SIGURNOST SPASENJA
- Ivanova 5,10-13
Onaj tko vjeruje u Sina Božjega, to svjedočanstvo ima u sebi; onaj tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lažljivcem, zato što nije vjerovao svjedočanstvu kojim je Bog posvjedočio za svoga Sina. A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj život je u njegovu Sinu. Onaj tko ima Sina, ima život; onaj tko nema Sina Božjega, nema život. Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni, i da vjerujete u ime Sina Božjega.
Uvod
Ništa nas u životu toliko ne uznemiruje kao neizvjesnost i nesigurnost. Nepoznato nam uvijek donosi velike strahove. No neke nas nesigurnosti ne uznemiruju i ne smetaju. Postoje važne stvari u životu gdje nema mjesta neizvjesnosti i nesigurnosti. Osobito je od vitalne važnosti pitanje našeg spasenja i naše vječne sudbine. Gdje ću provoditi svoju vječnost: s Bogom ili bez njega? Što će se dogoditi sa mnom nakon smrti?
S obzirom da se radi o sigurnosti spasenja, vjerujem da možeš reći za sebe da si spašen i da imaš vječni život. Molim te, nemoj reći: “Nadam se“ jer ove riječi ne govore o nadi, već o apsolutnoj sigurnosti: “Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni.“
I) Različiti odgovori na pitanje: jeste li sigurni da ste spašeni?
1) Božja je volja da budemo posve sigurni u to jesmo li spašeni ili nismo. Ljudi daju različite odgovore na pitanje: “Jeste li sigurni da ste spašeni i da imate vječni život?“
a) Na prvom su mjestu oni koji su potpuno sigurni. Bez oklijevanja kažu: “Siguran sam u svoje spasenje. Znam točno i vrijeme i mjesto kada sam se obratio i doživio spasenje.“ To je doista važno znati, jer kako netko može reći da je spašen, a ne zna kada i gdje se to dogodilo.
b) Tu su i oni koji tvrde da su spašeni, a zapravo se nikada nisu stvarno pokajali i pouzdali u gospodina Isusa (usp. Otkrivenje 3,19-20). U njihovu životu nema jasnih znakova spasenja. Takvi zapravo žive u lažnoj sigurnosti.
c) Postoje i oni koji tvrde kako nitko ne može pouzdano znati da je spašen i da ima vječni život. Smatraju da je to samouvjerenost pa čak i drskost reći: “Ja sam sigurno spašen i imam vječni život."
d) Spomenimo i one koji nisu sigurni u svoje spasenje i koji su stalno obuzeti sumnjama. Htjeli bi imati sigurnost, ali jednostavno ne znaju kako i da li je to uopće moguće.
2) Ovo je poruka namijenjena onima koji nisu sigurni u svoje spasenje i koji su stalno opterećeni sumnjama. U crkvama je uvijek bilo iskrenih kršćana koji nisu bili sigurni u svoje spasenje i koji su se čitav život mučili strahom i sumnjama.
II) Razlozi zbog kojih kršćani sumnjaju u svoje spasenje
1) Postoje ozbiljni razlozi zbog kojih mnogi kršćani sumnjaju u svoje spasenje i zbog kojih su opterećeni neizvjesnošću u vezi spasenja.
Treba razmotriti neke od tih razloga:
a) Neki sumnjaju u svoje spasenje zbog nedostatka biblijske spoznaje o spasenju.
Ne znaju ili jedva nešto znaju o biblijskom nauku spasenja. Ne znaju da je ono u potpunosti Božje djelo i čovjekova najveća potreba.
Ne znaju: što je smisao spasenja, od čega se spašavamo i tko nas može spasiti? Ne znaju ni kako i kada se događa spasenje…S pravom se nameće pitanje: Jesu li takve osobe zbilja spašene?
Zato najprije moramo znati da je spasenje Božje oproštenje svih naših grijeha i oslobođenje od vlasti (sile) grijeha i zloga. Spasenje je milosni Božji dar i prima se jednostavnom vjerom u Gospodina Isusa (vidi Efežanima 2,8-10).
Spasenje je i izbavljenje od svih stravičnih i vječnih posljedica grijeha: izbavljenje od vječne osude i kazne; oslobođenje od lutanja, besmisla i beznađa.
Spasenje je također primanje novoga života koji je povezan s Kristom i uživanje u radosti i sigurnosti spasenja u prisnom zajedništvum s Bogom (vidi 1. Ivanova 1,3-4; usp. 2. Korinćanima 13,13).
b) Neki kršćani sumnjaju u svoje spasenje zato što dopuštaju grijehu da ih zavodi (vidi Hebrejima 12,1).
Grijeh je sila zla koja se uvijek opire i suprotstavlja Bogu. Zato, kad kršćanin sagriješi, odmah počinje osjećati da ga Bog više ne voli i da ga odbacuje. Drugim riječima, narušeno mu je zajedništvo, prijateljstvo i bliskost s Bogom (vidi Psalam 73,28).
Zbog grijeha se osjećamo odbačenima i daleko od Boga. Sotona to zna i zato, kad sagriješimo, šalje na nas vihor sumnje u spasenje i Božju ljubav…
c) Neki kršćani sumnjaju u svoje spasenje i zbog utjecaja lažnog nauka.
Ako ne razumiju biblijski nauk o spasenju, onda će pod utjecajem lažnog nauka sumnjati u svoje spasenje.
Ako ne vjeruju da je cijela Biblija Božja objava, ako misle da su samo neki dijelovi u Bibliji istiniti, a svi ostali lažni ili nepouzdani…
Ako čuješ tvrdnje kako Biblija nije u potpunosti Božja objava ljudskome rodu, odmah se “udalji“ od takvih ljudi jer su zavedeni i sotona ih korisit da i druge zavode i siju u njihovo srce sumnju u Božju riječ (vidi Postanak 3,1-7).
Lažni je nauk i kad nas netko nastoji uvjeriti kako nije važno baš sve što Biblija govori o Bogu, o Isusu Kristu, o grijehu, o Božjem pravednom sudu i potrebi spasenja i posvećenja…
Budimo oprezni! Sve su to “crni biseri mudrosti“ koje neprijatelj naše duše vješto koristi kako bi nam posijao sumnju u autoritet Božje pisane objave.
Lažni nauk je i kada vodeći ljudi u kršćanskim zajednicama nameću vjernicima legalistički pristup životu: kad postavljaju svoje previsoke standarde, kao da su biblijski, tako da mnogi (naročito mladi kršćani), počinju sumnjati da će ikada doseći tako visoke standarde kršćanskog ponašanja. Zbog takvog legalističkog pristupa životu, mnogi mladi kršćani misle u sebi: “Kako ću imati sigurnost spasenja kad ne mogu doseći njihove standarde.“
To je jedan ekstrem. Drugi je ekstrem kada je u kršćanskim zajednicama sve dopušteno (liberalizam), kada grijeh više nije opasan, i kada kršćani više ne opominju i ne izgrađuju jedni druge u ljubavi…
d) Neki kršćani mogu posumnjati u svoje spasenje ako u vjeri prenaglašavaju ulogu svojih osjećaja.
Bog nam je dao razum, volju i osjećaje. On ne prezire naše osjećaje. Oni su veoma važni. Naše slavljenje i štovanje boga zasigurno uključuje i osjećaje. Ponekad smo u slavljenju Boga vrlo ushićeni ili ganuti do suza, i u tome nema ništa lošega. Bog ne treba mlaku pobožnost…(vidi: Otkrivenje 3,14-16)
Međutim, opasno je prenaglašavati osjećaje i graditi sigurnost na njima. Vrlo je rizično ako se sve svodi na to kako se osjećamo u slavljenju. Budimo oprezni! Temelj našega spasenja i naše vjere nisu naši promjenjivi osjećaji, već Isus Krist i Božja riječ (1. Korinćanima 3,11; usp. Matej 24,35).
Nemojte se zamarati Biblijom i biblijskim doktrinama! Ja želim biti u zajednici gdje će mi biti lijepo i gdje ću se osjećati “high.“ Sutra me čeka novi naporan dan. Tako danas govore mnogi kršćani…
Pitanje od stvarne važnosti jest: Odakle izviru naši osjećaji? Jesu li osjećaji pouzdan temelj vjere, spasenja i štovanja Boga!! Pošto se osjećaji i raspoloženje brzo i lako mijenjaju, hoćemo li zato sumnjati u Krista i svoje spasenje?
Naši će osjećaji biti u ravnoteži samo ako jasno znamo u svome umu i srcu: tko je za nas Gospodin Isus i tko smo mi u jedinstvu s njim (vidi 1. Korinćanima 1,30-31; usp. 2. Korinćanima 5,17)!
Tada više nije važno što će se dogoditi kada nam se poljuljaju osjećaji, kada dođu iskušenja, kad se nad nama nadviju mračni oblaci i kad nam zaprijete strašne bure (Psalam 46,1-4; usp. Psalam 108 1,5).
e) Neki kršćani sumnjaju u svoje spasenje i kad nedovoljno vjeruju Bogu.
To je još jedan golem razlog naše nesigurnosti u pogledu spasenja i Božje vjernosti.
U Bibliji čitamo: “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i bit ćeš spašen…“ (Djela 16,31; ups. Ivan 3,16). Ovo je istina ili nije istina. Budući da je Krist istina, onda je nepobitna istina i sve što govori.
Stoga, kad kažemo: “Vjerujem u Gospodina Isusa“, to znači da se zaista pouzdajemo u njega u svemu i da se na njega možemo potpuno osloniti. On je naš Prijatelj i Gospodar našeg života. On nikada nikoga nije iznevjerio, pa neće ni nas.
Ako mu stvarno vjerujemo, tada ćemo i postupati u skladu s njegovim obećanjima: “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i spasit ćeš se…“
Na drugom mjestu u Bibliji čitamo: “ Jer ako svojim ustima priznaješ Gospodina Isusa i u svome srcu vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Jer tko god zazove ime Gospodinovo, bit će spašen.“ (Rimljanima 10,9.13)
I sada pazite: ako smo to učinili jednostavnom (molitvom) vjerom, onda je Bog održao svoje obećanje - spasio nas je.
Možda ćeš na to reći: “Ali ja ipak ne osjećam da sam spašen.“ Ovdje nije presudno što ti osjećaš, nego: jesi li doista povjerovao u Gospodina Isusa? Ako nam Bog kaže u svojoj Riječi da će nas sigurno spasiti ako vjerujemo u gospodina Isusa, i ako smo se stvarno pouzdali u Krista, imamo li onda pravo reći: ALI…ja se ne osjećam spašeno…Nisam baš siguran da sam spašen i da je Bog ispunio svoje obećanje. Ako li na takav način razmišljamo, onda još jednom pažljivo pogledajmo biblijski tekst u 1. Ivanovoj 5,9-10!!
Apel za razmišljanje:
Ne dopustimo grijehu i sotoni da nam ispuni srce sumnjom u Božja obećanja. Znajmo da sotona stoji iza svih naših sumnji! Ne želi da živimo i uživamo u sigurnosti i radosti spasenja. Zato će učiniti sve kako bi nas poljuljao, obeshrabrio i oslabio (vidi: 1. Petrova 5,8-9; usp. Jakovljeva 4,7).
Napada sotona i starije, iskusne kršćane. Svima dođu periodi iskušenja, nevolja, pa i depresija. U takvim mračnim trenucima često pogrešno zaključujemo:“ O ne, ja nisam spašen. Da jesam, ne bih se osjećao ovako jadno. Ne bih sada patio i pio ove gorke lijekove. Ne bih se osjećao kao odbačena krpa. Ne, ne! Sigurno nisam spašen, nisam Božje dijete.“
Pazite! Božji i naš neprijatelj lukavo i inteligentno koristi sve naše nevolje, slabosti i psiho - somatske poremećaje kao napad na našu vjeru i sigurnost u Kristu.
Stoga budimo budni i mudri! Naše spasenje se ne temelji na prevrtljivim osjećajima, iznenadnim događajima, ponašanju i raznim utiscima. Spašeni smo - od početka do kraja – samo Božjom milošću po vjeri u Gospodina Isusa Krista.
Zato nas Bog ohrabruje u svojoj Riječi:
Onaj tko vjeruje u Sina Božjega, to svjedočanstvo ima u sebi; onaj tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lažljivcem, zato što nije vjerovao svjedočanstvu kojim je Bog posvjedočio za svoga Sina.
A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj život je u njegovu Sinu.
Onaj tko ima Sina, ima život; onaj tko nema Sina Božjega, nema život.
Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da ZNATE da IMATE ŽIVOT VJEČNI, i da vjerujete u ime Sina Božjega. (1. Ivanova 5, 10-13)
