Budući da je Bog stvorio sve živo na Zemlji, znamo da je stvorio i dinosaure. On je i čovjeka i dinosaure stvorio šestoga dana stvaranja.
I reče Bog: “Neka zemlja iznjedri živa stvorenja, svako po svojoj vrsti: stoku i gmizavce i zvijeri zemaljske, svako po svojoj vrsti.” I bî tako.
I načini Bog zvijeri zemaljske, svaku po svojoj vrsti, i stoku, svaku po svojoj vrsti, i sve što gmiže zemljom, svako po svojoj vrsti; i vidje Bog da je to dobro.
I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, nama sličnog; i neka oni vladaju nad ribama morskim, i nad pticama nebeskim, i nad stokom, i nad svom zemljom, i nad svakim gmizavcem što po zemlji gmiže.”
Postanak 1,24-26
Ako je Bog uza sve ostale životinje (i uz Adama i Evu) stvorio dinosaure, zašto onda nigdje u Bibliji ne nalazimo riječ “dinosaur”? Odgovor je jednostavan. Biblija je do sedamnaestoga stoljeća prevedena na gotovo sve važnije jezike, a prve okamine dinosaurâ pronađene su više od dvije stotine godina kasnije. Stoga riječ “dinosaur” nije postojala sve do 1840. godine.
Premda se u Bibliji ne upotrebljava riječ “dinosaur”, ona opisuje životinju koja mora da je bila dinosaur. Taj opis nalazimo u biblijskoj Knjizi o Jobu.
Promotri sada behemota, kojega sam s tobom načinio; kao govedo on travu jede.
Gle, snaga mu je u bedrima, a sila njegova je u pupku njegova trbuha.
Repom svojim kao cedrom miče, međunožje mu je tetivama isprepleteno.
Kosti su mu kao od jake mjedi, rebra su mu kao šipke od željeza.
On je prvenac Božjih putova: onaj koji ga je načinio, može učiniti da mu se mač njegov približi.
Brda, gdje se sve zvijeri poljske igraju, hranu mu donose. On leži pod sjenovitim drvećem, u zaklonu od trske i u baruštinama.
Sjenovita stabla svojom ga sjenom zakrivaju, vrbe potočne ga okružuju.
Gle, on rijeku ispija; i ne žuri: vjeruje da može sav Jordan u usta povući.
On to uzima svojim očima: nos njegov kroz zamke prodire.
Job 40,15-24
Neki su ustvrdili da je to stvorenje koje Biblija naziva behemotom bilo slon. No jesi li ikada vidio slonov rep? Njegov rep, sasvim sigurno, ne izgleda kao cedrovo stablo. Uz to, behemot je bio tako velik da je mislio da može ispiti rijeku, i to rijeku Jordan, pa čak i da ne treba žuriti kako bi to učinio! Jesi li ikada vidio slona takve veličine? Danas na Zemlji nema životinje koja bi bila približno velika i neustrašiva kao behemot opisan u Bibliji. Ali, kao što ćemo vidjeti, opis behemota vrlo je sličan onome što bismo očekivali od Apatosaura, ili možda od golemog Brahiosaura ili nekog drugog velikog dinosaura.
Tako nas Biblija izvješćuje o tome da su u davnini ljudi i dinosauri uistinu živjeli istodobno, jer ovdje u Knjizi o Jobu nalazimo nadasve dobar opis dinosaura. To nam govori da su ljudi u to drevno doba, nakon velikog Noinog Potopa, još uvijek pamtili dinosaure.
Job govori o još jednoj golemoj životinji – nazvanoj levijatan – koja je živjela u vodi.
U Knjizi o Jobu 41, u sva trideset i četiri retka, nalazi se opis neke zastrašujuće zvijeri. Ti redci spominju životinju koju nije bilo moguće uloviti i koju je bilo vrlo teško ubiti, a ako se tko s njom pobio, nije to više pokušavao učiniti. Sâm pogled na nju izazivao je toliki strah da su ljudi bili izbezumljeni od strave. Levijatan se nije bojao ljudi ni drugih životinja. O njemu se ponovno govori na stranicama 82 i 83.
Kada je živio taj čovjek, to jest Job? Budući da je opisao dinosaure, bilo bi korisno smjestiti ga u neko povijesno razdoblje.
Nije nam spomenuto točno doba Jobova života, ali imamo nekoliko pokazatelja. Vjeruje se da je Knjiga o Jobu, osim prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka, najstarija knjiga Biblije.
Budući da se u njegovoj knjizi ne spominju Deset zapovijedi ili Mojsijevi zakoni on je, zasigurno, živio prije Mojsijeva doba. Da je poznavao Božje zapovijedi on bi ih, kao ponizni Božji sluga, često navodio. No Biblija govori da je on bio “besprijekoran i pravedan; bojao se Boga i klonio zla” (Job 1,1). Božji su zakoni bili poznati ljudima od samoga početka.
Mnogi stručnjaci Joba smještaju u razdoblje dvije tisuće godina prije Krista; dakle nakon Noina Potopa, ali prije negoli su sagrađeni veliki gradovi.
Životinje opisane u Jobovoj knjizi živjele su nakon Potopa. Kao što je ustanovljeno, do danas nije preživio nijedan dinosaur. Levijatan, vjerojatno zmaj iz posvuda rasprostranjenih legenda, zasigurno nije opstao do danas. No čitajući zapis u Bibliji i proučavajući okamine, imamo vrlo dobre podatke o naravi, građi i načinu života tih nadasve neobičnih i zadivljujućih stvorenja.
(Dr. Duane Gish, Stvoreni kao dinosauri, Kreacionistička udruga Postanak, Čakovec 2012., preveo Ivan Vrtarić.)
