"Oholost vodi u propast, a bahatost uzrokuje pad." (Izreke 16:18)
Ponos vam nije prijatelj. Duhovna oholost nije vaš prijatelj - čovjek misli da mu nije potrebno Božje milosrdno oproštenje i Božja riječ. Prirodno čovjek voli ponos, posebno svoj! Oholost je otrov za srce, dušu i um. Stvrdnjava srce od ljubavi i opraštanja drugima. Poniznost je poslušnost Bogu i služenje drugima. Ponizi se pred Gospodinom i On će te podići.
Lako je uočiti ponosnog čovjeka. Voli pričati, posebno o sebi ili svom mišljenju. On ne služi dobrovoljno drugima, jer mu je to ispod časti, a previše je zaokupljen svojim stvarima. Kreće se u visokim krugovima i živi iznad svojih mogućnosti. Odbija savjete ili upozorenja. Lako se naljuti, kritizira druge i zadržava gorčinu zbog prošlih uvreda.
Ponosan čovjek je držak prema ljudima, ne poštuje autoritet ni ljudski ni Božji i ismijava kršenje zakona. Uvijek ima opravdanje za svoje loše postupke, umjesto skromne isprike. Preuzima obveze koje ne može ili neće ispuniti. Govori užurbano. Za probleme u njegovom životu uvijek je netko drugi kriv. Neće tražiti pomoć. On vlada uglavnom tiranijom.
Koji su lijekovi za ponos? Potpuno priznajte svoje grijehe Bogu i ostavite ih. Ispričajte se svima kojima ste učinili nepravdu i nadoknadite punu štetu. Ponizite se i poslušajte sve mudre savjete koje ste dobili. Pomozite "najnižoj" osobi koju možete naći. Manje pričaj. Ponovno uvježbajte svoje srce i um da o drugima razmišljate drugačije. Odbaci svaku osvetu.
Poniznost nije misliti ili reći da ste ponizni. Poniznost nije kako izgledate ili hodate; to je uzdizanje Boga i drugih umjesto sebe. Poniznost je poslušnost Bogu i služenje drugima.
