JE LI OPRAVDANJE VJEROM ISUSA KRISTA ILI VJEROM U ISUSA KRISTA?

Je li opravdanje vjerom Isusa Krista ili vjerom u Isusa Krista?

U Galaćanima 2,16 u nekim prijevodima Novog zavjeta nalazi se potankost koja iz temelja mijenja najvažniji nauk Pisma, onaj o spasenju. U jednom suvremenom prijevodu taj redak glasi: “Znamo da čovjek nije opravdan time što se pridržava Zakona, nego (1) po vjeri u Isusa Krista. Zato smo i povjerovali (2) u Krista Isusa, da bismo bili opravdani pred Bogom (3) zbog vjere u Krista, a ne zbog držanja Zakona.” Na temelju takvoga prijevoda spasonosnu vjeru treba pripisati čovjeku – koji je duhovno mrtav!

Ispravan prijevod* glasi: “Znamo da se čovjek ne opravdava djelima Zakona, nego vjerom Isusa Krista, i mi smo povjerovali u Krista Isusa da budemo opravdani po vjeri Kristovoj, a ne djelima Zakona: jer se djelima Zakona neće opravdati ni jedno tijelo.” (GBV)

1. Čovjek je duhovno mrtav u svojim prijestupima i grijesima (Ef 2,1) i ne može ni razumjeti Evanđelje niti mu vjerovati. Kao što je pisano: “Nema pravednoga, ni jednoga, nema onoga tko razumije, nema nikoga tko traži Boga” (Rim 2,10.11). Bog je taj koji traži čovjeka (kao što je tražio i Adama), koji se skriva i bježi od Njega. Tamničar iz Filipa nije ni tražio ni našao Boga, nego Bog njega; što se tiče sijača iz Mateja 13 (a to je Gospodin Isus Krist), on je najprije uzorao zemlju (ljudsko srce) i pripremio je za sjetvu pa u nju posijao sjeme (Božju riječ).
2. Budući da u sebi nema Božjega života, čovjek nema ni vjeru, nego je treba primiti od Gospodina Isusa Krista (Gal 2,16), to jest vjera dolazi slušanjem Božje riječi (Rim 10,17). “Riječi koje vam govorim duh su i život su” (Iv 6,63), rekao je Gospodin Isus Krist. “Jer živa je riječ Božja i djelotvorna” (Heb 4,12) pa prodire i čini djelo novog rađanja. “Nanovo ste rođeni ... putem riječi Božje, koja živi i ostaje zauvijek” (1 Pe 1,23).
3. Djelovanjem Svetoga Duha, uvjeren Božjom riječju – to jest Božjim Zakonom – da je grešnik i da mu je potreban Spasitelj, čovjek u pokajanju prihvaća poziv te prima Gospodina Isusa Krista u svoj život (Iv 1,12) tako da vjerom koju mu daje Bog zazove Gospodinovo ime (Rim 10,13) i, tek tada, povjeruje “u Krista Isusa” (Gal 2,16). Tako upoznaje Gospodina i prima spasenje duše, to jest nanovo se rađa. “A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga, i Isusa Krista, koga si poslao” (Iv 17,3). “Jer milošću ste spašeni po vjeri; i to nije od vas: Božji je to dar” (Ef 2,8).

Što to u prvome dijelu prethodnoga navoda “nije od vas”, nego je Božji dar? I spasenje i vjera! “Jer njegovo smo djelo, stvoreno u Kristu Isusu za dobra djela koja je unaprijed odredio Bog da u njima hodimo” (Ef 2,10) – tako da sva slava pripadne Njemu!

4. Onaj tko je spašen postao je malo dijete u Kristu i tek treba rasti u vjeri, spoznaji i posvećenju. “Nanovo ste rođeni ... Kao novorođenčad žudite za nepatvorenim mlijekom Riječi, da po njemu uzrastete” (1 Pe 1,23; 2,2). No treba naglasiti da je spašen prije negoli je učinio išta osim toga što se, bespomoćan poput nerođenoga djeteta, prepustio Bogu u pogledu spasenja.

* I u Prihvaćenom i u Kritičkom tekstu grčkoga Novoga zavjeta u izjavi vjerom u Isusa Krista (pod 1 u gornjem retku), Isus Krist je u genitivu (koji odgovara na pitanje od koga? ili od čega?) i u toj izjavi nema prijedloga u (grč. eis; vidi izvorni tekst). U izjavi u Krista Isusa (2), Krist Isus je u akuzativu (koji odgovara na pitanje koga? što?) i prijedlog u (eis) postoji u izvorniku. U izjavi po vjeri u Krista (3), osobna imenica Krist je ponovno u genitivu, pa to treba prevesti na sljedeći način:  “Znamo da se čovjek ne opravdava djelima Zakona, nego vjerom Isusa Krista, i mi smo povjerovali u Krista Isusa da budemo opravdani po vjeri Kristovoj, a ne djelima Zakona: jer se djelima Zakona neće opravdati ni jedno tijelo.” (GBV)

εἰδότες ὅτι οὐ δικαιοῦται ἄνθρωπος ἐξ ἔργων νόμου ἐὰν μὴ διὰ πίστεως Ἰησοῦ Χριστοῦ καὶ ἡμεῖς εἰς Χριστὸν Ἰησοῦν ἐπιστεύσαμεν ἵνα δικαιωθῶμεν ἐκ πίστεως Χριστοῦ καὶ οὐκ ἐξ ἔργων νόμου διότι οὐ δικαιωθήσεται ἐξ ἔργων νόμου πᾶσα σάρξ (STE)

eidotes (znamo) hoti (da) ou (se ne) dikaioutai (opravdava) anthrpos (čovjek) eks (iz) ergon (djela) nomon (Zakona) ean me (nego) dia (putem) pisteos (vjere) Iesou (Isusa) Hristou (Krista) kai (i) hmeis (mi) eis (u) Hriston (Krista) Iesoun (Isusa) episteusamen (povjerovasmo) ina (da) dikaiothomen (opravdani budemo) ek (iz) pisteos (vjere) Hristou (Krista) kai (i) ouk (ne) eks (iz) ergon (djela) nomon (Zakona) dioti (jer) ou (neće se) dikaiothesetai (opravdati) eks (iz) ergon (djela) nomon (Zakona) pasa (sve) sarks (tijelo)

Sastavio: Ivan Vrtarić