03 Treća knjiga Mojsijeva LEVITSKI ZAKONIK

1

1 I pozva GOSPODIN Mojsija te mu prozbori iz Šatora sastanka govoreći:

2 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: Ako tko od vas donese prinos GOSPODINU, svoj ćete prinos prinositi od stoke, to jest od krda i od stada.

3 “Ako njegov prinos bude žrtva paljenica od govedâ, neka prinese muško bez mane: neka je prinese dragovoljno kod ulaza Šatora sastanka pred GOSPODINOM.

4 I neka stavi svoju ruku na glavu žrtve paljenice i bit će primljena za njega, da ostvari okajanje za nj.

5 I neka zakolje junca pred GOSPODINOM; i neka svećenici, Aronovi sinovi, prinesu krv i neka poškrope krvlju uokolo po žrtveniku koji je kod ulaza Šatora sastanka.

6 On neka odere žrtvu paljenicu i rasiječe je na komade.

7 “I neka sinovi svećenika Arona nalože vatru pod žrtvenikom i neka poredaju drva na vatru:

8 i neka svećenici, Aronovi sinovi, poslože dijelove, glavu i loj, na drvo što je na vatri na žrtveniku.

9 Ali njegove nutarnje dijelove i noge neka opere u vodi; i svećenik će sve spaliti na žrtveniku kao žrtvu paljenicu, žrtvu ognjem prinesenu, na ugodan miris GOSPODINU.

10 Ako je njegov prinos za žrtvu paljenicu od sitne stoke, to jest od ovaca ili od koza, neka dovede muško bez mane.

11 I neka ga zakolje pred GOSPODINOM sa sjeverne strane žrtvenika; i neka svećenici, Aronovi sinovi, njegovom krvlju poškrope uokolo po žrtveniku.

12 I neka ga rasiječe na komade, s njegovom glavom i lojem; i neka ih svećenik poslaže na drva što su na ognju koji je na žrtveniku.

13 No neka nutarnje dijelove i noge ispere vodom; i neka svećenik sve to prinese i spali na žrtveniku. To je žrtva paljenica, žrtva ognjem prinesena, na ugodan miris GOSPODINU.

14 A ako žrtva paljenica za njegov prinos GOSPODINU bude od ptica, neka on kao svoj prinos donese od grlica ili od mladih golubova.

15 I neka ga svećenik donese k žrtveniku, zavrne mu vrat, otkine glavu i spali ga na žrtveniku; krv neka mu iscijedi pokraj žrtvenika.

16 I neka mu otrgne gušu s perjem i baci je kraj žrtvenika s istočne strane, na mjesto za pepeo.

17 I neka ga rasiječe uzduž krilâ, ali neka to ne razdvaja; i neka ga svećenik spali na žrtveniku, na drvima što su na ognju: to je žrtva paljenica, žrtva ognjem prinesena, na ugodan miris GOSPODINU.”

2

1 “Kada netko želi prinijeti jestivi prinos GOSPODINU, neka njegov prinos bude od finoga brašna; i neka ga prelije uljem i na nj stavi tamjana.

2 I neka to donese Aronovim sinovima, svećenicima; i neka od toga uzme šaku brašna, i njegova ulja, sa svim njegovim tamjanom; i neka to svećenik spali na žrtveniku kao njezin spomen, kao žrtvu ognjem prinesenu, na ugodan miris GOSPODINU.

3 A ostatak jestivoga prinosa neka bude Aronov i njegovih sinova: to je nešto najsvetije od prinosa koji se GOSPODINU prinose ognjem.

4 A ako na žrtvu prineseš jestivi prinos ispečen u peći, neka to budu beskvasne pogače od finoga brašna izmiješene s uljem ili beskvasne prevrte premazane uljem.

5 A ako je tvoja žrtva jestivi prinos pečen u tavi, neka bude od finog neukvasanog brašna umiješenog s uljem.

6 Razdijeli je u komade i izlij ulje po njoj: to je jestivi prinos.

7 Ako tvoja žrtva bude jestivi prinos pržen u tignju, neka bude spravljen od finoga brašna s uljem.

8 I donesi jestivi prinos načinjen od svega toga GOSPODINU; a kada se preda svećeniku, on neka ga donese do žrtvenika.

9 I neka svećenik uzme od jestivog prinosa spomen na nj i neka to spali na žrtveniku: to je žrtva ognjem prinesena, na ugodan miris GOSPODINU.

10 A ono što ostane od jestive žrtve neka bude Aronovo i njegovih sinova: to je nešto najsvetije od prinosâ koji se GOSPODINU prinose ognjem.

11 “Nijedan jestivi prinos koji ćete donositi GOSPODINU neka ne bude spravljen s kvascem; jer ne smiješ spaljivati kvasac, kao ni med, ni u jednom prinosu koji ognjem prinosiš GOSPODINU.

12 Prinosite ih GOSPODINU kao prinos prvih plodova, no ne smije ih se paliti na žrtveniku na ugodan miris.

13 Svaku žrtvu svog jestivog prinosa začini solju; nemoj dopustiti da na tvom jestivom prinosu nedostaje soli saveza tvoga Boga: sa svim svojim prinosima prinosi i sol.

14 Ako prinosiš GOSPODINU jestivi prinos od svojih prvih plodova, za jestivi prinos od svojih prvih plodova prinesi zeleno klasje sušeno uz vatru, to jest zrnje stučeno od punih klasova.

15 I izlij po tome ulje i stavi tamjan po njemu: to je jestivi prinos.

16 I neka svećenik spali spomen od toga, dio njezina stučena zrnja i dio njezina ulja, sa svim njezinim tamjanom: to je žrtva ognjem prinesena GOSPODINU.”

3

1 “Ako njegova žrtva bude pomirbeni prinos, ako je prinosi od govedâ, bilo ono muško ili žensko, neka pred GOSPODINOM prinosi ono što je bez mane.

2 I neka položi svoju ruku na glavu svoje žrtve i zakolje je kod ulaza Šatora sastanka; i neka Aronovi sinovi, svećenici, poškrope krvlju naokolo po žrtveniku.

3 I neka od žrtve pomirbenog prinosa GOSPODINU ognjem na žrtvu prinese loj koji prekriva nutrinu, i sav loj koji je na iznutricama,

4 i oba bubrega s lojem koji je na njima uz slabine, i mrežicu nad jetrom: to neka odvoji zajedno s bubrezima.

5 I neka to Aronovi sinovi spale na žrtveniku, na žrtvi paljenici koja je na drvima što su na ognju: to je žrtva ognjem prinesena, na ugodan miris GOSPODINU.

6 “Ako njegov prinos za žrtvu pomirnicu GOSPODINU bude od sitne stoke, neka prinese muško ili žensko bez mane.

7 Ako kao svoj dar prinosi janje, neka ga prinese pred GOSPODINOM.

8 I neka stavi ruku na glavu svoje žrtve i neka je zakolje ispred Šatora sastanka; i neka Aronovi sinovi njezinu krv poprskaju uokolo po žrtveniku.

9 I neka od žrtve pomirnice prinese žrtvu ognjem prinesenu GOSPODINU: njezin loj, i sav tusti rep, koji neka odvoji tik do kralježnice; i loj koji prekriva nutrinu, i sav loj koji je na crijevima,

10 i oba bubrega s lojem koji je na njima uz slabine i mrežicu nad jetrom: to neka odvoji zajedno s bubrezima.

11 I neka svećenik to spali na žrtveniku: to je jelo žrtve ognjem prinesene GOSPODINU.

12 A ako njegov prinos bude koza, neka je prinese pred GOSPODINOM.

13 Neka položi ruku na njezinu glavu i neka je zakolje ispred Šatora sastanka; i neka Aronovi sinovi poprskaju njezinu krv uokolo po žrtveniku.

14 I neka on od nje prinese svoj prinos, to jest žrtvu ognjem prinesenu GOSPODINU; loj koji prekriva nutrinu, i sav loj koji je na iznutricama,

15 i oba bubrega s lojem koji je na njima uz slabine i mrežicu nad jetrom: to neka odvoji zajedno s bubrezima.

16 I neka svećenik spali to na žrtveniku: to je jelo žrtve ognjem prinesene na ugodan miris: sav loj pripada GOSPODINU.

17 To neka bude trajna odredba za vaše naraštaje u svim vašim prebivalištima, da ne jedete ni loja ni krvi.”

4

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju govoreći:

2 “Reci djeci Izraelovoj: Ako neka duša iz neznanja sagriješi protiv bilo koje od GOSPODINOVIH zapovijedi u pogledu onoga što se ne smije činiti, i postupi protivno bilo kojoj od njih:

3 ako svećenik koji je pomazan griješi jednako kao što griješi narod, neka za svoj grijeh koji je počinio prinese GOSPODINU mladoga junca bez mane, kao žrtvu za grijeh.

4 I neka dovede junca do ulaza Šatora sastanka pred GOSPODINA; i neka položi ruku na glavu juncu i neka zakolje junca pred GOSPODINOM.

5 I neka svećenik koji je pomazan uzme od junčeve krvi i donese je do Šatora sastanka.

6 I neka svećenik umoči svoj prst u krv i poškropi krvlju sedam puta pred GOSPODINOM, ispred zavjese Svetišta.

7 I neka svećenik stavi nešto te krvi na rogove žrtvenika za miomirisni kâd pred GOSPODINOM, koji je u Šatoru sastanka, a svu krv od junca neka izlije kod podnožja žrtvenika za žrtvu paljenicu, koji je kod ulaza Šatora sastanka.

8 I neka od toga za žrtvu za grijeh odvoji sav loj od junca, loj koji prekriva nutrinu, i sav loj koji je na crijevima,

9 i oba bubrega s lojem koji je na njima uz slabine i mrežicu nad jetrom: to neka odvoji zajedno s bubrezima,

10 onako kako se uzima od junca za žrtvu pomirnicu; i neka ih svećenik spali na žrtveniku za žrtvu paljenicu.

11 A kožu od junca, i sve njegovo meso zajedno s glavom i nogama, i njegovu utrobu, i izmet,

12 dakle cijeloga junca, neka iznese na čisto mjesto izvan tabora, gdje se sipa pepeo, i spali ga ognjem na drvima; neka se spali tamo gdje se sipa pepeo.

13 “A ako sva zajednica Izraelova sagriješi zbog neznanja i to bude skriveno pred očima zajednice, to jest učine nešto protiv bilo koje od GOSPODINOVIH zapovijedi u pogledu onoga što se ne smije činiti i budu krivi,

14 neka tada, kada se dozna za grijeh kojim su sagriješili, zajednica prinese mladoga junca za grijeh i dovede ga pred Šator sastanka.

15 I neka starješine zajednice pred GOSPODINOM polože ruke na glavu juncu i neka se junca zakolje pred GOSPODINOM.

16 I neka svećenik koji je pomazan donese junčevu krv do Šatora sastanka;

17 i neka svećenik umoči svoj prst u dio te krvi i neka njome poškropi sedam puta pred GOSPODINOM, to jest ispred zavjese.

18 I neka dio te krvi stavi na rogove žrtvenika koji je pred GOSPODINOM u Šatoru sastanka, i neka svu preostalu krv izlije pri podnožju žrtvenika za žrtvu paljenicu, koji je kod ulaza Šatora sastanka.

19 I neka uzme sav njegov loj i spali ga na žrtveniku.

20 Neka s tim juncem postupi kao što je postupio s juncem žrtve za grijeh; tako neka učini i s njim; i neka svećenik obavi pomirenje za njih i bit će im oprošteno.

21 I neka odnese junca izvan tabora i spali ga kao što je spalio i onoga prvoga junca: to je žrtva za grijeh zajednice.

22 “Kada neki poglavar sagriješi i iz neznanja učini nešto protiv bilo koje od zapovijedi GOSPODINA, Boga svojega, ono što se ne smije činiti, i bude kriv;

23 ili ako dozna za svoj grijeh kojim je sagriješio, neka kao svoj prinos dovede muško jare bez mane,

24 i neka položi svoju ruku na glavu jaretu i neka ga zakolje na mjestu gdje pred GOSPODINOM kolju žrtvu paljenicu: to je žrtva za grijeh.

25 I neka svećenik svojim prstom uzme od krvi žrtve za grijeh i stavi je na rogove žrtvenika za žrtvu paljenicu, i neka njegovu krv izlije kod podnožja žrtvenika za žrtvu paljenicu.

26 I neka spali sav njegov loj na žrtveniku, kao i loj žrtve za pomirenje; i neka svećenik obavi pomirenje za njega u pogledu njegova grijeha, i bit će mu oprošteno.

27 ‘Ako itko od običnoga puka sagriješi iz neznanja učinivši nešto protiv bilo koje od GOSPODINOVIH zapovijedi, ono što se ne smije činiti, i bude kriv;

28 ili ako dozna za svoj grijeh kojim je sagriješio, neka tada dovede svoj prinos, žensko jare bez mane, za grijeh kojim je sagriješio.

29 I neka položi svoju ruku na glavu žrtve za grijeh i neka žrtvu za grijeh zakolje na mjestu za žrtvu paljenicu.

30 I neka svećenik svojim prstom uzme od te krvi i stavi je na rogove žrtvenika za žrtvu paljenicu, a svu ostalu krv neka izlije kod podnožja žrtvenika.

31 I neka uzme sav njegov loj, kao što se uzima loj sa žrtve pomirnice, i neka ga svećenik spali na žrtveniku za miomirisni kâd GOSPODINU; i neka svećenik obavi pomirenje za nj, i bit će mu oprošteno.

32 Ako dovede janje za žrtvu za grijeh, neka dovede žensko bez mane.

33 I neka položi svoju ruku na glavu žrtve za grijeh i neka je zakolje kao žrtvu za grijeh na mjestu gdje kolju žrtvu paljenicu.

34 I neka svećenik svojim prstom uzme od krvi žrtve za grijeh i stavi je na rogove žrtvenika za žrtvu paljenicu, a svu ostalu krv neka izlije kod podnožja žrtvenika.

35 I neka ukloni sav njezin loj, kao što se uzima loj sa žrtve pomirnice, i neka ih svećenik spali na žrtveniku, kao što se ognjem prinose žrtve GOSPODINU; i neka svećenik obavi pomirenje za njegov grijeh koji je počinio, i bit će mu oprošteno.”

5

1 “Ako neka duša sagriješi tako što čuje proklinjanje i bude mu svjedokom, bilo da je sâm vidio ili za to saznao, ako to ne izvijesti, nosit će svoju krivicu.

2 Ili, ako koja duša dotakne išta nečisto: bilo strvinu nečiste životinje, ili strvinu nečiste stoke, ili strvinu nečista gmizavca, ako mu to i ostane skriveno, i on će biti nečist i kriv.

3 Ili, ako dotakne ljudsku nečistoću, što god bila ta nečistoća kojom se onečistio, i to mu bude skriveno, kada za to sazna, bit će kriv.

4 Ili, ako se neka duša zakune zarekavši se svojim usnama da će učiniti što zlo ili dobro, što god bilo to što se čovjek zakleo, premda mu i bude skriveno, kada za to sazna bit će kriv u jednome od toga.

5 Kada, dakle, bude kriv za jedno od toga, neka prizna da je u tome sagriješio:

6 neka za svoj grijeh kojim je sagriješio dovede GOSPODINU prinos za prekršaj, to jest ženku od sitne stoke, janje ili jare za žrtvu za grijeh; i neka svećenik obavi pomirenje za njega u pogledu njegova grijeha.

7 “Ako ne bi mogao prinijeti janje, neka za prekršaj koji je počinio donese GOSPODINU dvije grlice ili dva mlada goluba: jedno kao žrtvu za grijeh, a drugo za žrtvu paljenicu.

8 I neka ih donese svećeniku, koji neka najprije prinese ono što se žrtvuje za grijeh, i neka tome zavrne vrat i otkine glavu, ali neka je ne odvaja.

9 I neka krvlju žrtve za grijeh poškropi žrtvenik sa strane, a ostatak krvi neka iscijedi pri podnožju žrtvenika: to je žrtva za grijeh.

10 I neka drugu prinese kao žrtvu paljenicu, prema običaju, i neka svećenik obavi pomirenje za njega, za grijeh kojim je sagriješio, i bit će mu oprošteno.

11 Ako ne bi mogao donijeti dvije grlice ili dva mlada goluba, neka tada taj koji je sagriješio kao žrtvu za grijeh prinese desetinu efe finoga brašna; neka je uljem ne polijeva i ne stavlja na nju tamjan, jer je to žrtva za grijeh.

12 Neka to tada donese svećeniku, i neka svećenik uzme šaku toga, kao spomen na to, i neka to spali na žrtveniku kao žrtve koje se ognjem prinose GOSPODINU: to je žrtva za grijeh.

13 I neka svećenik obavi pomirenje za nj u p

0gledu njegova grijeha kojim je sagriješio u jednom od onoga, i bit će mu oprošteno: ostatak neka bude svećenikov kao jestivi prinos.”

14 I prozbori GOSPODIN Mojsiju govoreći:

15 “Ako koja duša počini prekršaj i u neznanju sagriješi u pogledu onoga što je sveto GOSPODINU, neka on tada za svoj prekršaj GOSPODINU, kao žrtvu za prekršaj, prinese iz stada ovna bez mane, prema tvojoj procjeni u srebrnim šekelima, prema šekelu Svetišta.

16 I neka nadoknadi štetu koju je počinio u pogledu svetoga i neka tome još doda petinu te preda to svećeniku; i neka svećenik s ovnom žrtve za prekršaj obavi pomirenje za nj, i bit će mu oprošteno.

17 I ako koja duša sagriješi i počini išta od onoga što je po GOSPODINOVIM zapovijedima zabranjeno činiti; premda to nije znao ipak je kriv, i nosit će svoju krivicu.

18 Neka kao žrtvu za grijeh dovede svećeniku iz stada ovna bez mane, prema tvojoj procjeni; i neka svećenik obavi pomirenje za nj u pogledu njegova neznanja u kojem je pogriješio a da to nije znao, i bit će mu oprošteno.

19 To je žrtva za prekršaj: on se doista ogriješio o GOSPODINA.”

6

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju govoreći:

2 “Ako neka duša sagriješi i ogriješi se o GOSPODINA te slaže svome bližnjemu u pogledu onoga što mu je povjereno na čuvanje, ili u zajedništvu, ili u onome što je silom oduzeto, ili pak prevari svoga bližnjega,

3 ili pronađe ono što je izgubljeno i slaže u pogledu toga i lažno se zakune, u bilo čemu od svega toga što čovjek učini sagriješivši u tome,

4 neka zbog toga što je tako sagriješio, i kriv je, nadoknadi to što je nasilno oduzeo, ili ono što je prijevarom stekao, ili ono što mu je bilo povjereno na čuvanje, ili izgubljenu stvar koju je našao,

5 ili sve za što se bio lažno zakleo. Na dan prinošenja žrtve za prekršaj neka vrati u cijelosti, i tome još doda petinu, i preda onome kome to pripada.

6 I neka iz stada dovede svećeniku svoj prinos za prekršaj GOSPODINU, ovna bez mane, prema tvojoj procjeni, kao prinos za prekršaj;

7 i neka svećenik za njega obavi pomirenje pred GOSPODINOM, i bit će mu oprošteno za bilo što od svega što je učinio sagriješivši u tome.”

8 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

9 “Zapovijedi Aronu i njegovim sinovima: Ovo je zakon za žrtvu paljenicu: to je žrtva paljenica, zato što izgara na žrtveniku svu noć do jutra; i neka oganj trajno gori na žrtveniku.

10 I neka svećenik odjene svoju lanenu halju i neka na tijelo navuče svoje lanene hlače; i neka uzme pepeo koji je oganj spalio sa žrtvom paljenicom na žrtveniku i neka ga stavi kraj žrtvenika.

11 I neka on skine svoju opravu i odjene drugu odjeću te odnese pepeo na čisto mjesto izvan tabora.

12 A oganj na žrtveniku neka gori u njemu, neka se ne gasi: neka svećenik svakoga jutra pali drva na njemu i neka na nj poslaže žrtvu paljenicu; i neka na njemu spaljuje loj pomirbenih žrtava.

13 Oganj neka uvijek gori na žrtveniku; neka se nikada ne gasi.

14 “A ovo je zakon za jestivi prinos: Aronovi sinovi neka ga prinose pred GOSPODINOM, ispred žrtvenika.

15 I neka on uzme pregršt od toga, od brašna jestivog prinosa i od njegova ulja, i sav tamjan koji je na jestivom prinosu, i neka to, kao spomen na nj, spali na žrtveniku, na ugodan miris GOSPODINU.

16 A ostatak toga neka pojedu Aron i njegovi sinovi: neka se to pojede s beskvasnim kruhom na svetome mjestu; neka to jedu u dvorištu Šatora sastanka.

17 Neka se to ne peče s kvascem. To im dadoh kao njihov dio od mojih prinosa koji se ognjem prinose; to je najsvetije, kao i žrtva za grijeh i kao žrtva za prijestup.

18 Svi muški između djece Aronove neka jedu od toga. To neka je dovijeka propis u vašim naraštajima u pogledu GOSPODINOVIH žrtava koje se prinose ognjem: svatko tko ih se dotakne, bit će svet.”

19 I prozbori GOSPODIN Mojsiju govoreći:

20 “Ovo je prinos koji će Aron i njegovi sinovi prinijeti GOSPODINU na dan kada on bude pomazan: desetina efe finoga brašna za trajni jestivi prinos, pola od toga ujutro i pola od toga uvečer.

21 Neka bude spravljeno s uljem u tavi; a kada bude pečeno, unesi je unutra: pečene komade jestivog prinosa prinesi na ugodan miris GOSPODINU.

22 Neka to prinosi svećenik od njegovih sinova, koji je pomazan namjesto njega: to je propis GOSPODINOV dovijeka; neka se to potpuno spali.

23 Jer svaki jestivi prinos koji se prinosi za svećenika treba potpuno spaliti: neka se ne jede.”

24 I prozbori GOSPODIN Mojsiju govoreći:

25 “Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovo je zakon o žrtvi za grijeh: Žrtvu za grijeh neka se zakolje pred GOSPODINOM na mjestu na kojemu je zaklana žrtva paljenica: to je najsvetije.

26 Neka je jede svećenik koji je prinosi za grijeh: neka se jede na svetome mjestu, u dvorištu Šatora sastanka.

27 Što god se dotakne njezina mesa, bit će sveto; a ako se krvlju od nje poprska ikakva odjeća, to što je poprskano operi na svetome mjestu.

28 Ali zemljanu posudu u kojoj je kuhana treba razbiti; a ako se kuhalo u mjedenoj posudi, nju treba istrljati i isprati u vodi.

29 Svi muški među svećenicima neka jedu od nje: to je najsvetije.

30 Nijedna žrtva za grijeh, od koje je imalo krvi uneseno u Šator sastanka da se time obavlja pomirenje u Svetištu, neka se ne jede: neka je se spali u ognju.”

7

1 “Jednak je i zakon u pogledu žrtve za prekršaj: to je nešto najsvetije.

2 Na mjestu gdje kolju žrtvu paljenicu neka kolju i žrtvu za prekršaj: njezinom krvlju neka poprska naokolo po žrtveniku.

3 I neka prinese sav loj s nje: tusti rep, i loj koji prekriva nutrinu,

4 i oba bubrega s lojem koji je na njima uz slabine, i mrežicu koja je iznad jetre, s bubrezima, neka to odstrani.

5 I neka ih svećenik spali na žrtveniku kao žrtvu ognjem prinesenu GOSPODINU: to je žrtva za prijestup.

6 Svaki muškarac među svećenicima neka jede od nje. Neka se jede na svetome mjestu: to je najsvetije.

7 Kao i žrtva za grijeh, takva je i žrtva za prijestup; jedan je zakon za njih: neka ona pripadne svećeniku koji njome provodi pomirenje.

8 Što se tiče svećenika koji prinosi bilo čiju žrtvu paljenicu, tome svećeniku neka pripadne koža žrtve paljenice koju je prinio.

9 I svaki jestivi prinos pečen u peći, i sve što je pripravljeno u tignju i u tavi, neka pripadne svećeniku koji to prinosi.

10 I svaki jestivi prinos pomiješan s uljem, i suhi, neka pripadne svim Aronovim sinovima; koliko jednom, toliko i drugom.

11 “A ovo je propis za prinošenje žrtava pomirnica, koje će prinositi GOSPODINU.

12 Ako je prinosi za zahvalu, neka sa žrtvom zahvalnicom prinese beskvasne pogače izmiješene s uljem, i beskvasne prevrte premazane uljem, i pržene kolače od finoga brašna izmiješena s uljem.

13 Uz kolače neka kao svoj prinos sa žrtvom zahvalnicom svojih pomirbenih žrtava prinese ukvasani kruh.

14 Od toga neka prinese po jedno od cjelokupne žrtve kao podizani prinos GOSPODINU, i neka to pripadne svećeniku koji je škropio krvlju pomirbenih žrtava.

15 A meso žrtve njegovih pomirbenih žrtava za zahvalu neka se pojede istoga dana kada je žrtvovano; neka on ništa od toga ne ostavlja do jutra.

16 No ako žrtva od njegova prinosa bude zavjet, ili dragovoljni prinos, neka se pojede istoga dana kada on prinosi svoju žrtvu; i neka se idućega dana pojede i ono što preostane.

17 Ali preostalo meso od žrtve neka se treći dan spali ognjem.

18 Ako bi se išta od mesa njegovih pomirbenih prinosa jelo treći dan, ona neće biti prihvaćena, niti će se uračunati onome tko je prinosi: bit će to gadost, a duša koja od toga jede nosit će svoj grijeh.

19 I meso koje se dotakne ičega nečistoga neka se ne jede, neka se ognjem spali; a što se tiče ostalog mesa, neka od njega jedu svi koji su čisti.

20 Ali duša koja jede od mesa pomirbenih prinosa, koje pripada GOSPODINU, i na sebi nosi svoju nečistoću, ta duša neka se ukloni iz svoga naroda.

21 Štoviše, duša koja dotakne išta nečisto, kao što je to ljudska nečist, ili ikoju nečistu životinju, ili išta gadno i nečisto, i jede od mesa pomirbenih žrtava, koje pripada GOSPODINU, i ta duša neka se ukloni iz svoga naroda.”

22 I prozbori GOSPODIN Mojsiju govoreći:

23 “Reci djeci Izraelovoj: Nemojte jesti nikakvu vrst loja: ni volujskoga, ni ovčjega, ni kozjega.

24 Loj od životinje koja ugine sama od sebe, i loj od one koju razderu divlje zvijeri, može se upotrijebiti za bilo što, ali ga nipošto nemojte jesti.

25 Jer tko god jede loj od životinje koju ognjem prinose na žrtvu GOSPODINU, dušu koja to jede neka se ukloni iz njezina naroda.

26 Štoviše, ne jedite nikakvu vrst krvi, bilo od ptica ili od živine, ni u kojem od svojih prebivališta.

27 Koja god duša bi jela bilo kakvu krv, i ta duša neka se ukloni iz svoga naroda.”

28 I prozbori GOSPODIN Mojsiju govoreći:

29 “Reci djeci Izraelovoj: Onaj tko na žrtvu prinosi svoje pomirbene prinose GOSPODINU, neka GOSPODINU donese prinos od žrtve svojih pomirbenih prinosa.

30 Vlastitim rukama neka donese GOSPODINOVE prinose koji se prinose ognjem; neka donese loj s grudima, da se grudima maše na obrtani prinos pred GOSPODINOM.

31 I neka svećenik spali loj na žrtveniku; ali grudi neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima.

32 I desnu plećku ćete dati svećeniku kao obrtani prinos od svojih pomirbenih prinosa.

33 Onome između Aronovih sinova koji prinese krv i loj pomirbenih prinosa neka kao udio pripadne desna plećka.

34 Jer grudi za obrtanje i plećku za podizanje uzeo sam djeci Izraelovoj od njihovih pomirbenih žrtava i odredbom ih dao svećeniku Aronu i njegovim sinovima među djecom Izraelovom dovijeka.”

35 To je udio Aronova pomazanja i pomazanja njegovih sinova od prinosa koji se GOSPODINU prinose ognjem, u dan kad ih je on uveo da služe GOSPODINU u svećeničkoj službi;

36 ono što je GOSPODIN, u dan kad ih je pomazao, odredbom zapovjedio da im daju djeca Izraelova dovijeka tijekom njihovih naraštaja.

37 To je zakon za žrtvu paljenicu, za jestivi prinos i za prinos za grijeh, i prinos za prekršaj, i za posvećenjâ, i za pomirbene prinose,

38 koji je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju na brdu Sinaju u dan kada je djeci Izraelovoj zapovjedio da prinose svoje žrtve GOSPODINU, u Sinajskoj pustari.

8

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Uzmi Arona i s njim njegove sinove, i opravu, i ulje pomazanja, i junca žrtve za grijeh, i dva ovna, i košaru beskvasnoga kruha,

3 i okupi svu zajednicu kod ulaza Šatora sastanka.”

4 I učini Mojsije tako kako mu je GOSPODIN zapovjedio; i okupi se zajednica kod ulaza Šatora sastanka.

5 I reče Mojsije zajednici: “Ovo je ono što je GOSPODIN zapovjedio da se učini.”

6 I dovede Mojsije Arona i njegove sinove i opra ih vodom.

7 I stavi na nj halju, i opasa ga pojasom, i odjene ga u opravu, i stavi mu oplećak, i opasa ga pojasom od oplećka i priveza ga na nj.

8 I stavi na nj naprsnik, a u naprsnik umetne Urim i Tumim.

9 I stavi mu mitru na glavu, a na mitru, to jest njemu s prednje strane, stavi zlatnu pločicu, svetu krunu; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

10 I uze Mojsije ulje za pomazanje i pomaza Prebivalište i sve što bijaše u njemu, i posveti ih.

11 I poškropi on njime sedam puta po žrtveniku, i pomaza žrtvenik i sav njegov pribor, i umivaonik i njegovo postolje, da ih posveti.

12 I izli ulje pomazanja na Aronovu glavu, i pomaza ga da ga posveti.

13 Potom Mojsije privede Aronove sinove, odjene ih u halje, opasa ih pojasima i stavi im kape; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

14 I dovede on junca žrtve za grijeh, a Aron i njegovi sinovi položiše svoje ruke na glavu juncu žrtve za grijeh.

15 I zakla ga Mojsije, i uze krvi i svojim je prstom nanese uokolo na rogove žrtvenika; i pročisti žrtvenik, i izli krv kod podnožja žrtvenika i posveti ga, da se na njemu obavlja pomirenje.

16 I uze Mojsije sav loj koji bijaše na iznutricama, i mrežicu iznad jetre, i oba bubrega i njihov loj, i spali to na žrtveniku.

17 Ali junca i njegovu kožu, njegovo meso i njegov izmet, spali ognjem izvan tabora; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

18 Potom dovede ovna za žrtvu paljenicu, a Aron i njegovi sinovi položiše svoje ruke na glavu ovnu.

19 I zakla ga; i poškropi Mojsije krvlju uokolo po žrtveniku.

20 Zatim isiječe on ovna na komade; i spali Mojsije glavu, i komade, i loj.

21 I ispra u vodi crijeva i noge; i spali Mojsije cijeloga ovna na žrtveniku: to bijaše žrtva paljenica na ugodan miris, žrtva koja se ognjem prinosi GOSPODINU; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

22 Potom dovede drugoga ovna, ovna za posvećenje, a Aron i njegovi sinovi položiše svoje ruke na glavu ovnu.

23 I zakla ga; i uze Mojsije njegove krvi i nanese je na vrh Aronova desna uha, i na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge.

24 I dovede Mojsije Aronove sinove i nanese im krvi na vrh desnoga uha, i na palčeve njihovih desnica i na palčeve njihove desne noge; i poškropi Mojsije krvlju uokolo po žrtveniku.

25 I uze on loj, i tusti rep, i sav loj koji bijaše na iznutricama, i mrežicu nad jetrom, i oba bubrega i njihov loj, i desnu plećku,

26 a iz košare s beskvasnim kruhom, koji bijaše pred GOSPODINOM, uze on jednu beskvasnu pogaču, i kolač s uljem, i jednu prevrtu, i stavi ih na loj i desnu plećku:

27 i stavi on sve to na ruke Aronu, i na ruke njegovih sinova, i mahaše time na obrtanu žrtvu pred GOSPODINOM.

28 I uze Mojsije to s njihovih ruku i spali na žrtveniku za žrtvu paljenicu. Bijaše to posveta na ugodan miris; žrtva koja se ognjem prinosi GOSPODINU.

29 I uze Mojsije grudi te je njima mahao na obrtanu žrtvu pred GOSPODINOM: jer od ovna za posvećenje to bijaše Mojsijev dio; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

30 Potom uze Mojsije od ulja za pomazanje i od krvi koja bijaše na žrtveniku te poprska to po Aronu i po njegovoj opravi, i po njegovim sinovima, i po opravi njegovih sinova s njim; i posveti Arona, njegovu opravu, i njegove sinove i opravu njegovih sinova s njim.

31 I reče Mojsije Aronu i njegovim sinovima: “Skuhajte to meso kod ulaza Šatora sastanka; i jedite ga ondje s kruhom što je u košari posvećenja, kao što sam zapovjedio, rekavši: ‘Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi.’

32 A ono što ostane od mesa i od kruha, spalite ognjem.

33 I ne odlazite od ulaza Šatora sastanka sedam dana, sve dok se ne navrše dani vašega posvećenja: sedam dana će vas on posvećivati.

34 Kako je učinio danas, tako je zapovjedio GOSPODIN da se čini, kako bi se obavilo pomirenje za vas.

35 Stoga ostanite kod ulaza Šatora sastanka sedam dana, dan i noć; i držite nalog GOSPODINOV, da ne poginete: jer mi je tako zapovjeđeno.”

36 Tako Aron i njegovi sinovi učiniše sve što je GOSPODIN zapovjedio rukom Mojsijevom.

9

1 I pozva osmoga dana Mojsije Arona i njegove sinove, i Izraelove starješine,

2 te reče Aronu: “Uzmi mlado tele kao žrtvu za grijeh, i ovna za žrtvu paljenicu, oboje bez mane, i prinesi ih pred GOSPODINOM.

3 I reci djeci Izraelovoj: ‘Uzmite jedno jare kao žrtvu za grijeh; i tele i janje, oboje od godinu dana, bez mane, za žrtvu paljenicu;

4 i junca i ovna za pomirbenu žrtvu, da žrtvujete pred GOSPODINOM; i jestivi prinos izmiješan s uljem: jer će vam se danas ukazati GOSPODIN.’ ”

5 I dovedoše pred Šator sastanka to što im je Mojsije zapovjedio; i pristupi sva zajednica te stade pred GOSPODINA.

6 I reče Mojsije: “To je ono što je GOSPODIN zapovjedio da učinite; i ukazat će vam se slava GOSPODINOVA.”

7 Zatim Mojsije reče Aronu: “Pođi do žrtvenika i prinesi svoju žrtvu za grijeh, i svoju žrtvu paljenicu, i obavi pomirenje za sebe i za narod; i prinesi žrtvu naroda i obavi pomirenje za njih; kao što je zapovjedio GOSPODIN.”

8 Stoga Aron ode do žrtvenika i zakla tele žrtve za grijeh, koja bijaše za njega samoga.

9 Sinovi Aronovi mu doniješe krv; i umoči on svoj prst u krv i nanese je na rogove žrtvenika, a ostalu krv izli pri dnu žrtvenika.

10 No loj i bubrege, i mrežicu iznad jetre žrtve za grijeh, spalio je na žrtveniku; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

11 A meso i kožu spalio je ognjem izvan tabora.

12 Zatim zakla on žrtvu paljenicu; a Aronovi sinovi mu predaše krv, kojom on poprska naokolo po žrtveniku.

13 I predaše mu i žrtvu paljenicu s njezinim dijelovima, i glavu, i on ih spali na žrtveniku.

14 Zatim opra crijeva i noge te ih spali na žrtveniku povrh žrtve paljenice.

15 Potom privede prinos naroda, i uze jarca, koji bijaše žrtva za grijeh naroda, i zakla ga i prinese za grijeh kao i ono prvo.

16 I privede žrtvu paljenicu i prinese je prema propisu.

17 I donese jestivi prinos, i uze pregršt od njega i spali to na žrtveniku, uz jutarnju žrtvu paljenicu.

18 Zakla i junca i ovna, kao pomirbene žrtve za narod; i dadoše mu Aronovi sinovi krv, kojom on poprska naokolo po žrtveniku,

19 i loj od junca i od ovna, tusti rep, i ono što prekriva nutrinu, i bubrege, i mrežicu iznad jetre:

20 i staviše loj na grudi te on spali loj na žrtveniku.

21 I grudima i desnom plećkom mahaše Aron na obrtanu žrtvu pred GOSPODINOM; kao što je zapovjedio Mojsije.

22 Tada podigne Aron svoju ruku prema narodu i blagoslovi ih, i siđe nakon prinošenja žrtve za grijeh, i žrtve paljenice, i pomirbenih žrtava.

23 I uđoše Mojsije i Aron u Šator sastanka; i iziđoše te blagosloviše narod: i ukaza se slava GOSPODINOVA svemu narodu.

24 I izbi oganj od GOSPODINA te spali žrtvu paljenicu i loj na žrtveniku; a sav narod, kada to vidje, stade klicati i pade ničice.

10

1 I uzeše Nadab i Abihu, sinovi Aronovi, svaki svoj kadionik, staviše u njega oganj i na nj metnuše tamjan; i priniješe tuđi oganj pred GOSPODINOM, koji im on ne bijaše zapovjedio.

2 I iziđe oganj od GOSPODINA i proždrije ih; i poginuše pred GOSPODINOM.

3 Tada Mojsije reče Aronu: “To je ono što je GOSPODIN rekao: ‘Bit ću posvećen u onima koji mi pristupaju, i pred svim ću narodom biti proslavljen.’ ” Aron je šutio.

4 I pozva Mojsije Mišaela i Elsafana, sinove Aronova strica Uziela, i reče im: “Priđite bliže, odnesite svoju braću koja su ispred Svetišta van iz tabora.”

5 Oni pristupiše, i u njihovim ih haljama izniješe iz tabora; kao što je Mojsije rekao.

6 Tada Mojsije reče Aronu i njegovim sinovima, Eleazaru i Itamaru: “Ne otkrivajte svoje glave i ne razdirite svoju opravu: da ne poginete i da ne dođe gnjev na sav narod. Nego neka vaša braća, sav dom Izraelov, oplakuju oganj što ga je GOSPODIN potpalio.

7 I ne smijete izlaziti s ulaza Šatora sastanka, da ne umrete, jer je na vama GOSPODINOVO ulje pomazanja.” I učiniše oni po Mojsijevoj riječi.

8 I prozbori GOSPODIN Aronu, rekavši:

9 “Nemojte piti vina ni jakoga pića, ni ti ni tvoji sinovi s tobom, kad ulazite u Šator sastanka, da ne poginete. To neka bude dovijeka uredba tijekom svih vaših naraštaja:

10 da možete praviti razliku između svetoga i nesvetoga, i između nečistoga i čistoga;

11 i da možete poučavati djecu Izraelovu svim odredbama koje im je GOSPODIN izrekao rukom Mojsijevom.”

12 I prozbori Mojsije Aronu, i Eleazaru i Itamaru, sinovima koji su mu preostali: “Uzimajte jestivu žrtvu koja preostane od ognjem prinesenih GOSPODINOVIH žrtava i jedite je bez kvasca kraj žrtvenika, jer je nadasve sveta.

13 Jedite je na svetome mjestu, jer je to tvoja pristojba, i pristojba tvojih sinova, od žrtava ognjem prinesenih GOSPODINU; jer mi je tako zapovjeđeno.

14 A obrtane grudi i obrtanu plećku jedite na bilo kojem čistom mjestu; ti i tvoji sinovi, i tvoje kćeri s tobom: jer su one tvoja pristojba, i pristojba tvojih sinova, koja se daje od žrtava za pomirbeni prinos djece Izraelove.

15 Podizanu plećku i obrtane grudi neka oni donose sa žrtvama koje se prinose ognjem od loja, da se time maše na obrtanu žrtvu pred GOSPODINOM; i bit će to tvoje, i tvojih sinova s tobom, po trajnoj uredbi; kao što je GOSPODIN zapovjedio.”

16 Zatim se Mojsije pomno propita o jarcu žrtve za grijeh, i gle, već bijaše spaljen. Stoga se on razljuti na Eleazara i Itamara, Aronove sinove koji su ostali živi, rekavši im:

17 “Zašto niste žrtvu za grijeh jeli na svetome mjestu? Nadasve je sveta, i Bog vam ju je dao da nosite pokvarenost zajednice, da za njih ostvarujete pomirenje pred GOSPODINOM.

18 Evo, njezina krv nije unesena u sveto mjesto: morali ste je jesti unutar svetoga mjesta, kao što sam zapovjedio.”

19 I reče Aron Mojsiju: “Evo, danas su prinijeli svoju žrtvu za grijeh i svoju pomirbenu žrtvu paljenicu pred GOSPODINOM, a takve su me stvari snašle: da sam ja danas jeo žrtvu za grijeh, bi li to bilo prihvaćeno u GOSPODINOVIM očima?”

20 Kada Mojsije to čû, bijaše zadovoljan.

11

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu, rekavši im:

2 “Recite djeci Izraelovoj: Ovo su životinje koje, između svih životinja koje su na zemlji, smijete jesti:

3 koja god među životinjama razdvaja kopito, i razdvojenih je papaka, i preživa neprobavljenu hranu, nju jedite.

4 No od onih koje preživaju, ili od onih kojima su razdvojeni papci, ne smijete jesti ove: devu, premda preživa, ali ne razdvaja papke; vama je ona nečista.

5 I kunića, premda preživa, ali ne razdvaja papke; vama je on nečist.

6 I zeca, premda preživa, ali ne razdvaja papke; vama je on nečist.

7 I svinju, premda razdvaja kopito, i razdvojenih je papaka, ali ne preživa; vama je ona nečista.

8 Od njihova mesa ne smijte jesti, niti doticati njihovu strvinu; vama su one nečiste.

9 “Ove smijete jesti od svih koje su u vodama: koje god u vodama, u morima i u rijekama, imaju peraje i ljuske, njih smijete jesti.

10 A sve koje nemaju peraje i ljuske, u morima i u rijekama, od svega što se miče u vodama i od svakog živog bića što je u vodama, one neka vam budu odvratne.

11 Neka vam, dakle, budu odvratne: od njihova mesa ne jedite, a njihovu strvinu držite gadošću.

12 Što god u vodama nema peraje i ljuske, to neka vam bude odvratno.

13 “A ovo su one od ptica koje ćete držati odvratnima; njih neka se ne jede, one su odvratne: suri orao, i jastreb, i orao štekavac,

14 i sup, i lešinar bilo koje vrste;

15 svaki gavran, bilo koje vrste;

16 i sova, i kobac, i kukavica, i sokol bilo koje vrste;

17 i ćuk, i kormoran, i sovuljaga,

18 i labud, i pelikan, i orao strvinar,

19 i roda, čaplja bilo koje vrste, i pupavac, i šišmiš.

20 “Sve krilato što gmiže na sve četiri neka vam je odvratno.

21 No od svega što leti i gmiže četveronoške, koje ima stegna nad svojim nogama da njima skakuće po zemlji,

22 od njih možete jesti svaku vrst skakavca, i svaku vrst zrikavca, i svaku vrst tvrdokrilca, i svaku vrst cvrčka.

23 Ali sve drugo što leti i gmiže, a ima četiri noge, neka vam bude odvratno.

24 I bit ćete zbog njih nečisti: tko god dotakne njihovu strvinu bit će nečist do večeri.

25 I tko god bi nosio njihovu strvinu, neka opere svoju odjeću i bude nečist do večeri.

26 Strvine svake životinje koja razdvaja kopito, ali nije razdvojenih papaka niti ne preživa, za vas su nečiste: svatko tko ih se dotakne, bit će nečist.

27 I koje god hodaju na šapama, između svih vrsta četveronožnih životinja, vama su nečiste: tko se dotakne njihove strvine, bit će nečist do večeri.

28 I neka onaj tko bi nosio njihovu strvinu opere svoju odjeću i neka bude nečist do večeri: one su za vas nečiste.

29 “I ove neka vam budu nečiste među gmizavcima koji pužu po zemlji: lasica, i miš, i kornjača bilo koje vrste,

30 i tvor, i kameleon, i gušter, i puž, i krtica.

31 Te su vam nečiste između svega što puzi: tko god ih se dotakne kada uginu, bit će nečist do večeri.

32 I na što god koja od njih padne kada ugine, neka bude nečisto; bila to kakva posuda od drveta, ili odjeća, ili koža, ili vreća, kakva god posuda u kojoj se nešto radi, to neka se stavi u vodu i neka bude nečisto do večeri; tako će biti očišćeno.

33 I svaka zemljana posuda u koju upadne ikoja od njih, što god je u njoj bit će nečisto; stoga je razbijte.

34 Od sve hrane koja bi se jela, ona na koju dođe takva voda bit će nečista; i sve piće koje bi se pilo u svakoj takvoj posudi bit će nečisto.

35 I sve ono na što padne bilo koji dio njihove strvine bit će nečisto; bila to peć ili ognjište, neka se sruše: jer su onečišćeni, i nečisti neka vam budu.

36 No vrelo ili spremnik za vodu, u kojima je mnogo vode, bit će čisti: ali ono što se dotakne njihove strvine bit će nečisto.

37 I ako bilo koji dio njihove strvine padne na bilo koje sjeme koje će se sijati, ono će biti čisto.

38 Ali ako se na sjeme izlije imalo vode i na nj padne bilo koji dio njihove strvine, to će vam biti nečisto.

39 I ako ugine koja životinja od onih koje smijete jesti, onaj tko se dotakne njezine strvine bit će nečist do večeri.

40 A onaj tko pojede od njezine strvine neka opere svoju odjeću i bude nečist do večeri; i onaj koji ponese njezinu strvinu neka opere svoju odjeću i neka bude nečist do večeri.

41 I svaka životinja koja gmiže po zemlji neka je odvratna; nju ne jesti.

42 Što god puzi po trbuhu i što god ide na sve četiri, ili što god ima više nogu između svih gmizavaca što gmižu po zemlji, to ne smijete jesti; jer su gadost.

43 “Nemojte sami sebe činiti odvratnim ni s jednim gmizavcem koji gmiže, i nemojte sami sebe činiti nečistim da bi se njima kaljali.

44 Jer ja sam GOSPODIN, Bog vaš: posvećujte se, stoga, i bit ćete sveti; jer sam ja svet. Ne kaljajte se ni s jednim od gmizavaca koji gmižu po zemlji.

45 Jer ja sam GOSPODIN, koji vas izvodim iz zemlje egipatske da budem vaš Bog. Budite, stoga, sveti, jer sam ja svet.

46 To je zakon o stoci, i o pticama, i o svakom živom biću koje se kreće u vodama, i o svakom stvoru koji gmiže zemljom:

47 da bi se pravila razlika između nečistoga i čistoga, i između životinje koju se smije jesti i životinje koju se ne smije jesti.”

12

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju govoreći:

2 “Reci djeci Izraelovoj: Ako žena začne i rodi muško dijete, bit će nečista sedam dana; neka bude nečista kao u danima odvojenosti zbog svoje nemoći.

3 I neka se osmoga dana obreže pretkožica s njegove muškosti.

4 I neka ona ostane trideset i tri dana u krvi svoga očišćenja; ne smije dirati ništa posvećeno ni dolaziti u Svetište sve dok se ne ispune dani njezina čišćenja.

5 Ali ako rodi žensko dijete, neka bude nečista dva tjedna, kao za svoje odvojenosti; i neka šezdeset i šest dana ostane u krvi svoga očišćenja.

6 “A kada se navrše dani njezina čišćenja za sina ili za kćer, neka svećeniku do ulaza u Šator sastanka dovede janje od godinu dana za žrtvu paljenicu, i mladoga goluba ili grlicu kao žrtvu za grijeh.

7 On neka to prinese pred GOSPODINOM i izvrši pomirenje za nju, i bit će očišćena od svoga krvarenja. To je zakon za onu koja rodi muško ili žensko dijete.

8 A ako nije u mogućnosti dovesti janje, neka donese dvije grlice ili dva mlada goluba: jednoga za žrtvu paljenicu, a drugoga za žrtvu za grijeh; i neka svećenik izvrši pomirenje za nju, i bit će čista.”

13

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu govoreći:

2 “Kada tko na koži svoga tijela ima kakvu oteklinu, krastu ili svijetlu pjegu, i to na koži njegova tijela bude kao bolest gube, neka ga se dovede svećeniku Aronu ili jednome od njegovih sinova svećenikâ.

3 I neka svećenik pregleda oboljelo mjesto na koži tijela: kada dlaka na oboljelu mjestu pobijeli, a oboljelo mjesto izgleda dublje od kože njegova tijela, to je bolest gube: neka ga svećenik pregleda i proglasi ga nečistim.

4 Ako svjetla pjega na koži njegova tijela bude bijela, a na pogled ne bude dublja negoli koža i dlaka na njoj nije pobijelila, neka tada svećenik toga tko ima tu bolest zatvori na sedam dana.

5 I neka ga svećenik pregleda sedmoga dana: i gle, ako vidi da je bolest stala i da se bolest ne širi po koži, neka ga tada svećenik zatvori na još sedam dana.

6 I neka ga svećenik ponovno pregleda sedmoga dana: i gle, ako bi bolesno mjesto bilo malo tamnije i bolest se ne bi proširila kožom, neka ga svećenik proglasi čistim: to je samo krasta; neka opere svoju odjeću i bude čist.

7 Ali ako se krasta nakon što ga je svećenik pregledao zbog njegova očišćenja jako proširila kožom, neka ga svećenik ponovno pregleda.

8 I gle, ako svećenik vidi da se krasta širi kožom, neka ga tada svećenik proglasi nečistim: to je guba.

9 “Kada je na čovjeku bolest gube, neka ga se dovede svećeniku,

10 i neka ga svećenik pregleda. I gle, ako je oteklina na koži bijela i izbijeli dlake, a u oteklini je živo sirovo meso,

11 to je poodmakla guba na koži njegova tijela: neka ga svećenik proglasi nečistim, i neka ga ne zatvara; jer je nečist.

12 A ako guba izbije po koži, i ako guba prekrije svu kožu oboljeloga, od glave i sve do njegovih stopala, gdje god svećenik pogleda,

13 neka tada svećenik razmotri. I gle, ako je guba prekrila sve njegovo tijelo, neka oboljeloga proglasi čistim: sav je pobijelio, čist je.

14 Ali kada se na njemu pokaže sirovo meso, neka je nečist.

15 Vidi li svećenik sirovo meso, proglasit će ga nečistim; jer je sirovo meso nečisto: to je guba.

16 Ako se sirovo meso promijeni i postane bijelo, neka on dođe k svećeniku,

17 i neka ga svećenik pregleda. I gle, ako je oboljelo mjesto pobijelilo, neka svećenik oboljeloga proglasi čistim: čist je.

18 “I tijelo na čijoj je koži bio čir pa je zacijelio,

19 a na mjestu čira ostala je bijela oteklina, ili svjetla pjega, bijela, pomalo crvenkasta, i to se pokaže svećeniku;

20 i ako ona, kada je svećenik vidi, gle, naizgled bude niža negoli koža, a dlaka na njoj pobijelila; neka ga svećenik proglasi nečistim: to je bolest gube izbila iz čira.

21 Ali ako je svećenik pogleda, i gle, na njoj ne bude bijele dlake, i ako ne bude niža negoli koža, nego nešto tamnija, neka ga tada svećenik zatvori na sedam dana.

22 Ali ako se jako proširi po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim: to je bolest.

23 Ali ako svjetla pjega ostane na svome mjestu i ne širi se, to je upaljeni čir: neka ga svećenik proglasi čistim.

24 Ili, ako bude ikakvo meso na koži gdje je jaka opeklina, i na opečenom živom mesu svjetlobijela pjega, pomalo crvenkasta ili bijela,

25 neka je tada svećenik pregleda; i gle, ako je dlaka na svijetlu mjestu pobijelila, a ono je naizgled dublje negoli koža, to je guba izbila iz opekline. Neka ga, stoga, svećenik proglasi nečistim: to je bolest gube.

26 Ali ako svećenik to pogleda, i gle, ne bude bijele dlake na izbijeljenu mjestu, i ono ne bude niže od ostale kože, nego malo tamnije, neka ga tada svećenik zatvori na sedam dana.

27 I neka ga svećenik pregleda sedmoga dana; i neka ga svećenik, ako se jako proširilo kožom, proglasi nečistim: to je bolest gube.

28 A ako svjetla pjega ostane na svome mjestu i ne proširi se po koži, nego bude malo tamnija, to je oteklina od opekline, i neka ga svećenik proglasi čistim; jer je to upala od opekline.

29 “Ako koji muškarac ili žena ima bolest na glavi ili bradi,

30 neka tada svećenik pregleda bolest; i gle, ako to naizgled bude dublje od kože i u tome tanka požutjela dlaka, neka ga tada svećenik proglasi nečistim: to je šuga, to jest guba na glavi ili bradi.

31 I ako svećenik pregleda bolesnu krastu, i gle, ona naizgled ne bude dublja od kože i u njoj nema crne dlake, neka tada svećenik na sedam dana zatvori toga koji je obolio od šuge.

32 I neka sedmoga dana svećenik pregleda bolest; i gle, ako se krasta nije proširila, i ako nema žute dlake, a krasta naizgled nije dublja negoli koža,

33 neka ga se obrije, ali neka ne brije krastu; i neka svećenik na još sedam dana zatvori onoga tko ima šugu.

34 I neka sedmoga dana svećenik pregleda krastu; i gle, ako se krasta nije proširila kožom, niti je naizgled dublja od kože, neka ga tada svećenik proglasi čistim; i neka on opere svoju odjeću i bude čist.

35 Ali ako se nakon njegova očišćenja krasta jako proširila kožom,

36 neka ga tada svećenik pregleda; i gle, ako se krasta proširila kožom, svećenik ne treba tražiti požutjelu dlaku: nečist je.

37 Ali ako opazi da je krasta stala i da je u njoj porasla crna dlaka, krasta je iscijeljena; čist je, i neka ga svećenik proglasi čistim.

38 “Ako koji muškarac ili žena na koži svoga tijela ima neka svjetlija mjesta, to jest svjetlobijele pjege,

39 neka svećenik to pogleda; i gle, ako ta svjetlija mjesta na koži njihova tijela budu tamnobijela, to je osip koji izbija na koži: on je čist.

40 A čovjek kome ispadne kosa s tjemena, ćelav je, no čist.

41 I onaj kome ispadne kosa s prednje strane glave prema licu, ćelav je, no čist.

42 A ako je na ogoljelu tjemenu, ili na ogoljelu čelu, bijelocrvena rana, to je guba izbila na njegovu ogoljelu tjemenu ili ogoljelu čelu.

43 Neka je tada svećenik pregleda; i gle, ako je oteklina od te rane na njegovu ogoljelu tjemenu, ili na ogoljelu čelu, bijelocrvena, kao što izgleda guba na koži tijela,

44 taj čovjek je gubavac; nečist je: neka ga svećenik proglasi potpuno nečistim; na glavi mu je bolest.

45 A gubavcu u kojemu je bolest neka se razdere odjeća, neka mu je glava nepokrivena, neka stavi pokrivalo na gornju usnu i neka viče: ‘Nečist, nečist!’

46 Sve dane dok u njemu bude bolest, nečist je; neka živi nasamo: izvan tabora neka mu bude prebivalište.

47 “Isto je i s odijelom u kojem je bolest gube; bilo odijelo vuneno ili laneno,

48 bilo na osnovi ili potki, od lana ili vune, bilo na koži ili ičemu načinjenom od kože:

49 ako je bolest na odijelu ili na koži, bilo na osnovi ili na potki, ili na ičemu od kože, zelenkasta ili crvenkasta, to je bolest gube, i treba je pokazati svećeniku.

50 I neka svećenik pregleda tu bolest, i neka to što je zaraženo zatvori na sedam dana.

51 I neka sedmoga dana pregleda tu bolest: ako se zaraza proširila odijelom, bilo po osnovi ili po potki, ili po koži ili po bilo čemu izrađenom od kože, ta pošast je razorna guba; nečisto je.

52 Neka, stoga, spali to odijelo, bila zaraza u osnovi ili potki, u vuni ili lanu, ili bilo čemu od kože, jer je to razorna guba; neka se to spali u ognju.

53 I ako svećenik to pregleda, i gle, bolest se nije proširila odijelom, bilo po osnovi ili potki, ili po bilo čemu od kože,

54 neka tada svećenik zapovijedi da operu to u čemu je bolest, i neka to zatvori na još sedam dana.

55 I neka svećenik pregleda bolest nakon što se to opere; i gle, ako oboljelo mjesto ne promijeni boju i bolest se ne proširi, nečisto je. Spali to u ognju; nagriženo je u srži: bilo iznutra, bilo izvana.

56 A ako svećenik pogleda, i gle, oboljelo mjesto bude malo tamnije nakon pranja, neka ga tada istrgne iz odijela ili iz kože, ili iz osnove, ili iz potke,

57 i ako se opet pojavi na odijelu, bilo u osnovi ili u potki, ili bilo čemu od kože, to je zarazno oboljenje: ono na čemu je zaraza, spali ognjem.

58 A odijelo koje opereš, bilo osnova ili potka, ili bilo što od kože, ako zaraza ode s njega, neka se po drugi put opere i bit će čisto.

9 To je zakon o bolesti gube u odijelu od vune ili lana, bilo u osnovi ili potki, ili bilo čemu od kože, da se proglasi čistim ili da se proglasi nečistim.”

14

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju govoreći:

2 “Ovo neka bude zakon za gubavca u dan njegova očišćenja: neka ga se dovede k svećeniku;

3 i neka svećenik iziđe iz tabora i neka svećenik pregleda, i gle, ako je na gubavcu iscijeljena bolest gube,

4 neka svećenik zapovijedi da se za toga koji se ima očistiti uzmu dvije žive čiste ptice, cedrovinu, grimizno predivo i izop;

5 i neka svećenik zapovijedi da se jedna od ptica zakolje u zemljanoj posudi iznad tekuće vode.

6 Što se tiče žive ptice, neka on uzme nju i cedrovinu, i grimizno predivo, i izop, i neka to zajedno sa živom pticom umoči u krv ptice koja je bila zaklana iznad tekuće vode;

7 i neka sedam puta poškropi onoga koga treba očistiti od gube i neka ga proglasi čistim, a živu pticu neka pusti na otvoreno polje.

8 A onaj koji se treba očistiti neka opere svoju odjeću, obrije sve svoje dlake i opere se u vodi, da bude čist: nakon toga neka dođe u tabor, ali neka sedam dana ostane izvan svoga šatora.

9 A sedmoga dana neka obrije svu kosu s glave, i bradu, i obrve – neka obrije sve svoje dlake – i neka opere svoju odjeću, i neka ispere tijelo u vodi, i neka bude čist.

10 “I neka osmoga dana uzme dva jaganjca bez mane i jedno žensko janje od godinu dana, bez mane, i tri desetine finoga brašna za jestivu žrtvu izmiješena s uljem, i jedan log ulja.

11 Svećenik koji vrši čišćenje neka čovjeka kojega treba očistiti i sve to postavi pred GOSPODINA kod ulaza Šatora sastanka.

12 I neka svećenik uzme jednog jaganjca i neka ga prinese zajedno s logom ulja kao prinos za prijestup, i neka maše time na obrtanu žrtvu pred GOSPODINOM.

13 I neka zakolje jaganjca na mjestu gdje će klati žrtvu za grijeh i žrtvu paljenicu, na svetome mjestu; jer budući da je žrtva za grijeh svećenikova, tako je i žrtva za prijestup: nadasve je sveta.

14 Neka zatim svećenik uzme nešto krvi žrtve za prijestup i neka je nanese na vrh desnoga uha onome koga treba očistiti, i na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge.

15 I neka svećenik uzme nešto od loga ulja i izlije na dlan svoje lijeve ruke:

16 i neka svećenik umoči svoj desni prst u ulje što je u njegovoj lijevoj ruci i neka tim uljem poškropi prstom sedam puta pred GOSPODINOM,

17 a ostatak ulja što mu je u ruci neka svećenik stavi na vrh desnoga uha onoga koga treba očistiti, i na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge, povrh krvi žrtve za prekršaj.

18 A ostatak ulja što mu je u ruci neka svećenik izlije na glavu onoga koga treba očistiti; i neka svećenik za njega izvrši pomirenje pred GOSPODINOM.

19 Neka zatim svećenik prinese žrtvu za grijeh i neka izvrši pomirenje za onoga koga treba očistiti od njegove nečistoće; i neka nakon toga zakolje žrtvu paljenicu.

20 I neka svećenik na žrtveniku prinese žrtvu paljenicu i jestivi prinos; i neka svećenik obavi pomirenje za njega, i on će biti čist.

21 “A ako je siromašan, i ne može toliko pribaviti, neka uzme jedno janje kao žrtvu za prijestup da se njome maše, da se obavi pomirenje za njega, i desetinu finoga brašna izmiješena s uljem za jestivi prinos, i log ulja;

22 i dvije grlice ili dva mlada goluba, kakve već može pribaviti: jedan neka bude žrtva za grijeh, a drugi žrtva paljenica.

23 I neka ih osmoga dana svoga očišćenja donese svećeniku do ulaza Šatora sastanka, pred GOSPODINA.

24 I neka svećenik uzme janje žrtve za prijestup, i log ulja, i neka svećenik maše time na obrtanu žrtvu pred GOSPODINOM.

25 I neka zakolje janje žrtve za prijestup, i neka svećenik uzme nešto krvi žrtve za grijeh i neka je nanese na vrh desnoga uha onoga koga treba očistiti, i na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge.

26 I neka svećenik izlije ulje u dlan svoje lijeve ruke

27 i neka svećenik svojim desnim prstom s nešto ulja što mu je u lijevoj ruci poškropi sedam puta pred GOSPODINOM;

28 i neka svećenik ulje što mu je u ruci nanese na vrh desnoga uha onoga koga treba očistiti, i na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge, povrh krvi žrtve za prekršaj.

29 I neka svećenik ostatak ulja što mu je u ruci izlije na glavu onoga koga treba očistiti, da za njega izvrši pomirenje pred GOSPODINOM.

30 I neka prinese jednu od grlica, ili od mladih golubova, kakve već može pribaviti;

31 takve kakve može pribaviti, jednoga kao žrtvu za grijeh, a drugoga za žrtvu paljenicu, zajedno s jestivim prinosom. I neka svećenik pred GOSPODINOM izvrši pomirenje za toga koga treba očistiti.

32 To je zakon za onoga u kome je bolest gube, čija ruka ne može priskrbiti ono što spada u njegovo očišćenje.”

33 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu govoreći:

34 “Kada dođete u zemlju Kanaan, koju vam dajem u posjed, i ja stavim bolest gube u neku kuću u zemlji u vašem posjedu,

35 neka vlasnik te kuće dođe i kaže svećeniku: ‘Izgleda mi kao da je u kući bolest.’

36 Neka tada svećenik zapovijedi da, prije negoli on uđe u nju pogledati bolest, isprazne kuću, kako ne bi postalo nečisto sve što je u kući: poslije toga neka svećenik uđe pregledati kuću.

37 I neka on pregleda bolest; i gle, ako bolest bude u zidovima kuće kao zelenkaste ili crvenkaste udubine koje su naizgled niže od zida,

38 neka tada svećenik iziđe iz kuće do kućnih vrata i neka zatvori kuću na sedam dana.

39 I neka svećenik ponovno dođe sedmoga dana i neka pregleda; i gle, ako se bolest proširila po zidovima kuće,

40 neka svećenik zapovijedi da uklone kamenje u kojemu je bolest, i neka ga bace na neko nečisto mjesto izvan grada;

41 i neka naredi da se kuća ostruže iznutra svuda uokolo, a prah koji ostružu neka sipaju na neko nečisto mjesto izvan grada.

42 Neka zatim uzmu drugo kamenje i umetnu ga na mjesto onoga kamenja; i neka on uzme drugu žbuku i neka ožbuka kuću.

43 A ako bolest ponovno dođe i izbije u kući nakon što je uklonio ono kamenje, i nakon što je ostrugao kuću, i nakon što je ona ožbukana,

44 neka tada svećenik dođe i pogleda; i gle, ako se bolest proširila po kući, to je razorna guba u kući: nečista je.

45 Neka poruši kuću, njezino kamenje, i njezinu drvenu građu, i svu žbuku s kuće, i neka to odnese na neko nečisto mjesto izvan grada.

46 Štoviše, onaj tko uđe u tu kuću dok je zatvorena bit će nečist do večeri.

47 I onaj tko legne u toj kući neka opere svoju odjeću; i onaj tko u toj kući jede neka opere svoju odjeću.

48 A ako svećenik uđe unutra pregledati je, i gle, bolest se nije proširila po kući nakon što je kuća opet ožbukana, neka tada svećenik kuću proglasi čistom, zato što je bolest izliječena.

49 Neka za očišćenje kuće uzme dvije ptice, cedrovinu, grimizno predivo i izop.

50 Jednu od ptica neka zakolje u zemljanoj posudi iznad tekuće vode,

51 i neka uzme cedrovinu, izop, grimizno predivo i živu pticu, i neka ih umoči u krv zaklane ptice i u tekuću vodu, i neka sedam puta poškropi kuću.

52 I neka očisti kuću krvlju ptice i tekućom vodom, i živom pticom, cedrovinom, izopom i grimiznim predivom;

53 ali živu pticu neka pusti izvan grada na otvorena polja, i neka izvrši pomirenje za kuću; i bit će čista.

54 “To je zakon za svaku vrst bolesti gube, i šuge,

55 i za gubavost odjeće i kuće,

56 i za oteklinu, i za krastu, i za svjetlu pjegu:

57 da pouči kada je što nečisto i kada je što čisto. To je zakon o gubavosti.”

15

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu govoreći:

2 “Govorite djeci Izraelovoj i recite im: Kada bilo koji čovjek ima izljev iz svoga tijela, zbog svoga izljeva on je nečist.

3 A ovo će biti njegova nečistoća u pogledu njegova izljeva: teče li izljev iz njegova tijela ili izljev zatvori njegovo tijelo, to je njegova nečistoća.

4 Svaka postelja na kojoj je ležao onaj tko ima izljev, nečista je; i sve na čemu je sjedio, bit će nečisto.

5 I tko god se dotakne njegove postelje, neka opere svoju odjeću i okupa se u vodi i bude nečist do večeri.

6 I onaj tko je sjeo na bilo što na čemu je sjedio onaj tko ima izljev, neka opere svoju odjeću i okupa se u vodi i bude nečist do večeri.

7 I onaj tko dotakne tijelo onoga tko ima izljev neka opere svoju odjeću i okupa se u vodi i bude nečist do večeri.

8 A ako onaj tko ima izljev pljune na onoga tko je čist, neka ovaj opere svoju odjeću, i okupa se u vodi i bude nečist do večeri.

9 Nečisto će biti i svako sedlo na kojem jaše onaj tko ima izljev.

10 Tko god dotakne išta što je bilo pod njim, bit će nečist do večeri; i onaj tko bi nosio išta od toga, neka opere svoju odjeću i okupa se u vodi i bude nečist do večeri.

11 I koga god dotakne onaj tko ima izljev, a da nije isprao svoje ruke u vodi, neka taj opere svoju odjeću i okupa se u vodi i bude nečist do večeri.

12 I zemljanu posudu koju dotakne onaj tko ima izljev treba razbiti, a svaku drvenu posudu treba isprati u vodi.

13 “A kada se onaj tko ima izljev očisti od svoga izljeva, neka si odbroji sedam dana za svoje očišćenje i neka opere svoju odjeću i okupa svoje tijelo u tekućoj vodi i bit će čist.

14 I neka si osmoga dana uzme dvije grlice, ili dva mlada goluba, i dođe pred GOSPODINA na ulaz Šatora sastanka, i neka ih dade svećeniku.

15 I neka ih svećenik prinese, jedno kao žrtvu za grijeh, a drugo kao žrtvu paljenicu; i neka svećenik obavi pomirenje za njega pred GOSPODINOM, za njegov izljev.

16 A ako kojemu muškarcu iziđe sjeme, neka on opere sve svoje tijelo u vodi i bude nečist do večeri.

17 I svaka halja, i svaka koža na kojoj je sjeme, neka se opere vodom i bude nečista do večeri.

18 Isto tako i žena s kojom legne muškarac i ispusti sjeme: neka se oboje okupaju u vodi i budu nečisti do večeri.

19 “I ako žena ima izljev, a izljev njezina tijela je krv, neka se ona odvoji na sedam dana; i tko god je dotakne, neka bude nečist do večeri.

20 I sve na čemu je ona ležala tijekom svoje odvojenosti bit će nečisto, i sve ono na čemu je sjedila bit će nečisto.

21 I tko god dotakne njezinu postelju, neka opere svoju odjeću i okupa se u vodi i bude nečist do večeri.

22 I tko god dotakne bilo što na čemu je sjedila neka opere svoju odjeću i okupa se u vodi i bude nečist do večeri.

23 I ako bi to bilo na njezinoj postelji, ili na bilo čemu gdje je ona sjedila, kada on to dotakne, neka bude nečist do večeri.

24 I ako bi koji muškarac legao s njom, pa bi njezina nečistoća bila na njemu, on neka bude nečist sedam dana; i sva postelja na kojoj leži neka je nečista.

25 I ako žena ima krvarenje mnogo dana izvan vremena svoje odvojenosti, ili ako krvari nakon vremena svoje odvojenosti, svi dani istjecanja njezine nečistoće neka budu kao dani njezine odvojenosti: neka bude nečista.

26 Svaka postelja na kojoj leži svih dana svoga krvarenja neka joj bude kao postelja njezine odvojenosti; i na što god sjedne, bit će nečisto kao nečistoća njezine odvojenosti.

27 I tko god te stvari dotakne, bit će nečist: neka opere svoju odjeću, i okupa se u vodi i bude nečist do večeri.

28 Ali ako se ona očisti od svoga krvarenja, neka si odbroji sedam dana i nakon toga će biti čista.

29 I neka osmoga dana uzme dvije grlice, ili dva mlada goluba, i neka ih donese svećeniku do ulaza Šatora sastanka.

30 I neka svećenik jednoga prinese kao žrtvu za grijeh, a drugoga kao žrtvu paljenicu; i neka svećenik pred GOSPODINOM izvrši za nju pomirenje zbog izljeva njezine nečistoće.

31 Tako ćete odvajati djecu Izraelovu od njihove nečistoće: da ne poginu u svojoj nečistoći kada oskvrnu moje prebivalište, koje je među njima.

32 To je zakon za onoga tko ima izljev, i za onoga kome iziđe sjeme, i time bude okaljan;

33 i za onu koja boluje od svoga krvarenja, i za onoga tko ima izljev, bio to muškarac, bila to žena, i za onoga tko legne s onom koja je nečista.”

16

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju nakon smrti dvojice Aronovih sinova, kada su ono prinosili pred GOSPODINOM i poginuli,

2 i reče GOSPODIN Mojsiju: “Reci svome bratu Aronu neka ne ulazi u svako doba u Svetinju iza zavjese, pred prijestolje milosti što je na Kovčegu, da ne pogine: jer ću se ja pojavljivati u oblaku iznad prijestolja milosti.

3 Ovako neka Aron ulazi u Svetinju: s juncem žrtve za grijeh i ovnom za žrtvu paljenicu.

4 Neka se odjene u svetu lanenu halju i neka na tijelu ima lanene hlače, i neka bude opasan lanenim pojasom i urešen lanenom mitrom. To je sveta oprava: neka, stoga, opere svoje tijelo u vodi, i tako je odjene.

5 I neka od zajednice djece Izraelove uzme dva mlada jarca za žrtvu za grijeh i jednoga ovna za žrtvu paljenicu.

6 I neka Aron svoga junca prinese kao žrtvu za grijeh koja je za njega samoga, i neka obavi pomirenje za sebe i za svoj dom.

7 Neka zatim uzme dva jarca i izvede ih pred GOSPODINA na ulaz Šatora sastanka.

8 I neka Aron baci ždrijeb za ta dva jarca; jedan ždrijeb za GOSPODINA, a drugi ždrijeb za jarca-ispaštaoca.

9 I neka Aron privede jarca na kojega je pao GOSPODINOV ždrijeb i prinese ga kao žrtvu za grijeh.

10 Ali jarac na kojega je pao ždrijeb da bude jarac ispaštanja neka bude predveden živ pred GOSPODINA, da se njime obavi pomirenje i da ga se pusti u pustaru kao jarca-ispaštaoca.

11 Neka zatim Aron privede junca žrtve za grijeh, koji je za njega samoga, i neka obavi pomirenje za sebe i za svoj dom; i neka zakolje junca žrtve za grijeh, koji je za njega samoga.

12 I neka sa žrtvenika ispred GOSPODINA uzme kadionik pun užarena ugljevlja i pune šake sitno stučena miomirisnog tamjana, i neka to unese iza zavjese.

13 I neka stavi tamjan na oganj pred GOSPODINA, da oblak od tamjana prekrije prijestolje milosti, koje je na Svjedočanstvu, da ne pogine.

14 I neka uzme krvi od junca i poškropi je svojim prstom nad prijestoljem milosti prema istoku; i pred prijestoljem milosti neka svojim prstom poškropi tom krvlju sedam puta.

15 “Neka tada zakolje jarca žrtve za grijeh, koja je za narod, neka unese njegovu krv iza zavjese i s tom krvlju učini kao što je učinio s krvlju od junca te poškropi njome po prijestolju milosti i ispred prijestolja milosti.

16 I neka obavi pomirenje za Svetište, zbog nečistoće djece Izraelove i zbog njihovih prijestupa u svim njihovim grijesima; i neka učini tako za Šator sastanka, koji ostaje među njima usred njihove nečistoće.

17 I neka ne bude nikoga u Šatoru sastanka kada on ulazi obaviti pomirenje u Svetištu, sve dok ne iziđe i obavi pomirenje za sebe, i za svoj dom, i za svu Izraelovu zajednicu.

18 Neka zatim iziđe k žrtveniku koji je pred GOSPODINOM i neka obavi pomirenje za nj; i neka uzme krvi od junca i krvi od jarca i nanese je na rogove uokolo žrtvenika.

19 I neka svojim prstom sedam puta poškropi tom krvlju po njemu i očisti ga, i posveti ga od nečistoće djece Izraelove.

20 “A kada završi pomirenje Svetišta, i Šatora sastanka, i žrtvenika, neka dovede živoga jarca;

21 i neka Aron položi obje ruke na glavu živoga jarca, i neka ispovijedi nad njim sve opačine djece Izraelove i sve njihove prijestupe u svim njihovim grijesima, stavivši ih na glavu jarcu; i neka ga rukom prikladna čovjeka pošalje u pustaru.

22 I odnijet će jarac na sebi sve njihove opačine u nenastanjeni kraj; i neka on pusti jarca u pustaru.

23 I neka Aron uđe u Šator sastanka i neka skine lanenu opravu, koju je odjenuo kada je ulazio u Svetište, i ostavi je ondje.

24 I neka opere svoje tijelo vodom na svetome mjestu i odjene se u svoju odjeću, i iziđe i prinese svoju žrtvu paljenicu, i žrtvu paljenicu za narod, i obavi pomirenje za sebe i za narod.

25 A loj žrtve za grijeh neka spali na žrtveniku.

26 I onaj tko je odveo jarca kao jarca-ispaštaoca neka opere svoju odjeću i u vodi okupa svoje tijelo te nakon toga uđe u tabor.

27 A junca žrtve za grijeh, i jarca žrtve za grijeh, čija je krv bila unesena da se obavi pomirenje u svetome mjestu, neka netko odnese iz tabora; i neka spale u ognju njihove kože, i njihovo meso, i njihov izmet.

28 I neka onaj tko je spaljivao opere svoju odjeću i u vodi okupa svoje tijelo te nakon toga uđe u tabor.

29 “I ovo neka vam je propis dovijeka: u sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, mučite svoje duše i nemojte ništa raditi, niti itko iz vaše zemlje, ni stranac koji među vama boravi.

30 Jer toga dana će svećenik obavljati pomirenje za vas, da vas očisti, kako biste bili čisti od svih svojih grijeha pred GOSPODINOM.

31 To neka vam bude subotnji počinak, i mučite svoje duše po trajnom propisu.

32 A svećenik kojega će on pomazati, i kojega će posvetiti za služenje u svećeničkoj službi namjesto njegova oca, neka obavlja pomirenje; i neka odjene lanenu opravu, to jest svetu odjeću.

33 Neka on obavi pomirenje za sveto svetište, i neka obavi pomirenje za Šator sastanka i za žrtvenik; i neka obavi pomirenje za svećenike i za sav narod zajednice.

34 To neka vam bude trajan propis, da jednom u godini obavljate pomirenje za djecu Izraelovu, za sve njihove grijehe.” I učini on tako kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

17

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Govori Aronu, i njegovim sinovima, i svoj djeci Izraelovoj, i reci im: To je ono što je GOSPODIN bio zapovjedio rekavši:

3 Tko god od doma Izraelova u taboru zakolje vola, ili janje, ili kozu, ili zakolje izvan tabora

4 i ne donese ga do ulaza Šatora sastanka, da GOSPODINU prinese prinos ispred GOSPODINOVA Prebivališta, tome čovjeku će se uračunati krv: prolio je krv pa toga čovjeka treba ukloniti iz njegova naroda,

5 i to zbog toga da bi djeca Izraelova donosila svoje žrtve, koje prinose na otvorenu polju, to jest da bi ih dovodila GOSPODINU, do ulaza Šatora sastanka, k svećeniku, i prinosila ih kao pomirbene prinose GOSPODINU.

6 I neka svećenik poškropi krvlju po GOSPODINOVU žrtveniku kod ulaza u Šator sastanka i neka spali loj na ugodan miris GOSPODINU.

7 I neka više ne prinose svoje žrtve zlodusima, s kojima su bludničili. To neka im zauvijek bude propis tijekom njihovih naraštaja.

8 I reci im: ‘Koji god čovjek od doma Izraelova, ili od stranaca koji među vama borave, prinese paljenicu ili žrtvu,

9 a ne donese je do ulaza Šatora sastanka, da je prinese GOSPODINU, neka se taj čovjek ukloni iz svoga naroda.

10 “I tko bi god od doma Izraelova, ili od stranaca koji borave među vama, jeo bilo koju vrst krvi, ja ću okrenuti svoje lice protiv duše koja jede krv, i iskorijeniti ga iz njegova naroda.

11 Jer je život tijela u krvi; i dao sam vam je na žrtveniku da obavljate pomirenje za svoje duše: jer krv je ono što ostvaruje pomirenje za dušu.

12 Zato rekoh djeci Izraelovoj: ‘Neka ni jedna od vaših duša ne jede krv, niti ikoji stranac koji boravi među vama neka ne jede krv.’

13 I tko god od djece Izraelove, ili od stranaca koji borave među vama, lovi i ulovi kakvu zvijer ili pticu koja se može jesti, neka joj odmah izlije krv i prekrije je prahom.

14 Jer ona je život svakoga tijela; njegova krv je njegov život. Zbog toga rekoh djeci Izraelovoj: ‘Ne smijete jesti krvi ni od koje vrste tijela; jer je život svakoga tijela njegova krv: tko god je jede, neka se zatre.’

15 I svaka duša koja jede ono što ugine, ili ono što razderu zvijeri, bio to netko iz tvoje zemlje ili stranac, neka opere svoju odjeću, okupa se u vodi i bude nečist do večeri: tada će biti čist.

16 No ako je ne opere, ni ne okupa svoje tijelo, neka nosi svoju opačinu.”

18

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: Ja sam GOSPODIN, Bog vaš.

3 Onako kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili, nemojte raditi; ni onako kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim, nemojte raditi; i nemojte hoditi po njihovim odredbama.

4 Vi provodite u djelo moje sudove i držite moje odredbe, da u njima hodite: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.

5 Držite, stoga, moje odredbe i moje sudove, u kojima će čovjek, ako ih vrši, živjeti: ja sam GOSPODIN.

6 “Nitko od vas neka se ne približava nikome tko mu je u bliskome srodstvu, da otkriva njihovu golotinju: ja sam GOSPODIN.

7 Golotinju svoga oca, ili golotinju svoje majke, ne otkrivaj: majka ti je, ne otkrivaj njezinu golotinju.

8 Golotinju žene svoga oca ne otkrivaj, jer to je golotinja tvoga oca.

9 Golotinju svoje sestre, kćeri svoga oca, ili kćeri svoje majke, bila ona rođena u kući ili rođena izvan nje, ni njihovu golotinju ne otkrivaj.

10 Golotinju kćeri svoga sina, ili kćeri svoje kćeri, ni njihovu golotinju ne otkrivaj, jer njihova golotinja je tvoja vlastita.

11 Ni golotinju kćeri žene svoga oca, rođene od tvoga oca: ona ti je sestra, ne otkrivaj njezinu golotinju.

12 Ne otkrivaj golotinju sestre svoga oca: ona je bliska srodnica tvoga oca.

13 Ne otkrivaj golotinju sestre svoje majke, jer ona je bliska srodnica tvoje majke.

14 Ne otkrivaj golotinju brata svoga oca, ne približavaj se njegovoj ženi: ona ti je strina.

15 Ne otkrivaj golotinju svoje snahe: ona je žena tvoga sina, ne otkrivaj njezinu golotinju.

16 Ne otkrivaj golotinju žene svoga brata: to je golotinja tvoga brata.

17 Ne otkrivaj golotinju žene i njezine kćeri; ne uzimaj kćer njezina sina, ili kćer njezine kćeri, kako bi otkrio njezinu golotinju, jer one su bliske srodnice: to je pokvarenost.

18 Nemoj ni uzimati ženu uz njezinu sestru da je žalostiš tako da za njezina života otkrivaš njezinu golotinju uz onu drugu.

19 “I ne prilazi ženi da otkriješ njezinu golotinju dok je odvojena zbog svoje nečistoće.

20 Nadalje, nemoj leći i spolno općiti sa ženom svoga bližnjega, da se s njom oskvrneš.

21 I nemoj dopustiti da itko od tvoga sjemena prolazi kroz oganj Moleku, i ne obeščašćuj ime Boga svojega: ja sam GOSPODIN.

22 Nemoj leći s muškarcem kao sa ženom: to je gadost.

23 Nemoj leći ni s jednom životinjom da se time okaljaš; niti pak ikoja žena smije stati pred životinju da legne pod nju: to je izopačenost.

24 Nemojte se oskvrnjivati ni u čemu od toga, jer svime time su se oskvrnuli narodi koje izgonim pred vama.

25 Ta je zemlja oskvrnuta: zato ja pohodim na njoj njezinu opačinu; i sama će zemlja izbljuvati svoje stanovnike.

26 Vi, stoga, držite moje propise i moje sudove, i nemojte činiti nijednu od tih gadosti; niti itko od vašega naroda, niti ikoji stranac koji među vama boravi:

27 jer sve su te gadosti činili ljudi te zemlje, koji bijahu prije vas, i zemlja je oskvrnuta.

28 Da i vas ne ispljune zemlja kada je oskvrnete, kao što je ispljunula narode koji bijahu prije vas.

29 Jer tko god počini bilo koju od tih gadosti, duše koje to počine bit će iskorijenjene iz svoga naroda.

30 Stoga držite moje odredbe da ne provodite ni jedan od tih odvratnih običaja, koji su se provodili prije vas, i da se njima ne okaljate: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.’ ”

19

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Govori svoj zajednici djece Izraelove i reci im: Budite sveti: jer sam svet ja, GOSPODIN, Bog vaš.

3 Neka se svaki od vas boji svoje majke i svoga oca; i držite moje subote: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.

4 Ne obraćajte se idolima i ne pravite si lijevane bogove: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.

5 I ako prinosite žrtvu za pomirenje GOSPODINU, prinosite je dragovoljno.

6 Neka je se pojede istoga dana kada je prinesete, i idućega dana; a ako što preostane do trećega dana, neka se u ognju spali.

7 A ako bi se to jelo trećega dana, odvratno je; neće biti prihvaćeno.

8 Stoga neka svatko tko to jede snosi svoju opačinu, jer je oskvrnuo GOSPODINOVU svetinju: neka se ta duša iskorijeni iz svoga naroda.

9 A kada žanjete žetvu na svojoj zemlji, ne žanji potpuno rubove svoje njive i nemoj pabirčiti ostatke svoje žetve.

10 Nemoj pabirčiti po svome vinogradu i nemoj pokupiti svaki grozd u svome vinogradu; ostavi ih siromahu i strancu: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.

11 “Nemojte krasti, ni varati, ni lagati jedan drugome.

12 I nemojte se lažno zaklinjati mojim imenom; nemoj oskvrnjivati ime Boga svojega: ja sam GOSPODIN.

13 I nemoj zakidati svoga bližnjega, niti ga pljačkati: plaća najamnikova neka ne ostane kod tebe svu noć do jutra.

14 Nemoj proklinjati gluhoga niti stavljati spoticalo pred slijepca, nego se boj svoga Boga: ja sam GOSPODIN.

15 Nemojte nanositi nepravdu u suđenju: nemoj biti pristran prema siromahu ni ukazivati počast moćniku, nego pravedno sudi svome bližnjemu.

16 Ne hodaj naokolo kao klevetnik među svojim narodom; nemoj ustajati protiv krvi svoga bližnjega: ja sam GOSPODIN.

17 Nemoj u svome srcu mrziti svoga brata: ukori svoga bližnjega i nemoj podnositi grijeh na njemu.

18 Nemoj se osvećivati, niti gajiti ikakvu ljutnju protiv djece svoga naroda, nego ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga: ja sam GOSPODIN.

19 “Držite moje propise. Ne dopuštaj da se tvoja stoka pari s nekom drugom vrstom; ne zasijavaj svoje polje miješanim sjemenom; neka na tebi ne bude odjeće od lana i vune.

20 Ako tko legne spolno općiti s nekom ženom, sluškinjom koja je zaručena za nekog muškarca, a uopće nije otkupljena niti joj je dana sloboda, nju treba kazniti: no ne smije ih se pogubiti, jer ona nije bila slobodna.

21 A on neka donese svoju žrtvu za prekršaj GOSPODINU do ulaza Šatora sastanka, to jest ovna za žrtvu za prekršaj.

22 I neka svećenik tim ovnom žrtve za grijeh obavi pred GOSPODINOM pomirenje za njega, za njegov grijeh koji je počinio, i bit će mu oprošten grijeh koji je počinio.

23 “A kada dođete u zemlju i posadite svakovrsne voćke, plodove s njih smatrajte neobrezanima. Tri godine neka vam budu kao neobrezani: neka ih se ne jede.

24 No četvrte godine svi će plodovi s njih biti sveti da se njima slavi GOSPODINA.

25 A pete godine jedite plod s njih, da vam se umnoži njihov urod: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.

26 Nemojte jesti ništa s krvlju; nemojte ni čarati ni gatati.

27 Ne zaokružujte kosu na rubovima svoje glave, i ne nagrđuj krajeve svoje brade.

28 Nemoj na svome tijelu praviti nikakve ureze za pokojnikom, niti na sebe urezivati ikakve biljege: ja sam GOSPODIN.

29 Nemoj obeščašćivati svoju kćer dajući je za bludnicu: da ne bi zemlja zapala u bludnost i da se ne bi zemlja ispunila zloćom.

30 “Držite moje subote i poštujte moje svetište: ja sam GOSPODIN.

31 Ne obraćaj se onima koji zazivaju duhove i ne utječi se vračevima, da se ne okaljaš njima: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.

32 Ustani pred sijedom glavom i poštuj lice starca, i boj se Boga svojega: ja sam GOSPODIN.

33 Ako koji stranac prebiva s tobom u vašoj zemlji, nemojte ga tlačiti.

34 Nego, neka vam stranac koji s vama prebiva bude kao onaj koji se među vama rodio, i voli ga kao sebe samoga, jer ste vi bili stranci u zemlji egipatskoj: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.

35 Nemojte činiti nepravdu u suđenju, u mjerama za dužinu, za težinu, ili za obujam.

36 Imajte ispravne tezulje, ispravne utege, točnu efu i točan hin: ja sam GOSPODIN, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske.

37 Stoga držite sve moje propise i sve moje sudove, i vršite ih: ja sam GOSPODIN.”

20

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “I još reci djeci Izraelovoj: ‘Tko god od djece Izraelove, ili od stranaca koji prebivaju u Izraelu, ustupi ikoga od svoga sjemena Moleku, treba ga pogubiti; neka ga narod zemlje kamenuje.

3 I okrenut ću svoje lice protiv toga čovjeka i iskorijenit ću ga iz njegova naroda, zato što je dao od svoga sjemena Moleku da se oskvrne moje Svetište i obeščasti moje sveto ime.

4 A ako narod zemlje na bilo koji način zatvara svoje oči pred tim čovjekom kada ustupa od svoga sjemena Moleku, i ne pogubi ga,

5 tada ću ja okrenuti svoje lice protiv toga čovjeka, i protiv njegove obitelji, i iskorijeniti iz njihova naroda njega i sve koji kao i on bludniče provodeći blud s Molekom.

6 I dušu koja se obrati takvima koji zazivaju duhove, i vračevima, da bludniči kao i oni, ja ću okrenuti svoje lice protiv te duše, i iskorijenit ću ga iz njegova naroda.

7 Posvećujte se, stoga, i budite sveti: jer ja sam GOSPODIN, Bog vaš.

8 I držite moje zakone i vršite ih: ja sam GOSPODIN koji vas posvećuje.

9 Jer svakoga tko proklinje svoga oca ili svoju majku treba usmrtiti: prokleo je svoga oca ili svoju majku, neka krv njegova bude na njemu.

10 “I muškarca koji počini preljub sa ženom drugoga, to jest onoga koji počini preljub sa ženom svoga bližnjega: preljubnika i preljubnicu treba usmrtiti.

11 Onaj tko legne sa ženom svoga oca otkrio je golotinju svoga oca: neka ih se oboje usmrti; krv njihova neka je na njima.

12 A ako tko legne sa svojom snahom, njih oboje treba usmrtiti: počinili su nešto izopačeno; krv njihova neka je na njima.

13 I ako koji muškarac legne s muškarcem kao što liježe sa ženom, obojica su počinili gadost: treba ih usmrtiti; krv njihova neka je na njima.

14 I ako koji muškarac uzme ženu i njezinu majku, to je pokvarenost: treba ih spaliti ognjem, i njega i njih, da ne bude pokvarenosti među vama.

15 I ako koji muškarac legne sa životinjom, treba ga usmrtiti; a životinju zakoljite.

16 I ako koja žena pristupi bilo kojoj životinji i legne pod nju, ubij ženu i životinju: svakako ih treba usmrtiti; krv njihova neka je na njima.

17 I ako koji muškarac uzme svoju sestru, kćer svoga oca, ili kćer svoje majke, i vidi njezinu golotinju, a i ona vidi njegovu golotinju, to je pokvarenost; treba ih oboje pogubiti naočigled njihovu narodu: razotkrio je golotinju svoje sestre; neka snosi svoju opačinu.

18 I ako muškarac legne sa ženom za njezine bolesti i razotkrije njezinu golotinju, razotkrio je izvor njezine krvi, a i ona je otkrila izvor svoje krvi: treba ih oboje iskorijeniti iz njihova naroda.

19 Ne otkrivaj golotinju sestre svoje majke ni sestre svoga oca, jer onaj tko to čini, otkriva golotinju svojih bliskih srodnika: oni neka snose za svoju opačinu.

20 I ako koji muškarac legne sa ženom svoga strica, otkrio je golotinju svoga strica: oni neka snose svoj grijeh; neka umru bez djeteta.

21 I ako bi koji muškarac uzeo ženu svoga brata, to je nečisto: otkrio je golotinju svoga brata; neka budu bez djeteta.

22 “Držite, stoga, sve moje propise i sve moje sudove i vršite ih, da vas ne ispljune zemlja u koju vas vodim da u njoj prebivate.

23 I nemojte hoditi po običajima naroda koji izgonim pred vama: jer su oni sve to činili, i stoga su mi se zgadili.

24 No vama sam rekao: Baštinit ćete zemlju njihovu, i dat ću vam da je posjedujete; zemlju kojom teče mlijeko i med: ja sam GOSPODIN Bog vaš, koji sam vas odvojio od ostalih naroda.

25 Pravite, stoga, razliku između čistih i nečistih životinja, i između nečistih i čistih ptica; i nemojte svoje duše činiti odvratnim nekom životinjom, ili pticom, ili bilo čime što gmiže po tlu, koje sam odvojio od vas kao nečiste.

26 Budite mi sveti: jer sam svet ja, GOSPODIN, i odvojio sam vas od drugih naroda da budete moji.

27 I muškarca i ženu koji zazivaju duhove ili su vračari, usmrtite: neka ih zaspu kamenjem; krv njihova neka je na njima.”

21

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju: “Govori svećenicima, sinovima Aronovim, i reci im: Neka se nitko ne okalja zbog mrtvaca iz svoga naroda,

2 osim zbog svoga bliskoga srodnika, to jest zbog svoje majke, i zbog svoga oca, i zbog svoga sina, i zbog svoje kćeri, i zbog svoga brata,

3 i zbog svoje sestre djevice, koja mu je bliska, a nije imala muža; zbog nje se može okaljati.

4 Ali neka se ne kalja i ne obeščašćuje, jer je poglavar u svome narodu.

5 Neka ne briju dogola svoju glavu, i neka ne režu krajeve svoje brade niti prave ikakve ureze na svome tijelu.

6 Neka budu sveti svome Bogu i ne obeščašćuju ime svoga Boga, jer oni prinose GOSPODINOVE žrtve, koje se ognjem prinose, i kruh svoga Boga: stoga trebaju biti sveti.

7 Neka za ženu ne uzimaju bludnicu ili obeščašćenu ženu; neka ne uzimaju ženu koju je otpustio njezin muž: jer je svećenik svet svome Bogu.

8 Drži ga zbog toga svetim, jer on prinosi kruh tvoga Boga. Neka ti bude svet: jer sam svet ja, GOSPODIN, koji vas posvećujem.

9 I ako se kći kojega svećenika obeščasti bludničeći, ona obeščašćuje svoga oca: nju neka se ognjem spali.

10 “A onaj koji je veliki svećenik među svojom braćom, na čiju je glavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posvećen da odjene svetu opravu, neka ne otkriva svoju glavu niti ne razdire svoju opravu.

11 Neka ne ulazi ni k jednom mrtvom tijelu, niti se oskvrnjuje zbog svoga oca ili zbog svoje majke.

12 I neka ne izlazi iz Svetišta i ne obeščašćuje svetište svoga Boga, jer je na njemu kruna od ulja pomazanja njegova Boga: ja sam GOSPODIN.

13 I neka uzme ženu za njezina djevičanstva.

14 Udovicu, ili otpuštenicu, ili obeščašćenu, ili bludnicu, neka ne uzima, nego neka za ženu uzme djevicu od vlastitog naroda.

15 Neka ne obeščašćuje svoje sjeme među svojim narodom, jer ga ja, GOSPODIN, posvećujem.”

16 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

17 “Reci Aronu: Tko god od tvoga sjemena u svome naraštaju bude imao ikakvu manu, neka ne pristupa prinositi kruh svoga Boga.

18 Jer tko god bio taj koji ima manu, neka ne pristupa: ni slijepac, ili šepavac, ili onaj kome je spljošten nos ili ima išta suvišno;

19 ili onaj slomljene noge, ili slomljene ruke,

20 ili grbavac, ili patuljak, ili onaj koji ima manu na oku, ili je krastav, ili šugav, ili ima zgnječene testise.

21 Nijedan muškarac od sjemena svećenika Arona koji ima manu neka se ne primiče prinositi žrtve koje se ognjem prinose GOSPODINU: ima manu, i neka se ne primiče prinositi kruh svoga Boga.

22 Neka jede kruh svoga Boga, i od najsvetijega i od svetoga,

23 samo neka ne ulazi do zavjese niti se primiče žrtveniku, jer ima manu; da ne obeščašćuje moja svetišta: jer njih ja, GOSPODIN, posvećujem.”

24 I kaza to Mojsije Aronu, i njegovim sinovima, i svoj djeci Izraelovoj.

22

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Reci Aronu i njegovim sinovima neka se odvajaju od svetinjâ djece Izraelove i neka ne obeščašćuju moje sveto ime u onome što mi ona posvećuju: ja sam GOSPODIN.

3 Reci im: Tko god od svega vašega sjemena u svim vašim naraštajima pristupi k svetinjama koje djeca Izraelova posvećuju GOSPODINU, a na njemu je njegova nečistoća, tu dušu treba iskorijeniti iz moje nazočnosti: ja sam GOSPODIN.

4 Tko je god od Aronovih potomaka gubav ili ima kakav izljev, neka ne jede od svetinja sve dok ne bude čist. I tko god dotakne bilo što onečišćeno mrtvacem, ili pak onaj kome istječe sjeme;

5 ili tko god dotakne ikojega gmizavca, čime se može onečistiti, ili čovjeka od kojega se može onečistiti, kakvu god on nečistoću imao,

6 duša koja dotakne bilo što takvo neka bude nečista do večeri i neka ne jede od svetinja, osim ako svoje tijelo opere vodom.

7 A kada sunce zađe, bit će čist, i neka od tada jede od svetinja; jer mu je to hrana.

8 Ono što ugine samo od sebe, ili ono što rastrgaju zvijeri, neka ne jede, da se time ne oskvrne: ja sam GOSPODIN.

9 Neka stoga drže moju odredbu, da si za to ne natovare grijeh i zbog toga poginu ako je oskvrnu: ja, GOSPODIN, posvećujem ih.

10 “Nijedan tuđinac neka ne jede od svetinje: ni svećenikov gost, ili unajmljeni sluga, neka ne jede od svetinje.

11 Ali ako svećenik svojim novcem kupi koju dušu, taj neka od toga jede, kao i onaj koji je rođen u njegovoj kući: oni neka jedu od njegove hrane.

12 Ako je svećenikova kći udata za koga tuđega, ona ne smije jesti od prinesenih svetinja.

13 No ako je svećenikova kći udovica ili rastavljena, a nema djeteta, pa se vrati u kuću svoga oca, kao za svoje mladosti, smije jesti od očeve hrane: ali neka nijedan tuđinac od toga ne jede.

14 A ako bi tko iz neznanja jeo od svetinjâ, neka k tome doda petinu i neka je dade svećeniku zajedno sa svetinjom.

15 I neka ne oskvrnjuju svetinje djece Izraelove, koje ona prinose GOSPODINU,

16 i tako navlače na sebe krivicu za prijestup jedući svoje svetinje: jer ih ja, GOSPODIN, posvećujem.”

17 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

18 “Govori Aronu, i njegovim sinovima, i svoj djeci Izraelovoj, i reci im: ‘Tko god od doma Izraelova ili od stranaca u Izraelu prinosi svoju žrtvu za sve svoje zavjete i za sve svoje dragovoljne prinose, koje će oni prinositi GOSPODINU na žrtvu paljenicu,

19 neka dragovoljno prinese muško bez mane, od goveda, od ovaca ili od koza.

20 Ali što god ima manu, ne prinosite: jer vam neće biti prihvaćeno.

21 I tko god prinosi pomirbenu žrtvu GOSPODINU da ispuni svoj zavjet, ili dragovoljno žrtvuje od goveda ili ovaca, to treba biti besprijekorno da bi bilo prihvaćeno; ne smije u tome biti nikakve mane.

22 Slijepo, ili polomljenih udova, ili sakato, gušavo, ili šugavo, ili krastavo, nemojte nuditi GOSPODINU ni ognjem prinositi GOSPODINU na žrtveniku.

23 Junca ili janje koje ima išta suvišno ili nedostatno na svojim udovima, možeš prinijeti na dragovoljni prinos, ali za zavjet neće biti prihvaćeno.

24 Nemoj prinositi GOSPODINU ono što je zgnječeno, ili stučeno, ili polomljeno, ili porezano; u svojoj zemlji nemojte prinositi prinos od toga.

25 Ni iz ruke tuđinca nemojte kao kruh svoga Boga prinositi ništa od toga, jer je u njima njihova pokvarenost i imaju mane: neće vam biti prihvaćene.”

26 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

27 “Kada se oteli tele, ili ovca, ili koza, neka sedam dana ostane sa ženkom, a od osmoga dana i nadalje bit će prihvaćeno kao žrtva koja se ognjem prinosi GOSPODINU.

28 Bilo krava ili ovca, nemojte istog dana klati nju i njezino mlado.

29 A kada prinosite žrtvu zahvalnicu GOSPODINU, prinosite je dragovoljno.

30 Neka se ona pojede istoga dana; nemojte ništa od nje ostavljati do jutra: ja sam GOSPODIN.

31 Stoga držite moje zapovijedi i vršite ih: ja sam GOSPODIN.

32 Nemojte oskvrnjivati moje sveto ime, nego neka me se sveti među djecom Izraelovom: ja sam GOSPODIN koji vas posvećuje,

33 koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da budem vaš Bog; ja sam GOSPODIN.”

23

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: Blagdani GOSPODINOVI, koje ćete proglasiti svetim saborima, moji su blagdani.

3 Šest dana neka se obavlja posao, ali sedmoga dana je subotnji počinak, sveti sabor; u njemu nemojte raditi: to je subota GOSPODINOVA u svim vašim prebivalištima.

4 Ovo su blagdani GOSPODINOVI, to jest sveti sabori, koje ćete proglasiti u određeno doba.

5 U suton četrnaestoga dana prvoga mjeseca je GOSPODINOVA Pasha.

6 A petnaestoga dana istoga mjeseca je blagdan beskvasnih kruhova GOSPODINU: sedam dana trebate jesti beskvasni kruh.

7 Prvoga dana neka vam je sveti sabor: u njemu nemojte raditi nikakav ropski posao.

8 Nego, sedam dana prinosite žrtvu koja se ognjem prinosi GOSPODINU, a sedmoga dana je sveti sabor: u njemu nemojte raditi nikakav ropski posao.”

9 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

10 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: Kada dođete u zemlju koju vam dajem i požanjete njezinu žetvu, tada snop prvih plodova svoje žetve donesite svećeniku.

11 On neka maše tim snopom pred GOSPODINOM, da bude prihvaćen za vas: neka svećenik maše njime sljedeći dan nakon subote.

12 Toga dana kada budete mahali snopom, prinesite jaganjca bez mane od godinu dana na žrtvu paljenicu GOSPODINU.

13 A jestiva žrtva uz to neka budu dvije desetine finoga brašna izmiješena s uljem, žrtva koja se ognjem prinosi GOSPODINU na ugodan miris, a njezina ljevanica neka bude od vina, četvrtina hina.

14 I nemojte jesti ni kruha, ni prženog zrnja, ni zelenog klasja, sve do toga dana kada donesete prinos svome Bogu: to neka je dovijeka propis tijekom vaših naraštaja u svim vašim prebivalištima.

15 “I brojite si od idućeg dana nakon subote, od dana kada ste donijeli snop obrtane žrtve, neka se navrši sedam subota.

16 Dakle, nabrojite pedeset dana do sljedećeg dana po sedmoj suboti pa prinesite novu jestivu žrtvu GOSPODINU.

17 Iz svojih prebivališta donesite za obrtanje dva kruha od dvije desetine; neka budu od finoga brašna, neka budu pečeni s kvascem: oni su prvine GOSPODINU.

18 S kruhom prinesite sedam jaganjaca od godinu dana, bez mane, i mladoga junca, i dva ovna: oni će biti za žrtvu paljenicu GOSPODINU, zajedno s njihovom jestivom žrtvom i njihovim ljevanicama, to jest žrtvom prinesenom ognjem, na ugodan miris GOSPODINU.

19 Zatim žrtvujte jedno jare kao žrtvu za grijeh, i dva jaganjca od godinu dana kao žrtvu za pomirenje.

20 I neka svećenik maše njima, s kruhom od prvina i s oba jaganjca, na obrtanu žrtvu pred GOSPODINOM: neka budu sveti GOSPODINU za svećenika.

21 Toga istoga dana sazovite si sveti sabor; u njemu nemojte obavljati nikakav ropski posao: to neka vam je dovijeka propis u svim vašim prebivalištima tijekom vaših naraštaja.

22 A kada žanjete žetvu na svojoj zemlji, nemoj žanjući potpuno očistiti rubove svoje njive ni sabirati pabirke od svoje žetve; ostavi ih siromahu i strancu: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.”

23 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

24 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: U sedmome mjesecu, prvoga dana toga mjeseca, neka vam je subotnji počinak, spomen trubljenja, sveti sabor.

25 Nemojte u njemu raditi nikakav ropski posao, nego ognjem prinesite žrtvu GOSPODINU.”

26 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

27 “A desetoga dana toga sedmoga mjeseca neka bude dan pomirenja: neka vam to bude sveti sabor; mučite svoje duše i prinesite ognjem žrtvu GOSPODINU.

28 I nemojte toga dana raditi nikakav posao, jer je to dan pomirenja, da se za vas obavi pomirenje pred GOSPODINOM, Bogom vašim.

29 A koja se god duša toga dana ne bi mučila, neka se iskorijeni iz svoga naroda.

30 I koja bi god duša toga dana radila ikakav posao, tu ću dušu ja zatrti usred njezina naroda.

31 Nemojte raditi nikakav posao: to neka je trajan propis tijekom vaših naraštaja u svim vašim prebivalištima.

32 To neka vam je subotnji počinak; a vi mučite svoje duše: uvečer devetoga dana toga mjeseca, od večeri do večeri, svetkujte svoj subotnji počinak.”

33 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

34 “Reci djeci Izraelovoj: Petnaestoga dana toga sedmoga mjeseca neka GOSPODINU sedam dana traje blagdan sjenicâ.

35 Prvoga dana neka bude sveti sabor: nemojte u njemu raditi nikakav ropski posao.

36 Sedam dana prinosite žrtvu koja se ognjem prinosi GOSPODINU; osmoga dana neka vam bude sveti sabor, i prinesite žrtvu koja se ognjem prinosi GOSPODINU: to je svečani sabor; nemojte u njemu raditi nikakav ropski posao.

37 “To su GOSPODINOVI blagdani, koje ćete proglasiti svetim saborima, da se prinosi žrtva ognjem prinesena GOSPODINU, žrtva paljenica, i jestivi prinos, i žrtva, i ljevanice, svaka na svoj dan,

38 uz GOSPODINOVE subote, i uz vaše darove, i uz sve vaše zavjete, i uz sve vaše dragovoljne prinose, koje dajete GOSPODINU.

39 Dakle, petnaestoga dana sedmoga mjeseca, kada pokupite urod zemlje, održite sedmodnevni blagdan GOSPODINU: neka bude subotnji počinak prvoga dana, i neka subotnji počinak bude osmoga dana.

40 Prvoga dana uzmite granja od rodnoga drveća, palmovih grana, grana s lisnatoga drveća i potočnih vrba; i veselite se sedam dana pred GOSPODINOM, Bogom svojim.

41 I održavajte taj blagdan GOSPODINU sedam dana na godinu. To neka je dovijeka propis u vašim naraštajima: svetkujte ga u sedmome mjesecu.

42 Sedam dana stanujte u sjenicama. Svi koji su rođeni kao Izraelci neka stanuju u sjenicama,

43 kako bi vaši naraštaji znali da sam ja učinio da djeca Izraelova stanuju u sjenicama kada sam ih izveo iz zemlje egipatske: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.”

44 I objavi Mojsije djeci Izraelovoj GOSPODINOVE blagdane.

24

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši mu:

2 “Zapovijedi djeci Izraelovoj neka ti donesu čistoga maslinova ulja istupanog za svjetlo, da svjetiljke neprestano gore.

3 Ispred zavjese svjedočanstva, u Šatoru sastanka, neka ga Aron od večeri do jutra neprestano održava pred GOSPODINOM: to neka je dovijeka propis u vašim naraštajima.

4 On neka neprestano drži u redu svjetiljke na čistom svijećnjaku pred GOSPODINOM.

5 A ti uzmi finoga brašna i ispeci od njega dvanaest pogača: u svakoj pogači neka budu dvije desetine.

6 Zatim ih u dva reda, po šest u redu, položi na čisti stol pred GOSPODINOM.

7 I stavi čistoga tamjana na svaki red, da bude na kruhu za spomen, to jest žrtva ognjem prinesena GOSPODINU.

8 Neka ih on trajno, svake subote, postavlja pred GOSPODINA; jer su uzeti od djece Izraelove po vječnome savezu.

9 I neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima, i neka ih oni jedu na svetome mjestu: jer je to njemu najsvetije od GOSPODINOVIH žrtava koje se po trajnom propisu prinose ognjem.”

10 A sin neke Izraelke, kome otac bijaše Egipćanin, iziđe među djecu Izraelovu pa se posvađaše taj Izraelkin sin i neki Izraelac u taboru.

11 Tada sin te Izraelke pohuli GOSPODINOVO ime, i prokune. I odvedoše ga k Mojsiju (a mati mu se zvala Šelomita, kći Dibrijeva, od plemena Danova),

12 i staviše ga u pritvor dok im se ne očituje GOSPODINOVA volja.

13 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

14 “Izvedite iz tabora toga koji je psovao; i neka mu svi koji su ga čuli polože ruke na glavu i neka ga sva zajednica kamenuje.

15 A ti reci djeci Izraelovoj: Tko god opsuje svoga Boga, nosit će svoj grijeh.

16 I onoga tko pohuli GOSPODINOVO ime, svakako da se pogubi; i neka ga sva zajednica kamenuje, kako stranca, tako i domoroca: kada on pohuli GOSPODINOVO ime, treba ga pogubiti.

17 I onoga tko bilo koga ubije, svakako treba ubiti.

18 A onaj koji ubije živinče, neka ga nadoknadi: živinče za živinče.

19 Ako tko ozlijedi svoga bližnjega, neka mu se učini onako kako je on učinio;

20 prijelom za prijelom, oko za oko, zub za zub: ozljeda kakvu je on nanio čovjeku, neka se nanese i njemu.

21 Onaj tko ubije živinče, neka ga nadoknadi; a onoga tko ubije čovjeka, neka se usmrti.

22 Neka vam je jednak zakon za stranca i za domoroca: jer ja sam GOSPODIN, Bog vaš.”

23 I reče Mojsije djeci Izraelovoj da izvedu iz tabora onoga koji je bio psovao i kamenuju ga. I učiniše djeca Izraelova tako kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

25

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju na Sinajskome brdu, rekavši:

2 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: Kada dođete u zemlju koju vam dajem, neka ta zemlja drži subotnji počinak GOSPODINU.

3 Šest godina sij na svojoj njivi, i šest godina obrezuj svoj vinograd i sabiri njegov urod,

4 ali sedma godina neka bude zemlji subotnji počinak, počinak GOSPODINU: tada nemoj sijati na svojoj njivi ni obrezivati svoj vinograd.

5 Ono što samo izraste od tvoje žetve nemoj žeti ni brati grožđe sa svoje neobrezane loze, jer je to godina počinka zemlji.

6 I neka vam zemljin počinak bude za hranu: za tebe, i za tvoga slugu, i za tvoju sluškinju, i za tvoga najamnika, i za tvoga stranca koji s tobom prebiva;

7 i za tvoju stoku, i za životinje koje su u tvojoj zemlji, neka hranom bude sav njezin urod.

8 “I nabroji si sedam subotnjih godina, sedam puta sedam godina, i neka ti vrijeme od sedam subotnjih godina bude četrdeset i devet godina.

9 Tada odredi da se desetoga dana sedmoga mjeseca oglasi trublja svečane obljetnice, na dan pomirenja zatrubite u trublju po svoj svojoj zemlji.

10 I posvetite tu pedesetu godinu i proglasite oslobođenje diljem zemlje svim njezinim stanovnicima: to neka vam bude svečana obljetnica; i vratite se svaki na svoj posjed i vratite se svaki k svome rodu.

11 Neka vam ta pedeseta godina bude svečana obljetnica: nemojte sijati, ni žeti ono što tijekom nje samo izraste, ni sabirati grožđe s neobrezane loze.

12 Jer to je svečana obljetnica; neka vam bude sveta: hranite se onime što rodi na njivi.

13 U godini te obljetnice neka se svaki od vas vrati na svoj posjed.

14 “Ako trebaš prodati što svome bližnjemu, ili kupiti iz ruke svoga bližnjega, nemojte tlačiti jedan drugoga:

15 kupuj od svoga bližnjega prema broju godina nakon obljetnice, i neka on tebi proda prema broju godina plodonošenja.

16 Bude li više godina, povećaj cijenu; a bude li manje godina, cijenu snizi: jer ti on prodaje prema broju godina plodonošenja.

17 Nemojte, dakle, tlačiti jedan drugoga; nego se boj svoga Boga: jer ja sam GOSPODIN, Bog vaš.

18 Stoga vršite moje propise, i držite moje sudove i vršite ih, pa ćete u toj zemlji živjeti u sigurnosti.

19 I davat će zemlja svoj plod, i jesti ćete do sitosti i živjeti u njoj u sigurnosti.

20 A ako kažete: ‘Što ćemo jesti sedme godine? jer, evo, nećemo sijati, ni sabirati svoj urod’,

21 tada ću ja šeste godine poslati svoj blagoslov na vas i rodit će ploda za tri godine.

22 I sijati ćete osme godine i jesti od starih plodova do devete godine; jesti ćete od starih zaliha sve dok ne dospiju njezini plodovi.

23 “Zemlja neka se ne prodaje za stalno, jer je zemlja moja: jer vi ste stranci i pridošlice kod mene.

24 U svoj zemlji gdje imate posjed, morate dopustiti otkupljivanje zemlje.

25 Ako tvoj brat osiromaši i proda dio svoga posjeda, dođe li itko od njegova roda to otkupiti, neka otkupi to što je njegov brat prodao.

26 A ako netko nema nikoga da to otkupi, a sâm je sposoban otkupiti,

27 neka tada prebroji godine od prodaje i neka onome kome je bio prodao nadoknadi koliko je još preostalo; da se može vratiti na svoj posjed.

28 Ali ako nije u stanju nadoknaditi mu, neka tada prodano ostane u ruci onoga tko je kupio sve do godine svečane obljetnice; a za obljetnice neka to pravo istekne i neka se on vrati na svoj posjed.

29 “A ako tko proda useljivu kuću u zidom opasanu gradu, tada je može otkupiti cijelu godinu nakon što je prodana; može je otkupiti punu godinu dana.

30 Ako je ne otkupi u roku od punih godinu dana, neka tada ta kuća koja je u zidom opasanu gradu zauvijek bude potvrđena onome tko ju je kupio, tijekom njegovih naraštaja: neka to pravo ne istekne u godini svečane obljetnice.

31 Ali kuće u selima koja nisu opasana zidom neka se smatraju kao njive u polju: njih se može otkupiti, i neka iziđu na obljetnicu.

32 No što se tiče levitskih gradova, i kućâ u gradovima koje su u njihovu posjedu, Leviti ih mogu otkupiti u bilo koje doba.

33 A ako netko kupi od Levitâ, neka u godini svečane obljetnice iziđe iz kuće koja je prodana u gradu njihova posjeda: jer su kuće u gradovima Levitâ njihovo vlasništvo među djecom Izraelovom.

34 Ali polje u okolici njihovih gradova neka se ne prodaje, jer je to njihovo trajno vlasništvo.

35 Ako ti brat osiromaši i zapadne u neimaštinu kod tebe, podupri ga: bio on stranac ili pridošlica, neka živi s tobom.

36 Nemoj uzimati kamate od njega, ili dobit, nego se boj svoga Boga; da brat tvoj može živjeti s tobom.

37 Nemoj mu davati svoj novac uz kamatu, niti mu posuđivati svoje namirnice uz dobit.

38 Ja sam GOSPODIN, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam dadem zemlju kanaansku i da budem vaš Bog.

39 “A ako tvoj brat koji živi kod tebe osiromaši i bude ti prodan, nemoj ga prisiljavati da ti služi kao kmet,

40 nego neka ti bude kao najamnik i kao pridošlica, i neka ti služi do godine svečane obljetnice.

41 I neka tada ode od tebe, i on i njegova djeca s njim, i neka se vrati k vlastitoj obitelji, i neka se vrati na vlasništvo svojih otaca.

42 Jer oni su moje sluge, koje sam izveo iz zemlje egipatske: ne smije ih se prodavati kao kmetove.

43 Nemoj gospodariti nad njim s krutošću, nego se boj svoga Boga.

44 I neka tvoji kmetovi i tvoje kmetice, koje ćeš imati, budu od pogana koji su oko tebe; od njih kupuj kmetove i kmetice.

45 Osim toga, kupuj ih i od djece stranaca koji prebivaju među vama i od njihovih obitelji koje su kod vas, koje oni rodiše u vašoj zemlji; i neka oni budu vaše vlasništvo.

46 I uzmite ih kao baštinu za svoju djecu nakon vas, da ih baštine kao vlasništvo; neka vam dovijeka budu kmetovima: ali nad svojom braćom, djecom Izraelovom, nemojte vladati jedan nad drugim s krutošću.

47 A ako se pridošlica ili stranac obogati kod tebe, a tvoj brat koji živi uz njega osiromaši i proda se strancu ili pridošlici koji je kod tebe, ili kome iz strančeve obitelji,

48 nakon što je prodan može se ponovno otkupiti; može ga otkupiti netko od njegove braće.

49 Otkupiti ga može ili njegov stric, ili sin njegova strica; ili ga može otkupiti bilo koji bliski srodnik iz njegove obitelji; ili se, ako je sposoban, može otkupiti sâm.

50 I neka s onim tko ga je kupio proračuna od godine kada mu je bio prodan do godine svečane obljetnice pa neka cijena njegova otkupa bude određena prema broju godina, neka bude u skladu s vremenom jednog najamnika.

51 Ako preostane još mnogo godina, neka prema njima ponovno odredi cijenu svoje otkupnine od novca za koji je kupljen.

52 A ako preostane još samo nekoliko godina do godine svečane obljetnice, neka proračuna s njim i neka mu u skladu s tim godinama isplati cijenu za svoje otkupljenje.

53 I neka bude prema njemu kao sa slugom najmljenim na godinu dana; i neka ne vlada nad njim s krutošću naočigled tebi.

54 A ako ne bude otkupljen tih godina, onda neka ode u godini svečane obljetnice; i on i njegova djeca s njim.

55 Jer su djeca Izraelova sluge meni; oni su moje sluge koje sam ja izveo iz zemlje egipatske: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.”

26

1 “Ne pravite sebi idole ni rezani lik, i ne podižite uspravan stup niti postavljajte ikakav kameni kip u svojoj zemlji, da mu se klanjate: jer ja sam GOSPODIN, Bog vaš.

2 Držite moje subote i poštujte moje svetište: ja sam GOSPODIN.

3 Budete li hodili po mojim propisima, i držali moje zapovijedi, i vršili ih,

4 tada ću vam davati kišu u pravo vrijeme, i zemlja će davati svoj prirast i stabla poljska će rađati svoj plod.

5 Vršidba će vam trajati do berbe, a berba će trajati do sjetve: jesti ćete svoj kruh do sitosti, i u svojoj ćete zemlji živjeti u sigurnosti.

6 I dat ću vam mir u zemlji, i vi ćete ležati i nitko vas neće plašiti: uklonit ću opake zvijeri iz zemlje, a ni mač neće prolaziti vašom zemljom.

7 I tjerat ćete svoje neprijatelje i oni će padati pred vama od mača.

8 Vas petorica tjerat će njih stotinu, a stotina vas natjerat će u bijeg tisuću; i padat će vaši neprijatelji pred vama od mača.

9 Jer ja ću imati obzira prema vama, i učinit ću vas plodnima i množiti vas, i utvrditi svoj savez s vama.

10 I hranit ćete se starom zalihom i izbacivati staru zbog nove.

11 I postavit ću svoje Prebivalište među vama; i nećete se gaditi mojoj duši.

12 I hodit ću među vama i bit ću vaš Bog, i vi ćete biti moj narod.

13 Ja sam GOSPODIN, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da ne budete njihovi robovi; ja sam polomio palice vaših jarmova i učinio da hodite uspravno.

14 “Ali ako me ne budete slušali i ne budete vršili sve te zapovijedi,

15 i ako budete prezirali moje propise ili ako vašoj duši omrznu moji sudovi, tako da ne vršite sve moje zapovijedi, nego kršite moj savez,

16 ja ću vam učiniti ovo: prepustit ću vas stravi, sušici i groznici koja troši oči i žalosti srce; i uzalud ćete sijati svoje sjeme, jer će ga jesti vaši neprijatelji.

17 I okrenut ću svoje lice protiv vas, i bit ćete pobijeni pred svojim neprijateljima; i oni koji vas mrze vladat će nad vama, a vi ćete bježati kada vas nitko ne progoni.

18 A ako me ni zbog svega toga ne budete slušali, tada ću vas sedam puta više kazniti za vaše grijehe.

19 Slomit ću ja drskost vaše sile; i učinit ću vaše nebo poput željeza, a vašu zemlju poput mjedi.

20 Svoju snagu ćete trošiti nizašto, jer vaša zemlja neće davati svoj urod, niti će stabla zemaljska davati svoje plodove.

21 I ako budete hodili protivno meni i ne budete me slušali, navest ću na vas sedam puta više pošasti, u skladu s vašim grijesima.

22 Poslat ću i divlje zvijeri među vas, koje će vas lišiti vaše djece, istrijebiti vam stoku i prorijediti vas; i bit će pusti vaši glavni putovi.

23 “Ako vas ni time ne popravim, nego nastavite hoditi protivno meni,

24 tada ću i ja hoditi protivno vama, i sedmerostruko ću vas kazniti za vaše grijehe.

25 I dovest ću na vas mač, koji će osvetiti kršenje moga saveza; a kada se okupite zajedno u svojim gradovima, poslat ću među vas kugu; i bit ćete predani u ruku neprijatelju.

26 A kada vam slomim potporu u kruhu, deset žena će peći vaš kruh u jednoj peći; i na mjeru će vam kruh vaš davati: jesti ćete, ali nećete biti siti.

27 I ako me ni zbog svega toga ne budete slušali, nego hodili protivno meni,

28 tada ću i ja u gnjevu hoditi protivno vama; i ja sâm ću vas sedam puta kazniti za vaše grijehe.

29 I jesti ćete meso svojih sinova, i jesti ćete meso svojih kćeri.

30 I uništit ću vaše uzvišice, i oboriti vaše kipove, i baciti vaša trupla na lešine vaših idola, i moja će se duša gaditi na vas.

31 Učinit ću vaše gradove pustima i opustošiti vaša svetišta; i neću mirisati miris vaših ugodnih mirisa.

32 Zemlju ću opustošiti; i bit će na to zaprepašteni vaši neprijatelji koji u njoj prebivaju.

33 I rasijat ću vas među pogane i mač ću za vama izvući: vaša će zemlja biti opustošena, a vaši gradovi prazni.

34 Tada će zemlja uživati svoje subote tako dugo dok bude ležala opustošena, a vi budete u zemlji svojih neprijatelja; tada će zemlja počivati i uživati svoje subote.

35 Počivat će sve dok bude pusta; zato što nije počivala za vaših subota, kada ste prebivali u njoj.

36 A onima od vas koji ostanu živi u zemljama svojih neprijatelja poslat ću iznemoglost u srca: šum lista koji zatreperi na bijeg će ih tjerati i oni će bježati kao što se bježi od mača i padat će kada nitko ne progoni.

37 I padat će jedan preko drugoga kao pred mačem, kada nitko ne progoni, i nećete imati snage održati se pred svojim neprijateljima.

38 I izginut ćete među poganima i proždrijet će vas zemlja vaših neprijatelja.

39 A oni od vas koji preostanu, sahnut će u svojim opačinama u zemljama vaših neprijatelja; i sahnut će i u opačinama svojih otaca zajedno s njima.

40 “Ako oni priznaju svoju opačinu, i opačinu svojih otaca s njihovim prijestupom kojim su se protiv mene ogriješili, i da su i oni hodili protivno meni

41 i da sam ja hodio protivno njima i doveo ih u zemlju njihovih neprijatelja; ako se tada njihova neobrezana srca ponize i oni prihvate kaznu za svoju opačinu,

42 tada ću se ja spomenuti svoga saveza s Jakovom, i svoga saveza s Izakom, i svoga saveza s Abrahamom ću se spomenuti; i spomenut ću se zemlje.

43 I zemlja će biti na miru od njih i uživat će svoje subote kada bude počivala pusta bez njih, a oni će primiti kaznu za svoju opačinu: zato što su prezirali moje sudove i zato što je njihova duša prezirala moje propise.

44 I, usprkos svemu tome, kada budu u zemlji svojih neprijatelja, neću ih odbaciti niti ću ih prezreti da ih potpuno uništim i prekinem svoj savez s njima: jer ja sam GOSPODIN, Bog njihov.

45 Nego ću se zbog njih spomenuti saveza njihovih predaka, koje sam izveo iz zemlje egipatske naočigled poganima da budem njihov Bog: ja sam GOSPODIN.”

46 To su propisi i sudovi i zakoni, koje je GOSPODIN uspostavio između sebe i djece Izraelove rukom Mojsijevom na brdu Sinaju.

27

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: Kada tko učini neki osobiti zavjet, neka te osobe budu GOSPODINOVE prema tvojoj procjeni.

3 Tvoja procjena za muško od dvadeset godina starosti do šezdeset godina starosti neka je pedeset šekela srebra, prema šekelu Svetišta.

4 Ako to bude žensko, tada neka tvoja procjena bude trideset šekela.

5 Ako bude od pet godina starosti do dvadeset godina starosti, neka tada tvoja procjena za muško bude dvadeset šekela, a za žensko deset šekela.

6 Ako bude od mjesec dana do pet godina starosti, neka tada tvoja procjena za muško bude pet šekela srebra, a za žensko neka tvoja procjena bude tri šekela srebra.

7 A ako bude od šezdest godina starosti i naviše; bude li muško, neka tada tvoja procjena iznosi petnaest šekela, a za žensko deset šekela.

8 Ali ako on bude siromašniji negoli je tvoja procjena, neka dođe pred svećenika i neka ga svećenik procijeni; neka ga svećenik procijeni prema njegovoj mogućnosti što je zavjetovao.

9 Ako to bude živina od koje prinose žrtve GOSPODINU, sve što itko od takvoga daje GOSPODINU bit će sveto.

10 Neka to ne preinačuje i ne mijenja dobro za loše ili loše za dobro; a ako uopće zamijeni živinče za živinče, neka tada to i ono kojim je zamijenjeno bude sveto.

11 A ako to bude kakva nečista životinja, od kojih ne prinose žrtve GOSPODINU, neka tu živinu privede pred svećenika;

12 i neka je svećenik procijeni je li dobra ili loša: kako ti, koji si svećenik, procijeniš, tako neka bude.

13 Ali ako je on svakako želi otkupiti, neka doda jednu petinu tvojoj procjeni.

14 “A kada bi netko posvetio svoju kuću da bude sveta GOSPODINU, neka je svećenik procijeni je li dobra ili loša: kako je svećenik procijeni, tako neka ostane.

15 Ako taj koji je posvetio želi otkupiti svoju kuću, neka tome novcu doda petinu tvoje procjene i neka bude njegova.

16 I ako netko posveti GOSPODINU dio njive u svome vlasništvu, neka tvoja procjena bude u skladu s urodom sjemena s njega: homer ječmena sjemena neka se procijeni na pedeset šekela srebra.

17 Ako posveti svoju njivu od godine svečane obljetnice, neka ostane po tvojoj procjeni.

18 Ali ako posveti svoju njivu nakon obljetnice, neka mu tada svećenik proračuna cijenu prema godinama preostalim do obljetnice i neka se to oduzme od tvoje procjene.

19 I ako onaj tko je njivu posvetio istu svakako želi otkupiti, neka doda petinu od tvoje procjene i neka mu se to osigura.

20 A ako ne želi otkupiti njivu, ili ako je njivu prodao nekom drugom, više je ne može otkupiti.

21 Ali neka ta njiva, kada za obljetnice izlazi, bude sveta GOSPODINU kao posvećena njiva; neka bude u svećenikovu posjedu.

22 I ako tko posveti GOSPODINU njivu koju je kupio, a koja ne spada u njive njegova posjeda,

23 neka mu svećenik proračuna vrijednost tvoje procjene sve do godine svečane obljetnice; i neka toga dana dade tvoju procjenu, kao nešto sveto GOSPODINU.

24 Neka se za obljetnice njiva vrati onome od koga je bila kupljena, to jest onome kome je pripadalo vlasništvo nad zemljom.

25 I neka svaka tvoja procjena bude u skladu sa šekelom Svetišta: dvadeset gera neka bude šekel.

26 “Samo prvine od stoke, koja treba biti GOSPODINOVA prvina, nitko neka ne posvećuje; bio to vol, ili ovca: GOSPODINOVO je.

27 A ako bude od nečistih životinja, neka je otkupi prema tvojoj procjeni i neka joj doda petinu cijene. A ako je ne otkupi, neka je proda u skladu s tvojom procjenom.

28 No ništa od onoga što je posvećeno, od onoga što čovjek od svega što ima odredi za GOSPODINA, i od ljudi i od živine, i od zemljišta u njegovu vlasništvu, neka se ne prodaje ni ne otkupljuje: sve ono što je posvećeno, najsvetije je GOSPODINU.

29 Ništa posvećeno što bude posvećeno od ljudi neka se ne otkupljuje, nego neka se usmrti.

30 I sva desetina od zemlje, bilo od zemaljskoga sjemena ili od ploda sa stabla, pripada GOSPODINU: sveto je GOSPODINU.

31 Ako bi tko htio otkupiti što od svojih desetina, neka tome doda petinu njegove cijene.

32 A što se tiče desetine od tvoje krupne ili sitne stoke, to jest od svega što prolazi ispod štapa, svako deseto neka bude sveto GOSPODINU.

33 Neka ne preispituje je li dobro ili loše i neka ga ne zamjenjuje; ako ga ipak zamijeni, neka i ono i zamijenjeno bude sveto; ne smije se otkupljivati.”

34 To su zapovijedi koje je GOSPODIN na brdu Sinaju zapovjedio Mojsiju za djecu Izraelovu.