„Želim čuti što Bog kaže“
Hiskijino pouzdanje
Asirski je kralj poslao iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom vojskom. Veliki peharnik reče im: "Kažite Ezekiji: 'Ovako veli veliki kralj, kralj asirski: kakvo je to pouzdanje u koje se uzdaš? Misliš li da su prazne riječi već savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja probada i prodire dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.' Možda ćete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim žrtvenikom u Jeruzalemu klanjajte.'!? (2. Kralj. 18, 17. i 19-22)
Dok se o kraljevima Izraela (tj. Samarije, kao Sjevernog kraljevstva) uvijek iznova kazalo: „Činio je što je bilo zlo u očima Gospodnjim“, u povijesti Južnog kraljevstva, Judeje, susrećemo pretežno kraljeve koji su se svidjeli Gospodinu. Među njima se osobito isticao Ezekija. On je bio radikalan reformista i k tome čovjek vjere. U njegovim danima asirska vojska je krenula u bojni pohod protiv svih utvrđenih gradova u Judeji i osvojila ih. Nakon toga se asirski kralj dao na opsadu Jeruzalema. Ezekija je najprije pokušao Asirca umilostiviti velikom sumom srebra i zlata. Asirac je primio novac, no i dalje je ustrajavao na predaji Jeruzalema. Štoviše, zaprijetio je gradu s velikom vojskom. No Ezekija se pouzdavao u pravog Boga i nije ga predao. Onda je uslijedio propagandistički govor spomenutih poslanika airskoga kralja ispred gradskih zidina Jeruzalema, kojega možemo naći i u Izaiji 36. Oni su ukazivali na to, kako je besmisleno odupirati se nadmoćnoj sili Asirije. Nadasve ih je ljutilo Ezekijino pouzdanje. Skrenite samo pažnju na to: koliko se puta u gornjem tekstu pojavljuje riječ „pouzdanje“! No Ezekija je ostao nepokolebljiv i postojan. U jednoj prekrasnoj molitvi Ezekija se molio vječno živome Bogu Izraela za spas, i ta je molitva bila uslišana (2. Kralj. 19, 14-19.35).
Sve je ovo predslika naše borbe u vjeri, sukladno Efežanima 6,10-20... Ne prepoznajemo li i mi prepoznatljivi glas Božjeg neprijatelja, Sotone, dok asirski kralj bijesno izvikuje: „Kakvo je to pouzdanje u koje se uzdaš?“... Đavao zna da se od štita vjere odbijaju sve njegove goruće strijele (Ef. 6,16). Zato se u svakoj životnoj situaciji pouzdajmo u Gospodina i u moć njegove milosti; upravo onako, kako u Hebr. 10,35 i čitamo: „Ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada/plaća!“
Heinz Schumacher
(Prijevod: Marijan Šporčić)
