Da li razgovarati, moliti se, konzultirati se s mrtvima?
Nekromanija je izraz koji se koristi za opisivanje prakse komuniciranja ili savjetovanja s mrtvima.
Praksa nekromanije javlja se stoljećima u mnogim različitim kulturama, sektama i religijama diljem svijeta. Čak i u našem modernom dobu, savjetovanje ili komunikacija s mrtvima jednako je uobičajeno kao što je bilo u prošlosti.
Postoje društva koja vjeruju u kulturu štovanja predaka gdje se vjeruje da duhovi nečijih umrlih predaka mogu imati pozitivan ili negativan utjecaj na život živih. Stoga se molitve i ponude umrlima čine od strane živih kako bi se obožavali, savjetovali ili umilostivili mrtve kako bi izbjegli prokletstva i primili sreću i blagoslove od predaka.
Dakle, da bi komunicirali s mrtvima, mnogi će ljudi koristiti nekromane, duhovne medije, vidovnjake ili vještice koji će posredovati ili djelovati kao kanal komunikacije između mrtvih i živih.
Ostali primjeri i metode koje se koriste kao pokušaji komunikacije s mrtvima također uključuju korištenje Ouija ploča, vođenje seanse ili jednostavno razgovor s mrtvima kao da se moli.
Osim kulturoloških razloga, postoje i drugi razlozi zbog kojih ljudi mogu tražiti komunikaciju s mrtvima. Na primjer, mnogi ljudi prakticiraju nekromaniju u svrhu predviđanja budućnosti. Drugi to rade kako bi navodno kontaktirali mrtvu voljenu osobu čija im veza nedostaje. Drugi pokušavaju razgovarati s mrtvima kako bi dobili savjete koji se odnose na određene svjetovne ili duhovne stvari. Drugi pak to čine iz puke znatiželje ili želje za tajnim znanjem i duhovnom moći.
Međutim, trebaju li ljudi komunicirati s mrtvima? Postoje li opasnosti kada se živi mole mrtvima ili traže savjet s mrtvima? Što Biblija kaže o tome da živi pokušavaju komunicirati s mrtvima?
Ponovljeni zakon 18,10-12 "Neka se među vama ne nađe nitko tko bi svoga sina ili svoju kćer provodio kroz oganj, ili bi se bavio gatanjem, ili vrač, ili zaklinjač, ili vještica, 11 ili onaj tko čara, ili onaj tko se savjetuje s duhovima, ili čarobnjak, ili onaj tko priziva mrtve. Jer svi koji to čine gadost su GOSPODINU, i zbog tih gadosti GOSPODIN, Bog tvoj, izgoni njih pred tobom."
Levitski zakonik 19,31 "Ne obraćaj se onima koji zazivaju duhove i ne utječi se vračevima, da se ne okaljaš njima: ja sam GOSPODIN, Bog vaš."
Prema Bogu, nikada ne bismo trebali pokušavati komunicirati s mrtvima. Pokušaj komuniciranja ili uspostavljanja kontakta s mrtvima okultna je praksa koju Bog zabranjuje. Nikada ne bismo trebali tražiti duhovne medije, vidovnjake, gatare, nekromante ili bilo koga tko tvrdi da služi kao posrednik između živih i mrtvih.
Prema Ponovljenom zakonu 18,12 odvratno je u očima Gospodnjim prakticirati nekromaniju ili bilo koji oblik obožavanja predaka ili pokušavati komunicirati s mrtvima.
Komunikacija s mrtvima također je oblik idolopoklonstva ili obožavanja. Kada se osoba savjetuje s mrtvima, on/ona pretpostavlja da su duhovi mrtvih sveznajući i svemoćni, što su atributi koji su rezervirani samo za Boga. Nekromanija je oblik duhovnog idolopoklonstva i obožavanja jer kada se netko savjetuje s mrtvima ili im se moli, oni vjeruju da je mrtva osoba dovoljno moćna da utječe na sve okolnosti koje se događaju na zemlji. U svojoj prijevari, oni koji traže pomoć mrtvih tretiraju mrtve kao bogove. Biblijski gledano, preci ne mogu služiti kao posrednici ili "bogovi" nad živima nakon što su umrli. Naše obožavanje i molitve trebamo upućivati samo Bogu, a nikada mrtvim ljudima.
Prema Bibliji mrtvi ne mogu kontaktirati sa živima, niti živi mogu kontaktirati mrtve ljude. Nakon što je osoba mrtva, duh mrtve osobe nema nikakav izravan utjecaj ili učinak na događaje koji se događaju na zemlji.
Propovjednik 9,5 kaže: "Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, i nemaju više nagrade, jer se zaboravlja uspomena na njih."
Hebrejima 9,27 kaže: "I kao što je čovjeku određeno jednom umrijeti, a nakon toga dolazi sud."
Stoga će svatko tko umre otići ili u raj ili u pakao nakon što mu Bog sudi.
U Luka 16,19-31 postoji priča o Bogatašu i Lazaru. Iz ove priče saznajemo da je nakon što su oba čovjeka umrla, bogataš otišao u pakao, dok je Lazar otišao u Abrahamovo krilo. Međutim, obojica se nisu smjeli miješati u poslove živih. Bogataš u paklu upitao je Abrahama može li Lazara poslati natrag na zemlju da upozori bogataševu braću o paklu. Međutim, Abraham je rekao da je to nemoguće i da oni koji žive na zemlji već imaju Božju riječ koja ih obavještava o njihovoj potrebi da se pokaju.
Nekromanija uključuje demone i demonsku opsjednutost
Svi oblici nekromanije ili kontakta s mrtvima uključuju zle duhove ili poznate duhove.
Molitva mrtvima ili praksa umirivanja i davanja žrtava mrtvima je okultna praksa koja poziva demonsku prijevaru i demonsku opsjednutost u nečiji život. To je opasno i zato ga Bog zabranjuje i naziva gadošću.
Demoni ili poznati duhovi mogu opsjednuti duhovnog medija ili nekromanta i zatim oponašati karakteristike ili manire voljene osobe ili mrtve osobe.
Dakle, kada ljudi razgovaraju s navodno mrtvom osobom tijekom seanse ili bilo koje vrste sastanka nekromanije - entitet s kojim će razgovarati zapravo je poznati duh ili demon, a ne stvarna mrtva osoba.
Nekromanija je također opasna jer ljudi koji se također žele savjetovati s mrtvima obično otvaraju sebe i svoje živote demonskoj opresiji i demonskoj opsjednutosti. Takve prakse također su sustavi vjerovanja mnogih u New age pokret.
Priča o Šaulu koji se obratio duhovnom mediju kako bi doveo duha mrtvog Samuela rezultirala je Šaulovom smrću jer je tražio konzultaciju s duhovnim medijem umjesto da se pouzda u Boga.
1. Ljetopisu 10,13-14 kaže: "Tako je Šaul umro zbog svoga prijestupa što ga je počinio protiv GOSPODINA, to jest protiv riječi GOSPODINOVE, koju nije držao, kao i zbog toga što je tražio savjet od nekoga tko zaziva duhove, da se raspita kod njih, a nije se raspitao kod GOSPODINA: zato ga je on pogubio te kraljevstvo predao Jišajevu sinu Davidu."
Isus Krist je jedini Posrednik i jedini odgovor.
Postoji samo jedan Posrednik između Boga i čovjeka a to je Isus Krist (1. Timoteju 2,5). Ne trebamo se moliti našim precima, niti se trebamo savjetovati ili moliti mrtvima da bismo dobili pomoć ili blagoslov.
Ivan 14,6 - Isus mu reče: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.”
Samo Isus Krist služi kao naš Veliki svećenik koji ne samo da suosjeća s našim slabostima, već također posreduje u našu korist (Hebrejima 4,14-16; Hebrejima 7,25).
Biblija nam također govori da nam samo Isus Krist može dati vječni život kako bismo mogli imati vječni odnos s Bogom (Ivan 3,16). Isus Krist je platio za naše grijehe na križu svojom dragocjenom krvlju. Naši prošli, sadašnji i budući grijesi su oprošteni zbog kazne za naš grijeh koju je Krist platio u naše ime. Stoga ne trebamo umirivati mrtve niti tražiti odobravanje mrtvih ako vjerujemo u Isusa Krista jer je samo On naš jedini Posrednik. Kada istinski prihvatimo Isusa Krista u svoj život, primamo oprošteni i otkupljenje, a naš odnos s Bogom siguran je u Kristu koji je naš Spasitelj i Veliki svećenik.
Stoga svatko tko je u Kristu ima automatski pristup Bogu. Kršćanski vjernik ne treba se moliti mrtvima ili davati žrtve da bi dobio pomoć ili blagoslove, već se umjesto toga uzda u Boga u svim okolnostima
Biblija nas upozorava da nas čeka pakao ako ne uzvjerujemo i ne prihvatimo Isusa Krista kao našeg Gospodina i Spasitelja.
Imperativ je izbjegavati sve oblike okultnih praksi i usmjeriti oči na Isusa Krista kao našeg Gospodina, Spasitelja i pravog Posrednika.