Dnevna razmatranja: „ŽIVOT JE VIŠE“
Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život, bolest će mi se pretvorit' u zdravlje. (Izaija 38,17)
Pitanje o smislu patnje
Nije davno tome kako su moja dva poznanika išla skupa u šetnju. Odjednom se pojavila oluja. Kada su počele sijevati prve munje htjeli su se skloniti u prvi šumarak, kako ne bi postali „najvišom točkom u krajoliku“ koja na sebe privlači munju. Kadli, dok još nisu stigli ni do prvog drveća udari munja, te jednoga od njih ubi a drugoga rani. Obojica su bili pobožni ljudi. Zašto je Bog jednoga usmrtio a drugoga ostavio na životu? Ovakva se pitanja pojavljuju uvijek iznova, kada velike katastrofe putem televizije postanu poznate u javnosti, baš kao i manje nesreće što potresaju krug tek bliže poznatih.
Onda se najčešće čuje: „Gdje je bio Bog?“ Ili: „Zar to Bog nije mogao spriječiti?“ U javnosti se pomisao na na Boga pojavljuje načas još samo jednom; najčešće s primišlju: „Vidiš da ga uopće niti nema.“
U Našem dnevnom stihu kralj Ezekija nije postavljao pitanje: „Zašto?“ moja bolest, već „Čemu?“. A to je puno obećavajuće i primjerenije, budući da Bog na to puno radije odgovara. „Zašto?“ je najčešće nešto predbacujuće: s primjesom gorčine i pobune, dočim „Čemu?“ daje naslutiti - da pitalac iz doživljenoga želi nešto naučiti.
Onaj koji može vjerovati da nas naš svemogući Stvoritelj ljubi i da nas želi privući u svoju spasonosnu blizinu, taj i tamne putove života shvaća kao putove k svjetlosti. Taj na trenutak zastaje i razmišlja: što je to što ga možda sprečava, da ne živi ugodnije Bogu. Često se puta neka nesreća događa samo zato, da bi ljudi koji nas okružuju imali priliku vidjeti kako jedan uistinu vjeran čovjek reagira – slično Ezekiji.
(Hermann Grabe)
Smije li jedno stvorenje pozivati na optuženičku klupu svoga Stvoritelja?
„Razlog svakog zla u svijetu je otpad čovjeka od Boga.“ (Karl Carstens, Njemački predsjednik 1979 – 1984)
Prijevod: Marijan Šporčić
