9 Tako to Mojsije ispripovijeda djeci Izraelovoj, ali ona zbog tjeskobe duha i zbog okrutnog ropstva ne poslušaše Mojsija.
10 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:
11 “Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, neka pusti djecu Izraelovu da odu iz njegove zemlje.”
12 I prozbori Mojsije pred GOSPODINOM, rekavši: “Evo, djeca Izraelova me nisu poslušala; kako će me onda faraon poslušati, kada sam neobrezanih usana?”
13 I govoraše GOSPODIN Mojsiju i Aronu i dade im nalog za djecu Izraelovu, i za faraona, kralja egipatskoga, da izvedu djecu Izraelovu iz zemlje egipatske.
14 Ovo su poglavari njihovih otačkih domova. Sinovi Izraelova prvorođenca Rubena: Hanok, i Palu, Hesron, i Karmi. To su obitelji Rubenove.
15 Sinovi Šimunovi: Jemuel, i Jamin, i Ohad, i Jakin, i Sohar, i Šaul, sin neke Kanaanke. To su obitelji Šimunove.
16 Ovo su imena Levijevih sinova po njihovim naraštajima: Geršon, i Kohat, i Merari. Godinâ Levijeva života bijaše stotinu trideset i sedam.
17 Sinovi Geršonovi: Libni, i Šimi, po svojim obiteljima.
18 Sinovi Kohatovi: Amram, i Jishar, i Hebron, i Uziel. Godinâ Kohatova života bijaše stotinu trideset i tri.
19 Sinovi Merarijevi: Mahali, i Muši. To su Levijeve obitelji prema njihovim naraštajima.
20 Amram je oženio Jokebedu, sestru svoga oca, i ona mu je rodila Arona i Mojsija. Godinâ Amramova života bijaše stotinu trideset i sedam.
21 Sinovi Jisharovi: Korah, i Nefeg, i Zikri.
22 Sinovi Uzielovi: Mišael, i Elsafan, i Sitri.
23 Aron je oženio Elišebu, kćer Aminadabovu, Nahšonovu sestru, i ona mu je rodila Nadaba, i Abihua, Eleazara, i Itamara.
24 I sinovi Korahovi: Asir, i Elkana, i Abiasaf. To su obitelji Korahovaca.
25 Aronov sin Eleazar uzeo si je za ženu jednu od kćeri Putielovih i ona mu je rodila Pinhasa. To su poglavari otaca Levijevaca po svojim obiteljima.
26 To su oni Aron i Mojsije kojima je GOSPODIN rekao: “Izvedite djecu Izraelovu iz zemlje egipatske po njihovim vojskama.”
27 To su oni koji su faraonu, kralju egipatskome, rekli neka pusti djecu Izraelovu iz Egipta; to su onaj Mojsije i onaj Aron.
28 Onoga dana kada je GOSPODIN govorio s Mojsijem u zemlji egipatskoj,
29 reče GOSPODIN Mojsiju: “Ja sam GOSPODIN. Reci faraonu, kralju egipatskome, sve što ti govorim.”
30 A Mojsije reče pred GOSPODINOM: “Evo, ja sam neobrezanih usana; jer kako će faraon mene poslušati?”
7
1 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Evo učinio sam tebe bogom faraonu, a tvoj brat Aron bit će ti prorokom.
2 Ti ćeš govoriti sve što ti zapovjedim, a tvoj brat Aron govorit će faraonu neka otpošalje djecu Izraelovu iz svoje zemlje.
3 A ja ću otvrdnuti srce faraonu i umnožiti svoja znamenja i svoja čudesa u zemlji egipatskoj.
4 Ali te faraon neće poslušati, tako da mogu položiti svoju ruku na Egipat i velikim osudama izvesti svoje vojske i narod svoj, djecu Izraelovu, iz zemlje egipatske.
5 I znat će Egipćani da sam ja GOSPODIN, kada pružim svoju ruku nad Egipat i izvedem djecu Izraelovu iz njihove sredine.”
6 I učiniše Mojsije i Aron kao što im je GOSPODIN zapovjedio; tako učiniše.
7 Mojsiju bijaše osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine kada su govorili faraonu.
8 I reče GOSPODIN Mojsiju i Aronu:
9 “Kada ti faraon kaže: ‘Pokaži neko svoje čudo’, tada reci Aronu: ‘Uzmi svoj štap, baci ga pred faraona’ i pretvorit će se u zmiju.”
10 I odoše Mojsije i Aron k faraonu i učiniše tako kako im je GOSPODIN zapovjedio: Aron baci svoj štap pred faraona i pred njegove sluge i on se pretvori u zmiju.
11 Tada i faraon pozva mudrace i vračeve pa i egipatski vračevi svojim vračanjima učiniše to isto.
12 Jer svaki od njih baci svoj štap, i pretvoriše se štapovi u zmije; ali Aronov štap proguta njihove štapove.
13 I otvrdnu on srce faraonu, tako da ih on ne posluša; kao što GOSPODIN bijaše rekao.
14 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Otvrdnulo je srce faraonu; odbija pustiti narod da ode.
15 Pođi ujutro k faraonu; evo, on će izići do vode. Ti stani prema njemu na obali rijeke, a štap koji se ono bio pretvorio u zmiju uzmi u ruku.
16 I reci mu: GOSPODIN, Bog Hebrejâ, poslao me k tebi, rekavši: ‘Pusti moj narod da ode, da mi služi u pustari’; i gle, sve dosad nisi htio poslušati.
17 Ovako govori GOSPODIN: ‘Po ovome ćeš znati da sam ja GOSPODIN: evo, štapom koji mi je u ruci udarit ću po vodama u rijeci i one će se pretvoriti u krv.
18 I riba što je u rijeci uginut će, i rijeka će se usmrdjeti; i gadit će se Egipćanima piti vodu iz rijeke.’ ”
19 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Reci Aronu: ‘Uzmi svoj štap i pruži svoju ruku nad vode egipatske, nad njihove potoke, nad njihove rijeke, i nad njihova jezera, i nad sve bare njihove, da se pretvore u krv; i da krv bude po svoji zemlji egipatskoj, kako u drvenim, tako i u kamenim posudama.’ ”
20 I učiniše Mojsije i Aron tako kako im je GOSPODIN zapovjedio; i podigne on svoj štap i, naočigled faraonu i naočigled njegovim slugama, udari vode u rijeci; i sve se vode u rijeci pretvoriše u krv.
21 I uginu riba u rijeci i usmrdje se rijeka pa Egipćani nisu mogli piti vodu iz rijeke; i bijaše krv po svoj zemlji egipatskoj.
22 I egipatski vračevi učiniše to isto svojim vračanjima. I otvrdnu srce faraonu i ne posluša ih; kao što GOSPODIN bijaše rekao.
23 I okrene se faraon i ode svojoj kući ne mareći za to u svome srcu.
24 I kopahu svi Egipćani oko rijeke za pitkom vodom, jer ne mogahu piti vodu iz rijeke.
25 I navrši se sedam dana otkako je GOSPODIN udario rijeku.
8
1 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Idi k faraonu i reci mu: ‘Ovako govori GOSPODIN: Pusti moj narod da ode; da mi mogu služiti.
2 Ako ih odbiješ pustiti, sve ću tvoje krajeve udariti žabama.
3 I iznjedrit će rijeka obilje žaba, koje će izići i doći ti u kuću, i u tvoju ložnicu, i na tvoju postelju, i u kuću tvojih slugu, i na tvoj narod, u tvoje pećnice i u naćve tvoje.
4 I penjat će se žabe po tebi i po tvome narodu, i po svim tvojim slugama.’ ”
5 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Reci Aronu: ‘Pruži ruku sa svojim štapom nad potoke, nad rijeke, nad jezera i nad bare, i daj da žabe navale na zemlju egipatsku.’ ”
6 I pruži Aron ruku nad vode egipatske i iziđoše žabe i prekriše zemlju egipatsku.
7 I vračevi učiniše tako svojim vračanjima i izvedoše žabe na zemlju egipatsku.
8 Tada faraon pozva Mojsija i Arona, i reče: “Zamolite GOSPODINA da ukloni žabe od mene i od moga naroda, i ja ću pustiti narod neka ide žrtvovati GOSPODINU.”
9 I reče Mojsije faraonu: “Dajem ti čast da odrediš: kada da se pomolim za tebe, i za tvoje sluge, i za tvoj narod, da se uklone žabe od tebe i tvojih domova, da ostanu samo u rijeci?”
10 On reče: “Sutra.” I reče on: “Neka bude po tvojoj riječi; kako bi znao da nitko nije kao GOSPODIN, Bog naš.
11 Žabe će otići od tebe, i od tvojih domova, i od tvojih slugu, i od tvoga naroda; ostat će samo u rijeci.”
12 I odoše Mojsije i Aron od faraona; i zavapi Mojsije GOSPODINU zbog žaba koje on bijaše doveo na faraona.
13 I učini GOSPODIN prema riječi Mojsijevoj pa pougibaše žabe po kućama, po selima i po poljima.
14 I zgrtahu ih na gomile; i zemlja se usmrdje.
15 Ali kada faraon vidje da je nastupilo olakšanje, otvrdnu on svoje srce i ne posluša ih; kao što GOSPODIN bijaše rekao.
16 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Reci Aronu: ‘Ispruži svoj štap i udari po prahu na tlu da se pretvori u uši po svoj zemlji egipatskoj.’ ”
17 I učiniše tako; jer Aron ispruži ruku sa svojim štapom, udari po prahu na tlu i on se pretvori u uši na ljudima i na stoci; sav prah na tlu diljem zemlje egipatske pretvori se u uši.
18 I vračevi učiniše tako svojim vračanjima ne bi li stvorili uši, ali ne mogoše. I bijahu uši po ljudima i po stoci.
19 Tada vračevi rekoše faraonu: “To je prst Božji.” No faraonu bijaše otvrdnulo srce i ne posluša ih; kao što GOSPODIN bijaše rekao.
20 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Ustani rano ujutro i stani pred faraona, on će, evo, doći do vode, i reci mu: ‘Ovako govori GOSPODIN: Pusti moj narod da ode, da mi mogu služiti.
21 Inače ću, ako ne pustiš moj narod da ode, gle, na tebe poslati rojeve muha, i na tvoje sluge, i na tvoj narod, i u tvoje domove: kuće Egipćana bit će pune rojeva muha, kao i tlo na kojem su.
22 Toga dana izuzet ću gošenski kraj, u kojemu prebiva moj narod, i neće ondje biti rojeva muha; tako da znaš da sam ja, GOSPODIN, usred zemlje.
23 I pravit ću razliku između moga i tvoga naroda. Sutra će biti to znamenje.’ ”
24 I učini GOSPODIN tako te doletješe nesnosni rojevi muha u dom faraonov, i u domove njegovih slugu, i u svu zemlju egipatsku: zemlja bijaše sva zagađena zbog rojeva muha.
25 I pozva faraon Mojsija i Arona, i reče: “Idite, žrtvujte svome Bogu u ovoj zemlji.”
26 A Mojsije reče: “Ne dolikuje da tako učinimo, jer je gadost Egipćana ono što ćemo mi žrtvovati GOSPODINU, Bogu našemu. Gle, žrtvujemo li na oči Egipćanima ono što im je gadost, ne bi li nas kamenovali?
27 Otići ćemo tri dana hoda u pustaru i žrtvovati GOSPODINU, Bogu svojemu, onako kako nam on bude zapovjedio.”
28 I reče faraon: “Pustit ću vas da odete žrtvovati GOSPODINU, Bogu svojemu, u pustaru; samo nemojte otići predaleko: molite se za mene.”
29 I reče Mojsije: “Evo idem od tebe, i molit ću se GOSPODINU da rojevi muha sutra odstupe od faraona, od njegovih slugu, i od njegova naroda; no neka faraon više ne postupa prijevarno ne puštajući narod da ode žrtvovati GOSPODINU.”
30 I ode Mojsije od faraona i pomoli se GOSPODINU.
31 I učini GOSPODIN po riječi Mojsijevoj: ukloni on rojeve muha od faraona, od njegovih slugu, i od njegova naroda; ne ostade ni jedna jedina.
32 I otvrdnu faraon i tada svoje srce, a ne htjede ni pustiti narod.
9
1 Tada GOSPODIN reče Mojsiju: “Uđi k faraonu i reci mu: ‘Ovako govori GOSPODIN, Bog Hebrejâ: Pusti moj narod da ode; da mi mogu služiti.
2 Jer ako ih odbiješ pustiti da odu i budeš ih i dalje zadržavao,
3 evo, ruka GOSPODINOVA je na tvojoj stoci što je u polju; na konjima, na magarcima, na devama, na volovima, i na tvojim ovcama: bit će strašan pomor stoke.
4 No GOSPODIN će praviti razliku između izraelske stoke i egipatske stoke: neće uginuti ništa od svega što je od djece Izraelove.’ ”
5 I odredi GOSPODIN trenutak, rekavši: “Sutra će to GOSPODIN učiniti u ovoj zemlji.”
6 I učini to GOSPODIN idućega dana pa uginu sva egipatska stoka; no od stoke djece Izraelove ne uginu ni jedno grlo.
7 I posla faraon da provjere, i gle, od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo. I otvrdnu srce faraonu i ne pusti on narod da ode.
8 I reče GOSPODIN Mojsiju i Aronu: “Uzmite si pune pregršti pepela iz peći i neka ga Mojsije naočigled faraonu rasprši prema nebu.
9 I nastat će sitna prašina po svoj zemlji egipatskoj i izbit će otekline s čirevima na ljudima i na živini diljem sve zemlje egipatske.”
10 I uzeše pepela iz peći te stadoše pred faraona; i rasprši ga Mojsije prema nebu: i pretvori se on u otekline s čirevima na ljudima i na živini.
11 Ni vračevi nisu mogli stati pred Mojsija zbog oteklina; jer otekline bijahu na vračevima i na svim Egipćanima.
12 I otvrdnu GOSPODIN srce faraonu i on ih ne posluša; kao što GOSPODIN bijaše rekao Mojsiju.
13 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Ustani rano ujutro, stani pred faraona i reci mu: ‘Ovako govori GOSPODIN, Bog Hebrejâ: Pusti moj narod da ode; da mi služe.
14 Jer ovaj put ću sve svoje pošasti poslati na tvoje srce, i na tvoje sluge, i na tvoj narod; da spoznaš kako nitko na svoj zemlji nije kao ja.
15 Jer sada ću pružiti svoju ruku da udarim tebe i tvoj narod pomorom; i bit ćeš uklonjen sa zemlje.
16 A upravo sam te zbog toga i podigao da u tebi iskažem svoju moć i da se moje ime objavi po svoj zemlji.
17 I ti se sada uzdižeš protiv moga naroda i ne puštaš ga da ode?
18 Evo, sutra u ovo doba učinit ću da padne strahovita tuča, kakve ne bijaše u Egiptu od njegova utemeljenja i sve do sada.
19 Zato sada pošalji da okupe tvoju stoku i sve što imaš na polju, jer će na svakoga čovjeka i životinju koja se nađe na polju, i ne dovede kući, pasti tuča; i poginut će.”
20 Onaj od faraonovih slugu koji se uplašio GOSPODINOVE riječi sklonio je u nastambe svoje sluge i svoju stoku,
21 a onaj tko nije mario za riječ GOSPODINOVU ostavio je svoje sluge i svoju stoku na polju.
22 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Pru-ži svoju ruku prema nebu da padne tuča po svoj zemlji egipatskoj: na ljude, i na stoku, i na svaku biljku u polju, diljem sve zemlje egipatske.”
23 I pruži Mojsije svoj štap prema nebu, i posla GOSPODIN grmljavinu i tuču, i razletje se po zemlji oganj; i zasu GOSPODIN tučom zemlju egipatsku.
24 Sama tuča, i oganj pomiješan s tučom, bijaše strahovita, takva kakve ne bijaše u svoj zemlji Egiptu otkako je postao narodom.
25 I pobi tuča po zemlji egipatskoj sve što bijaše na polju, i čovjeka i životinju; i satre tuča svaku biljku u polju i polomi svako poljsko stablo.
26 Samo u gošenskom kraju, gdje su živjela djeca Izraelova, ne bijaše tuče.
27 I posla faraon da dozovu Mojsija i Arona, i reče im: “Ovaj put sam sagriješio: GOSPODIN je pravedan, a ja i moj narod smo opaki.
28 Zamoli GOSPODINA da ne bude više silne grmljavine i tuče, jer je dovoljno; pustit ću vas da odete, i nećete dulje ostati.”
29 I reče mu Mojsije: “Čim iziđem iz grada raširit ću svoje ruke GOSPODINU i prestat će grmljavina, a ni tuče više neće biti; da znaš da je zemlja GOSPODINOVA.
30 A što se tiče tebe i tvojih slugu, znam da se još nećete bojati GOSPODINA Boga.”
31 I bî uništen lan i ječam: jer ječam bijaše u klasu, a lan se čahurio.
32 No pšenica i raž ne bijahu uništeni, jer još nisu porasli.
33 I ode Mojsije od faraona van iz grada i raširi ruke prema GOSPODINU: i prestade grmljavina i tuča, a ni kiša više nije lijevala po zemlji.
34 A kada faraon vidje da je prestala kiša i tuča i grmljavina, on još više sagriješi i otvrdne svoje srce, on i njegove sluge.
35 I otvrdnu srce faraonu, i ne htjede on pustiti djecu Izraelovu da odu; kao što GOSPODIN bijaše rekao po Mojsiju.
10
1 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Idi k faraonu: jer sam ja otvrdnuo njegovo srce, i srce njegovih slugu, kako bih mogao pokazati ta svoja znamenja pred njim;
2 da bi ti na uši svome sinu, i sinu svoga sina, mogao ispričati što sam učinio u Egiptu, i o mojim znamenjima koja sam učinio među njima; da znate da sam ja GOSPODIN.”
3 I odoše Mojsije i Aron k faraonu i rekoše mu: “Ovako govori GOSPODIN, Bog Hebrejâ: ‘Dokle ćeš odbijati da se poniziš preda mnom? Pusti moj narod da ode, da mi mogu služiti.
4 Ako ne pustiš moj narod da ode, evo, sutra ću dovesti skakavce na tvoju zemlju.
5 Oni će prekriti površinu zemlje tako da se neće vidjeti tlo: i proždrijet će ono što je izbjeglo uništenju, ono što ti je preostalo nakon tuče, i izjest će svako stablo što ti raste u polju.
6 I ispunit će ti domove, i domove svih tvojih slugu, i domove svih Egipćana: takvo što nisu vidjeli ni tvoji oci, ni očevi tvojih otaca, od dana kada bijahu na zemlji pa sve do danas.’ ” I okrene se on i iziđe od faraona.
7 A faraonu njegove sluge rekoše: “Dokle će nam taj čovjek biti zamkom? Pusti te ljude da odu, da služe GOSPODINU, svome Bogu: zar još ne znaš da je Egipat upropašten?”
8 I ponovno uvedoše Mojsija i Arona k faraonu; i reče im on: “Idite, služite svome Bogu. No tko će sve ići?”
9 I reče Mojsije: “Ići ćemo sa svojim mladima i starima, sa svojim sinovima i sa svojim kćerima, ići ćemo sa svojom sitnom i krupnom stokom, jer moramo održati svetkovinu Gospodinu.”
10 I reče im on: “GOSPODIN neka bude s vama tako kao što ću vas ja pustiti da idete, i vašu djecu: vidi se da zlo smjerate.
11 Ne može tako: idite vi muškarci i služite GOSPODINU; jer to ste htjeli.” I istjeraše ih iz faraonove prisutnosti.
12 Tada GOSPODIN reče Mojsiju: “Ispruži svoju ruku nad zemlju egipatsku da dođu skakavci na zemlju egipatsku i proždru svaku biljku u zemlji, sve ono što je tuča ostavila.”
13 I ispruži Mojsije svoj štap nad zemlju egipatsku, a GOSPODIN navede istočni vjetar da puše sav taj dan i svu tu noć; a ujutro istočni vjetar nanese skakavce.
14 I digoše se skakavci nad svom zemljom egipatskom i spustiše se na sve egipatske krajeve: bijahu vrlo neugodni; prije njih ne bijaše takvih skakavaca niti će takvih biti nakon njih.
15 Jer prekriše površinu sve zemlje, tako da se tlo zacrnilo; i pojedoše sve bilje po tlu i sve voće sa stabala koje je ostavila tuča. I ne ostade ništa zelenog na stablima ni na poljskom bilju po svoj zemlji egipatskoj.
16 Tada faraon žurno pozva Mojsija i Arona; i reče: “Sagriješio sam protiv GOSPODINA, Boga vašega, i protiv vas.
17 Oprosti mi, molim te, još samo jednom moj grijeh, i zamoli GOSPODINA, Boga svojega, da ukloni od mene još samo ovu smrt.”
18 I ode on od faraona, i pomoli se GOSPODINU.
19 I pokrene GOSPODIN jak zapadni vjetar, koji odnese skakavce i baci ih u Crveno more; i ne ostade ni jedan jedini skakavac ni u kojem dijelu Egipta.
20 Ali GOSPODIN otvrdnu srce faraonu, tako da on ne pusti djecu Izraelovu da odu.
21 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Ispruži svoju ruku prema nebu da nastane tama nad zemljom egipatskom, i to tama koju se može osjetiti.”
22 I ispruži Mojsije svoju ruku prema nebu; i bijaše tri dana gusta tama po svoj zemlji egipatskoj:
23 tri dana ne vidješe oni jedan drugoga niti se itko dizao sa svoga mjesta; no sva su djeca Izraelova imala svjetlo u svojim prebivalištima.
24 I pozva faraon Mojsija, i reče mu: “Idite služite GOSPODINU, samo ostavite svoja stada i krda; neka i vaša djeca pođu s vama.”
25 I reče Mojsije: “Moraš nam dati i prinose i žrtve paljenice da možemo žrtvovati GOSPODINU, Bogu svojemu.
26 I naša će stoka poći s nama. Neće ni papak ostati; jer od nje moramo uzeti da služimo GOSPODINU, Bogu svojemu; a ne znamo čime moramo poslužiti GOSPODINU, sve dok ne stignemo tamo.”
27 Ali GOSPODIN otvrdnu srce faraonu i ne htjede ih on pustiti.
28 I reče mu faraon: “Odlazi od mene.Čuvaj se da mi više ne dođeš pred lice; jer ćeš u dan kada vidiš moje lice umrijeti.”
29 Mojsije odvrati: “Dobro si rekao; više neću vidjeti tvoje lice.”
11
1 Tada GOSPODIN reče Mojsiju: “Još ću jednu pošast dovesti na faraona i na Egipat; nakon toga će vas on pustiti odavde. Kada vas bude puštao da odete, još će vas i tjerati odavde.
2 Kaži sada narodu neka svaki muškarac zaište od svoga susjeda, i svaka žena od svoje susjede, nakit od srebra i nakit od zlata.”
3 I dade GOSPODIN narodu naklonost u očima Egipćana. Štoviše, i sâm Mojsije bijaše nadasve velik u zemlji egipatskoj, u očima faraonovih slugu i u očima naroda.
4 I reče Mojsije: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Oko ponoći ću ja izići usred Egipta;
5 i umrijet će svaki prvorođenac u zemlji egipatskoj: od prvorođenca faraonova, koji sjedi na njegovu prijestolju, pa sve do prvorođenca sluškinje, koji je za mlinskim kamenom; kao i sve prvorođeno od živine.
6 I bit će silan jauk diljem zemlje egipatske, takav kakva još nije bilo niti će ga ikada biti.
7 Ali ni na koje dijete Izraelovo neće ni pas jezikom maknuti, ni na čovjeka ni na živinu, da znate da GOSPODIN pravi razliku između Egipćanâ i Izraela.
8 I sve će ove tvoje sluge sići k meni i pokloniti mi se govoreći: ‘Iziđi, ti i sav narod koji te slijedi.’ Nakon toga ću izići.” I ode on silno ljutit od faraona.
9 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Neće vas poslušati faraon; kako bi se umnožila moja čudesa u zemlji egipatskoj.”
10 I učiniše Mojsije i Aron sva ta čudesa pred faraonom; i otvrdnu GOSPODIN srce faraonu, tako da on ne htjede pustiti djecu Izraelovu da odu iz njegove zemlje.
12
1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj, rekavši:
2 “Ovaj mjesec neka vam je početak mjesecima: neka vam to bude prvi mjesec u godini.
3 I recite svoj zajednici Izraelovoj: ‘Desetoga dana ovoga mjeseca neka svaki od njih uzme janje, prema domu svojih otaca; jedno janje po domu.
4 Ako obitelj bude premala za janje, neka ga uzmu on i njegov susjed iz kuće do njega, prema broju duša. Neka svatko, prema tome koliko pojede, proračuna koliko vas je potrebno za janje.
5 Janje neka ti bude bez mane, muško od godinu dana. Uzmite ga od ovaca ili od koza;
6 i čuvajte ga do četrnaestoga dana toga mjeseca: i neka ga sav zbor zajednice Izraelove zakolje u predvečerje.
7 I neka uzmu krvi i njome poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuća u kojima će ga jesti.
8 Te noći neka jedu meso pečeno na vatri i beskvasni kruh; i neka ga jedu s gorkim biljem.
9 Ne jedite ga sirova ni u vodi kuhana, nego na vatri pečena; s glavom, nogama i iznutricom.
10 I ništa od toga ne ostavljajte do jutra; a ono što od toga ostane do jutra, ognjem spalite.
11 A jesti ćete ga ovako: opasanih bokova, s obućom na nogama i svojim štapom u ruci; i jedite ga žurno: to je GOSPODINOVA pasha.
12 Jer ja ću te noći proći zemljom egipatskom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i ljude i živinu; i provest ću osudu protiv svih egipatskih bogova: ja sam GOSPODIN.
13 I neka vam krv bude znak na kućama u kojima ste vi: kada vidim krv, proći ću vas; i neće na vama biti pomora da vas uništi kada udarim na zemlju egipatsku.
14 I neka vam taj dan bude za spomen i slavite ga kao blagdan GOSPODINU tijekom svojih naraštaja; svetkujte ga po vječnoj odredbi.
15 Sedam dana jedite beskvasni kruh. Već prvoga dana uklonite kvasac iz svojih kuća: jer tko god bi od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasani kruh, ta duša neka se istrijebi iz Izraela.
16 I neka prvoga dana bude sveti saziv; a i sedmoga dana neka vam bude sveti saziv. Tijekom njih nemojte raditi nikakav posao, osim ono što svatko mora jesti; jedino to možete raditi.
17 I obdržavajte blagdan beskvasnoga kruha, jer sam toga dana izveo vaše vojske iz zemlje egipatske: zbog toga držite taj dan u svojim naraštajima po vječnoj odredbi.
18 U prvome mjesecu, od večeri četrnaestoga dana toga mjeseca, jedite beskvasni kruh do večeri dvadeset i prvoga dana toga mjeseca.
19 Sedam dana neka se ne nađe kvasca u tvojim domovima: jer tko god bi jeo što ukvasano, neka se ta duša isključi iz Izraelove zajednice, bio on došljak ili rođen u ovoj zemlji.
20 Nemojte jesti ništa ukvasano; u svim svojim nastambama jedite beskvasni kruh.’ ”
21 Tada Mojsije sazva sve Izraelove starješine i reče im: “Izaberite si i uzmite janje, po svojim obiteljima, i zakoljite pashu.
22 I uzmite kitu izopa, umočite ga u krv što je u zdjeli pa krvlju što je u zdjeli poškropite nadvratnik i oba dovratnika; i neka nitko od vas do jutra ne izlazi na vrata svoje kuće.
23 Jer GOSPODIN će prolaziti da pobije Egipćane; a kada vidi krv na nadvratniku i na oba dovratnika, proći će GOSPODIN ta vrata i neće pustiti zatornika da uđe u vaše kuće i pobije vas.
24 To držite kao odredbu za sebe i svoje sinove dovijeka.
25 A kada dođete u zemlju koju će vam GOSPODIN dati, kao što je obećao, vršite tu službu.
26 A kada vas vaša djeca upitaju: ‘Što vam znači ta služba?’
27 recite im: ‘To je žrtva pashe GOSPODINA, koji je, kada je zatirao Egipćane, prošao mimo kuća djece Izraelove u Egiptu i izbavio naše kuće.’ ” I sagnu narod glavu i pokloni se.
28 I odoše djeca Izraelova i učiniše tako kako GOSPODIN bijaše zapovjedio Mojsiju i Aronu; upravo tako učiniše.
29 A u ponoć pobi GOSPODIN sve prvorođence u zemlji egipatskoj: od prvorođenca faraonova, koji je sjedio na njegovu prijestolju, do prvorođenca sužnja koji bijaše u tamnici; i sve prvorođeno od stoke.
30 I ustade faraon noću, on i sve njegove sluge, i svi Egipćani: i bijaše strašan jauk u Egiptu, jer ne bijaše kuće u kojoj nije bilo mrtvaca.
31 I pozva on noću Mojsija i Arona i reče: “Ustanite, i odlazite od moga naroda, i vi i djeca Izraelova. Idite služiti GOSPODINU, kao što ste rekli.
32 Uzmite i svoju sitnu i krupnu stoku, kao što ste rekli, i odlazite; i mene blagoslovite.”
33 Egipćani su požurivali narod da ih što brže otpošalju iz zemlje; jer rekoše: “Svi ćemo pomrijeti.”
34 I uze narod svoje tijesto prije negoli se ukvasalo; naćve umotane u svoje halje staviše na ramena.
35 I postupiše djeca Izraelova po riječi Mojsijevoj: zaiskaše od Egipćana nakita od srebra i nakita od zlata, i odjeću.
36 I dade GOSPODIN narodu naklonost u očima Egipćana, tako da im ovi dadoše ono što su zaiskali. I oplijeniše oni Egipćane.
37 I uputiše se djeca Izraelova od Ramzesa do Sukota; i bijaše ih oko šest stotina tisuća pješaka, osim djece.
38 S njima je pošlo i miješano mnoštvo; i sitna i krupna stoka, i to vrlo mnogo stoke.
39 I ispekoše beskvasne pogače od tijesta što su ga donijeli iz Egipta, jer se nije ukvasalo; budući da su ih tjerali iz Egipta, nisu mogli čekati niti su si bili pripravili ikakve namirnice.
40 I proboravila su djeca Izraelova u Egiptu četiri stotine i trideset godina.
41 Na svršetku tih četiri stotine i trideset godina, toga istoga dana, sve vojske GOSPODINOVE iziđoše iz zemlje egipatske.
42 To je noć koju nadasve treba obdržavati GOSPODINU, zbog toga što ih je on izveo iz zemlje egipatske: to je noć GOSPODINOVA, koju sva djeca Izraelova trebaju obdržavati u svojim naraštajima.
43 I reče GOSPODIN Mojsiju i Aronu: “Ovo je odredba za pashu: Tuđinac od nje ne smije jesti.
44 Ali svačiji sluga koji je kupljen za novac, nakon što ga obrežeš smije jesti od nje.
45 Ni stranac ni najmljeni sluga ne smiju jesti od nje.
46 I neka se jede u jednoj kući: ne smiješ iznositi nimalo mesa iz kuće niti joj smijete slomiti ijednu kost.
47 To neka drži sva Izraelova zajednica.
48 A ako bi kod tebe boravio stranac i htio održati pashu GOSPODINU, neka se svi njegovi muški obrežu, i tada ga pripusti neka je svetkuje; i bit će kao onaj koji je rođen u zemlji: jer od nje ne smije jesti nitko neobrezan.
49 Jedno pravilo neka bude za domoroca i za stranca koji boravi među vama.”
50 Tako učiniše sva djeca Izraelova; kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju i Aronu, tako i učiniše.
51 Toga istoga dana je GOSPODIN izveo djecu Izraelovu iz zemlje egipatske po njihovim vojskama.
13
1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:
2 “Posvetite mi svakog prvorođenca: što god otvori maternicu među djecom Izraelovom, i od ljudi i od stoke, to je moje.”
3 I reče Mojsije narodu: “Pamtite ovaj dan u koji ste izišli iz Egipta, iz kuće ropstva; jer vas je snagom ruke GOSPODIN izveo iz toga mjesta: neka se ne jede ukvasani kruh.
4 Ovoga dana ste izišli, u mjesecu abibu.
5 A kada te GOSPODIN uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim ocima da će ti je dati, zemlju kojom teče mlijeko i med, u ovome mjesecu održavaj tu službu.
6 Sedam dana jedi beskvasan kruh, a sedmoga dana neka bude svetkovina GOSPODINU.
7 Beskvasan kruh neka se jede sedam dana; i neka se kod tebe ne vidi ukvasana kruha ni u kojem od svih tvojih krajeva.
8 Toga dana ćeš svome sinu objasniti: ‘To se čini zbog onoga što mi je GOSPODIN učinio kada sam izlazio iz Egipta.’
9 I neka ti kao znak na tvojoj ruci, i kao spomen među tvojim očima, bude to da GOSPODINOV zakon bude u tvojim ustima: jer te snažnom rukom GOSPODIN izveo iz Egipta.
10 Stoga drži tu odredbu u određeno doba, iz godine u godinu.
11 “A kada te GOSPODIN uvede u zemlju Kanaanaca, kao što se bio zakleo tebi i tvojim ocima, i dade ti je,
12 tada odvoji GOSPODINU sve ono što otvori maternicu, i svakoga prvenca koji dođe od stoke koju imaš; sve muško neka pripadne GOSPODINU.
13 I svakoga prvenca od magarca otkupi janjetom; ako ga nećeš otkupiti, tada mu slomi vrat: otkupi i svakog prvorođenca među svojom djecom.
14 A kada te tvoj sin jednom upita: ‘Što to znači?’ reci mu: ‘Snagom ruke izveo nas je GOSPODIN iz Egipta, iz kuće ropstva.
15 Kada nas faraon tvrdoglavo nije htio pustiti, poubijao je GOSPODIN sve prvorođence u zemlji egipatskoj; i prvorođence od ljudi i prvorođence od živine. Zbog toga žrtvujem GOSPODINU svako muško koje otvori maternicu, ali svakoga prvorođenca od svoje djece otkupljujem.’
16 I bit će ti to znak na ruci i znamenje posred tvojih očiju, jer nas je GOSPODIN jakom rukom izveo iz Egipta.”
17 A kada je faraon pustio narod da ode, nije ih Bog poveo putem u zemlju Filistejaca, premda bi to bilo bliže; jer reče Bog: “Da se ne bi narod, kada vidi rat, pokajao i vratio u Egipat”;
18 nego je Bog poveo narod naokolo, putem kroz pustaru Crvenog mora. I uzađoše djeca Izraelova u pravilnom poretku iz zemlje egipatske.
19 I uze Mojsije sa sobom Josipove kosti: jer on bijaše strogo zakleo sinove Izraelove, rekavši: “Bog će vas zasigurno pohoditi; a vi ponesite odavde moje kosti sa sobom.”
20 I krenuše oni od Sukota te se utaboriše u Etamu, na rubu pustare.
21 I išao je GOSPODIN pred njima: danju u stupu od oblaka, kako bi ih vodio putem, a noću u stupu od ognja, da im svijetli; kako bi išli danju i noću.
22 I nije uklanjao ispred naroda stup od oblaka danju ni stup od ognja noću.
14
1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:
2 “Reci djeci Izraelovoj neka skrenu i utabore se pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu; pred njim se utaborite uz more.
3 Jer će faraon za djecu Izraelovu reći: ‘Zaglavili su u zemlji, zatvorila ih je pustara.’
4 A ja ću otvrdnuti srce faraonu, tako da on krene za njima; i proslavit ću se nad faraonom i nad svom vojskom njegovom, kako bi znali Egipćani da sam ja GOSPODIN.” I učiniše oni tako.
5 I dojaviše kralju egipatskom da je narod pobjegao. I okrene se srce faraona i njegovih slugu protiv naroda pa rekoše: “Zašto smo to učinili, i pustili Izraela da nam više ne služi?”
6 I pripravi on svoja kola i povede svoj narod sa sobom.
7 I uze šest stotina biranih bojnih kola, i sva kola egipatska, i zapovjednike nad svakima od njih.
8 I otvrdnu GOSPODIN srce faraonu, kralju Egipta, te on krene u potjeru za djecom Izraelovom. I iziđoše djeca Izraelova s rukom podignutom.
9 Ali Egipćani pođoše u potjeru za njima, svi faraonovi konji i kola, i njegovi konjanici, i njegova vojska, i sustigoše ih utaborene uz more kraj Pi-Hahirota, ispred Baal-Sefona.
10 A kada se faraon približio, podigoše djeca Izraelova oči, i gle, Egipćani idu na njih; i silno se uplašiše. I zavapiše djeca Izraelova GOSPODINU.
11 I rekoše Mojsiju: “Zar u Egiptu nije bilo grobova pa si nas odveo da pomremo u pustari? Zašto si postupio tako s nama i odveo nas iz Egipta?
12 Nismo li ti to govorili u Egiptu, rekavši: ‘Pusti nas da služimo Egipćanima’? jer bolje nam je bilo služiti Egipćanima negoli što sada moramo pomrijeti u pustari.”
13 I reče Mojsije narodu: “Ne bojte se. Stojte mirno i gledajte GOSPODINOVO spasenje, koje će vam on danas iskazati; jer Egipćane koje ste danas vidjeli, nećete vidjeti više nikada, dovijeka.
14 GOSPODIN će se boriti za vas, a vi se umirite.”
15 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Čemu vapiš meni? Reci djeci Izraelovoj neka krenu naprijed,
16 a ti podigni svoj štap, i pruži svoju ruku nad more i razdvoji ga: djeca Izraelova će proći po suhome posred mora.
17 A ja ću, evo, otvrdnuti srca Egipćanima i oni će krenuti za njima. I proslavit ću se nad faraonom i nad svom vojskom njegovom, nad njegovim kolima i nad njegovim konjanicima.
18 I znat će Egipćani da sam ja GOSPODIN kada se proslavim nad faraonom, nad njegovim kolima i nad njegovim konjanicima.”
19 I premjesti se anđeo Božji, koji je išao pred Izraelovim taborom, i pođe za njima; i stup od oblaka se premjesti s njihova čela i stade im na začelje,
20 i postavi se između tabora Egipćanâ i tabora Izraelova: onima bijaše oblak i tama, a ovima je noću svijetlio; tako da se svu noć nisu mogli približiti jedni drugima.
21 I pruži Mojsije ruku nad more; i učini GOSPODIN da se more svu noć povlači pod snažnim istočnim vjetrom, i isuši more; i razdijeliše se vode.
22 I pođoše djeca Izraelova posred mora po suhom, a vode im stajahu poput zida zdesna i slijeva.
23 I uputiše se Egipćani, progoneći ih, za njima usred mora, i to svi faraonovi konji, njegova kola i njegovi konjanici.
24 I pogleda GOSPODIN za jutarnje straže kroz stup od ognja i oblaka na vojsku Egipćana te smete vojsku Egipćana
25 i poskida kotače s njihovih kola da su ih jedva vukli, tako da Egipćani rekoše: “Bježimo od lica Izraelova; jer se GOSPODIN bori za njih protiv Egipćana.”
26 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Pruži svoju ruku nad more da se vrate vode na Egipćane, na njihova kola i na njihove konjanike.”
27 I pruži Mojsije svoju ruku nad more, i vrati se moru u praskozorje njegova snaga. Egipćani stadoše bježati, a GOSPODIN obori Egipćane usred mora.
28 I vratiše se vode te preplaviše kola i konjanike, svu vojsku faraonovu koja je krenula u more za njima; ne ostade ni jedan od njih.
29 No djeca Izraelova pređoše posred mora po suhom; i bijahu im vode kao zid slijeva i zdesna.
30 Tako je toga dana GOSPODIN spasio Izraela iz ruke Egipćana; i vidje Izrael mrtve Egipćane na obali mora.
31 I vidje Izrael to veliko djelo što ga je GOSPODIN bio učinio na Egipćanima, i poboja se narod GOSPODINA i povjerova GOSPODINU i njegovu sluzi Mojsiju.
15
1 Tada zapjeva Mojsije, i djeca Izraelova, ovu pjesmu GOSPODINU: “Pjevat ću GOSPODINU, jer se veličanstveno proslavio: konja i jahača njegova u more je bacio.
2 GOSPODIN je moja snaga, on postade moje spasenje: on je Bog moj, i ja ću mu prebivalište pripraviti; Bog je moga oca, i ja ću ga uzvisiti.
3 GOSPODIN je ratnik: GOSPODIN je ime njegovo.
4 Faraonova kola i vojsku njegovu u more je bacio, birani zapovjednici njegovi u Crvenom su moru podavljeni.
5 Dubine ih prekriše: poput kamena oni na dno potonuše.
6 Desnica tvoja, GOSPODINE, snagom se proslavila: desnica tvoja, GOSPODINE, neprijatelja je raskomadala.
7 U veličini svoje uzvišenosti zbacio si one koji se protiv tebe digoše: gnjev svoj šalješ, koji ih kao strnjiku proždire.
8 Od daha nosnica tvojih vode se skupiše, bujice stajahu uspravno kao gomile i u srcu mora dubine se zgusnuše.
9 Neprijatelj reče: ‘Progonit ću, sustići, plijen podijeliti; nasitit će se na njima žudnja moja; izvući ću mač svoj, moja će ih ruka uništiti.’
10 Ti si puhnuo vjetrom svojim, more ih je prekrilo: potonuše kao olovo u vodama silnim.
11 Tko je kao ti, GOSPODINE, među bogovima? Tko je kao ti? slavan u svetosti, strašan u pohvalama; čudesa činiš.
12 Ti si ispružio desnicu svoju, zemlja ih proguta.
13 U svojoj milosti poveo si narod koji si otkupio; u svojoj snazi si ih do svoga svetoga prebivališta vodio.
14 Čut će narod i prestrašiti se: jad će spopasti stanovnike Palestine.
15 Tada će se zaprepastiti knezovi edomski, moćnike moapske drhtanje će spopasti, klonut će svi oni koji žive u Kanaanu.
16 Strava i užas na njih će se oboriti; zbog veličanstva ruke tvoje oni će kao kamen šutjeti, sve dok ne prođe narod tvoj, GOSPODINE, sve dok ne prođe narod koji si ti otkupio.
17 Ti ćeš ih dovesti i posaditi ih na gori svoje baštine, na mjestu koje si, GOSPODINE, načinio da u njemu prebivaš, u Svetištu, Gospodine, što ga ruke tvoje utemeljiše.
18 GOSPODIN će vladati u vijeke vjekova.
19 Jer konj faraonov ode s njegovim kolima i s njegovim konjanicima u more; i vrati GOSPODIN natrag na njih vode morske, a djeca Izraelova prođoše posred mora po suhome.”
20 I uze proročica Mirjam, sestra Aronova, bubnjić u ruku; i krenuše za njom sve žene s bubnjićima i s plesovima.
21 I reče im Mirjam: “Pjevajte GOSPODINU, jer se veličanstveno proslavio; konja i konjanika njegova u more je bacio.”
22 Tako Mojsije povede Izraela od Crvenog mora pa zađoše u pustaru Šur. Tri dana išli su pustarom, no ne nađoše vode.
23 A kada su došli u Maru, ne mogoše piti vode kod Mare, jer bijahu gorke: zbog toga je to mjesto i nazvano Mara.
24 I mrmljaše narod protiv Mojsija govoreći: “Što ćemo piti?”
25 I zavapi on GOSPODINU. I pokaza mu GOSPODIN neko drvo od kojega, nakon što ga je bacio u vode, vode postadoše slatke; ondje im on sastavi propis i odredbu, i ondje ih iskuša;
26 i reče: “Budeš li marljivo slušao glas GOSPODINA, Boga svojega, i činio ono što je pravo u njegovim očima, i prignuo uho njegovim zapovijedima, i držao sve njegove propise, neću na tebe navesti ni jednu od tih bolesti koje sam naveo na Egipćane: jer ja sam GOSPODIN koji te ozdravlja.”
27 I stigoše do Elima, gdje bijaše dvanaest zdenaca i sedamdeset palmâ; i utaboriše se ondje kraj voda.
16
1 I krenuše na put iz Elima; i stigne sva zajednica djece Izraelove petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske u pustaru Sin, koja je između Elima i Sinaja.
2 I mrmljaše sva zajednica djece Izraelove protiv Mojsija i Arona u pustari.
3 I rekoše im djeca Izraelova: “Dao Bog da smo pomrli od ruke GOSPODINOVE u zemlji egipatskoj, kada smo sjedili kod lonaca s mesom i kada smo do sita jeli kruha; jer ste nas izveli u ovu pustaru da sav ovaj zbor pomorite glađu.”
4 Tada GOSPODIN reče Mojsiju: “Evo, dat ću da vam daždi kruh s neba; i neka narod izlazi i svaki dan skupi koliko mu treba na dan, da ih iskušam hoće li hoditi po mojem zakonu ili neće.
5 A šestoga dana neka zgotove ono što donesu; i neka to bude dvostruko od onoga što svakodnevno skupe.”
6 I rekoše Mojsije i Aron svoj djeci Izraelovoj: “Večeras ćete znati da vas je GOSPODIN izveo iz zemlje egipatske,
7 a ujutro ćete vidjeti slavu GOSPODINOVU: zato što je on čuo vaše mrmljanje protiv GOSPODINA; jer što smo mi da mrmljate protiv nas?”
8 I doda Mojsije: “To će biti tada kada vam GOSPODIN navečer dade meso za jelo, a ujutro kruha do sitosti; jer čuje GOSPODIN vaše mrmljanje kojim mrmljate protiv njega, a što smo mi? Vaše mrmljanje nije protiv nas, nego protiv GOSPODINA.”
9 I reče Mojsije Aronu: “Reci svemu zboru djece Izraelove: ‘Stupite pred GOSPODINA, jer je on čuo vaše mrmljanje.’ ”
10 I dok je Aron govorio svemu zboru djece Izraelove, pogledaše oni prema pustari, i gle, u oblaku se ukaza slava GOSPODINOVA.
11 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:
12 “Čuo sam mrmljanje djece Izraelove. Reci im ovako: ‘Večeras ćete jesti mesa, a ujutro ćete se nasititi kruha; i znat ćete da sam ja GOSPODIN, Bog vaš.”
13 I bî tako: uvečer doletješe prepelice i prekriše tabor, a ujutro je posvuda oko tabora polegla rosa.
14 A kada se podigla rosa koja je prekrivala tlo, gle, po površini pustare ležalo je nešto sitno, okruglo, sićušno poput inja na zemlji.
15 A kada djeca Izraelova to vidješe, rekoše jedan drugome: “To je mana.” Jer nisu znali što je. I reče im Mojsije: “To je kruh što vam ga je GOSPODIN dao za jelo.
16 To je ono za što je GOSPODIN zapovjedio: ‘Neka svatko nakupi prema tome koliko mu treba za jelo, omer po osobi; svatko neka nakupi prema broju osoba koje su u njegovim šatorima.’ ”
17 I učiniše djeca Izraelova tako te nakupiše, neki više, neki manje.
18 A kada to izmjeriše omerom, onome tko je nakupio mnogo nije preteklo, a onome tko je nakupio malo nije nedostajalo; svatko je nakupio prema tome koliko treba za jelo.
19 I reče Mojsije: “Neka nitko ne ostavlja ništa od toga do jutra.”
20 No oni ne poslušaše Mojsija, nego neki od njih ostaviše to do jutra; i izlegoše se crvi i usmrdje se. I razljuti se Mojsije na njih.
21 I skupljali su to svakog jutra, svatko prema tome koliko je mogao pojesti; a kada bi ugrijalo sunce, otopilo bi se.
22 I nakupiše šestoga dana dvostruku količinu kruha, dva omera po osobi; i dođoše starješine zajednice to kazati Mojsiju.
23 I reče im on: “To je ono što je rekao GOSPODIN: ‘Sutra je dan počinka, sveti šabat GOSPODINU: ispecite danas ono što imate za ispeći i skuhajte ono što imate za skuhati, a ono što vam preostane pohranite da se sačuva do jutra.’ ”
24 I pohraniše to do jutra, kao što je naložio Mojsije, i nije se usmrdjelo, niti u tome bijaše ijednog crva.
25 I reče Mojsije: “Jedite to danas; jer danas je šabat GOSPODINU: danas nećete naći manu u polju.
26 Šest dana je skupljajte; ali sedmoga dana, a to je šabat, neće je biti.”
27 I bijahu neki od naroda izišli skupljati sedmoga dana, ali ne nađoše ništa.
28 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Dokle ćete odbijati da držite moje zapovijedi i moje zakone?
29 Gledajte, GOSPODIN vam je dao šabat; stoga vam šestoga dana daje kruha za dva dana: ostanite svatko na svome mjestu; sedmoga dana neka nitko ne izlazi iz svog prebivališta.”
30 Tako je sedmoga dana narod počivao.
31 Dom Izraelov je to nazvao manom: bijaše ona kao sjemenka korijandera, bijela; a okus joj bijaše sličan kolačima spravljenim s medom.
32 I reče Mojsije: “Ovo je ono što vam zapovijeda GOSPODIN: ‘Napunite time jedan omer da se čuva za vaše naraštaje; da oni vide kruh kojim sam vas hranio u pustari kada sam vas izveo iz zemlje egipatske.”
33 I reče Mojsije Aronu: “Uzmi jednu posudu i stavi u nju pun omer mane; i položi to pred GOSPODINA da se čuva za vaše naraštaje.”
34 Kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju, tako je Aron položio to pred Svjedočanstvo na čuvanje.
35 Djeca Izraelova su četrdeset godina jela manu, sve dok nisu došla do naseljene zemlje; jela su manu sve dok nisu stigla do granica kanaanske zemlje.
36 A omer je deseti dio efe.
17
1 I krene sva zajednica djece Izraelove, po GOSPODINOVOJ zapovijedi, na put iz pustare Sin, i utabori se u Refidimu; a ondje ne bijaše vode da narod pije.
2 Zbog toga se narod prepiraše s Mojsijem, rekavši: “Daj nam vode da pijemo.” I reče im Mojsije: “Zašto se prepirete sa mnom, zašto iskušavate GOSPODINA?”
3 A narod je ondje žeđao za vodom; i mrmljao je narod protiv Mojsija, rekavši: “Zašto si nas izveo iz Egipta? Zar zato da nâs, našu djecu i našu stoku pomoriš žeđu?”
4 I zavapi Mojsije GOSPODINU: “Što da učinim ovome narodu? Gotovo su spremni kamenovati me.”
5 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Idi pred narod i uzmi sa sobom neke od izraelskih starješina. I štap svoj, kojim si bio udario rijeku, uzmi u ruku, i pođi.
6 Ja ću, evo, stajati pred tobom ondje na stijeni u Horebu; i udari tu stijenu i poteći će iz nje voda da narod pije.” I učini Mojsije tako naočigled Izraelovih starješina.
7 I nazva on to mjesto Masa, i Meriba, zbog prepiranja djece Izraelove i zbog toga što su iskušavali GOSPODINA govoreći: “Je li GOSPODIN među nama ili nije?”
8 Tada dođe Amalek i pobije se s Izraelom u Refidimu.
9 I reče Mojsije Jošui: “Izaberi nam ljude i iziđi se pobiti s Amalekom: sutra ću ja stati na vrh brda sa štapom Božjim u svojoj ruci.”
10 I učini Jošua onako kako mu je Mojsije rekao, i započe on boj s Amalekom: a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda.
11 Kada bi Mojsije držao ruku uzdignutu, tada bi nadvladavao Izrael; a kada bi on spustio ruku, nadvladavao bi Amalek.
12 No Mojsiju ruke otežaše pa uzeše oni kamen, staviše ga pod njega i on sjedne; i podupirahu mu Aron i Hur ruke, jedan s jedne strane, a drugi s druge strane; i ostadoše mu ruke čvrste sve do zalaska sunca.
13 I porazi Jošua Amaleka i njegov narod oštricom mača.
14 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Zapiši to za spomen u knjigu i ponovi to na Jošuine uši, jer ću ja pod nebom posve izbrisati spomen na Amaleka.”
15 I načini Mojsije žrtvenik i nazva ga Jahve-Nisi;
16 jer reče: “Zato što se zakleo GOSPODIN da će ratovati GOSPODIN s Amalekom od naraštaja do naraštaja.”
18
1 Kada je Jetro, midijanski svećenik, tast Mojsijev, čuo o svemu što je Bog učinio za Mojsija i za svoj narod, Izraela, i da je GOSPODIN izveo Izraela iz Egipta;
2 uze Jetro, tast Mojsijev, Siporu, Mojsijevu ženu, nakon što je on bijaše poslao natrag,
3 i njezina dva sina. Jednome bijaše ime Geršom; jer reče: “Bijah stranac u zemlji tuđoj”;
4 a drugome bijaše ime Eliezer; “jer mi je Bog moga oca”, reče on, “bio pomoć, i izbavio me od faraonova mača”.
5 I dođe Jetro, tast Mojsijev, s njegovim sinovima i ženom njegovom k Mojsiju u pustaru, gdje se on utaborio kod brda Božjega;
6 i poruči on Mojsiju: “Ja, tast tvoj, Jetro, dolazim k tebi, i tvoja žena, i s njom oba njezina sina.”
7 I iziđe Mojsije u susret svome tastu te mu se pokloni i poljubi ga; i upitaše jedan drugoga za zdravlje pa uđoše u šator.
8 I ispriča Mojsije svome tastu o svemu što je GOSPODIN učinio faraonu i Egipćanima zbog Izraela, o svim mukama što su ih snašle putem i kako ih je GOSPODIN izbavio.
9 I obradova se Jetro zbog svih dobročinstava koja GOSPODIN bijaše učinio Izraelu, kojega je izbavio iz ruke Egipćana.
10 I reče Jetro: “Neka je blagoslovljen GOSPODIN, koji vas je izbavio iz ruke Egipćana i iz ruke faraonove, koji je izbavio narod ispod ruke Egipćana.
11 Sada znam da je GOSPODIN veći od svih bogova: jer ih je nadmašio u onome čime su se ponosili.”
12 Tada Jetro, tast Mojsijev, prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinose; a dođe i Aron, i sve Izraelove starješine, jesti pred Bogom kruh s Mojsijevim tastom.
13 Idućega dana sjede Mojsije suditi narodu; i stajaše narod pred Mojsijem od jutra do večeri.
14 A kada Mojsijev tast vidje sve što on radi narodu, reče on: “Što to radiš narodu? Zašto ti sjediš sâm, a sav narod stoji kod tebe od jutra do večeri?”
15 I reče Mojsije svome tastu: “Zato što narod dolazi k meni pitati Boga.
16 Kada imaju kakav spor, dolaze k meni i ja prosuđujem između jednoga i drugoga, i obznanjujem im Božje propise i njegove zakone.”
17 I reče Mojsiju njegov tast: “Nije dobro to što činiš.
18 Iscrpit ćeš se i ti i taj narod koji je s tobom, jer je to preteško za tebe; nisi ti u stanju to sâm obavljati.
19 Poslušaj sada moj glas; savjetovat ću te i Bog će biti s tobom: Budi ti pred Bogom za narod da možeš iznositi sporove Bogu.
20 Ti ih poučavaj odredbama i zakonima i pokazuj im put kojim moraju ići, i djelo koje moraju vršiti.
21 Nadalje, izaberi iz svega naroda sposobne muževe, takve koji se boje Boga, muževe iskrene koji mrze pohlepu; i postavi takve nad njima za tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike;
22 i neka oni sude narodu u svako doba: sve što je važnije, oni neka iznose tebi, a sve što je manje važno neka sude oni. Tako će tebi biti lakše, a oni će nositi breme zajedno s tobom.
23 Ako to učiniš, i Bog ti tako zapovjedi, tada ćeš moći izdržati, a i sav ovaj narod će s mirom odlaziti na svoje mjesto.”
24 Tako Mojsije posluša glas svoga tasta i učini sve što je on rekao.
25 I izabra Mojsije sposobne muškarce i postavi ih za poglavare nad narodom: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike.
26 Oni su sudili narodu u svako doba: teže slučajeve iznosili su Mojsiju, a sve lakše prosuđivali su sami.
27 Potom otpusti Mojsije svoga tasta da ode, i ode on svojim putem u svoju zemlju.
19
1 U trećemu mjesecu, istoga dana u kojemu su izišla iz zemlje egipatske, stigoše djeca Izraelova u Sinajsku pustaru.
2 Jer su bila napustila Refidim te došla do Sinajske pustare i razapela šatore u pustari; ondje se Izrael utaborio pred brdom.
3 I krene Mojsije gore k Bogu; i pozva ga GOSPODIN s brda govoreći: “Ovako kaži domu Jakovljevu, i reci djeci Izraelovoj:
4 ‘Vidjeli ste što sam učinio Egipćanima, i kako sam vas nosio na orlovskim krilima i doveo vas k sebi.
5 Sada, dakle, budete li se pokoravali mome glasu i držali moj savez, bit ćete mi osobito dragocjeni iznad svih naroda, jer moja je sva zemlja,
6 i bit ćete mi kraljevstvo svećenikâ i sveti narod.’ To su riječi koje ćeš reći djeci Izraelovoj.”
7 I dođe Mojsije te sazva starješine naroda, i iznese pred njihovim licima sve te riječi koje mu je GOSPODIN zapovjedio.
8 I odgovori sav narod zajedno i reče: “Sve što je GOSPODIN rekao, vršit ćemo.” I prenese Mojsije riječi naroda GOSPODINU.
9 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Evo, doći ću k tebi u gustom oblaku da narod čuje kada razgovaram s tobom i zauvijek ti vjeruje.” I prenese Mojsije riječi naroda GOSPODINU.
10 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Idi k narodu i posvećuj ih danas i sutra; i neka operu svoju odjeću
11 i budu spremni trećega dana: jer će se trećega dana GOSPODIN naočigled svega naroda spustiti na brdo Sinaj.
12 I postavi narodu međe uokolo brda, i reci: ‘Pazite da se ne penjete na brdo ili dotičete njegova podnožja: tko god se dotakne brda, svakako će biti usmrćen.
13 Neka ga se ni ruka ne dotakne, nego neka ga se kamenuje ili probode; bila to živina ili čovjek, neka na životu ne ostane’: kada se otegnuto oglasi trublja neka se uspnu na brdo.”
14 I siđe Mojsije s brda k narodu i posveti narod; i opraše oni svoju odjeću.
15 I reče on narodu: “Budite spremni za treći dan: nemojte prilaziti svojim ženama.”
16 A trećega dana izjutra udariše gromovi i munje, nad brdo se nadvi gust oblak i gromoglasno odjekne zvuk trublje, tako da zadrhta sav narod koji bijaše u taboru.
17 I povede Mojsije narod iz tabora u susret Bogu; i stadoše na podnožju brda.
18 I bijaše brdo Sinaj potpuno u dimu, jer se GOSPODIN spustio na nj u ognju, i dizao se s njega dim kao dim iz peći i sve se brdo silno treslo.
19 A kada je otegnuto odjeknuo zvuk trublje i bivao sve glasniji, Mojsije je govorio, a Bog mu je glasom odgovarao.
20 I siđe GOSPODIN na brdo Sinaj, na vrh brda. I pozva GOSPODIN Mojsija na vrh brda; i uspne se Mojsije.
21 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Idi dolje i opomeni narod da ne prodire k GOSPODINU, da ga vidi, pa mnogi od njih poginu.
22 I neka se posvete i svećenici, koji pristupaju GOSPODINU, da ne plane na njih GOSPODIN.”
23 I reče Mojsije GOSPODINU: “Narod se ne može uspeti na brdo Sinaj; jer si nas opomenuo, rekavši: ‘Postavi međe oko brda i posveti ga.’ ”
24 I reče mu GOSPODIN: “Idi, siđi dolje; i uspni se natrag, ti i Aron s tobom. Ali neka svećenici i narod ne prodiru, kako bi se uspeli k GOSPODINU, da on ne plane na njih.”
25 Tako Mojsije siđe k narodu i stade im govoriti.
20
1 I izgovori Bog sve ove riječi, rekavši:
2 “Ja sam GOSPODIN, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
3 Nemoj imati drugih bogova preda mnom.
4 Nemoj praviti sebi nikakav klesani lik ili ikakvo obličje bilo čega što je gore na nebu, ili što je dolje na zemlji, ili što je u vodama pod zemljom.
5 Nemoj im se klanjati niti im služiti; jer ja, GOSPODIN Bog tvoj, Bog sam ljubomoran: pohodim grijeh otaca na djeci sve do trećega i četvrtoga naraštaja onih koji me mrze,
6 a iskazujem milosrđe tisućama onih koji me ljube i drže moje zapovijedi.
7 Ne uzimaj uzalud ime GOSPODINA, Boga svojega: jer GOSPODIN neće smatrati nedužnim onoga tko uzima njegovo ime uzalud.
8 Spominji se subotnjeg dana da ga držiš svetim.
9 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao,
10 ali sedmoga dana je šabat GOSPODINA, Boga tvojega: taj dan nemoj raditi nikakav posao; ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja stoka, ni stranac koji je unutar tvojih vratâ.
11 Jer u šest dana je GOSPODIN načinio nebo, zemlju i more, i sve što je u njima, a sedmoga dana je počinuo: stoga je GOSPODIN blagoslovio subotnji dan i posvetio ga.
12 Poštuj svoga oca i majku svoju da ti budu dugi dani na zemlji koju ti daje GOSPODIN, Bog tvoj.
13 Ne ubij.
14 Ne počini preljub.
15 Ne ukradi.
16 Ne svjedoči lažno protiv svoga bližnjega.
17 Ne poželi kuću svoga bližnjega, ne poželi ženu svoga bližnjega, ni njegova slugu, ni njegovu sluškinju, ni njegova vola, ni njegova magarca, niti išta što je od tvoga bližnjega.”
18 I vidje sav narod grmljavinu, i munje, i zvuk trublje, i zadimljeno brdo; a kada narod to vidje, odmakne se i stade podalje.
19 I rekoše Mojsiju: “Govori ti s nama, a mi ćemo slušati. Neka Bog s nama ne govori, da ne umremo.”
20 I reče Mojsije narodu: “Ne bojte se; jer vas je to Bog došao iskušati, kako bi njegov strah ostao pred vašim licima, da ne griješite.”
21 I stajaše narod podalje, a Mojsije pristupi gustoj tami gdje bijaše Bog.
22 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Ovako ćeš reći djeci Izraelovoj: ‘Vidjeli ste da sam s neba govorio s vama.
23 Nemojte uza me praviti bogove od srebra i nemojte si praviti bogove od zlata.
24 Ti meni načini žrtvenik od zemlje i na njemu prinosi svoje žrtve paljenice i svoje pomirbene žrtve, svoje ovce i svoje volove: na svim mjestima gdje odredim da bude moje ime doći ću k tebi i blagosloviti te.
25 Ako mi načiniš žrtvenik od kamena, nemoj ga izgraditi od klesana kamena: jer ako digneš na nj svoje oruđe, okaljat ćeš ga.
26 Nemoj ni po stubama uzlaziti k mome žrtveniku, da se na njemu ne otkrije tvoja golotinja.”
21
1 “A ovo su odredbe koje ćeš im izložiti.
2 Ako kupiš slugu Hebreja, neka ti služi šest godina, a sedme neka ode slobodan, bez otkupnine.
3 Ako je došao sâm, neka sâm i ode; ako je bio oženjen, tada neka s njim ide i njegova žena.
4 Ako mu je njegov gospodar dao ženu pa mu je ona rodila sinove ili kćeri, žena i njezina djeca neka ostanu njezinu gospodaru, a on neka ode sâm.
5 A ako sluga otvoreno kaže: ‘Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu; ne želim otići slobodan’,
6 neka ga tada njegov gospodar odvede k sucima; neka ga on dovede do vrata ili do dovratka i neka mu njegov gospodar šilom probuši uho; i neka mu on služi dovijeka.
7 Ali ako čovjek proda svoju kćer za sluškinju, ona neka ne odlazi kao što odlaze sluge.
8 Ako se ne dopadne svome gospodaru, koji ju je za sebe zaručio, neka joj on dopusti da se otkupi: ali on nema vlasti prodati je tuđem narodu, jer je prijevarno postupio s njom.
9 A ako ju je zaručio za svoga sina, neka postupa s njom kao što se postupa s kćerima.
10 Ako njemu uzme drugu ženu, neka njoj ne uskraćuje hranu, odjeću i njezina bračna prava.
11 A ako joj ne učini to troje, neka ona ode slobodna, bez novca.
12 “Onoga tko udari čovjeka tako da on umre, svakako treba kazniti smrću.
13 Ako ga nije sačekao u zasjedi, nego ga je Bog izručio u njegovu ruku, tada ću ti odrediti mjesto kamo da pobjegne.
14 Ali ako netko namjerno pođe na svoga bližnjega da ga podmuklo ubije, odvuci ga od moga žrtvenika da pogine.
15 I onoga tko udari svoga oca ili svoju majku, svakako treba kazniti smrću.
16 I onoga tko otme čovjeka i proda ga, ili on bude pronađen u njegovoj vlasti, svakako treba kazniti smrću.
17 I onoga tko prokune svoga oca ili svoju majku, svakako treba kazniti smrću.
18 A ako se muškarci svađaju pa jedan udari drugoga kamenom ili pesnicom, no on ne umre, nego padne u postelju,
19 ako ustane i stane hodati pomoću štapa, neka tada onaj koji ga je udario bude oslobođen; neka mu jedino plati za vrijeme što je izgubio i pobrine se da on potpuno ozdravi.
20 I ako čovjek štapom udari svoga slugu, ili svoju sluškinju, pa on umre pod njegovom rukom, njega svakako treba kazniti.
21 No ako on preživi dan ili dva, neka ga se ne kažnjava; jer on je njegov novac.
22 “Ako se muškarci svađaju pa ozlijede trudnu ženu tako da ona pobaci svoj plod, no ne uslijedi ništa gore, neka se krivca kazni prema onome što muž te žene zahtijeva od njega; i neka plati kako odrede suci.
23 A ako uslijedi kakvo zlo, tada ćeš dati život za život,
24 oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu,
25 opeklinu za opeklinu, ranu za ranu, modricu za modricu.
26 Ako netko svoga slugu, ili svoju sluškinju, udari u oko i upropasti mu ga, neka ga zbog oka oslobodi.
27 A ako izbije zub svome sluzi, ili svojoj sluškinji, neka ga oslobodi zbog zuba.
28 Ako vol ubode muškarca ili ženu, tako da oni umru, tada vola zaspite kamenjem, a njegovo meso neka se ne jede; no vlasnik vola neka bude oslobođen.
29 Ali ako je vol već ranije bio vičan bosti, i ako se na to ukazivalo njegovu vlasniku no on ga nije čuvao, nego on usmrti muškarca ili ženu, vola treba kamenovati, a pogubiti i njegova vlasnika.
30 Ako mu se odredi naknada u novcu, neka kao otkupninu za svoj život dade koliko god mu se odredi.
31 Bilo da je uboden nečiji sin ili je ubodena kćer, neka mu bude po toj istoj odredbi.
32 Ako vol ubode nečijeg slugu ili sluškinju, neka taj dade njihovu gospodaru trideset srebrnih šekela, a vola neka kamenuju.
33 Ako netko otvori jamu, ili ako netko iskopa jamu i ne pokrije je, pa u nju upadne vol ili magare,
34 vlasnik jame neka to namiri i neka njihovu vlasniku isplati novac, a uginula životinja neka ostane njegova.
35 Ako nečiji vol povrijedi tuđega tako da ovaj ugine, neka živoga vola prodaju i novac podijele; neka podijele i uginula vola.
36 Ili, ako se zna da je vol i ranije običavao bosti, a njegov ga vlasnik nije čuvao, neka svakako plati vola za vola, a uginuli neka bude njegov.”
22
1 “Ukrade li tko vola, ili ovcu, i zakolje ga ili proda, neka vrati pet volova za vola, a za ovcu četiri ovce.
2 Ako se zatekne lopova gdje provaljuje i udari ga se tako da umre, neka se krv zbog njega ne prolijeva.
3 Ako je nad njim već izišlo sunce, neka se zbog njega prolije krv: jer on treba u potpunosti nadoknaditi štetu; ako nema ništa, neka ga se proda zbog njegove krađe.
4 Ako se ukradeno nađe u njegovoj ruci živo, bio to vol, magarac ili ovca, neka nadoknadi dvostruko.
5 Ako netko opustoši polje ili vinograd pustivši u nj svoju živinu i pase je u tuđem polju, neka to nadoknadi onim najboljim s vlastita polja i onim najboljim iz vlastita vinograda.
6 Ako izbije požar i zahvati trnje, tako da zbog toga izgore snopovi žita ili žito u klasu, ili njiva, onaj tko je zapalio vatru neka nadoknadi štetu.
7 “Preda li netko svome bližnjemu novac ili stvari na čuvanje i to bude ukradeno iz kuće toga čovjeka, neka kradljivac, ako ga se pronađe, plati dvostruko.
8 Ako se kradljivca ne pronađe, neka se vlasnika kuće izvede pred suce da se vidi je li on stavio svoju ruku na dobra svoga bližnjega.
9 Za svaku vrst prekršaja, bilo za vola, za magarca, za ovcu, za ogrtač, ili bilo koju izgubljenu stvar za koju drugi tvrdi da je njegova, izjave obiju strana neka se iznesu pred suce pa neka onaj koga suci proglase krivim plati dvostruko svome bližnjemu.
10 “Ako netko bližnjemu preda na čuvanje magarca, ili vola, ili ovcu, ili bilo kakvo živinče, i ono ugine ili se osakati, ili bude odvedeno a da to nitko nije vidio,
11 neka između njih obojice bude GOSPODINOVA zakletva da on nije svojom rukom posegnuo za dobrima svoga bližnjega. Vlasnik to treba prihvatiti i on mu ne treba nadoknaditi.
12 Ako mu je ukradeno, neka to nadoknadi vlasniku.
13 Ako bude razderano u komade, neka to donese kao dokaz i neće morati nadoknaditi to što je bilo razderano.
14 Ako netko posudi što od svoga bližnjega i to se osakati, ili ugine, a da mu vlasnik nije bio prisutan, neka to svakako nadoknadi.
15 Ali ako mu je vlasnik bio prisutan, ne treba nadoknaditi; ako je bilo unajmljeno, to ide pod njegov najam.
16 “Ako muškarac zavede djevojku koja nije zaručena, i legne s njom, neka svakako dade miraz da mu bude ženom.
17 Ako mu je njezin otac izričito odbije dati, neka isplati u novcu prema tome koliki je miraz za djevice.
18 Vještici ne daj da živi.
19 Tko god legne s ikakvom živinom, svakako treba biti pogubljen.
20 Onoga tko bi žrtvovao ikojem bogu osim GOSPODINU jedinome, treba potpuno zatrti.
21 Nemoj tlačiti tuđinca niti ga ugnjetavati, jer ste i vi bili tuđinci u zemlji egipatskoj.
22 Nemoj ponižavati ikoju udovicu ili siroče.
23 Ako ih na bilo koji način poniziš pa oni zavape meni, sigurno ću čuti njihov vapaj,
24 i moj će se gnjev raspaliti pa ću te mačem pogubiti: tvoje će žene biti udovice, a tvoja djeca siročad.
25 “Ako uzajmiš novac ikome od moga naroda, koji je siromašan kod tebe, nemoj mu biti kao lihvar, niti mu nametati kamate.
26 Ako uopće uzmeš u zalog ogrtač svoga bližnjega, vrati mu ga do zalaska sunca;
27 jer to mu je jedino pokrivalo, pokrivač za njegovu kožu: u čemu će spavati? Kada on zavapi meni, ja ću to čuti, jer sam milostiv.
28 Nemoj psovati bogove niti proklinjati glavara svoga naroda.
29 Ne oteži s prinošenjem prvina od svojih zrelih plodova i od svojih sokova: prvorođenoga od svojih sinova dat ćeš meni.
30 Isto učini sa svojim volovima i sa svojim ovcama: sedam dana neka mlado bude sa svojom majkom, a osmoga dana ćeš ga dati meni.
31 I budite mi sveti ljudi: nemojte jesti nikakvo meso što su ga u polju rastrgale zvijeri; bacite ga psima.”
23
1 “Nemoj iznositi lažnu izjavu: nemoj pružati svoju ruku s opakim da budeš nepravedan svjedok.
2 Nemoj se povoditi za mnoštvom da činiš zlo; i nemoj na parnici govoriti tako da se prikloniš većini i izvrneš pravdu.
3 Ne budi pristran ni prema siromahu u njegovoj parnici.
4 Naiđeš li na zalutala vola ili magarca svoga neprijatelja, svakako mu ga odvedi natrag.
5 Ako vidiš magarca onoga tko te mrzi gdje leži pod teretom, ne ustručavaj mu se pomoći; svakako mu pomogni.
6 Ne izvrći pravdu svome siromahu u njegovoj parnici.
7 Drži se daleko od lažne optužbe; i ne ubijaj nedužna i pravedna: jer ja neću opravdati zlikovca.
8 I ne uzimaj dar: jer dar zasljepljuje mudre i izopačuje riječi pravednikâ.
9 I nemoj tlačiti tuđinca: jer poznato vam je srce tuđinsko, budući da ste i vi bili tuđinci u zemlji egipatskoj.
10 “Šest godina sij na svojoj zemlji i ubiri plodove s nje,
11 ali sedme je pusti neka počiva i miruje, da sirotinja iz tvoga naroda ima što jesti; a ono što oni ostave, neka pojedu poljske životinje. Jednako učini i sa svojim vinogradom i sa svojim maslinikom.
12 Šest dana radi svoj posao, a sedmoga dana počini: da može počinuti vol tvoj i tvoj magarac, i da se okrijepi sin tvoje sluškinje, i tuđinac.
13 Budi smotren u pogledu svega što sam ti rekao i ne spominji imena drugih bogova; neka se ona ni ne čuju iz tvojih usta.
14 Triput godišnje održavaj svetkovinu u moju čast.
15 Drži blagdan beskvasnoga kruha: sedam dana jedi neukvasani kruh, kao što sam ti zapovjedio, u određeno vrijeme u mjesecu abibu (jer si u njemu izišao iz Egipta); i neka se nitko ne pojavljuje preda mnom praznih ruku;
16 i blagdan žetve, prve plodove svoga truda što si posijao u polju; i blagdan berbe na svršetku godine, kada s polja pokupiš svoj trud.
17 Triput godišnje neka se svi tvoji muškarci pojave pred Gospodinom BOGOM.
18 Nemoj prinositi krv moje žrtve s ukvasanim kruhom; ni salo moje žrtve neka ne ostaje do jutra.
19 Prvine od prvih plodova sa svoje zemlje donosi u kuću GOSPODINA, Boga svojega. Nemoj kuhati jare u mlijeku njegove majke.
20 “Evo, ja šaljem Anđela pred tobom da te čuva na putu i da te dovede u mjesto koje sam pripravio.
21 Čuvaj ga se i pokoravaj se njegovu glasu. Ne izazivaj ga, jer vam on neće opraštati vaše prijestupe: jer je moje ime u njemu.
22 Ali ako se budeš pokoravao njegovu glasu i činio sve što ja govorim, tada ću ja biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima.
23 Jer će moj Anđeo ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, i Hetita, i Perižana, i Kanaanaca, Hivijaca, i Jebusejaca: i ja ću ih istrijebiti.
24 Nemoj se klanjati njihovim bogovima niti im služiti, ni postupati po njihovim djelima: nego ih potpuno zatri i porazbijaj njihove kipove.
25 Vi ćete služiti GOSPODINU, Bogu svojemu, i on će blagoslivljati tvoj kruh i tvoju vodu; i uklonit ću bolest iz tvoje sredine.
26 Ništa neće pobacivati mlado ni biti neplodno u tvojoj zemlji: broj tvojih dana ja ću ispuniti.
27 “Poslat ću svoj strah pred tobom i uništiti sve narode kojima ćeš doći, i učinit ću da ti svi tvoji neprijatelji okrenu leđa.
28 I poslat ću pred tobom stršljene, koji će pred tobom izagnati Hivijce, Kanaance i Hetite.
29 Neću ih izagnati pred tobom u jednoj godini; da zemlja ne opusti i protiv tebe se namnože poljske zvijeri.
30 Malo-pomalo ću ih izgoniti pred tobom, sve dok se ti ne umnožiš i zaposjedneš zemlju.
31 I postavit ću ti granice od Crvenog mora i sve do mora Filistejskoga, i od pustinje do Rijeke; jer ću u tvoje ruke predati stanovnike zemlje, a ti ih istjeraj pred sobom.
32 Nemoj sklapati savez s njima ni s njihovim bogovima.
33 Neka oni ne prebivaju u tvojoj zemlji, da te ne navedu na grijeh protiv mene: jer ako bi ti služio njihovim bogovima, bilo bi ti to zamka.”
24
1 I reče on Mojsiju: “Uzađi k GOSPODINU; ti, i Aron, Nadab i Abihu, i sedamdeset Izraelovih starješina, i poklonite se izdaleka.
2 Neka Mojsije sâm pristupi GOSPODINU, ali oni neka ne pristupaju; a ni narod neka se s njim ne uspinje.”
3 I dođe Mojsije i reče narodu sve GOSPODINOVE riječi i sve sudove, a sav narod jednoglasno odgovori: “Sve riječi što ih je GOSPODIN rekao, vršit ćemo.”
4 I zapisa Mojsije sve riječi GOSPODINOVE. I ustade on rano ujutro i načini žrtvenik na podnožju brda, i dvanaest stupova za dvanaest Izraelovih plemena.
5 I posla mlade Izraelce, koji priniješe žrtve paljenice i žrtvovaše volove za pomirbene žrtve GOSPODINU.
6 I uze Mojsije pola krvi i ulije je u posude, a drugom polovinom krvi poškropi žrtvenik.
7 I uze Knjigu saveza i pročita je na uši narodu; a oni rekoše: “Sve što je GOSPODIN rekao, vršit ćemo; i bit ćemo poslušni.”
8 I uze Mojsije krv te njome poškropi narod; i reče: “Evo krvi saveza što ga je GOSPODIN sklopio s vama u pogledu svih ovih riječi.”
9 Tada se uspeše Mojsije, i Aron, Nadab, i Abihu, i sedamdeset Izraelovih starješina.
10 I vidješe oni Boga Izraelova: pod njegovim nogama bijaše nešto kao pločnik od kamena safira i kao samo nebo u svojoj čistoći.
11 Na plemenitaše djece Izraelove ne stavi on svoju ruku: gledali su Boga te jeli i pili.
12 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Uzađi k meni na brdo i budi ondje; a ja ću ti dati kamene ploče, zakon i zapovijedi koje sam napisao, da ih poučavaš.”
13 I ustade Mojsije, i njegov pomoćnik Jošua, i uspe se Mojsije na brdo Božje.
14 I reče on starješinama: “Čekajte ovdje na nas dok se ne vratimo natrag k vama. Evo, s vama su Aron i Hur: ako tko ima kakvu razmiricu, neka dođe k njima.”
15 I uzađe Mojsije na brdo, a oblak prekri brdo.
16 I zadrža se slava GOSPODINOVA na brdu Sinaju i šest dana ga prekrivaše oblak; a sedmoga dana pozva on Mojsija iz oblaka.
17 Prizor slave GOSPODINOVE na vrhu brda bijaše u očima djece Izraelove kao oganj koji proždire.
18 I zađe Mojsije usred oblaka i uspne se na brdo: i bijaše Mojsije na brdu četrdeset dana i četrdeset noći.
25
1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:
2 “Reci djeci Izraelovoj da mi donesu prinos: uzmite za mene prinos od svakoga tko daje dragovoljno, od srca.
3 A ovo je prinos koji ćete primati od njih: zlato, i srebro, i mjed,
4 i modro, grimizno i skrletno predivo, i fini lan, i kozju dlaku,
5 i crveno obojene ovnujske kože, i kože jazavaca, i bagremovo drvo,
6 ulje za svjetlo, mirodije za ulje pomazanja i za miomirisni kâd,
7 kamenje oniksa i drago kamenje koje će se umetnuti u oplećak i u naprsnik.
8 I neka mi načine svetište da prebivam među njima.
9 Napravite ga u skladu sa svime što sam ti pokazao, prema uzorku prebivališta i svega njegova pribora.
10 “I neka mi načine kovčeg od bagremova drva: dva i pol lakta neka mu je dužina, a širina lakat i pol, i lakat i pol visina.
11 I obloži ga čistim zlatom: obloži ga iznutra i izvana, a odozgora mu uokolo načini vijenac od zlata.
12 I izlij za nj četiri zlatna koluta i pričvrsti ih na njegova četiri ugla; dva koluta neka mu budu s jedne, a dva koluta s druge strane.
13 I načini motke od bagremova drva i obloži ih zlatom.
14 Te ćeš motke umetnuti u kolute što su na stranicama kovčega da se pomoću njih nosi kovčeg.
15 Motke neka budu u kolutima kovčega, neka ih se iz njih ne vadi.
16 I položit ćeš u kovčeg svjedočanstvo koje ću ti dati.
17 I načini Prijestolje milosti od čistoga zlata: dva i pol lakta neka mu bude dužina, i lakat i pol širina.
18 Načini i dva keruba od zlata, iskuj ih za oba kraja Prijestolja milosti.
19 Jednoga keruba načini na jednome kraju, a drugoga keruba na drugome kraju: načinite kerube na oba kraja Prijestolja milosti.
20 Kerubi neka pružaju svoja krila uvis, tako da prekrivaju Prijestolje milosti svojim krilima, a licima neka gledaju jedan prema drugom; lica kerubâ neka budu okrenuta prema Prijestolju milosti.
21 Prijestolje milosti položi odozgor na kovčegu, a u kovčeg stavi svjedočanstvo koje ću ti dati.
22 Ondje ću se ja sastajati s tobom; i razgovarat ću s tobom odozgora, iznad Prijestolja milosti, između dva keruba koji su na Kovčegu svjedočanstva, o svemu onome što ti budem zapovijedao za djecu Izraelovu.
23 “Načini i stol od bagremova drva: neka mu dužina bude dva lakta, širina jedan lakat, a visina lakat i pol.
24 I obloži ga čistim zlatom i načini mu zlatan vijenac uokolo.
25 I načini mu uokolo obrub širine dlana, a uokolo po obrubu načini zlatan vijenac.
26 I načini mu četiri zlatna koluta i stavi te kolute na četiri ugla koji su na njegove četiri noge.
27 Nasuprot obrubu neka budu koluti za ležišta motkama za nošenje stola.
28 I načini motke od bagremova drva i obloži ih zlatom, da se s njima nosi stol.
29 I načini za nj tanjure, žlice, poklopce i zdjele za prekrivanje; načini ih od čistoga zlata.
30 Na stol svagda stavljaj preda me prikazni kruh.
31 “I načini svijećnjak od čistoga zlata. Svijećnjak neka bude kovan; njegov stalak i grane, čaške, oglavlja i cvjetovi neka budu od jednog komada.
32 Neka mu sa strana izbija šest grana; tri grane s jedne strane svijećnjaka i tri grane s druge strane svijećnjaka.
33 Tri čaške načinjene poput bademâ, s oglavljem i cvijetom na prvoj grani, i tri čaške poput bademâ na drugoj grani, s oglavljem i cvijetom. Tako neka bude na šest grana koje izbijaju iz svijećnjaka.
34 I neka na svijećnjaku budu četiri čaške poput bademâ, sa svojim granama i cvjetovima.
35 I neka bude oglavlje ispod dvije grane, i oglavlje ispod druge dvije grane, i oglavlje ispod treće dvije grane, za šest grana koje izbijaju iz svijećnjaka.
36 Njihova oglavlja i grane neka budu od istoga komada: sve iskovano od čistoga zlata.
37 I načini sedam svjetiljaka za njih: one će paliti njegove svjetiljke da mogu svijetliti pred njim.
38 I njihova kliješta i usekači neka budu od čistoga zlata.
39 Neka ga načini od talenta čistoga zlata, sa svim tim priborom.
40 I gledaj da ih načiniš prema uzorku koji ti je bio pokazan na brdu.
26
1 “Zatim načini Prebivalište s deset zavjesa od fino predenoga lana, i modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva: njih načini s umjetnički izrađenim kerubima.
2 Dužina pojedine zavjese neka bude dvadeset i osam lakata, a širina zavjese četiri lakta; i neka svaka od zavjesa bude iste mjere.
3 Pet zavjesa neka budu spojene jedna s drugom; i drugih pet zavjesa neka budu spojene jedna s drugom.
4 I načini petlje od modroga prediva na rubu krajnje zavjese u spojenom komadu. Isto tako napravi na krajnjem rubu druge zavjese u drugom spojenom komadu.
5 Načini pedeset petljâ na jednoj zavjesi, i pedeset petljâ načini na rubu zavjese koja je u drugom spojenom komadu; da petlje mogu zahvatiti jedna drugu.
6 I načini pedeset kopčâ od zlata pa kopčama sastavi zavjese jednu s drugom; i bit će to jedno prebivalište.
7 “I načini zavjese od kozje dlake da budu za pokrov nad Prebivalištem; načini jedanaest zavjesa.
8 Neka dužina pojedine zavjese bude trideset lakata, a širina svake zavjese četiri lakta; i neka tih jedanaest zavjesa budu iste mjere.
9 I spoji zajedno pet zavjesa, i spoji ostalih šest zavjesa; i podvostruči šestu zavjesu na pročelju Prebivališta.
10 I načini pedeset petljâ na rubu krajnje zavjese koja je u prvom sastavljenom komadu, i pedeset petljâ na rubu zavjese koja spaja drugi.
11 I načini pedeset kopčâ od mjedi, stavi kopče u petlje i spoji šator da bude jedno.
12 A ostatak koji preostane od zavjesa za šator, polovina preostalih zavjesa, neka visi nad stražnjom stranom Prebivališta.
13 Od onoga što preostane na dužini šatorskih zavjesa neka visi s obje strane Prebivališta, jedan lakat s jedne strane i jedan lakat s druge strane, da ga prekriva.
14 I načini pokrov za šator od crveno obojenih ovnujskih koža, a iznad njega pokrov od jazavčjih koža.
15 “I načini za Prebivalište daske od bagremova drva, koje će stajati uspravno.
16 Deset lakata neka bude dužina daske, a lakat i pol širina pojedine daske.
17 Po dva klina neka budu u svakoj dasci, u redu jedan naspram drugom: tako načini na svim daskama Prebivališta.
18 I načini daske za Prebivalište; dvadeset dasaka s južne strane, prema jugu.
19 I načini četrdeset podnožja od srebra ispod dvadeset dasaka: po dva podnožja pod dasku za njezina dva klina i po dva podnožja pod drugu dasku za njezina dva klina.
20 I za drugu stranu Prebivališta, sa sjeverne strane, neka bude dvadeset dasaka
21 i njihovih četrdeset podnožja od srebra: po dva podnožja pod jednu dasku i po dva podnožja pod sljedeću dasku.
22 I za strane Prebivališta koje su okrenute prema zapadu načini šest dasaka.
23 Dvije daske načini za uglove na dvije strane Prebivališta.
24 One neka budu sastavljene zajedno pri dnu, i neka pri vrhu budu sastavljene s jednim kolutom: tako neka bude s obje; one će biti za dva ugla.
25 I neka tih dasaka bude osam, a njihovih podnožja od srebra šesnaest: po dva podnožja pod jednu dasku i po dva podnožja pod sljedeću dasku.
26 I načini prečke od bagremova drva: pet prečaka za daske s jedne strane Prebivališta
27 i pet za daske od druge strane Prebivališta i pet prečaka za daske s obje strane Prebivališta koje su okrenute prema zapadu.
28 I neka srednja prečka prolazi sredinom dasaka i doseže od jednog do drugog kraja.
29 I obloži daske zlatom, a od zlata im načini i kolute kroz koje će prolaziti prečke; i prečke obloži zlatom.
30 I podigni Prebivalište prema uzorku koji ti je bio pokazan na brdu.
31 “I načini zavjesu od modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i fino predenog lana, umjetnički izrađenog: neka bude izvezena kerubima.
32 Objesit ćeš je na četiri stupa od bagremova drva obložena zlatom: njihove kuke neka budu od zlata, na četiri podnožja od srebra.
33 I objesi zavjesu o kopče, da možeš iza zavjese unijeti Kovčeg svjedočanstva: zavjesa neka ti dijeli Svetinju od Svetinje nad svetinjama.
34 I stavi Prijestolje milosti na Kovčeg svjedočanstva u Svetinji nad svetinjama.
35 I postavi stol vani ispred zavjese, i svijećnjak sučelice stolu, s južne strane Prebivališta; stol postavi na sjevernu stranu.
36 Za ulaz u Šator načini zavjesu od modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i fino predenog lana izvezena vezom.
37 I načini za tu zavjesu pet stupova od bagremova drva i obloži ih zlatom. Kuke za njih neka budu od zlata; i izlij za njih pet podnožja od mjedi.”
27
1 “I načini žrtvenik od bagremova drva, pet lakata dug i pet lakata širok. Žrtvenik neka bude četverokutan, visina mu tri lakta.
2 I načini rogove na njegova četiri ugla, rogovi neka budu jedno s njim, i obloži ga mjeđu.
3 I načini mu posude za prihvat pepela s njega, i lopatice, i zdjele, i vilice, i žeravnice: sve njegovo posuđe načini od mjedi.
4 I načini mu rešetku od pletene mjedi, a na četiri ugla te mreže načini četiri mjedena koluta.
5 I postavi je ispod ruba žrtvenika, tako da mreža doseže do sredine žrtvenika.
6 I načini motke za žrtvenik, motke od bagremova drva, i obloži ih mjeđu.
7 Motke će se staviti u kolute i motke će biti s obje strane žrtvenika da ga se nosi.
8 Načini ga šupljeg, od dasaka; kao što ti je bilo pokazano na brdu, tako neka ga načine.
9 “I načini dvorište Prebivališta: za južnu stranu, u pravcu juga, neka budu dvorišne zavjese od fino predenog lana sto lakata u dužinu za jednu stranu.
10 Njihovih dvadeset stupova i njihovih dvadeset podnožja neka budu od mjedi; kuke na stupovima i njihove šìpke neka budu od srebra.
11 Isto tako i zavjese za sjevernu stranu neka budu duge stotinu lakata, a njezinih dvadeset stupova i njihovih dvadeset podnožja od mjedi; kuke stupova i njihove šìpke od srebra.
12 I za širinu dvorišta sa zapadne strane neka budu zavjese od pedeset lakata, njihovih stupova deset i njihovih podnožja deset.
13 I širina dvorišta s istočne strane, prema istoku, neka je pedeset lakata.
14 Zavjese s jedne strane vrata neka budu petnaest lakata, i za njih tri stupa s tri podnožja.
15 I s druge strane neka budu zavjese od petnaest lakata, i za njih tri stupa s tri podnožja.
16 I neka za dvorišni ulaz bude zastor od dvadeset lakata, od modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i fino predenog lana izvezena vezom; i neka njegovih stupova bude četiri, s četiri podnožja.
17 Svi stupovi uokolo dvorišta neka budu povezani srebrnim šìpkama, njihove kuke od srebra, a njihova podnožja od mjedi.
18 Dužina dvorišta neka bude sto lakata, širina posvuda po pedeset, a visina pet lakata, od fino predenog lana, a njihova podnožja od mjedi.
19 Sve posuđe Prebivališta, za svaku službu u njemu, i svi njegovi klinovi, kao i svi klinovi za dvorište, neka budu od mjedi.
20 “I zapovijedi djeci Izraelovoj neka ti donesu čistoga ulja od istupanih maslina za svjetlo, tako da svjetiljka uvijek gori.
21 Neka ga u Šatoru sastanka, izvan zastora koji je ispred Svjedočanstva, Aron i njegovi sinovi postavljaju od večeri do jutra pred GOSPODINOM: to će dovijeka biti odredba njihovim naraštajima za djecu Izraelovu.”
28
1 “I uzmi si od djece Izraelove svoga brata Arona, i s njim njegove sinove, da mi poslužuju u svećeničkoj službi; to jest Arona, Nadaba i Abihua, Eleazara i Itamara, Aronove sinove.
2 I načini svome bratu Aronu svetu opravu na slavu i krasotu.
3 I kaži svima koji su mudra srca, koje sam ja ispunio duhom mudrosti, neka načine Aronu opravu da ga se posveti, kako bi mi vršio svećeničku službu.
4 A ovo je oprava koju neka načine: naprsnik, oplećak, plašt, vezenu halju, mitru i pojas. I neka načine svetu opravu za tvoga brata Arona i njegove sinove, kako bi mi on posluživao u svećeničkoj službi.
5 I neka uzmu zlato, i modro, grimizno i skrletno predivo i fino predeni lan.
6 “I neka izrade oplećak od zlata, od modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i fino predenog lana, umjetničke izrade.
7 On neka ima dvije naramenice pričvršćene za oba njegova kraja, i neka tako bude spojen zajedno.
8 A pojas koji je na oplećku neka bude napravljen od istoga: od zlata i modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i fino predenog lana.
9 I uzmi dva kamena oniksa i ureži u njih imena djece Izraelove:
10 šest njihovih imena na jedan kamen, a drugih šest imena na drugi kamen, prema njihovu rođenju.
11 Onako kako rezbar dragoga kamenja urezuje pečat, tako ti u oba ta draga kamena ureži imena djece Izraelove. Načini ih tako da se umetnu u okvire od zlata.
12 I pričvrsti oba kamena na naramenice oplećka, kao spomen-kamenove djeci Izraelovoj. I neka Aron nosi njihova imena na oba svoja ramena, kao spomen pred GOSPODINOM.
13 I načini zlatne okvire
14 i dva lanca od čistoga zlata na krajevima; načini ih od pletera i pričvrsti te pletene lance na okvire.
15 “Na umjetnički način izradi naprsnik za presuđivanje; načini ga kao i oplećak; izradi ga od zlata i od modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i fino predenog lana.
16 Neka bude četverokutan i dvostruk; dužina neka mu bude pedalj, i pedalj neka mu bude širina.
17 Na nj umetni okvir s dragim kamenjem, i to četiri reda dragoga kamenja: u prvome redu neka budu rubin, topaz i alem;
18 u drugome redu smaragd, safir i dijamant;
19 u trećem redu hijacint, ahat i ametist;
20 a u četvrtome redu krizolit, oniks i jaspis. Neka budu umetnuti u zlatne umetke.
21 To kamenje neka bude s imenima djece Izraelove, dvanaest, prema njihovim imenima, poput ureza na pečatu; neka bude svaki sa svojim imenom, za dvanaest plemena.
22 I s krajeva na naprsniku izradi lance od čistoga isprepletenoga zlata.
23 I načini na naprsniku dva koluta od zlata i pričvrsti oba ta koluta na dva gornja kraja naprsnika.
24 I stavi oba pletena zlatna lanca u dva koluta što su na gornjim krajevima naprsnika.
25 A druga dva kraja pletenih lanaca pričvrsti na dvije kopče i stavi ih sprijeda na naramenice naprsnika.
26 I izradi dva prstena od zlata i postavi ih na dva donja kraja naprsnika, uz rub koji je s unutarnje strane oplećka.
27 I izradi druga dva prstena od zlata i postavi ih dolje s obje strane naprsnika, prema njegovu prednjemu kraju, nasuprot drugim sastavcima, iznad pojasa na oplećku.
28 I neka oni sa svojim kolutima modrom vrpcom povezuju naprsnik s kolutima na oplećku, tako da on stoji iznad pojasa oplećka i da se naprsnik ne odvaja od oplećka.
29 I tako će Aron, kada god ulazi u svetište, na naprsniku za presuđivanje, koji mu je na srcu, uvijek nositi imena djece Izraelove, u spomen pred GOSPODINOM.
30 U naprsnik za prosuđivanje stavi Urim i Tumim; i neka oni budu na Aronovu srcu kada odlazi pred GOSPODINA: Aron će na svome srcu uvijek pred GOSPODINOM nositi presudu djece Izraelove.
31 “Ogrtač oplećka izradi sav od modroga prediva.
32 I neka na njegovu vrhu, na sredini, bude prorez: neka uokolo proreza ima izvezen rub poput ovratnika na oklopu, da se ne razdere.
33 A dolje po njegovu rubu, svuda uokrug, načini šípke od modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva; i među njima zlatne zvončiće:
34 zlatan zvončić pa šípak, zlatan zvončić pa šípak, svuda uokrug po rubu ogrtača.
35 I neka to bude na Aronu dok on obavlja službu: neka se čuje njegov zvuk kada ulazi u svetište pred GOSPODINA i kada izlazi; da ne pogine.
36 I načini pločicu od čistoga zlata i na nju, kao što se urezuje u pečat, ureži: SVETOST GOSPODINU.
37 I poveži je modrom vrpcom, tako da ona bude na mitri: neka stoji na pročelju mitre.
38 I neka ona bude na Aronovu čelu, kako bi Aron nosio nepravednost svetinjâ koje će djeca Izraelova posvećivati u svim svojim svetim darovima; i neka ona uvijek bude na njegovu čelu: kako bi oni mogli biti prihvaćeni pred GOSPODINOM.
39 I izvezi halju od finoga lana, i načini mitru od finoga lana, i načini vezeni pojas.
40 “I za Aronove sinove sašij halje i načini im pojase, i kape im načini, na slavu i krasotu.
41 I odjeni u to svoga brata Arona i njegove sinove koji su s njim; i pomaži ih, zaredi ih i posveti da mi poslužuju u svećeničkoj službi.
42 I načini im lanene hlače da pokrivaju njihovu golotinju; neka sežu od slabina do bedara.
43 Neka budu na Aronu i njegovim sinovima kada dolaze u Šator sastanka ili kada pristupaju žrtveniku da služe na svetome mjestu: da ne navuku krivicu i ne poginu. To neka je dovijeka odredba za njega i njegovo sjeme nakon njega.”
29
1 “A ovo ćeš im učiniti da ih posvetiš, kako bi mi posluživali u svećeničkoj službi: Uzmi jednoga junca i dva ovna bez mane,
2 i beskvasnoga kruha, i beskvasnih kolača umiješenih s uljem, i beskvasnih prevrta premazanih uljem; njih načini od pšeničnoga brašna.
3 I stavi ih u košaru i u košari ih donesi, zajedno s juncem i oba ovna.
4 I dovedi Arona i njegove sinove do ulaza Šatora sastanka i operi ih vodom.
5 I uzmi opravu te odjeni Arona u košulju, i u ogrtač oplećka i naprsnik, i opaši ga pojasom oplećka.
6 I stavi mu na glavu mitru, a na mitru svetu krunu.
7 I uzmi ulje pomazanja, izlij ga na njegovu glavu i pomaži ga.
8 I dovedi njegove sinove i odjeni ih u košulje.
9 I opaši ih pojasima, Arona i njegove sinove, i stavi im kape: neka im trajnom odredbom pripada svećenička služba. Tako posveti Arona i njegove sinove.
10 “I daj da se dovede junac pred Šator sastanka, a Aron i njegovi sinovi neka stave svoje ruke na glavu juncu.
11 I zakolji junca pred GOSPODINOM, kod ulaza u Šator sastanka.
12 I uzmi junčeve krvi i svojim prstom nanesi je na rogove žrtvenika, a svu preostalu krv izlij uz podnožje žrtvenika.
13 I uzmi sav loj koji prekriva drob, i mrežicu što je na jetri, i oba bubrega, i loj koji je na njima, i spali to na žrtveniku.
14 Ali meso od junca i njegovu kožu, i njegov izmet, spali na ognju izvan tabora: to je žrtva za grijeh.
15 “Uzmi i jednoga ovna pa neka Aron i njegovi sinovi polože ruke na glavu ovnu.
16 Zatim zakolji ovna, uzmi njegovu krv i poprskaj je naokolo po žrtveniku.
17 Isijeci ovna u komade, isperi mu utrobu i noge i stavi ih do tih komada, i do njegove glave.
18 I spali cijeloga ovna na žrtveniku. To je žrtva paljenica: ugodan miris, žrtva ognjem prinesena GOSPODINU.
19 “I uzmi drugoga ovna pa neka Aron i njegovi sinovi polože ruke na glavu ovnu.
20 Tada zakolji ovna, uzmi mu krv i nanesi je na vršak Aronova desnoga uha, i na vršak desnoga uha njegovih sinova, i na palac njihove desne ruke i na palac njihove desne noge, i poprskaj krv naokolo po žrtveniku.
21 I uzmi od krvi što je na žrtveniku i od ulja za pomazanje pa poškropi Arona, i njegovu opravu, i njegove sinove, i opravu njegovih sinova koji su s njim; i on će biti posvećen, i njegova oprava, i njegovi sinovi, i oprava njegovih sinova koji su s njim.
22 Uzmi s ovna i loj i tusti rep, i loj koji prekriva drob, i mrežicu koja je nad jetrom, i oba bubrega s lojem što je na njima, i desnu plećku, jer je to ovan zaređenja,
23 i jedan hljeb kruha, i jedan krušni kolač s uljem, i jednu prevrtu iz košare s beskvasnim kruhom što je pred GOSPODINOM.
24 I stavi sve to u ruke Aronu i u ruke njegovih sinova; i neka mašu time na obrtanu žrtvu pred GOSPODINOM.
25 I primi to iz njihovih ruku i spali na žrtveniku za žrtvu paljenicu, na ugodan miris pred GOSPODINOM: to je žrtva ognjem prinesena GOSPODINU.
26 “I uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo zaređenje i njiši njima na obrtanu žrtvu pred GOSPODINOM; i neka to bude tvoj dio.
27 I posveti grudi obrtane žrtve i plećku podizane žrtve, koju se njiše i koju se podiže, od ovna prinesenoga za zaređenje, od onoga što je za Arona i od onoga što je za njegove sinove.
28 I neka to bude Aronovo i njegovih sinova po vječnoj odredbi od djece Izraelove, jer je to podizana žrtva: to neka bude podizani prinos djece Izraelove od žrtve njihovih pomirbenih prinosa, to jest njihova podizana žrtva GOSPODINU.
29 A svete Aronove halje neka ostanu njegovim sinovima nakon njega da u njima budu pomazani i da u njima budu zaređeni.
30 Sedam dana, kada dolazi u Šator sastanka služiti na svetome mjestu, neka se u njih odijeva onaj sin koji bude svećenik namjesto njega.
31 “I uzmi ovna za posvećenje pa skuhaj njegovo meso na svetome mjestu.
32 I neka Aron i njegovi sinovi kod ulaza Šatora sastanka jedu meso toga ovna i kruh što je u košari.
33 I neka jedu to čime je izvršeno okajanje, da ih se zaredi i posveti: ali tuđinac da ne jede od toga, jer je sveto.
34 Ako li što mesa od zaređenjâ, ili od kruha, ostane do jutra, tada to što je preostalo spali ognjem: ne smije se jesti, jer je sveto.
35 Tako učini Aronu, i njegovim sinovima, prema svemu što sam ti zapovjedio: sedam dana ih posvećuj.
36 I prinesi svaki dan junca kao prinos za grijeh, za okajanje; i očisti žrtvenik nakon što izvršiš okajanje za nj i pomaži ga, da ga posvetiš.
37 Sedam dana provodi pomirenje za žrtvenik i posvećuj ga; i tako će žrtvenik biti presvet: što god se dotakne žrtvenika, bit će sveto.
38 “A ovo ćeš prinositi na žrtveniku: dva janjeta od godinu dana, i to svaki dan bez prekida.
39 Jedno janje prinesi ujutro, a drugo janje prinesi navečer.
40 S prvim janjetom prinesi desetinu brašna izmiješena s četvrtinom hina istupanoga ulja i četvrt hina vina za ljevanicu.
41 Drugo janje prinesi uvečer te učini s njim kao i s jestivim prinosom od jutra i kao s njegovom ljevanicom: na ugodan miris, na žrtvu ognjem prinesenu GOSPODINU.
42 To neka bude trajna žrtva paljenica tijekom vaših naraštaja kod ulaza Šatora sastanka pred GOSPODINOM, gdje ću se ja sastajati s tobom da ti ondje govorim.
43 Ondje ću se ja sastajati s djecom Izraelovom i Šator će biti posvećen mojom slavom.
44 I posvetit ću ja Šator sastanka i žrtvenik; posvetit ću i Arona i njegove sinove da mi služe u svećeničkoj službi.
45 I prebivat ću među djecom Izraelovom i bit ću Bog njihov.
46 I znat će oni da sam ja GOSPODIN, Bog njihov, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, da prebivam među njima: ja sam GOSPODIN, Bog njihov.”
30
1 “I načini žrtvenik za paljenje miomirisnoga kâda; izradi ga od bagremova drva.
2 Neka bude lakat dug i lakat širok: neka bude četverokutan i neka mu visina bude dva lakta: rogovi njegovi neka budu jedno s njim.
3 Obloži ga čistim zlatom: njegovu gornju stranu, njegove strane uokolo i njegove rogove; i načini mu zlatan vijenac uokolo.
4 I načini mu dva zlatna koluta ispod vijenca na dva njegova ugla; s obje strane mu ih načini. Oni će biti ležište motkama za nošenje.
5 I načini motke od bagremova drva i obloži ih zlatom.
6 Postavi ga ispred zavjese koja je kod Kovčega svjedočanstva, ispred Prijestolja milosti koje je na Svjedočanstvu, gdje ću se ja sastajati s tobom.
7 I neka Aron na njemu pali miomirisni kâd svakoga jutra: kada priprema svjetiljke, neka na njemu zapali kâd.
8 I kada Aron bude uvečer palio svjetiljke, neka na njemu zapali kâd: trajan kâd pred GOSPODINOM tijekom svih vaših naraštaja.
9 Nemoj prinositi na njemu tuđi kâd, ni paljenu žrtvu, ni jestivi prinos; ne izlijevaj na nj ni ljevanicu.
10 I neka Aron jedanput godišnje s krvlju pomirbene žrtve za grijeh obavi pomirenje na njegovim rogovima. Jednom godišnje neka on obavlja pomirenje na njemu, tijekom svih vaših naraštaja: to je ono najsvetije GOSPODINU.”
11 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:
12 “Kada uzimaš zbroj djece Izraelove prema njihovu broju, neka tada kada ih brojiš svaki muškarac dade GOSPODINU otkupninu za svoju dušu; da ne bude pošasti među njima kada ih brojiš.
13 Ovo neka daju: svaki onaj koji prelazi među one koji su prebrojeni, pola šekela prema šekelu Svetišta (šekel je dvadeset gera). Tih pola šekela neka bude prinos GOSPODINU.
14 Svaki koji prelazi među one koji su prebrojeni, od dvadeset godina starosti i naviše, neka dade prinos GOSPODINU.
15 Bogatiji neka ne daje više, a siromašniji neka ne daje manje od pola šekela kada kao otkupninu za svoje duše daju prinos GOSPODINU.
16 Uzimaj otkupni novac od djece Izraelove i odredi ga za službu u Šatoru sastanka; da bude spomen djeci Izraelovoj pred GOSPODINOM, da služi kao otkupnina za vaše duše.”
17 I reče GOSPODIN Mojsiju:
18 “Iz-radi i umivaonik od mjedi, i njegovo podnožje također od mjedi, da se pere u njemu; i stavi ga između Šatora sastanka i žrtvenika te ulij u nj vodu.
19 Neka Aron i njegovi sinovi kod njega peru svoje ruke i noge.
20 Kada ulaze u Šator sastanka neka se operu vodom da ne poginu; ili kada pristupaju žrtveniku služiti, to jest paliti žrtvu koja se ognjem prinosi GOSPODINU.
21 Stoga neka operu svoje ruke i svoje noge da ne poginu: to neka je trajna odredba za njih, i njemu i njegovu sjemenu, u sve naraštaje.”
22 I još prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:
23 “Uzmi najbiranije mirodije: čiste smirne pet stotina šekela, mirisnoga cimeta pola od toga, dvije stotine i pedeset šekela, i stotinu i pedeset šekela mirisne trske,
24 i pet stotina šekela kasije, prema šekelu Svetišta, i hin maslinova ulja.
25 I načini ulje za sveto pomazanje, pomast sastavljenu ljekarničkom vještinom: to će biti sveto ulje pomazanja.
26 I pomaži time Šator sastanka i Kovčeg svjedočanstva,
27 i stol i sve njegovo posuđe, i svijećnjak i njegovo posuđe, i kadioni žrtvenik,
28 i žrtvenik za žrtvu paljenicu sa svim njegovim posuđem, i umivaonik i njegovo podnožje.
29 I posveti ih, da budu najsvetiji: što god ih se dotakne, bit će sveto.
30 I pomaži Arona i njegove sinove i posveti ih da mi poslužuju u svećeničkoj službi.
31 I reci djeci Izraelovoj: ‘Ovo će meni biti sveto ulje pomazanja tijekom svih vaših naraštaja.
32 Na ljudsko tijelo da se ne izlijeva, niti nemojte praviti ikakvo drugo kao što je ovo, prema njegovu sastavu. Ono je sveto, i neka vam bude sveto.
33 Tko god smiješa ulje poput toga, ili tko god što od njega stavi na koga stranoga, neka se odstrani od svoga naroda.’ ”
34 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Uzmi si miomirisne mirodije: staktu, onihu i galbanu; te miomirisne mirodije s čistim tamjanom, od svake neka bude jednako.
35 I načini od toga miomiris, smjesu izmiješanu ljekarničkom vještinom, čistu i svetu.
36 Smrvi nešto od toga u prah i stavi pred Svjedočanstvo u Šatoru sastanka, gdje ću se ja sastajati s tobom: neka vam to bude najsvetije.
37 Što se tiče miomirisa koji načiniš, sebi ga prema spomenutom sastavu ne smijete praviti: to neka ti bude sveto za GOSPODINA.
38 Tko god načini jednako tome, da bi ga mirisao, neka se odstrani od svoga naroda.”
31
1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:
2 “Gle, pozvah po imenu Besalela, sina Urijeva, sina Hurova iz plemena Judina.
3 I ispunih ga duhom Božjim, u mudrosti, i razumijevanju, i znanju, i u svakovrsnim umijećima:
4 da izmišlja umjetnička djela, da radi u zlatu, u srebru i u mjedi;
5 i u rezanju dragoga kamenja, da ga umeće, i u rezbarenju drveta, da radi svaku vrst posla.
6 I gle, s njim dadoh Aholiaba, sina Ahisamakova, od Danova plemena; i u srca svih onih koji su mudra srca stavih mudrost da mogu izraditi sve što sam ti zapovjedio:
7 Šator sastanka, i Kovčeg svjedočanstva, i Prijestolje milosti što je na njemu, i sav namještaj Šatora,
8 i stol i njegov pribor, i čisti svijećnjak sa svim njegovim priborom, i kadioni žrtvenik,
9 i žrtvenik za žrtvu paljenicu sa svim njegovim priborom, i umivaonik s njegovim podnožjem,
10 i opravu za službu, svete halje za svećenika Arona i halje njegovih sinova da poslužuju u svećeničkoj službi,
11 i ulje za pomazanje, i miomirisni kâd za svetište: neka sve načine prema onome što sam ti zapovjedio.”
12 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:
13 “Također reci djeci Izraelovoj: ‘Uistinu držite moje subote, jer je to znak između mene i vas tijekom vaših naraštaja: da znate da sam ja GOSPODIN koji vas posvećujem.
14 Stoga držite subotu, jer je vama sveta. Svakoga tko je oskvrne neka se pogubi: tko god bude radio ikakav posao u njoj, ta duša neka se istrijebi iz svoga naroda.
15 Šest dana neka se obavlja posao, ali sedmoga dana je subotnji počinak, svet GOSPODINU: tko god obavlja ikakav posao u dan subotnji, neka se pogubi.
16 Stoga neka djeca Izraelova drže subotu, kako bi obdržavala subotu tijekom svojih naraštaja kao trajan savez.
17 To je znak između mene i djece Izraelove dovijeka: jer u šest dana je GOSPODIN načinio nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao, i odahnuo.’ ”
18 I dade on Mojsiju, kada je završio svoj razgovor s njim na brdu Sinaju, dvije ploče svjedočanstva; kamene ploče ispisane prstom Božjim.
32
1 A kada narod vidje da Mojsije oteže sa silaskom s brda, okupi se narod oko Arona i reče mu: “Ustani, načini nam bogove koji će ići pred nama; jer što se tiče toga Mojsija, čovjeka koji nas je izveo iz zemlje egipatske, ne znamo što se dogodilo s njim.”
2 I reče im Aron: “Poskidajte zlatne naušnice što su o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kćeri, i donesite mi ih.”
3 I poskida sav narod zlatne naušnice što im bijahu o ušima i donese ih Aronu.
4 On ih primi iz njihovih ruku i, nakon što je načinio lijevano tele, obradi rezbarskim oruđem; a oni rekoše: “Ovo su tvoji bogovi, Izraele, koji su te izveli iz zemlje egipatske.”
5 Kada Aron to vidje, načini on pred njim žrtvenik; i objavi Aron: “Sutra je svetkovina u čast GOSPODINU.”
6 I ustadoše oni sutradan rano ujutro te priniješe žrtve paljenice i doniješe pomirbene prinose. I posjeda narod da jede i pije; i digne se zabavljati.
7 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Idi, siđi dolje; jer se tvoj narod, koji si izveo iz zemlje egipatske, pokvario.
8 Brzo su skrenuli s puta koji sam im odredio: načinili su si lijevano tele, klanjali mu se i žrtvovali mu, i rekli: ‘Ovo su tvoji bogovi, Izraele, koji su te izveli iz zemlje egipatske.’ ”
9 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Vidio sam taj narod, i gle, to je narod tvrda vrata:
10 pusti me sada da se moj gnjev raspali na njih pa da ih uništim; a od tebe ću načiniti velik narod.”
11 I zaklinjaše Mojsije GOSPODINA, Boga svojega, govoreći: “GOSPODINE, zašto se gnjev tvoj raspalio protiv tvoga naroda, koji si izveo iz zemlje egipatske silom velikom i rukom moćnom?
12 Čemu da Egipćani govore: ‘Na zlo ih je izveo da ih poubija u brdima i istrijebi ih s lica zemlje.’ Odvrati se od svoga žestokoga gnjeva i odustani od toga zla protiv svoga naroda.
13 Spomeni se Abrahama, Izaka i Izraela, svojih slugu, kojima si se zakleo samim sobom, rekavši im: ‘Umnožit ću vaše sjeme kao zvijezde nebeske, i svu tu zemlju što sam je spomenuo dat ću vašem sjemenu i oni će je baštiniti zauvijek.’ ”
14 I odusta GOSPODIN od zla koje je namislio učiniti svome narodu.
15 I okrene se Mojsije te siđe s brda, a u rukama mu bijahu dvije ploče svjedočanstva. Ploče bijahu ispisane s obje strane: ispisane s jedne i s druge strane.
16 Ploče bijahu djelo Božje, a zapis bijaše zapis Božji urezan na pločama.
17 A kada Jošua začu viku naroda dok on klicahu, reče on Mojsiju: “Bojna vika je u taboru.”
18 On mu odgovori: “Nije to glas onih koji kliču zbog nadmoći niti je to glas onih koji vape jer su nadvladani, nego ja čujem viku onih koji pjevaju.”
19 Čim se približio taboru, ugleda on tele, i ples. I razgnjevi se Mojsije pa baci ploče iz ruku i razbije ih na podnožju brda.
20 I pograbi tele koje oni bijahu načinili, spali ga u ognju, satre u prah i prospe nad vodom te natjera djecu Izraelovu da piju od nje.
21 I reče Mojsije Aronu: “Što ti je ovaj narod učinio da si na nj svalio tako golem grijeh?”
22 I odgovori Aron: “Neka se ne raspaljuje srdžba moga gospodara: znaš narod, da je sklon zlu.
23 Jer rekoše mi: ‘Načini nam bogove, koji će ići pred nama; jer što se tiče toga Mojsija, čovjeka koji nas je izveo iz zemlje egipatske, mi ne znamo što se s njim dogodilo.’
24 Rekoh im: ‘Tko god ima što zlata, neka ga skine.’ Tako mi ga dadoše: tada ga bacih u oganj i iziđe to tele.”
25 Kada Mojsije vidje da je narod gol (jer ih je Aron razgolitio na sramotu među njihovim neprijateljima)
26 stade Mojsije na vratima tabora i povika: “Tko je za GOSPODINA neka dođe k meni!” I okupiše se oko njega svi sinovi Levijevi.
27 I reče im: “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Neka svaki pripaše svoj mač o bok i prođe taborom od vrata do vrata; i neka ubije svaki svoga brata, svaki svoga sudruga i svaki svoga susjeda.’ ”
28 I učiniše sinovi Levijevi prema riječi Mojsijevoj te pade toga dana od naroda oko tri tisuće ljudi.
29 Jer Mojsije reče: “Posvetite se danas GOSPODINU, svaki na svome sinu i na svome bratu; da vam on danas može udijeliti blagoslov.”
30 A sutradan Mojsije reče narodu: “Počinili ste golem grijeh. Sada ću se uspeti ka GOSPODINU; možda ću postići pomirenje za vaš grijeh.”
31 I vrati se Mojsije GOSPODINU i reče: “Jao, taj je narod počinio golem grijeh, i načinio si je bogove od zlata.
32 A sada, kada bi ti oprostio njihov grijeh; ako li nećeš, izbriši me, molim te, iz svoje knjige koju si napisao.”
33 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Tko god je sagriješio protiv mene, njega ću izbrisati iz svoje knjige.
34 Stoga sada idi, povedi narod do mjesta za koje sam ti govorio. Evo, moj će Anđeo ići pred tobom; no onoga dana kada ih budem pohodio, pohodit ću i njihov grijeh na njima.”
35 I udari GOSPODIN narod pomorom, zato što bijahu načinili tele, koje je izradio Aron.
33
1 Tada GOSPODIN reče Mojsiju: “Odstupi i uzađi odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju se zakleh Abrahamu, Izaku i Jakovu, rekavši: ‘Tvome sjemenu ću je dati’,
2 i poslat ću pred tobom anđela i istjerati Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce,
3 u zemlju kojom teče mlijeko i med: jer ja neću ići s tobom, zato što si narod tvrda vrata, da te ne istrijebim putem.”
4 Kada narod čû te zle vijesti, poče tugovati; i nitko ne stavi na sebe svoje ukrase.
5 Jer GOSPODIN bijaše rekao Mojsiju: “Reci djeci Izraelovoj: ‘Vi ste narod tvrda vrata; doći ću usred tebe samo na čas i uništiti te. Stoga sada ukloni svoje ukrase od sebe, da znam što da ti učinim.’ ”
6 I ukloniše djeca Izraelova kod brda Horeba od sebe svoje ukrase.
7 I uze Mojsije šator i razape ga izvan tabora, podalje od tabora, i nazva ga Šatorom sastanka. Svatko tko je tražio GOSPODINA izlazio je do Šatora sastanka, koji bijaše izvan tabora.
8 Kada god bi Mojsije izlazio k Šatoru, sav bi narod ustajao i svatko bi stajao kod ulaza svoga šatora i gledao za Mojsijem, sve dok on ne bi ušao u Šator.
9 A kada bi Mojsije ušao u Šator, stup od oblaka bi se spustio i stajao na ulazu Šatora, a GOSPODIN bi razgovarao s Mojsijem.
10 I vidio je sav narod stup od oblaka gdje stoji na ulazu Šatora; i dizao se sav narod i svatko se klanjao na ulazu svoga šatora.
11 I govorio je GOSPODIN Mojsiju licem u lice, kao što čovjek govori svome prijatelju. I ponovno se vraćao u tabor; ali se njegov sluga Jošua, sin Nunov, mladić, ne bi micao iz Šatora.
12 I reče Mojsije GOSPODINU: “Gle, ti si mi rekao: ‘Dovedi gore taj narod’, a nisi mi obznanio koga ćeš poslati sa mnom. Još si bio rekao: ‘Znam te po imenu, a i našao si milost u mojim očima.’
13 Stoga te sada molim, ako sam našao milost u tvojim očima, pokaži mi sada put svoj da te mogu poznavati, da nađem milost u tvojim očima; i uzmi u obzir da je ovaj narod tvoj narod.”
14 I reče On: “Moja prisutnost će ići s tobom, i ja ću ti dati počinak.”
15 I reče mu on: “Ako tvoja prisutnost ne pođe sa mnom, nemoj nas odvoditi odavde.
16 Jer po čemu će se ovdje znati da smo ja i tvoj narod našli milost u tvojim očima? Neće li po tome što ti ideš s nama? Tako ćemo biti odijeljeni, ja i tvoj narod, od svih naroda koji su na licu zemlje.”
17 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Učinit ću i to što si rekao: jer si našao milost u mojim očima i ja te poznajem po imenu.”
18 A on reče: “Zaklinjem te, pokaži mi svoju slavu.”
19 I reče on: “Učinit ću da sva moja dobrota prođe kraj tebe i objavit ću ime GOSPODINOVO pred tobom; i bit ću milostiv onome kome hoću biti milostiv i iskazat ću milosrđe onome kome hoću iskazati milosrđe.”
20 I reče: “Ti ne možeš vidjeti moje lice: jer ne može čovjek mene vidjeti i preživjeti.”
21 I reče GOSPODIN: “Evo mjesta kraj mene, i stani na stijenu:
22 dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu stijene i pokrivati te rukom dok prolazim.
23 Onda ću ukloniti svoju ruku, i vidjet ćeš me odostraga: ali se lice moje neće vidjeti.”
34
1 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Iskleši si dvije ploče od kamena, kao one prve; a ja ću na te ploče napisati riječi koje su bile na onim prvim pločama, koje si razbio.
2 I budi pripravan ujutro, i uspni se ujutro na brdo Sinaj i javi mi se tamo na vrhu brda.
3 I neka se nitko ne uspinje s tobom i neka se nitko ne pokazuje igdje na brdu; ni stada ni krda neka ne pasu ispred toga brda.”
4 I isklesa on dvije ploče od kamena, nalik prvima; i ustade Mojsije rano izjutra te se uspne na brdo Sinaj, kao što mu GOSPODIN bijaše zapovjedio, i uze u ruku dvije kamene ploče.
5 I spusti se GOSPODIN u oblaku i stade ondje s njim, i objavi ime GOSPODINOVO.
6 I prođe GOSPODIN pred njim i objavi: “GOSPODIN, GOSPODIN Bog, milosrdan i milostiv, strpljiv, bogat dobrotom i istinom,
7 koji čuva milosrđe za tisuće, oprašta opačinu i prijestup i grijeh, ali krivca nipošto ne odriješuje; pohodi opačinu otaca na djeci, i na djeci te djece, do trećega i četvrtoga naraštaja.”
8 I sagnu Mojsije hitro glavu do zemlje i pokloni se.
9 I reče: “Ako sam sada našao milost u tvojim očima, Gospodine, molim te, neka moj Gospodin ide posred nas; jer je ovo tvrdovrati narod; i oprosti nam našu opačinu i naš grijeh i uzmi nas za svoju baštinu.”
10 I reče on: “Evo, sklapam savez: pred svim tvojim narodom činit ću čudesa kakva nisu učinjena nigdje na zemlji, ni u kojem narodu, i sav narod usred kojega si vidjet će djelo GOSPODINOVO; jer je strašno to što ću činiti s tobom.
11 Pridržavaj se ovoga što ti danas zapovijedam: evo, istjerat ću pred tobom Amorejce, i Kanaance, i Hetite, i Perižane, i Hivijce, i Jebusejce.
12 Čuvaj se da ne sklapaš savez sa stanovnicima zemlje u koju ideš, da ti ne bi bili zamkom u tvojoj sredini;
13 nego razrušite njihove žrtvenike, polomite njihove kipove i posijecite im lugove:
14 jer ti se ne smiješ klanjati drugome bogu; jer GOSPODIN, čije je ime Ljubomorni, Bog je ljubomoran;
15 da ne bi sklapao savez sa stanovnicima one zemlje pa bi te, kada bludniče sa svojim bogovima i prinose žrtve svojim bogovima, jedan od njih pozvao i ti jeo od njegove žrtve;
16 ili uzimao od njihovih kćeri za svoje sinove, pa bi njihove kćeri stale bludničiti sa svojim bogovima i navele tvoje sinove da bludniče s njihovim bogovima.
17 Ti sebi nemoj praviti lijevane bogove.
18 “Održavaj blagdan beskvasnoga kruha. Sedam dana jedi beskvasni kruh, kao što sam ti zapovjedio, u određeno vrijeme u mjesecu abibu; jer si u mjesecu abibu izišao iz Egipta.
19 “Sve ono što otvori maternicu, moje je; kao i svaki prvenac među tvojom stokom, bilo to govedo ili ovca.
20 Ali prvenca magaričina otkupi janjetom; ako ga ne otkupiš, slomi mu vrat. Sve prvorođence od svojih sinova otkupljuj. I neka se nitko ne pojavljuje preda mnom praznih ruku.
21 Šest dana radi, ali sedmoga dana počivaj: bilo doba oranja ili žetva, ti počini.
22 Održavaj blagdan sedmicâ, prvine pšenične žetve i blagdan berbe na svršetku godine.
23 Triput na godinu neka se svi tvoji muškarci pojave pred Gospodinom BOGOM, Bogom Izraelovim.
24 Jer ću ja istjerati narode pred tobom i proširiti tvoje međe: nitko neće hlepiti za tvojom zemljom kada budeš triput na godinu uzlazio pokazati se pred GOSPODINOM, Bogom svojim.
25 Nemoj prinositi krv moje žrtve s kvascem; ni žrtva od blagdana Pashe neka se ne ostavlja do jutra.
26 Najbolje prve plodove svoje zemlje donosi u Dom GOSPODINA, Boga svojega. Nemoj kuhati jare u mlijeku majke njegove.”
27 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Zapiši te riječi; jer sam na temelju tih riječi sačinio savez s tobom i s Izraelom.”
28 I ostade on s GOSPODINOM četrdeset dana i četrdeset noći: niti je jeo kruha, niti je pio vode. I ispisa on na ploče riječi saveza: Deset zapovijedi.
29 A kada je Mojsije sišao s brda Sinaja s dvije ploče svjedočanstva u svojoj ruci, kada je sišao s brda, nije znao Mojsije da mu se koža na licu zasvijetlila dok je razgovarao s njim.
30 A kada su Aron i sva djeca Izraelova ugledala Mojsija, gle, koža njegova lica je svijetlila; i bojala su mu se pristupiti.
31 I pozva ih Mojsije pa dođoše Aron i sve starješine zajednice natrag k njemu; i porazgovara Mojsije s njima.
32 Kasnije mu pristupiše sva djeca Izraelova i on im zapovjedi sve ono što je GOSPODIN govorio s njim na brdu Sinaju.
33 I dokle god je govorio s njima, stavljao je Mojsije koprenu na svoje lice.
34 Ali kada bi ulazio pred GOSPODINA da govori s njim, skidao bi Mojsije koprenu, sve dok ne bi izišao. I izišao bi i govorio bi djeci Izraelovoj ono što mu bijaše zapovjeđeno.
35 I vidješe djeca Izraelova lice Mojsijevo, da koža na Mojsijevu licu svijetli. I stavljao bi Mojsije koprenu na lice, sve dok opet ne bi ulazio razgovarati s njim.
35
1 I okupi Mojsije svu zajednicu djece Izraelove i reče im: “Ovo su riječi koje je GOSPODIN zapovjedio da ih vršite:
2 Šest dana neka se obavlja posao, ali sedmoga dana neka vam bude sveti dan, subotnji dan počinka GOSPODINU: tko god bi tada radio, neka bude usmrćen.
3 Na dan počinka nemoj ni vatru paliti u svojim nastambama.”
4 I prozbori Mojsije svoj zajednici djece Izraelove govoreći: “Ovo je ono što je zapovjedio GOSPODIN, rekavši:
5 ‘Skupite između sebe prinos GOSPODINU. Neka tko god je spremna srca donese prinos GOSPODINU: zlato, i srebro, i mjed,
6 i modro i grimizno i skrletno predivo, i fini lan, i kozju dlaku,
7 i crveno obojene ovnujske kože, i jazavčje kože, i bagremovo drvo,
8 i ulje za svjetlo, i mirodije za ulje pomazanja i za miomirisni kâd,
9 i kamenje oniksa, i kamenje za umetanje u oplećak i za naprsnik.
10 I neka svatko tko je među vama vješt dođe pa neka izrađuje sve što je GOSPODIN zapovjedio:
11 Prebivalište, njegov šator, i njegov pokrov, njegove kopče, i njegove daske, njegove prečke, njegove stupove i njihova podnožja,
12 Kovčeg, i njegove motke, s Prijestoljem milosti, i zavjesu za prekrivanje,
13 stol i njegove motke, i sve njegovo posuđe, i prikazni kruh,
14 i svijećnjak za svjetlo, i njegov pribor, i njegove svjetiljke s uljem za svjetlo,
15 i kadioni žrtvenik i njegove motke, i ulje za pomazanje, i miomirisni kâd, i zastor za vrata na ulazu u Prebivalište,
16 žrtvenik za žrtvu paljenicu s njegovom mjedenom rešetkom, njegove motke, i sve njegovo posuđe, i umivaonik, i njegovo postolje,
17 i zastore za dvorište, njegove stupove i njihova podnožja, i zastor za dvorišni ulaz,
18 klinove za Prebivalište i klinove za dvorište, i njihove konopce,
19 službenu opravu za služenje na svetome mjestu, svetu opravu za svećenika Arona i opravu njegovih sinova, za obavljanje svećeničke službe.”
20 I povuče se sva zajednica djece Izraelove ispred Mojsija.
21 Tada dođe svatko koga je srce poticalo, i svatko koga je njegov duh učinio voljnim, i doniješe GOSPODINOV prinos za radove na Šatoru sastanka, i za svaku službu u njemu, i za svetu opravu.
22 Dolazili su i muškarci i žene, svi koji god su bili voljna srca, i donosili su narukvice, i naušnice, i prstenje i ogrlice, sav zlatan nakit; i svatko tko je prinosio davao je prinos od zlata GOSPODINU.
23 I svatko kod koga se našlo modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva, i finoga lana, i kozje dlake, i crvenih ovnujskih koža, i jazavčjih koža, donosio bi to.
24 Svatko tko je davao prinos od srebra i mjedi donosio je GOSPODINOV prinos; i svatko kod koga se našlo bagremova drva za bilo koji posao, donosio bi ga.
25 A sve žene koje su bile vješte prele su svojim rukama i donosile ono što su isprele: modro i grimizno i skrletno predivo i fini lan.
26 I sve žene koje je srce poticalo na vještinu prele su kozju dlaku.
27 A glavari su donosili oniks i drago kamenje za umetanje u oplećak i za naprsnik;
28 i mirodije i ulje za svjetlo i za ulje pomazanja, i za miomirisni kâd.
29 Djeca Izraelova donosila su dragovoljni prinos GOSPODINU, svaki muškarac i žena koje je srce poticalo da donesu za svaku vrst posla koji je GOSPODIN zapovjedio da se obavi rukom Mojsijevom.
30 Tada Mojsije reče djeci Izraelovoj: “Evo, GOSPODIN je po imenu pozvao Besalela, sina Urije, sina Hurova iz plemena Judina;
31 i ispunio ga je duhom Božjim, u mudrosti, u razumijevanju, i u znanju, i u svakoj vrsti izrade,
32 i da izmišlja umjetnička djela, da izvodi radove u zlatu i u srebru, i u mjedi,
33 i u rezanju dragoga kamenja, da ga umeće, i u rezbarenje drveta; da radi svaku vrst umjetničkoga posla.
34 I stavio mu je u srce da poučava, i on i Aholiab, sin Ahisamakov iz plemena Danova.
35 Njih je ispunio mudrošću srca da izvode svaku vrst posla: posao rezbara, umjetnika i vesca u modrome, grimiznome i skrletnome predivu i finome lanu, i tkalca; dakle onih koji rade bilo koji posao i onih koji smišljaju umjetnička djela.”
36
1 Tada Besalel i Aholiab, i svaki muškarac mudra srca u kojega je GOSPODIN usadio mudrost i razumijevanje da zna obavljati svaku vrst posla na izradi svetišta, učiniše sve onako kako GOSPODIN bijaše zapovjedio.
2 I pozva Mojsije Besalela i Aholiaba, i svakog muškarca mudra srca u čije je srce GOSPODIN usadio mudrost, to jest svakoga koga je srce poticalo da pristupi poslu i obavlja ga.
3 I primiše oni od Mojsija sav prinos što ga djeca Izraelova bijahu donijela za posao na izradi svetišta, da ga od toga izrade. I još su mu svakoga jutra donosili dragovoljne prinose.
4 I dođoše svi majstori koji su izvodili sav posao na svetištu, svaki s posla koji je radio,
5 i rekoše Mojsiju: “Ljudi donose mnogo više negoli treba za rad na djelu koje je GOSPODIN zapovjedio da se napravi.”
6 I zapovjedi Mojsije, a oni to razglasiše diljem tabora, rekavši: “Neka više nijedan muškarac ni žena ne čine više ništa u pogledu prinosa za svetište.” Tako narod bijaše zaustavljen u donošenju prinosa,
7 jer je ono što su imali bilo dovoljno da se izvede sav posao, i previše.
8 I svaki muškarac mudra srca, među onima koji su radili na izradi Prebivališta, načini deset zavjesa od fino predena lana i modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva; načini ih s umjetnički izrađenim kerubima.
9 Dužina pojedine zavjese bijaše dvadeset i osam lakata, a širina zavjese četiri lakta: sve zavjese bijahu iste veličine.
10 I sastavi on pet zavjesa jednu s drugom, a i drugih pet zavjesa sastavi jednu s drugom.
11 I načini on petlje od modroga prediva na rubu krajnje zavjese u spojenom komadu. Isto tako napravi na krajnjem rubu druge zavjese, u drugom spojenom komadu.
12 Pedeset petljâ načini na jednoj zavjesi i pedeset petljâ načini na rubu zavjese koja je u drugom spojenom komadu: petlje su držale jednu zavjesu uz drugu.
13 I načini on pedeset kopčâ od zlata i sastavi kopčama zavjese jednu s drugom: tako to postade jedno prebivalište.
14 I načini on zavjese od kozje dlake za šator nad Prebivalištem: načini jedanaest zavjesa.
15 Dužina svake od zavjesa bijaše trideset lakata, a širina svake zavjese četiri lakta: tih jedanaest zavjesa bijahu iste veličine.
16 I spoji on zajedno pet zavjesa, a ostalih šest zavjesa zasebno.
17 I načini pedeset petljâ na rubu krajnje zavjese što je u prvom sastavljenom komadu i pedeset petljâ na rubu zavjese što spaja drugi.
18 I načini pedeset kopča od mjedi da spoji Šator, tako da bude jedno.
19 I načini za Šator pokrov od crveno obojenih ovnujskih koža, a iznad toga pokrov od jazavčjih koža.
20 I načini on za svetište daske od bagremova drva, koje će stajati uspravno.
21 Dužina svake daske bijaše deset lakata, a širina daske lakat i pol.
22 Svaka daska imala je dva klina jednako udaljena jedan od drugoga: tako on načini na svim daskama Prebivališta.
23 I načini on daske za Prebivalište, dvadeset dasaka za južnu stranu, prema jugu.
24 I načini on četrdeset podnožja od srebra pod dvadeset dasaka; dva podnožja pod dasku za njezina dva klina i dva podnožja pod drugu dasku za njezina dva klina.
25 I za drugu stranu Prebivališta, koja je sučelice sjevernom uglu, načini on dvadeset dasaka
26 i njihovih četrdeset podnožja od srebra; dva podnožja pod jednu dasku i dva podnožja pod sljedeću dasku.
27 I za strane Prebivališta okrenute prema zapadu načini on šest dasaka.
28 Dvije daske načini on za uglove na dvije strane Prebivališta.
29 One bijahu sastavljene pri dnu i spojene zajedno s jednim kolutom pri vrhu: tako on učini s njih obje u oba ugla.
30 I bijaše osam dasaka, a njihovih podnožja od srebra šesnaest: pod svakom daskom dva podnožja.
31 I načini on prečke od bagremova drva: pet za daske s jedne strane Prebivališta
32 i pet prečaka za daske s druge strane Prebivališta, i pet prečaka za daske s obje strane Prebivališta okrenute prema zapadu.
33 I načini on srednju prečku da prolazi sredinom dasaka i doseže od jednoga kraja do drugoga.
34 Daske obloži on zlatom, a od zlata im načini i kolute da se u njih smjeste prečke, i obloži prečke zlatom.
35 I načini on zavjesu od modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i od fino predenog lana: izradi ga umjetnički s izvezenim kerubima.
36 Za nju načini on četiri stupa od bagremova drva i obloži ih zlatom: njihove kuke bijahu od zlata; i za njih izli on četiri podnožja od srebra.
37 I načini on zavjesu za ulaz Šatora, od modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i fino predenog lana izvezenog vezom,
38 i njezinih pet stupova s njihovim kukama; i obloži zlatom vrhove stupova i njihove šìpke; no njihovih pet podnožja bijahu od mjedi.
37
1 I načini Besalel Kovčeg od bagremova drva: dva i pol lakta bijaše mu dužina, lakat i pol širina i lakat i pol visina.
2 I obloži ga čistim zlatom iznutra i izvana, a odozgor mu uokolo načini vijenac od zlata.
3 I izli on za nj četiri zlatna koluta da se stave na njegova četiri ugla; dva koluta s jedne strane, i dva koluta s druge strane.
4 I načini motke od bagremova drva i obloži ih zlatom.
5 I umetne motke u kolute na stranicama Kovčega, da se Kovčeg nosi.
6 I načini Prijestolje milosti od čistoga zlata: dva i pol lakta bijaše mu dužina, a lakat i pol širina.
7 Načini i dva keruba od zlata, iskovana od jednoga komada, za oba kraja Prijestolja milosti;
8 jednoga keruba na kraju s jedne strane, a drugoga keruba na drugome kraju s druge strane: na Prijestolju milosti načini on kerube na oba njegova kraja.
9 Kerubi su pružali krila uvis i svojim su krilima prekrivali Prijestolje milosti, licima okrenuti jedan drugome; prema Prijestolju milosti bijahu okrenuta lica kerubâ.
10 I načini on stol od bagremova drva: dva lakta bijaše mu dužina, jedan lakat širina, a lakat i pol visina:
11 i obloži ga čistim zlatom i načini mu zlatan vijenac uokolo.
12 I načini mu uokolo obrub širine dlana, a uokolo po obrubu načini zlatan vijenac.
13 I izli za nj četiri zlatna koluta i stavi te kolute na četiri ugla koji bijahu na njegove četiri noge.
14 Nasuprot obrubu bijahu koluti, kao ležišta motkama za nošenje stola.
15 I načini on motke od bagremova drva i obloži ih zlatom, da se nosi stol.
16 Načini i posuđe što bijaše na stolu, njegove tanjure i njegove žlice, zdjele njegove i poklopce za pokrivanje, od čistoga zlata.
17 Načini on i svijećnjak od čistoga zlata. Svijećnjak je iskovao; njegov stalak i njegove grane, čaške, oglavlja i cvjetovi bijahu od jednoga komada.
18 Šest grana izbija mu sa strana; tri grane s jedne strane svijećnjaka i tri grane s druge strane svijećnjaka.
19 Tri čaške načinjene su poput bademâ, s oglavljem i cvijetom, na prvoj grani, i tri čaške poput bademâ na drugoj grani, s oglavljem i cvijetom: tako je na šest grana koje izbijaju iz svijećnjaka.
20 I bijahu na svijećnjaku četiri čaške načinjene poput bademâ, sa svojim oglavljima i svojim cvjetovima.
21 I oglavlje ispod dvije grane istoga, i oglavlje ispod druge dvije grane istoga, i oglavlje ispod treće dvije grane istoga, za šest grana što izbijaju iz svijećnjaka.
22 Njihova oglavlja i grane bijahu od jednoga komada: sve iskovano od komàda čistoga zlata.
23 I načini on sedam svjetiljaka za nj, i njegove usekače i njegove pepeljare, od čistoga zlata.
24 Načini ga od talenta čistoga zlata, kao i sav njegov pribor.
25 I načini on kadioni žrtvenik od bagremova drva: duljina mu bijaše lakat i lakat širina; bijaše on četverokutan, a visina mu bijaše dva lakta; rogovi mu bijahu jedno s njim.
26 On ga obloži čistim zlatom, kao i njegovu gornju stranu i strane naokolo, i njegove rogove; i načini mu zlatan vijenac uokolo.
27 I načini mu dva zlatna koluta ispod vijenca na dva njegova ugla, s obje njegove strane, da budu ležištem motkama za nošenje.
28 I načini on motke od bagremova drva i obloži ih zlatom.
29 I načini sveto ulje za pomazanje i čisti kâd od miomirisnih mirodija, sastavljen ljekarničkom vještinom.
38
1 I načini on od bagremova drva žrtvenik za žrtvu paljenicu: pet lakata bijaše njegova dužina i pet lakata širina; bijaše četverokutan, visok tri lakta.
2 I načini on rogove na njegova četiri ugla; rogovi bijahu jedno s njim; i obloži ga mjeđu.
3 I načini sav pribor za žrtvenik, lonce i lopatice, i zdjele, i vilice, i žeravnice: sav njegov pribor načini od mjedi.
4 I načini on za žrtvenik rešetku od prepletene mjedi, što od ispod njegova ruba seže do sredine.
5 I izli četiri koluta za četiri ugla mjedene rešetke, da budu ležištem motkama.
6 I načini motke od bagremova drva i obloži ih mjeđu.
7 I umetne on motke u kolute s obje strane žrtvenika da ga se pomoću njih nosi. Žrtvenik je načinio šupalj, od dasaka.
8 I načini on umivaonik od mjedi, s mjedenim podnožjem, od zrcalâ okupljenih ženâ koje se sastajahu kod ulaza Šatora sastanka.
9 I načini on dvorište: s južne strane, u pravcu juga, dvorišne zavjese bijahu od fino predenog lana, duge stotinu lakata,
10 njihovih stupova dvadeset i njihovih mjedenih podnožja dvadeset; kuke na stupovima i njihove šipke bijahu od srebra.
11 I za sjevernu stranu bijahu zavjese od stotinu lakata, nji-
hovih stupova dvadeset i njihovih podnožja od mjedi dvadeset; kuke stupova i njihove šipke bijahu od srebra.
12 I za zapadnu stranu bijahu zavjese od pedeset lakata, njihovih stupova deset i njihovih podnožja deset; kuke stupova i njihove šipke bijahu od srebra.
13 I za istočnu stranu, u pravcu istoka, pedeset lakata.
14 Zavjese s jedne strane vrata bijahu petnaest lakata; njihovih stupova tri i tri podnožja za njih.
15 I za drugu stranu dvorišnog ulaza, s obje strane, bijahu zavjese od petnaest lakata, njihovih stupova tri i tri podnožja za njih.
16 Sve zavjese uokolo dvorišta bijahu od fino predenog lana.
17 Podnožja za stupove bijahu od mjedi; kuke na stupovima i njihove šipke od srebra; i presvlaka na njihovim vrhovima bijaše od srebra; i svi stupovi dvorišta bijahu povezani srebrom.
18 A zavjesa za dvorišna vrata bijaše vezena, od modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i fino predenog lana, dvadeset lakata duga, a po širini visoka pet lakata, u skladu s dvorišnim zavjesama.
19 I njihovih stupova bijaše četiri, s četiri podnožja od mjedi: kuke im bijahu od srebra, i presvlaka na njihovim vrhovima i njihove šipke bijahu od srebra.
20 I svi klinovi Prebivališta, i od dvorišta uokolo, bijahu od mjedi.
21 To je zbroj Prebivališta, to jest Prebivališta svjedočanstva, prema Mojsijevoj zapovijedi pobrojeno za službu Levita, rukom Itamara, sina svećenika Arona.
22 I izradi Besalel, sin Urija, sina Hurova od plemena Judina, sve što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
23 S njim bijaše Aholiab, sin Ahisamakov iz Danova plemena, rezbar, umjetnik i vezilac za modro, grimizno i skrletno predivo i fino predeni lan.
24 Svega zlata što je upotrijebljeno za sav posao na izradi Svetišta, i to zlata od prinosa, bijaše dvadeset i devet talenata i sedam stotina i trideset šekela, prema šekelu Svetišta.
25 A srebra od onih koji su se ubrajali u zajednicu bijaše stotinu talenata i tisuću sedamsto sedamdeset i pet šekela, prema šekelu Svetišta:
26 beka po čovjeku, to jest pola šekela, prema šekelu Svetišta, za svakoga tko se došao ubrojiti, od dvadeset godina i naviše, za šest stotina tri tisuće petsto i pedeset muškaraca.
27 A od stotinu talenata srebra bijahu izlivena podnožja svetišta i podnožja za zavjesu; stotinu podnožja od sto talenata, po talenat za podnožje.
28 A od tisuću sedam stotina sedamdeset i pet šekela načinio je kuke za stupove, obložio im vrhove i povezao ih.
29 Mjedi od prinosa bijaše sedamdeset talenata i dvije tisuće i četiri stotine šekela.
30 Od nje je načinio podnožja za vrata Šatora sastanka, mjedeni žrtvenik i mjedenu rešetku za nj, i sav pribor za žrtvenik,
31 i podnožja za dvorište uokolo i podnožja za dvorišni ulaz, i sve klinove za Prebivalište i sve klinove za dvorište uokolo.
39
1 Od modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva načiniše odjeću za službu u svetištu, i načiniše svetu opravu za Arona; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
2 I načini on oplećak od zlata, modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i fino predenog lana.
3 I iskovaše zlato u tanke pločice i isijekoše ga u niti da ga umjetnički uvezu u modro, grimizno i skrletno predivo i u fini lan.
4 Načiniše i naramenice za nj, da ga spoje zajedno: pomoću dva ruba bijaše spojen zajedno.
5 A pojas njegova oplećka, koji bijaše na njemu, bio je od istoga materijala: od zlata, modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i fino predenog lana; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
6 I umetnuše kamenje oniksa u okvire od zlata i urezaše u njih imena djece Izraelove, kao što se urezuju pečati.
7 I pričvrsti ih on na naramenice oplećka da budu kamenje za spomen djeci Izraelovoj; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
8 I načini on naprsnik umjetničke izrade, kao što je načinjen oplećak: od zlata i od modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i fino predenog lana.
9 Bijaše on četverokutan; naprsnik načiniše dvostruk: dužina mu bijaše pedalj i pedalj širina, i bijaše podvostručen.
10 I umetnuše u nj četiri reda dragoga kamenja. U prvi red rubin, topaz i alem: to bijaše prvi red.
11 U drugi red smaragd, safir i dijamant;
12 u treći red hijacint, ahat i ametist;
13 a u četvrti red krizolit, oniks i jaspis: oni bijahu umetnuti u zlatna ležišta u njihovim okvirima.
14 To kamenje bijaše s imenima djece Izraelove, dvanaest, prema njihovim imenima, poput ureza na pečatu; svaki sa svojim imenom, za dvanaest plemena.
15 Na krajevima naprsnika načiniše lance ispletene od čistoga zlata.
16 I načiniše dvije kopče od zlata i dva zlatna koluta; i pričvrstiše ta dva koluta na dva kraja naprsnika.
17 I staviše oba pletena zlatna lanca u dva koluta na krajevima naprsnika.
18 A druga dva kraja dvaju pletenih lanaca pričvrstiše na one dvije kopče i staviše ih sprijeda na naramenice naprsnika.
19 I načiniše dva prstena od zlata i staviše ih na dva donja ugla naprsnika, uz rub s unutarnje strane oplećka.
20 I načiniše još dva zlatna prstena i postaviše ih dolje s obje strane naprsnika, prema njegovu prednjemu kraju, nasuprot drugim sastavcima, iznad pojasa na oplećku.
21 Tada na naprsnik modrom vrpcom povezaše njegove prstene s prstenima na oplećku, tako da naprsnik stoji iznad pojasa oplećka i da se naprsnik ne odvaja od oplećka; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
22 I načini on izvezeni ogrtač za oplećak, sav od modroga prediva.
23 I bijaše prorez na sredini ogrtača, poput ovratnika na oklopu, s izvezenim rubom uokolo da se ne razdere.
24 I načiniše po rubu ogrtača šípke od modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva i predenog lana.
25 I načiniše zvončiće od čistoga zlata i umetnuše zvončiće među šípke koji bijahu na rubu ogrtača, uokolo između šípaka:
26 zvončić pa šípak, zvončić pa šípak, svuda uokrug po rubu ogrtača, za obavljanje službe u njemu; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
27 I načiniše halje od vezenoga finoga lana za Arona i za njegove sinove,
28 i mitru od finoga lana, i kape od finoga lana, i platnene hlače od finoga lana,
29 i vezeni pojas od predenoga lana i modroga, grimiznoga i skrletnoga prediva; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
30 I načiniše ploču za svetu krunu od čistoga zlata te i na nju, kao što se urezuje u pečat, urezaše: SVETOST GOSPODINU.
31 I privezaše na nju modru vrpcu, da je pričvrste na vrh mitre; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
32 Tako bijaše dovršen sav posao na Prebivalištu Šatora sastanka: djeca Izraelova u svemu postupiše onako kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju; tako učiniše.
33 I doniješe Mojsiju Prebivalište, Šator, i sav njegov pribor, njegove kopče, njegove daske, njegove prečke, i njegove stupove, i njegova podnožja,
34 i pokrov od crveno obojenih ovnujskih koža, i pokrov od jazavčjih koža, i zavjesu za prekrivanje,
35 Kovčeg svjedočanstva i njegove motke, i Prijestolje milosti,
36 stol i sav njegov pribor, i prikazni kruh,
37 čisti svijećnjak s njegovim svjetiljkama, i to sa svjetiljkama složenim u red, i sav njegov pribor, i ulje za svijetlo,
38 i zlatni žrtvenik, i ulje za pomazanje, i miomirisni kâd, i zavjesu za vrata šatora,
39 mjedeni žrtvenik i njegovu rešetku od mjedi, njegove motke i sav njegov pribor, umivaonik i njegovo postolje,
40 zavjese dvorišta, njegove stupove i njihova podnožja, i zavjesu za dvorišni ulaz, njezine konopce i njezine klinove, i sav pribor za službu u Prebivalištu, za Šator sastanka,
41 opravu za služenje, za vršenje službe u svetištu, i svetu opravu za svećenika Arona, i opravu za njegove sinove, da obavljaju svećeničku službu.
42 Prema svemu onome što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju, tako su djeca Izraelova obavila sav posao.
43 I pregleda Mojsije sve što je urađeno, i gle, bijahu učinili onako kako je GOSPODIN bio zapovjedio, upravo tako bijahu učinili; i blagoslovi ih Mojsije.
40
1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:
2 “Prvoga dana prvoga mjeseca podigni Prebivalište Šatora sastanka.
3 I stavi u nj Kovčeg svjedočanstva i zakloni Kovčeg zavjesom.
4 I unesi stol te uredi ono što na njemu treba urediti, i unesi svijećnjak i zapali njegove svjetiljke.
5 I postavi zlatni žrtvenik za kađenje pred Kovčeg svjedočanstva i postavi zastor na ulaz u Prebivalište.
6 I postavi žrtvenik za žrtvu paljenicu pred vrata Prebivališta Šatora sastanka.
7 I postavi umivaonik između Šatora sastanka i žrtvenika te u nj ulij vode.
8 I postavi uokolo dvorište i objesi zastor na dvorišni ulaz.
9 I uzmi ulje za pomazanje te pomaži Prebivalište i sve što je u njemu; i posveti ga, i sav njegov pribor, i bit će sveto.
10 Pomaži i žrtvenik za žrtvu paljenicu, i sav njegov pribor, te posveti žrtvenik; i žrtvenik će biti presvet.
11 Pomaži i umivaonik i njegovo postolje i posveti ga.
12 I dovedi Arona i njegove sinove do ulaza u Šator sastanka i operi ih vodom.
13 I odjeni Arona u svetu opravu te ga pomaži i posveti da mi služi u svećeničkoj službi.
14 Zatim dovedi njegove sinove i odjeni ih u halje;
15 i posveti ih, kao što si posvetio njihova oca, da mi služe u svećeničkoj službi; jer će njihovo pomazanje biti trajno svećenstvo tijekom svih njihovih naraštaja.”
16 Mojsije tako učini: onako kako mu je GOSPODIN zapovjedio, tako on učini.
17 U prvome mjesecu druge godine, prvoga dana u mjesecu, Prebivalište bijaše podignuto.
18 I podigne Mojsije Prebivalište i učvrsti mu podnožja i uspravi njegove daske, postavi prečke i podigne mu stupove.
19 I razape šator nad Prebivalištem, a iznad njega postavi pokrov Šatora; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
20 I uze Svjedočanstvo i stavi ga u Kovčeg, postavi motke na Kovčeg i položi Prijestolje milosti na vrh Kovčega.
21 I unese Kovčeg u Prebivalište, objesi zavjesu za zaklanjanje i zakloni Kovčeg svjedočanstva; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
22 I postavi stol u Šator sastanka, sa sjeverne strane Prebivališta, izvan zavjese.
23 I poslaga na njemu kruh pred GOSPODINOM; kao što GOSPODIN bijaše zapovjedio Mojsiju.
24 I stavi svijećnjak u Šator sastanka nasuprot stolu, s južne strane Prebivališta.
25 I upali svjetiljke pred GOSPODINOM; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
26 I stavi on zlatni žrtvenik u Šator sastanka, pred zavjesu,
27 i zapali na njemu miomirisni kâd; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
28 I stavi zavjesu na vrata Prebivališta.
29 I postavi kod ulaza u Prebivalište Šatora sastanka žrtvenik za žrtvu paljenicu te prinese na njemu žrtvu paljenicu i jestivu žrtvu; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
30 Umivaonik postavi između Šatora sastanka i žrtvenika te nalije u nj vode za pranje.
31 Kod njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i noge:
32 prali su se kada su ulazili u Šator sastanka i kada su pristupali žrtveniku; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
33 I podigne on dvorište uokolo Prebivališta i žrtvenika te postavi zavjesu na dvorišnom ulazu. Tako je Mojsije dovršio posao.
34 Tada oblak prekri Šator sastanka i slava GOSPODINOVA ispuni Prebivalište.
35 I nije mogao Mojsije ući u Šator sastanka, zato što se na njemu nalazio oblak i slava je GOSPODINOVA ispunjavala Prebivalište.
36 A kada bi se oblak podigao nad Prebivalištem, djeca Izraelova bi kretala na sva svoja putovanja;
37 ali ako se oblak ne bi podigao, tada ona ne bi kretala na put do dana dok se on ne bi podigao.
38 Jer oblak GOSPODINOV bijaše nad Prebivalištem danju, a noću bijaše na njemu oganj, na oči svemu domu Izraelovu za svih njihovih putovanja.