14 Druga knjiga Ljetopisâ

1

1 Salomon, sin Davidov, ojačao je u svome kraljevstvu, i GOSPODIN, Bog njegov, bio je s njim i nadasve ga uzvisio.

2 Tada Salomon održa govor svemu Izraelu, tisućnicima i stotnicima, i svim sucima, i svakom upravitelju u svemu Izraelu, očinskim glavarima.

3 Tako Salomon, i sva zajednica s njim, odoše do uzvišice koja bijaše u Gibeonu; jer ondje bijaše Božji Šator sastanka što ga je Mojsije, sluga GOSPODINOV, bio načinio u pustari.

4 No Kovčeg Božji je David donio gore iz Kirjat-Jearima, na mjesto koje je David bio pripravio za nj; jer mu je postavio šator u Jeruzalemu.

5 A mjedeni žrtvenik što ga je bio načinio Besalel, sin Urija, sina Hurova, postavio je ispred GOSPODINOVA prebivališta; i potražiše ga Salomon i zajednica.

6 I uzađe Salomon onamo do mjedenog žrtvenika pred GOSPODINOM, koji bijaše kod Šatora sastanka, i prinese na njemu tisuću paljenica.

7 Te se noći Salomonu ukaza Bog i reče mu: “Zaišti što da ti dadem.”

8 I reče Salomon Bogu: “Iskazao si veliku milost mome ocu Davidu i postavio si me da vladam namjesto njega.

9 Sada, GOSPODINE Bože, neka bude utvrđeno tvoje obećanje mome ocu Davidu; jer si me učinio kraljem nad narodom kojega je mnogo kao praha zemaljskoga.

10 Daj mi sada mudrosti i znanja da mogu izlaziti i ulaziti pred ovim narodom: jer tko može suditi tome tvome narodu, koji je tako velik?”

11 I reče Bog Salomonu: “Budući da ti je to bilo u srcu i nisi iskao blago, bogatstvo ili slavu, ni život svojih neprijatelja, niti pak si iskao dug život, nego si iskao mudrost i znanje za sebe, kako bi sudio mome narodu, nad kojim sam te postavio kraljem,

12 dana ti je mudrost i znanje; i dat ću ti blago, i bogatstvo, i slavu, kakve nije imao nitko od kraljeva koji su bili prije tebe, niti će sličnu imati ikoji nakon tebe.”

13 Tada se Salomon vratio u Jeruzalem sa svoga puta do uzvišice koja bijaše kod Gibeona, od Šatora sastanka, i vladao je nad Izraelom.

14 I skupi Salomon kolâ i konjanike: imao je tisuću i četiri stotine kola, i dvanaest tisuća konjanika, koje je porazmjestio po gradovima za kolâ i kod kralja u Jeruzalemu.

15 I učinio je kralj da u Jeruzalemu srebra i zlata bude kao kamenja i dao da cedara bude obilno kao što su smokvina stabla u Dolini.

16 I imao je Salomon konjâ dovedenih iz Egipta, i lanenog prediva: kraljevi trgovci primali su laneno predivo za određenu cijenu.

17 I nabavljali su i dovozili iz Egipta kola po šest stotina šekela srebra, a konja po stotinu i pedeset: tako su se putem njih izvozili konji za sve hetitske kraljeve i za kraljeve Sirije.

2

1 I odluči Salomon graditi Dom GOSPODINOVU imenu i kuću za svoje kraljevstvo.

2 I odbroji Salomon sedamdeset tisuća muškaraca da prenose teret, i osamdeset tisuća da režu kamen u gori, i tri tisuće i šest stotina da ih nadgledaju.

3 I posla Salomon tirskome kralju Huramu poruku: “Kao što si učinio s mojim ocem Davidom, poslavši mu cedrove da sagradi dom da u njemu živi, učini tako i sa mnom.

4 Evo, gradim Dom imenu GOSPODINA, moga Boga, da mu ga posvetim i da palim pred njim miomirisni kâd, i za trajno prikazani kruh, i za paljenice ujutro i uvečer, subotama, mlađacima, i na svečane blagdane GOSPODINA, Boga našega. To je zauvijek odredba Izraelu.

5 A Dom koji gradim je golem: jer je naš Bog najveći nad svim bogovima.

6 Ali tko je sposoban sagraditi mu Dom, kada ga nebo nad nebesima ne može obuhvatiti? Jer tko sam ja da bih mu sagradio Dom, osim da samo palim žrtvu pred njim?

7 Stoga mi sada pošalji čovjeka vješta radu u zlatu, u srebru, u mjedi, u željezu, s grimizom, skrletom i s modrim predivom, koji može spretno rezbariti s umjetnicima koji su kod mene u Judi i u Jeruzalemu, koje je osigurao moj otac David.

8 Pošalji mi i cedrove, jele i algumova stabla s Libanona; jer znam da tvoje sluge umiju sjeći stabla na Libanonu. I evo, moje će sluge biti s tvojim slugama

9 da mi priprave obilje drveta: jer će Dom koji se spremam graditi biti velik i čudesan.

10 I evo, tvojim slugama, drvosječama koje će obarati stabla, dat ću dvadeset tisuća mjera stučene pšenice, i dvadeset tisuća mjera ječma, i dvadeset tisuća bata vina, i dvadeset tisuća bata ulja.”

11 Tada Huram, kralj Tira, odgovori pismom koje posla Salomonu: “Zato što ljubi svoj narod, učinio je GOSPODIN tebe kraljem nad njima.”

12 I još reče Huram: “Neka je blagoslovljen GOSPODIN, Bog Izraelov, koji je načinio nebo i zemlju, koji je kralju Davidu dao mudroga sina obdarena razboritošću i razumijevanjem, da on sagradi Dom za GOSPODINA i kuću za svoje kraljevstvo.

13 Sada ti poslah vješta čovjeka obdarena razboritošću, od moga oca Hurama,

14 sina neke žene od Danovih kćeri, kome otac bijaše Tirac, vješta obrađivanju zlata, srebra, mjedi, željeza, kamena, drveta, grimiza, plavoga prediva, finoga lana i skrleta, kao i za rezbarenje svakovrsnih rezbarija i provođenje u djelo svake zamisli koja mu se predloži, zajedno s tvojim umjetnicima i s umjetnicima moga gospodara, tvoga oca Davida.

15 Neka sada moj gospodar pošalje svojim slugama pšenicu, ječam, ulje i vino, što je spomenuo,

16 a mi ćemo nasjeći stabla na Libanonu, koliko god budeš trebao; i dopremit ćemo ti ga u splavima morem do Jope, a ti ga odvezi gore u Jeruzalem.”

17 I izbroji Salomon sve strance koji bijahu u zemlji Izraelovoj nakon prebrojavanja za kojeg ih je prebrojio njegov otac David; i nađe ih se stotinu pedeset i tri tisuće i šest stotina.

18 I odredi od njih sedamdeset tisuća za nosače, osamdeset tisuća za tesare u gori i tri tisuće i šest stotina nadglednika da potiču narod na rad.

3

1 Tada je Salomon počeo graditi Dom GOSPODINOV u Jeruzalemu na gori Moriji, gdje se GOSPODIN ukazao njegovu ocu Davidu, na mjestu koje je David pripravio na gumnu Ornana Jebusejca.

2 Graditi je počeo drugoga dana drugoga mjeseca, u četvrtoj godini svoje vladavine.

3 A ovome je Salomon bio poučen u pogledu gradnje Doma Božjega: duljina u laktovima prema prvotnoj mjeri bijaše šezdeset lakata, a širina dvadeset lakata.

4 Trijemu koji je bio ispred Doma duljina bijaše u skladu sa širinom Doma, dvadeset lakata, a visina mu bijaše stotinu i dvadeset: iznutra ga je presvukao čistim zlatom.

5 I obložio je veću dvoranu jelovinom, koju je presvukao čistim zlatom i po njoj postavio palme i lance.

6 I ukrasio je Dom dragim kamenjem zbog krasote; a zlato bijaše zlato parvajimsko.

7 I Dom je obložio zlatom: grede, pragove, njegove zidove i njegova vrata; i izrezbario je kerube po zidovima.

8 I načinio je dvoranu Svetinje nad svetinjama, čija je duljina odgovarala širini Doma, dvadeset lakata, a i širina joj je bila dvadeset lakata; i obložio ju je čistim zlatom, težine do šest stotina talenata.

9 Čavli su bili teški pedeset šekela zlata. I gornje je odaje obložio zlatom.

10 U dvorani Svetinje nad svetinjama načinio je kipove dvojice keruba i obložio ih zlatom.

11 Krila kerubâ bijahu duga dvadeset lakata: jedno krilo jednoga od kerubâ bijaše dugo pet lakata i pružalo se do zida Doma, a drugo krilo također bijaše dugo pet lakata i dosezalo je do krila drugoga keruba.

12 Jedno krilo drugoga keruba bijaše dugo pet lakata i pružalo se do zida Doma, a drugo krilo također bijaše dugo pet lakata i spajalo se s krilom drugoga keruba.

13 Krila tih keruba pružala su se dvadeset lakata u širinu; stajali su na svojim nogama, a lica im bijahu okrenuta unutra.

14 I načinio je zastor od modroga prediva, i od grimiza, i skrleta, i finoga lana, i na njemu izvezao kerube.

15 Ispred Doma je načinio i dva stupa visoka trideset i pet lakata, a zaglavlje što je bilo na vrhu svakoga od njih bijaše pet lakata.

16 I načinio je lance, kao u proročištu i postavio ih na zaglavlja stupova; i načinio je stotinu šípaka i metnuo ih na te lance.

17 I postavio je stupove ispred hrama, jedan zdesna, a drugi slijeva; onoga zdesna nazvao je Jakin, a onoga slijeva nazvao je Boaz.

4

1 Uz to je načinio žrtvenik od mjedi, duljine dvadeset lakata, širine dvadeset lakata i visine deset lakata.

2 Načinio je i lijevano more od deset lakata od ruba do ruba, okruglo svuda uokolo, visoko pet lakata; uokolo ga je opasivala uzica od trideset lakata.

3 Ispod nje bijahu likovi volova, koji su ga okruživali uokolo: po deset na lakat okruživali su more uokolo. Dva reda volova izlivena su kada se lijevalo.

4 Stajalo je na dvanaest volova: tri su gledala prema sjeveru, tri su gledala prema zapadu, tri su gledala prema jugu, a tri su gledala prema istoku. More je bilo postavljeno na njima i svi stražnji dijelovi bili su im unutra.

5 Debljina mu je bila jedan pedalj, a rub kao izrađeni rub čaše, s cvjetovima ljiljana; primao je i držao dvije tisuće bata.

6 Načinio je i deset umivaonika te ih stavio pet zdesna, a pet slijeva, da se u njima pere: u njima su prali ono što su prinosili kao paljenicu, dok je more bilo za svećenike da se peru u njemu.

7 Načinio je deset zlatnih svijećnjaka prema propisanu obliku i postavio ih u hramu, pet zdesna i pet slijeva.

8 Načinio je i deset stolova i postavio ih u hramu, pet zdesna i pet slijeva. I načinio je stotinu zlatnih zdjela.

9 Nadalje je načinio svećenički trijem, i veliki trijem, i vrata za trijem, i obložio ih mjeđu.

10 More je postavio zdesna na istočnoj strani, sučelice jugu.

11 I izradio je Huram lonce, i lopate, i zdjele. I dovršio je Huram sav posao što ga je trebao obaviti kralju Salomonu za Dom Božji:

12 dva stupa i dva zdjelasta oglavlja što bijahu na vrhu ta dva stupa, i dvije mreže, da prekriju ta dva zdjelasta oglavlja što bijahu na vrhu stupova,

13 i četiri stotine šípaka na te dvije mreže, to jest dva reda šípaka na pojedinu mrežu, da prekriju zdjelasta oglavlja što bijahu na stupovima.

14 Načinio je i podnožja, i umivaonike je načinio na podnožjima,

15 i jedno more, i dvanaest volova pod njim.

16 I lonce, i lopate, i vilice, i sav njihov pribor izradio je Huram, otac njegov, kralju Salomonu za Dom GOSPODINOV, od uglačane mjedi.

17 Kralj ih je lijevao u jordanskoj ravnici, u glinenu tlu između Sukota i Seredate.

18 Tako je Salomon načinio nadasve mnogo svih tih predmeta; jer se nije mogla utvrditi težina mjedi.

19 I načinio je Salomon sve predmete koji su pripadali Domu Božjemu, i zlatan žrtvenik, i stolove na koje se polagao prikazni kruh,

20 i svijećnjake s njihovim svjetiljkama, da se na propisan način pale pred proročištem,

21 i cvjetove, i svjetiljke, i kliješta, načinio je od zlata, i to čistoga zlata;

22 i usekače, i zdjele, i žlice, i kadionike, od čistoga zlata. I ulaz u Dom, njegova nutarnja vrata za Svetinju nad svetinjama, i vrata hramskoga zdanja, bila su od zlata.

5

1 Tako je bio dovršen sav posao što ga je Salomon obavljao za Dom GOSPODINOV. I unio je Salomon sve ono što je bio posvetio njegov otac David: i srebro, i zlato, i sav pribor stavio je među blago Doma Božjega.

2 Tada okupi Salomon u Jeruzalemu Izraelove starješine, i sve poglavare plemenâ, očinske knezove djece Izraelove, da Kovčeg GOSPODINOVA saveza donesu gore iz Davidova grada, a to je Sion.

3 Stoga se okupiše svi Izraelovi muškarci kod kralja na blagdan koji bijaše u sedmome mjesecu.

4 I dođoše Izraelove starješine te Leviti poniješe Kovčeg.

5 I poniješe gore Kovčeg, i Šator sastanka i sve svete predmete koji bijahu u Šatoru; sve to svećenici i Leviti doniješe gore.

6 A kralj Salomon i sva Izraelova zajednica, koja se okupila kod njega pred Kovčegom, žrtvova ovce i volove, koje se zbog množine nije moglo odrediti ni prebrojiti.

7 I uniješe svećenici Kovčeg GOSPODINOVA saveza na njegovo mjesto, u proročište Doma, u Svetinju nad svetinjama, to jest pod krila kerubâ:

8 jer su kerubi širili svoja krila nad mjestom za Kovčeg, i zaklanjali su kerubi odozgora Kovčeg i njegove motke.

9 I izvukoše motke, tako da se krajeve motki vidjelo od Kovčega pred proročištem, ali ih se nije vidjelo izvana, i ondje su do ovoga dana.

10 Nije bilo u Kovčegu ničega osim dviju kamenih ploča koje je Mojsije stavio u nj kod Horeba kada je GOSPODIN sklopio savez s djecom Izraelovom kada su ona izišla iz zemlje egipatske.

11 A kada su svećenici izišli iz Svetišta (jer su svi prisutni svećenici bili posvećeni i tada nisu služili po redovima,

12 kao i Leviti pjevači, svi od Asafa, od Hemana, od Jedutuna, sa svojim sinovima i svojom braćom, odjeveni u bijel lan, s cimbalima, psaltirima i harfama, koji su stajali s istočne strane žrtvenika, a s njima stotinu i dvadeset svećenika koji su trubili u trublje),

13 dok su trubljači i pjevači kao jedan jednoglasno slavili i hvalili GOSPODINA; i dok su dizali svoj glas uz trublje i cimbale i druga glazbala, slavili GOSPODINA govoreći: “Jer je on dobar; jer njegova milost ostaje zauvijek”, oblak ispuni Dom, to jest Dom GOSPODINOV,

14 tako da zbog oblaka svećenici nisu mogli nastaviti služiti: jer je slava GOSPODINOVA ispunila Dom Božji.

6

1 Tada Salomon reče: “GOSPODIN je rekao da će prebivati u gustoj tmini,

2 ali sam ti ja sagradio Dom za stanovanje, i mjesto da u njemu prebivaš zauvijek.”

3 I okrene kralj svoje lice i blagoslovi svu Izraelovu zajednicu; a sva je zajednica Izraelova stajala.

4 I reče: “Neka je blagoslovljen GOSPODIN, Bog Izraelov, koji je svojim rukama ispunio ono što je na svoja usta govorio mome ocu Davidu, rekavši:

5 ‘Od dana kada sam izveo svoj narod iz zemlje Egipta, nisam izabrao ni jedan grad od svih Izraelovih plemena da sagradi Dom, kako bi moje ime bilo ondje, niti sam izabrao ikojeg čovjeka da bude vladar nad mojim narodom, Izraelom,

6 nego sam izabrao Jeruzalem da moje ime bude u njemu i izabrao sam Davida da bude nad mojim narodom, Izraelom.’

7 I bijaše u srcu moga oca Davida želja da on sagradi Dom imenu GOSPODINA, Boga Izraelova.

8 Ali je GOSPODIN mome ocu Davidu rekao: ‘Budući da ti je u srcu bila želja da sagradiš Dom mome imenu, dobro si učinio da ti je to bilo u srcu.

9 No nećeš ti sagraditi taj Dom, nego tvoj sin, koji će izići iz tvojih slabina, on će sagraditi Dom mome imenu.’

10 Stoga je GOSPODIN ostvario svoju riječ koju je izrekao, jer sam ja uzdignut na mjesto moga oca Davida i postavljen sam na Izraelovo prijestolje, kao što je GOSPODIN obećao, i sagradio sam Dom imenu GOSPODINA, Boga Izraelova.

11 I stavio sam u nj Kovčeg u kojemu je savez GOSPODINOV, koji je on sklopio s djecom Izraelovom.”

12 I stade Salomon pred GOSPODINOV žrtvenik u nazočnosti sve Izraelove zajednice i raširi svoje ruke;

13 jer je Salomon bio načinio mjedeno postolje dugo pet lakata, pet lakata široko i tri lakta visoko, i postavio ga posred predvorja: i stade na nj i kleknu na koljena pred svom Izraelovom zajednicom i, raširivši ruke prema nebu,

14 govoraše: “GOSPODINE, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti, na nebu ni na zemlji; koji držiš savez i iskazuješ milost svojim slugama, koje hode pred tobom svim svojim srcem;

15 ti koji si održao svome sluzi Davidu, ocu mojemu, ono što si mu obećao, i na svoja si usta to izrekao i svojom si rukom to ispunio, kao što je to danas.

16 Stoga sada održi, GOSPODINE, Bože Izraelov, svome sluzi Davidu, ocu mojemu, ono što si mu obećao, rekavši: ‘Neće ti preda mnom nestati čovjeka da sjedi na prijestolju Izraelovu; tako da tvoja djeca paze na svoj put da hode po mome zakonu, kao što si ti hodio preda mnom.’

17 A sada, GOSPODINE, Bože Izraelov, neka bude potvrđena tvoja riječ koju si izrekao svome sluzi Davidu.

18 Ali hoće li Bog doista prebivati s ljudima na zemlji? Gle, nebo i nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, kamoli ovaj Dom što sam ga ja sagradio!

19 Stoga se obazri na molitvu svoga sluge, i na njegovo zaklinjanje, GOSPODINE, Bože moj, da poslušaš vapaj i molitvu koju tvoj sluga moli pred tobom:

20 da bi tvoje oči noću i danju bile otvorene nad ovim mjestom za koje si rekao da ćeš tu smjestiti svoje ime, da čuješ molitvu koju će tvoj sluga uputiti prema ovome mjestu.

21 Stoga čuj zaklinjanje svoga sluge i svoga naroda, Izraela, kada ti se pomole prema ovome mjestu: čuj iz svoga prebivališta, s neba, i kada čuješ, oprosti.

22 Ako čovjek sagriješi protiv svoga bližnjega pa mu se pod prisegom naloži da se zakune, i ta prisega dođe pred tvoj žrtvenik u ovome Domu,

23 tada ti čuj s neba, i djeluj, i sudi svojim slugama osudivši zloga, svalivši njegov put na njegovu glavu, a pravednoga opravdaj dajući mu prema njegovoj pravednosti.

24 Kada tvoj narod, Izrael, bude potučen pred neprijateljem, zato što su sagriješili protiv tebe, i obrati se i prizna tvoje ime, pomoli se i stane se zaklinjati pred tobom u ovome Domu,

25 tada ti čuj s neba i oprosti grijeh svome narodu, Izraelu, i ponovno ih dovedi u zemlju koju si dao njima i njihovim ocima.

26 Kada nebo bude zatvoreno i ne bude kiše, zato što su sagriješili protiv tebe, ako se pomole prema ovome mjestu, i priznaju tvoje ime, i odvrate se od svoga grijeha, kada ih ti unesrećiš:

27 tada ti čuj s neba i oprosti grijeh svojih slugu i svoga naroda, Izraela, kad si ih poučio dobru putu kojim će hoditi; i pošalji kišu na svoju zemlju, koju si svome narodu dao u baštinu.

28 Ako u zemlji bude gladi, ako bude kuge, snijeti, plijesni, skakavaca ili gusjenica; ako ih njihovi neprijatelji opsjednu u gradovima njihove zemlje; kakva god pošast bila, kakva god bolest:

29 koju god molitvu ili zaklinjanje uputi koji god čovjek ili sav tvoj narod, Izrael, kada svaki upozna vlastitu bol i vlastiti jad te raširi svoje ruke u ovome Domu,

30 tada ti čuj s neba, svoga prebivališta, i oprosti, i daj svakome prema svim njegovim putovima, čije srce ti poznaješ (jer ti jedini poznaješ srca djece ljudske):

31 da bi te se bojali, da bi hodili tvojim putovima, dokle god žive u zemlji koju si ti dao našim ocima.

32 Štoviše, i tuđinca koji nije od tvoga naroda, Izraela, nego je stigao iz daleke zemlje zbog tvoga velikoga imena, i tvoje moćne ruke, i tvoje ispružene mišice, ako dođu i pomole se u ovome Domu,

33 ti čuj s neba, iz svoga prebivališta, i učini prema svemu onome za što tuđinac vapi tebi: da bi sav zemaljski narod upoznao tvoje ime i bojao te se kao tvoj narod, Izrael, i uvidio da je ovaj Dom, koji sam ja sagradio, nazvan tvojim imenom.

34 Ako tvoj narod iziđe u boj protiv svojih neprijatelja putem kojim ćeš ih ti poslati pa se pomole GOSPODINU prema ovome gradu koji si ti izabrao i Domu koji sam ja sagradio tvome imenu,

35 tada ti čuj s nebesa njihovu molitvu i njihovo zaklinjanje i podrži njihovu stvar.

36 Ako oni sagriješe protiv tebe (jer nema čovjeka koji ne griješi) i ti se razljutiš na njih i predaš ih njihovim neprijateljima pa ih oni odvedu u sužanjstvo u neku daleku ili blizu zemlju,

37 ipak, ako promisle o sebi u zemlji u koju budu odvedeni kao sužnji i obrate se i pomole tebi u zemlji svoga sužanjstva, rekavši: ‘Sagriješili smo, izopačeno smo postupili, zlo smo počinili’;

38 ako ti se vrate svim svojim srcem i svom svojom dušom u zemlji svoga sužanjstva, kamo su ih odveli kao sužnje, i pomole ti se okrenuti prema svojoj zemlji, koju si ti dao njihovim ocima, i prema gradu koji si ti izabrao, i prema Domu što sam ga ja sagradio tvome imenu,

39 tada čuj s nebesa, iz svoga prebivališta, njihovu molitvu i njihovo zaklinjanje, i podrži njihovu stvar i oprosti svome narodu koji je sagriješio protiv tebe.

40 A sada te, Bože moj, zaklinjem neka tvoje oči budu otvorene i neka tvoje uši budu pozorne na molitvu koja se iznosi na ovome mjestu.

41 Stoga sada ustani, GOSPODINE Bože, u svojemu počivalištu, ti i Kovčeg tvoje snage; neka se tvoji svećenici, GOSPODINE Bože, zaodjenu spasenjem i neka se sveti raduju u dobroti.

42 GOSPODINE Bože, nemoj odvratiti lice svoga pomazanika: spomeni se milosti obećanih svome sluzi Davidu.”

7

1 Kada je Salomon prestao moliti, spustio se oganj s neba i spalio paljenice i žrtve, a slava GOSPODINOVA ispunila je Dom.

2 Svećenici nisu mogli ući u Dom GOSPODINOV, zato što je slava GOSPODINOVA ispunila Dom GOSPODINOV.

3 Kada su sva djeca Izraelova vidjela kako se spustio oganj, i GOSPODINOVU slavu nad Domom, pokloniše se na pločniku licima k zemlji, i klanjahu se i slavljahu GOSPODINA govoreći: “Jer je dobar; jer vječno traje milost njegova.”

4 Tada kralj i sav narod priniješe žrtve pred GOSPODINOM.

5 I prinije kralj Salomon na žrtvu dvadeset i dvije tisuće volova, i stotinu i dvadeset tisuća ovaca: tako kralj i sav narod posvetiše Dom Božji.

6 I stajahu svećenici na svojim dužnostima, a Leviti s GOSPODINOVIM glazbalima, koja je kralj David načinio za proslavljanje GOSPODINA, jer je vječna milost Njegova, kada je David proslavljao po njihovoj službi: svećenici su trubili u trublje pred njima, a sav Izrael je stajao.

7 Salomon je posvetio i sredinu predvorja koje bijaše pred GOSPODINOVIM Domom: ondje je prinio paljenice i salo pomirbenih prinosa, jer mjedeni žrtvenik što ga Salomon bijaše načinio nije mogao primiti i paljenice i jestive prinose i salo.

8 U to doba Salomon je svetkovao sedam dana, i sav Izrael s njim; vrlo velik zbor: od ulaza u Hamat i sve do Rijeke egipatske.

9 A osmoga dana okupiše svečani zbor; jer su posvećenje žrtvenika održavali sedam dana, i sedam dana blagdan.

10 Dvadeset i trećega dana sedmoga mjeseca otposla on narod u njihove šatore, radosne i vesela srca zbog dobra koje je GOSPODIN bio iskazao Davidu, i Salomonu, i njegovu narodu, Izraelu.

11 Tako je Salomon dovršio Dom GOSPODINOV i kraljevu kuću; i sve što mu je došlo u srce da načini u Domu GOSPODINOVU i u svojoj kući, Salomon je
uspješno izveo.

12 I ukaza se GOSPODIN Salomonu noću i reče mu: “Čuo sam tvoju molitvu, i izabrao sam ovo mjesto da mi bude Dom žrtve.

13 Ako zatvorim nebo da ne bude kiše, ili ako zapovjedim skakavcima da poharaju zemlju, ili ako pošaljem kugu na svoj narod,

14 ako se moj narod, koji je nazvan mojim imenom, ponizi, i pomoli, i potraži moje lice, i odvrati se od svojih zlih putova, tada ću ja čuti s neba i oprostiti njihov grijeh i ozdraviti njihovu zemlju.

15 Sada će moje oči biti otvorene i moje uši pozorne na molitvu koja se iznosi na ovome mjestu.

16 Jer sam sada izabrao i posvetio ovaj Dom, da moje ime bude ovdje dovijeka; i moje će oči i moje srce bez prestanka biti ovdje.

17 A ti, ako budeš hodio preda mnom kao što je hodio tvoj otac David, i vršio sve što sam ti zapovjedio, i držao se mojih propisa i mojih sudova,

18 tada ću ja utvrditi prijestolje tvoga kraljevstva, prema onome kako sam se sporazumio s tvojim ocem Davidom, rekavši: ‘Neće ti ponestati čovjeka da bude vladar u Izraelu.’

19 Ali ako se odvratite i napustite moje propise i moje zapovijedi, koje sam stavio pred vas, i odete služiti drugim bogovima i klanjati im se,

20 tada ću ih ja iskorijeniti iz svoje zemlje koju sam im dao, a ovaj Dom, koji sam posvetio svome imenu, odbacit ću od svoga pogleda i učinit ću ga da bude poslovicom i uzrečicom među svim narodima.

21 I bit će ovaj Dom, koji je uzvišen, na zaprepaštenje svakome tko prođe kraj njega; tako da će on govoriti: ‘Zašto je GOSPODIN to učinio ovoj zemlji i ovome Domu?’

22 I odgovorit će se: ‘Zato što su napustili GOSPODINA, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i prihvatili druge bogove, i klanjali im se, i služili im: zato je on naveo sve ovo zlo na njih.’ ”

8

1 Na svršetku dvadeset godina, u kojima je Salomon sagradio Dom GOSPODINOV i vlastitu kuću,

2 izgradio je Salomon gradove koje Huram bijaše vratio Salomonu te naselio djecu Izraelovu da ondje žive.

3 I otišao je Salomon na Hamat-Sobu i svladao je.

4 I sagradio je Tadmor u pustari i sve gradove-skladišta, koje je sagradio u Hamatu.

5 Sagradio je i Bet-Horon Gornji i Bet-Horon Donji, ograđene gradove sa zidinama, vratima i zasunima,

6 i Baalat, i sve gradove-skladišta koje Salomon imaše, i gradove za kola, i gradove za konjanike, i sve što je Salomon želio sagraditi u Jeruzalemu, i u Libanonu, i u svoj zemlji pod svojom vlašću.

7 A svemu narodu koji je preostao od Hetita, i Amorejaca, i Perižana, i Hivijaca, i Jebusejaca, koji nisu bili od Izraela,

8 to jest njihovoj djeci koja su nakon njih ostala u zemlji, koju djeca Izraelova nisu uništila, njima je Salomon nametnuo da plaćaju danak do ovoga dana.

9 Ali od djece Izraelove nije Salomon činio sluge za svoj posao, nego su oni bili ratnici, i nadređeni njegovim zapovjednicima, i upravitelji njegovih kolâ i konjanici.

10 Ti bijahu upravitelji nad Salomonovim službenicima, njih dvije stotine i pedeset, koji su upravljali narodom.

11 I izveo je Salomon faraonovu kćer gore iz Davidova grada u kuću koju je sagradio za nju; jer reče: “Neće moja žena živjeti u kući izraelskoga kralja Davida, zato što su sveta mjesta na koja je došao GOSPODINOV Kovčeg.”

12 Tada je Salomon prinosio paljene prinose GOSPODINU na GOSPODINOVU žrtveniku što ga je bio sagradio ispred trijema,

13 i to svaki dan toliko koliko je propisano po Mojsijevoj zapovijedi, subotama, na mlađake i na svečane blagdane tri puta godišnje, to jest na blagdan beskvasnoga kruha, na blagdan sedmicâ i na blagdan sjenicâ.

14 I postavio je, prema odredbi svoga oca Davida, svećeničke redove prema njihovoj službi, i Levite prema njihovim dužnostima da proslavljaju i služe pred svećenicima, kako je već svaki dan trebalo, i vratare po njihovim redovima kod svakih vrata: jer tako bijaše zapovjedio David, čovjek Božji.

15 I nisu odstupali od kraljeve zapovijedi svećenicima i Levitima ni u čemu, ni u pogledu riznica.

16 Tako je bio uređen sav Salomonov posao od dana utemeljenja Doma GOSPODINOVA pa sve dok nije dogotovljen. Tako je Dom GOSPODINOV potpuno dovršen.

17 Tada Salomon ode do Esjon-Gebera, i do Elota, na obali mora u zemlji edomskoj.

18 I posla mu Huram po rukama svojih slugu lađe i sluge koje su poznavale more; oni odoše sa Salomonovim slugama u Ofir te uzeše odande četiri stotine i pedeset talenata zlata i doniješe ga kralju Salomonu.

9

1 A kada je kraljica od Šebe čula za Salomonovu glasovitost, dođe ga iskušati teškim pitanjima u Jeruzalem, s golemom pratnjom i s devama koje su nosile začine i vrlo mnogo zlata i dragocjenoga kamenja. Došavši k Salomonu, porazgovara ona s njim o svemu što joj bijaše u srcu.

2 I odgovori joj Salomon na sva njezina pitanja: Salomonu nije bilo skriveno ništa da joj ne bi objasnio.

3 A kada je kraljica od Šebe vidjela Salomonovu mudrost, i kuću koju je sagradio,

4 i jelo na njegovu stolu, i stanove njegovih slugu, i posluživanje njegovih poslužitelja i njihovu odjeću, i njegove peharnike i njihovu odjeću, i način na koji je on uzlazio u Dom GOSPODINOV, ne bijaše više duha u njoj.

5 I reče ona kralju: “Istinito je bilo izvješće što sam ga u svojoj zemlji čula o tvojim djelima i o tvojoj mudrosti.

6 No nisam vjerovala njihovim riječima, sve dok nisam došla i dok moje oči nisu to vidjele; i gle, ni pola mi nije bilo rečeno o veličini tvoje mudrosti: jer ti nadvisuješ glasovitost o kojoj sam slušala.

7 Sretni su tvoji ljudi, i sretne su ove tvoje sluge, koji neprestano stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost.

8 Neka je blagoslovljen GOSPODIN, Bog tvoj, kojemu se svidjelo postaviti te na svoje prijestolje, da budeš kraljem za GOSPODINA, Boga svojega: zato što tvoj Bog ljubi Izraela, kako bi ga učvrstio dovijeka učinio je tebe kraljem nad njima da provodiš sud i pravicu.”

9 I dade ona kralju stotinu i dvadeset talenata zlata, obilje začina i dragoga kamenja: nikada više nije bilo takvih začina kakve je kraljica od Šebe dala kralju Salomonu.

10 A i Huramove sluge i sluge Salomonove, koje su donosile zlato iz Ofira, dovezle su algumovih stabala i dragoga kamenja.

11 Kralj je od almugovih stabala načinio terase za Dom GOSPODINOV i za kraljevu palaču, i harfe i psaltire za pjevače: nikada se ranije takvih nije vidjelo u zemlji Judinoj.

12 Kralj Salomon je dao kraljici od Šebe sve što je zaželjela, što god je zaiskala, uz ono što je ona donijela kralju. Tako se ona okrenu te ode u svoju zemlju zajedno sa svojim slugama.

13 Težina zlata koje je stizalo Salomonu u jednoj godini bijaše šest stotina šezdeset i šest talenata zlata,

14 osim onoga što su donosili putujući prodavači i trgovci. I svi kraljevi Arabije i upravitelji zemlje donosili su zlato i srebro Salomonu.

15 I načinio je kralj Salomon dvije stotine štitova od kovanog zlata; šest stotina šekela kovanog zlata išlo je na jedan štit.

16 I načinio je tri stotine štitića od kovanog zlata; po tri stotine šekela zlata išlo je na jedan štitić. I stavio ih je kralj u kuću od libanonske šume.

17 I još je načinio kralj veliko prijestolje od slonove kosti i obložio ga čistim zlatom.

18 Do prijestolja je bilo šest stuba s podnožjem od zlata, koje su bile pričvršćene na prijestolje, i potpornji sa svake strane sjedala, a uz potpornje su stajala dva lava.

19 Dvanaest lavova stajalo je s jedne i druge strane na onih šest stuba: takvo što ne bijaše izrađeno ni u kojem kraljevstvu.

20 I sve posude za piće kralja Salomona bile su od zlata, i sve posude u kući od libanonske šume bile su od čistoga zlata; ni jedna nije bila od srebra: ono se smatralo ništavnim u Salomonovo doba.

21 Jer su kraljeve lađe odlazile u Taršiš s Huramovim slugama: jednom u tri godine stizalo je taršiško brodovlje donoseći zlato i srebro, slonovu kost, majmune i paune.

22 I nadmašio je kralj Salomon sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudrošću.

23 Svi zemaljski kraljevi nastojali su doći pred Salomona, da čuju njegovu mudrost, koju je Bog stavio u njegovo srce.

24 I svatko bi mu redovito, godinu za godinom, donosio svoj dar: posude od srebra, i posude od zlata, i halje, i bojnu opremu, i začine, konje i mazge.

25 I imao je Salomon četiri tisuće staja za konje i bojna kola, i dvanaest tisuća konjanika, koje je rasporedio u gradove za kolâ i kod kralja u Jeruzalemu.

26 I vladao je nad svim kraljevima od Rijeke pa sve do zemlje Filistejaca i do granice Egipta.

27 I učinio je kralj da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, i dao je da cedrova bude obilje kao što je u nizinama stabala smokve.

28 I dovodili su Salomonu konje iz Egipta i iz svih zemalja.

29 A ostala djela Salomonova, prva i posljednja, nisu li zabilježena u Knjizi proroka Natana, i u proročanstvu Ahije Šilonjanina, i u viđenjima Ida, vidioca o Jeroboamu, sinu Nebatovu?

30 I vladao je Salomon u Jeruzalemu četrdeset godina nad svim Izraelom.

31 I usnu Salomon sa svojim ocima te bî pokopan u gradu svoga oca Davida, a namjesto njega zavlada njegov sin Rehoboam.

10

1 I ode Rehoboam u Šekem; jer je sav Izrael došao u Šekem da ga postave kraljem.

2 Kada je to čuo Jeroboam, sin Nebatov, koji bijaše u Egiptu, kamo je bio pobjegao pred kraljem Salomonom, vrati se Jeroboam iz Egipta.

3 I poslaše da ga se pozove. Tako Jeroboam i sav Izrael dođoše i rekoše Rehoboamu:

4 “Tvoj otac nam je otežao jaram: olakšaj nam sada malo tešku službu svoga oca, i njegov težak jaram što ga je stavio na nas, i služit ćemo ti.”

5 On im odgovori: “Dođite mi ponovno za tri dana.” I ode narod.

6 I posavjetova se kralj Rehoboam sa starcima koji bijahu stajali pred njegovim ocem Salomonom dok je još bio živ, rekavši: “Što mi savjetujete da odgovorim ovome narodu?”

7 Oni mu odgovoriše, rekavši: “Ako budeš ljubazan prema ovome narodu, i ugodiš im i odgovoriš im dobrim riječima, bit će ti sluge dovijeka.”

8 Ali on odbaci savjet koji su mu dali starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim, koji su stajali pred njim;

9 i reče im: “Što mi vi savjetujete da odgovorim ovome narodu, koji mi je rekao: ‘Olakšaj nam malo jaram što ga je na nas stavio tvoj otac’?”

10 A mladići koji su bili odrasli s njim rekoše mu: “Ovako odgovori tome narodu koji ti je rekao: ‘Tvoj otac je otežao naš jaram, no ti nam ga malo olakšaj’, ovako im reci: ‘Moj mali prst bit će deblji od bedara moga oca.

11 Jer dok vam je moj otac naprtio težak jaram, ja ću još dodati vašemu jarmu: moj vas je otac kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpijama.”

12 I tako Jeroboam i sav narod dođoše treći dan k Rehoboamu, kao što je kralj bio odredio, rekavši: “Dođite mi ponovno trećega dana.”

13 I odgovori im kralj grubo; i odbaci kralj Rehoboam savjet staraca

14 te im odgovori po savjetu mladih, rekavši: “Moj otac je otežao vaš jaram, a ja ću k tome još pridodati; moj otac vas je kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpijama.”

15 Tako kralj ne posluša narod; a povod za to bijaše od Boga, da GOSPODIN provede svoju riječ koju je rukom Ahije Šilonca izrekao Jeroboamu, sinu Nebatovu.

16 Kada sav Izrael vidje da ga kralj neće poslušati, odgovori narod kralju: “Kakav dio imamo mi u Davidu? Nemamo nikakvu baštinu u sinu Jišajevu. Svatko k svojim šatorima, Izraele! Sada se, Davide, pobrini za vlastiti dom.” I tako je sav Izrael otišao k svojim šatorima.

17 No što se tiče djece Izraelove koja su živjela u judejskim gradovima, nad njima je zavladao Rehoboam.

18 Tada kralj Rehoboam posla Hadorama, koji bijaše nad tlakom, ali ga sav Izrael zasu kamenjem, tako da on umrije. No kralj Rehoboam se brzo popeo na svoja kola da pobjegne u Jeruzalem.

19 I pobunio se Izrael protiv doma Davidova do ovoga dana.

11

1 A kada je Rehoboam stigao u Jeruzalem, okupi on stotinu i osamdeset tisuća izabranih ratnika od doma Judina i Benjaminova da se pobiju protiv Izraela i vrate kraljevstvo Rehoboamu.

2 Ali riječ GOSPODINOVA dođe Šemaji, čovjeku Božjemu, rekavši:

3 “Reci Rehoboamu, sinu Salomonovu, kralju judejskome, i svemu Izraelu u Judi i Benjaminu:

4 Ovako govori GOSPODIN: ‘Nemojte uzlaziti niti se boriti protiv svoje braće: vratite se svaki svojoj kući, jer je to od mene.’ ” Oni poslušaše riječi GOSPODINOVE te se vratiše iz pohoda protiv Jeroboama.

5 I živio je Rehoboam u Jeruzalemu i gradio je obrambene gradove u Judi.

6 Sagradio je i Betlehem, i Etam, i Tekou,

7 i Bet-Sur, i Soko, i Adulam,

8 i Gat, i Marešu, i Zif,

9 i Adorajim, i Lakiš, i Azeku,

10 i Soru, i Ajalon, i Hebron, utvrđene gradove u Judi i u Benjaminu.

11 Pojačao je utvrde i postavio u njima zapovjednike te pohranio zalihe hrane, ulja i vina.

12 U svaki pojedini grad stavio je štitove i koplja i učinio ih nadasve jakim, i imao je uza se Judu i Benjamina.

13 Svećenici i Leviti koji bijahu u svemu Izraelu pribjegli su k njemu iz svih svojih krajeva.

14 Leviti su napustili svoja predgrađa i svoje posjede te došli u Judu i u Jeruzalem, jer su ih Jeroboam i njegovi sinovi otjerali da ne obavljaju svećeničku službu GOSPODINU,

15 a sebi je on postavio svećenike za uzvišice, i za đavle, i za telce koje je bio načinio.

16 Za njima su iz svih Izraelovih plemena u Jeruzalem dolazili takvi koji su svojim srcima tražili GOSPODINA, Boga Izraelova, da žrtvuju GOSPODINU, Bogu svojih otaca.

17 Tako su oni tri godine jačali Judino kraljevstvo i činili jakim Salomonova sina Rehoboama, jer su tri godine hodili putem Davidovim i Salomonovim.

18 I uze si Rehoboam za ženu Mahalatu, kćer Davidova sina Jerimota, i Abihajlu, kćer Jišajeva sina Eliaba,

19 koja mu je rodila djecu: Jeuša, i Šamarju, i Zahama.

20 Poslije nje uze on Abšalomovu kćer Maaku, koja mu je rodila Abiju, Ataja, i Zizu, i Šelomita.

21 Rehoboam je Abšalomovu kćer Maaku volio više od svih svojih žena i priležnica (jer je uzeo osamnaest žena i šezdeset priležnica, a rodilo mu se dvadeset i osam sinova i šezdeset kćeri).

22 Rehoboam je Maakina sina Abiju postavio za poglavara, da bude gospodarom među svojom braćom, jer ga je naumio postaviti za kralja.

23 Postupio je mudro te je svu svoju djecu rasporedio po svim krajevima Jude i Benjamina, po svim utvrđenim gradovima, i dao im obilje hrane. I žudio je za mnogim ženama.

12

1 Kada je Rehoboam utvrdio kraljevstvo, i ojačao, napustio je GOSPODINOV zakon, i sav Izrael s njim.

2 U petoj godini kralja Rehoboama uzašao je egipatski kralj Šišak protiv Jeruzalema, zato što su ovi sagriješili protiv GOSPODINA,

3 s tisuću i dvjesto bojnih kola i šezdeset tisuća konjanika; a narodu koji je zajedno s njim došao iz Egipta, Lubimcima, Sukijcima i Etiopljanima, ne bijaše broja.

4 I zauzeo je utvrđene gradove koji su pripadali Judi te došao do Jeruzalema.

5 Tada prorok Šemaja dođe k Rehoboamu, i k judejskim knezovima, koji bijahu okupljeni u Jeruzalemu zbog Šišaka, i reče im: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Vi ste mene napustili, stoga i ja vas ostavljam u Šišakovoj ruci.’ ”

6 Zbog toga se izraelski knezovi i kralj poniziše; i rekoše: “Pravedan je GOSPODIN.”

7 I kada vidje GOSPODIN da su se ponizili, dođe riječ GOSPODINOVA Šemaji, rekavši: “Ponizili su se; zato ih neću uništiti, nego ću im dati izvjesno izbavljenje; i neće se moj gnjev izliti na Jeruzalem rukom Šišakovom.

8 No ipak će mu biti sluge: da uvide kako je služiti meni, a kako je služiti zemaljskim kraljevima.”

9 Tako je Šišak, kralj Egipta, uzašao protiv Jeruzalema te odnio blago iz Doma GOSPODINOVA i blago iz kraljeve kuće; sve je uzeo: odnio je i zlatne štitove koje je bio načinio Salomon.

10 Namjesto njih kralj Rehoboam je načinio štitove od mjedi i povjerio ih u ruke zapovjednika straže koja je čuvala ulaz u kraljevu kuću.

11 Kada bi kralj ulazio u Dom GOSPODINOV, dolazila bi straža i uzimala ih, a potom ih ponovno odnosila u stražarsku prostoriju.

12 Kada se on, dakle, ponizio, odvratio se od njega GOSPODINOV gnjev i nije ga posve uništio; a i u Judi je pošlo na dobro.

13 Tako je kralj Rehoboam ojačao u Jeruzalemu i vladao: jer Rehoboamu je bila četrdeset i jedna godina kada je počeo vladati, i vladao je sedamnaest godina u Jeruzalemu, gradu koji je GOSPODIN između svih Izraelovih plemena izabrao da ondje postavi svoje ime. Njegovoj majci bilo je ime Naama, Amonka.

14 Činio je zlo, zato što nije pripravio svoje srce da traži GOSPODINA.

15 A djela Rehoboamova, prva i posljednja, nisu li zapisana u Knjizi proroka Šemaje i u Knjizi vidioca Ida o rodoslovljima? I bijahu neprestano ratovi između Rehoboama i Jeroboama.

16 I usnu Rehoboam sa svojim ocima te bî pokopan u Davidovu gradu, a namjesto njega zavlada njegov sin Abija.

13

1 U osamnaestoj godini kralja Jeroboama nad Judom je počeo vladati Abija.

2 Vladao je tri godine u Jeruzalemu. Ime njegove majke bilo je Mikaja, kći Uriela iz Gibee. I bijaše rat između Abije i Jeroboama.

3 Abija je stupio u boj s vojskom hrabrih ratnika, i to četiri stotine tisuća biranih muževa; Jeroboam je, također, stupio u boj protiv njega, s osam stotina tisuća biranih muškaraca, silnih junaka.

4 I stade Abija na goru Semarajim, koja je u Efrajimovu gorju te reče: “Čuj me Jeroboame i sav Izraele;

5 zar ne znate da je GOSPODIN, Bog Izraelov, kraljevstvo nad Izraelom zauvijek predao Davidu, to jest njemu i njegovim sinovima, savezom soli?

6 No Jeroboam, sin Nebatov, sluga Davidova sina Salomona, digao se i pobunio protiv svoga gospodara.

7 I okupile su se oko njega ništarije, djeca Belijalova, i ojačala protiv Salomonova sina Rehoboama dok je Rehoboam još bio mlad i nježna srca i nije im se mogao oduprijeti.

8 A vi se sada mislite oduprijeti GOSPODINOVU kraljevstvu u ruci Davidovih sinova, jer vas je veliko mnoštvo i s vama su zlatni teoci koje je Jeroboam načinio da vam budu bogovima.

9 Niste li istjerali GOSPODINOVE svećenike, sinove Aronove, i Levite, te si postavili svećenike na način narodâ drugih zemalja? tako da tko god dođe posvetiti se s juncem i sa sedam ovnova može biti svećenikom onih koji nisu bogovi.

10 Ali što se tiče nas, naš je Bog GOSPODIN, i nismo ga napustili; a svećenici koji služe GOSPODINU Aronovi su sinovi, dok Leviti poslužuju u svojem poslu:

11 svako jutro i svaku večer pale GOSPODINU paljenice i miomirisni kâd te postavljaju prikazni kruh na čist stol, i zlatni svijećnjak s njegovim svjetiljkama da se pali svake večeri: jer mi držimo odredbu GOSPODINA, svojega Boga, a vi ste ga napustili.

12 I evo, sâm Bog je s nama kao naš zapovjednik, i njegovi svećenici sa zvučnim trubljama da kliču na uzbunu protiv vas. Djeco Izraelova, nemojte se boriti protiv GOSPODINA, Boga svojih otaca, jer nećete uspjeti.”

13 Ali Jeroboam im posla zasjedu s leđa; tako da oni bijahu ispred Jude, a zasjeda im bijaše odostraga.

14 Kada se Juda obazre, gle, boj im bijaše sprijeda i straga; i zavapiše oni GOSPODINU, a svećenici zatrubiše u trublje.

15 Tada Judejci povikaše: i dok su Judejci vikali, potuče Bog Jeroboama i svega Izraela pred Abijom i Judom.

16 I pobjegoše djeca Izraelova pred Judom, i preda ih Bog u njihovu ruku.

17 Abija i njegovi ljudi udariše ih velikim pokoljem, tako da Izraelu pade pobijenih pet stotina tisuća biranih muškaraca.

18 Tako su u to doba djeca Izraelova bila pokorena; a djeca Judina su nadvladala, jer su se oslonila na GOSPODINA, Boga svojih otaca.

19 Abija je gonio Jeroboama i oduzeo mu gradove: Betel s njegovim gradovima, i Ješanu s njezinim gradovima, i Efrain s njegovim gradovima.

20 I nije Jeroboam povratio snagu za Abijinih dana; i udario ga je GOSPODIN te je umro.

21 Abija pak je postao moćan, oženio se s četrnaest žena i rodila su mu se dvadeset i dva sina i šesnaest kćeri.

22 A ostala djela Abijina, i njegovi putovi, i njegove izjave, zapisana su u pripovijesti proroka Ida.

14

1 Tako Abija usnu sa svojim ocima te ga pokopaše u Davidovu gradu, a namjesto njega zavlada njegov sin Asa. Za njegovih dana zemlja je bila mirna deset godina.

2 Asa je činio ono što je dobro i ispravno u očima GOSPODINA, njegova Boga:

3 uklonio je žrtvenike tuđih bogova i uzvišice, polomio likove i posjekao lugove.

4 I zapovjedio je Judejcima da traže GOSPODINA, Boga svojih otaca, i da provode u djelo Zakon i zapovijed.

5 Također je iz svih Judinih gradova uklonio uzvišice i likove; i kraljevstvo je bilo spokojno pred njim.

6 I sagradio je utvrđene gradove u Judi: zemlja je počivala i tih godina nije bilo rata, jer mu je GOSPODIN dao počinak.

7 Stoga on reče Judi: “Izgradimo te gradove i opašimo ih zidinama i kulama, vratima i zasunima, dok je zemlja još pred nama: jer smo tražili GOSPODINA, Boga svojega; tražili smo ga i on nam je dao počinak svuda naokolo.” Tako su gradili i napredovali.

8 Asa je imao vojsku muškaraca koji su nosili štitove i koplja, tri stotine tisuća od Jude, a od Benjamina dvije stotine i osamdeset tisuća onih koji su nosili štitove i napinjali lukove: svi oni bijahu silni junaci.

9 I iziđe protiv njih Zerah Etiopljanin s vojskom od tisuću tisuća i s tri stotine bojnih kola; i dođe do Mareše.

10 Tada Asa iziđe protiv njega te se svrstaše u bojni red u Sefatskoj dolini kod Mareše.

11 I zavapi Asa GOSPODINU, svome Bogu, govoreći: “GOSPODINE, tebi je ništa pomoći, bilo mnogima bilo nejakima: pomozi nam, GOSPODINE, Bože naš, jer se mi oslanjamo na tebe i u tvoje ime idemo protiv ovoga mnoštva. GOSPODINE, ti si naš Bog, ne daj čovjeku da te nadvlada.”

12 Tako GOSPODIN potuče Etiopljane pred Asom i pred Judom; i pobjegoše Etiopljani.

13 Asa i narod koji bijaše s njim progonili su ih do Gerara: Etiopljani su bili poraženi, tako da se nisu mogli oporaviti; bili su razbijeni pred GOSPODINOM i pred njegovom vojskom, a ovi su odnijeli nadasve mnogo plijena.

14 I potukli su sve gradove oko Gerara, jer ih je obuzeo strah GOSPODNJI, i oplijenili su sve te gradove, jer je bilo nadasve mnogo plijena u njima.

15 Udarili su i na šatore za stoku te odveli mnoštvo ovaca i deva pa se vratili u Jeruzalem.

15

1 I dođe Duh Božji na Azarju, sina Odedova.

2 I iziđe on u susret Asi i reče mu: “Čuj me, Aso, i sva Judo i Benjamine. GOSPODIN je s vama sve dok ste vi s njim, i naći ćete ga ako ga tražite; ali ako ga napustite, on će napustiti vas.

3 Dugo je Izrael bio bez pravoga Boga, i bez svećenika koji naučava, i bez Zakona.

4 Ali kada su se u svojoj nevolji obratili GOSPODINU, Bogu Izraelovu, i potražili ga, našli su ga.

5 U ona vremena nije bilo mira onome tko je izlazio ni onome tko je ulazio, nego su veliki nemiri bili nad svim stanovnicima ovih zemalja.

6 Narod je uništavao narod, a grad grad: jer ih je Bog mučio svim nevoljama.

7 Vi, stoga, budite jaki, i neka vam ruke ne budu slabe: jer će vaše djelo biti nagrađeno.”

8 Kada je Asa čuo te riječi i proročanstvo proroka Odeda, ohrabrio se te uklonio odvratne idole iz sve zemlje Judine i Benjaminove, i iz gradova koje je zauzeo na Efrajimovoj gori, i obnovio je GOSPODINOV žrtvenik koji bijaše pred GOSPODINOVIM trijemom.

9 I okupio je svega Judu i Benjamina, i došljake koji bijahu kod njih od Efrajma i Manašea, i od Šimuna: jer mu je pristiglo mnogo njih iz Izraela kada su vidjeli da je s njim GOSPODIN, Bog njegov.

10 Tako se okupiše u Jeruzalemu u trećemu mjesecu petnaeste godine Asine vladavine.

11 Istodobno priniješe GOSPODINU od plijena što su ga dognali, sedam stotina volova i sedam tisuća ovaca.

12 I učiniše zavjet da će tražiti GOSPODINA, Boga svojih otaca, svim svojim srcem i svom svojom dušom;

13 da tko god ne bude tražio GOSPODINA, Boga Izraelova, bude usmrćen, bio on malen ili velik, muškarac ili žena.

14 I zakleše se GOSPODINU jakim glasom, uz klicanje, i uz trublje, i uz rogove.

15 Sva se Judeja radovala toj zakletvi: jer su se bili zakleli svim svojim srcem i tražili ga sa svom svojom žudnjom, i našli su ga; a GOSPODIN im je dao mir naokolo.

16 A što se tiče Maake, majke kralja Ase, nju je on uklonio s položaja kraljice, zato što je bila načinila idola u lugu: Asa je sasjekao njezina idola, zgazio ga i spalio kod potoka Kidrona.

17 Ali uzvišice nisu bile uklonjene iz Izraela; no Asino je srce bilo savršeno u sve njegove dane.

18 I unio je u Dom Božji predmete koje je bio posvetio njegov otac, i ono što je sâm bio posvetio: srebro, zlato i posuđe.

19 I nije više bilo rata sve do trideset i pete godine Asine vladavine.

16

1 U trideset i šestoj godini Asine vladavine uzađe izraelski kralj Baša protiv Jude te sagradi Ramu da nikome ne dopusti izići ili ući k judejskome kralju Asi.

2 Tada Asa iznije srebro i zlato iz riznicâ Doma GOSPODINOVA i iz kraljeva doma te ga posla sirijskome kralju Ben-Hadadu, koji je prebivao u Damasku, poručivši:

3 “Savez je između mene i tebe, kao što je bio između mog oca i tvog oca: evo, poslao sam ti srebra i zlata; hajde, raskini svoj savez s Bašom, kraljem Izraela, da on ode od mene.”

4 I posluša Ben-Hadad kralja Asu te posla zapovjednike svoje vojske protiv izraelskih gradova; i potukoše oni Ijon, i Dan, i Abel-Majim, i sve Naftalijeve gradove-skladišta.

5 Kada je Baša čuo za to, napustio je izgradnju Rame i prestao je sa svojim poslom.

6 Tada kralj Asa uze sve Judejce; i odniješe iz Rame kamenje i drvenu građu, čime je Baša gradio, i time on sagradi Gebu i Mispu.

7 I dođe u ono doba k judejskome kralju Asi vidioc Hanani te mu reče: “Budući da si se oslonio na sirijskoga kralja, a nisi se oslonio na GOSPODINA, Boga svojega, vojska sirijskoga kralja izmakla je iz tvoje ruke.

8 Nisu li Etiopljani i Lubimci bili golema vojska, s vrlo mnogo bojnih kola i konjanika? No budući da si se oslonio na GOSPODINA, on ih je predao u tvoju ruku.

9 Jer oči GOSPODINOVE prolaze svom zemljom da se on iskaže jakim u korist onih čije je srce savršeno prema njemu. U tome si postupio ludo: zbog toga ćeš odsada imati ratove.”

10 Tada se Asa razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu; jer se zbog toga razbjesnio na njega. Istodobno je Asa potlačio neke iz naroda.

11 I eto, djela Asina, prva i posljednja, zapisana su u Knjizi kraljeva Jude i Izraela.

12 Asi su se u trideset i devetoj godini razboljele noge i bolest mu se nadasve pogoršala; no u svojoj bolesti on nije tražio GOSPODINA, nego liječnike.

13 I usnu Asa sa svojim ocima te umrije u četrdeset i prvoj godini svoje vladavine.

14 Pokopaše ga u njegovoj vlastitoj grobnici, koju si je načinio u Davidovu gradu, i položiše ga na odar ispunjen miomirisima i različitim vrstama mirodija pripravljenim apotekarskom vještinom; i spališe za njega nadasve mnogo toga.

17

1 I zavlada namjesto njega njegov sin Jehošafat te ojača protiv Izraela.

2 I namjesti on vojne snage u svim utvrđenim Judinim gradovima te razmjesti posade po judejskoj zemlji, i u Efrajimovim gradovima, koje je bio zauzeo njegov otac Asa.

3 I bijaše GOSPODIN s Jehošafatom, zato što je on hodio prvotnim putovima svoga oca Davida i nije tražio baale,

4 nego je tražio GOSPODINA, Boga svoga oca, i hodio po njegovim zapovijedima, a ne prema Izraelovim djelima.

5 Stoga je GOSPODIN utvrdio kraljevstvo u njegovoj ruci; i donosila je sva Judeja darove Jehošafatu te je imao bogatstva i slave u izobilju.

6 Srce mu se uzvisilo na GOSPODINOVIM putovima; povrh toga je uklonio uzvišice i lugove iz Jude.

7 U trećoj godini svoje vladavine poslao je svoje knezove, i to Ben-Hajila, i Obadju, i Zahariju, i Netaneela, i Mihaju, da poučavaju po Judinim gradovima.

8 S njima je poslao Levite, i to Šemaju, i Netaniju, i Zebadju, i Asahela, i Šemiramota, i Jehonatana, i Adoniju, i Tobiju, i Tob-Adoniju, Levite, a s njima Elišamu i Jehorama, svećenike.

9 Oni su poučavali u Judi i imali su sa sobom knjigu GOSPODINOVA Zakona; i obilazili su sve Judine gradove i poučavali narod.

10 Strah GOSPODINOV obuzeo je sva kraljevstva koja bijahu u zemljama oko Jude, tako da nisu ratovala protiv Jehošafata.

11 I neki od Filistejaca donosili su darove Jehošafatu i danak u srebru, a Arapi su mu dovodili stoku: po sedam tisuća i sedam stotina ovnova, i sedam tisuća i sedam stotina jaraca.

12 Jehošafat je postao izvanredno velik; u Judi je sagradio kule i gradove-skladišta.

13 On je imao mnogo posla u Judinim gradovima, a ratnici, silni junaci, bijahu u Jeruzalemu.

14 Ovo je njihov broj prema njihovim očinskim domovima: od Jude tisućnici: predstojnik Adna i s njim tri stotine tisuća silnih junaka;

15 sljedeći do njega bijaše zapovjednik Jehohanan i s njim dvije stotine i osamdeset tisuća;

16 sljedeći do njega bijaše Zikrijev sin Amasja, koji se dragovoljno ponudio GOSPODINU, i s njim dvije stotine tisuća silnih junaka.

17 A od Benjamina: silni junak Eliada i s njim dvije stotine tisuća muškaraca naoružanih lukom i štitom.

18 Sljedeći do njega bijaše Jehozabad i s njim stotinu i osamdeset tisuća pripravnih za rat.

19 Ti su služili kralju, povrh onih koje je kralj razmjestio po utvrđenim gradovima diljem sve Judeje.

18

1 I imao je Jošafat bogatstva i slave u izobilju te je ušao u srodstvo s Ahabom.

2 Nakon nekoliko godina sišao je do Ahaba u Samariju. Ahab pak je za njega, i za narod koji je imao sa sobom, naklao mnogo ovaca i volova te ga nagovorio da uzađe s njim do Ramot-Gileada.

3 I reče izraelski kralj Ahab judejskome kralju Jehošafatu: “Hoćeš li poći sa mnom do Ramot-Gileada?” A on mu odgovori: “Ja sam kao i ti, i moj je narod kao tvoj narod: bit ćemo s tobom u ratu.”

4 I reče Jehošafat izraelskome kralju: “Propitaj se, molim te, danas za riječ GOSPODINOVU.”

5 Stoga izraelski kralj okupi proroke, četiri stotine muškaraca, i upita ih: “Da pođemo u napad na Ramot-Gilead ili da odustanem?” Oni mu rekoše: “Uzađi; jer će ga Bog predati u kraljevu ruku.”

6 Ali Jehošafat reče: “Nema li ovdje još koji GOSPODINOV prorok da upitamo i njega?”

7 Izraelski kralj odvrati Jehošafatu: “Ima još jedan čovjek po kome možemo pitati GOSPODINA; ali njega mrzim, jer mi nikada ne prorokuje dobro, nego uvijek zlo; to je Mihej, sin Jimlin.” A Jehošafat reče: “Neka kralj ne govori tako.”

8 I pozva izraelski kralj jednoga od svojih dvorana i reče: “Brzo dovedi Miheja, sina Jimlina.”

9 I sjedili su kralj Izraela i Jehošafat, kralj Jude, svaki na svome prijestolju, odjenuti u svoju opravu, na prostranu mjestu kod ulaznih vrata Samarije, a svi su proroci proricali pred njima.

10 A Sedekija, sin Kenaanin, načini si željezne rogove te reče: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Njima ćeš potisnuti Sirijce, sve dok ih ne dokrajčiš.’ ”

11 I svi proroci prorokovahu tako govoreći: “Uzađi na Ramot-Gilead, i uspij: jer će ga GOSPODIN predati u kraljevu ruku.”

12 A glasnik koji je otišao pozvati Miheja reče ovomu: “Evo, riječi prorokâ jednoglasno navješćuju dobro kralju: neka stoga i tvoja riječ, molim te, bude kao jednoga od njih, govori i ti dobro.”

13 Mihej odvrati: “Kao što je živ GOSPODIN, što moj Bog kaže, to ću govoriti.”

14 A kada je došao kralju, upita ga kralj: “Miheju, da pođemo u napad na Ramot-Gilead ili da odustanem?” On odgovori: “Idi, i uspij; i oni će biti predani u tvoju ruku.”

15 I reče mu kralj: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi ne kažeš ništa doli istinu u GOSPODINOVO ime?”

16 Tada on odvrati: “Vidjeh svega Izraela raspršenog po gorama kao ovce koje nemaju pastira; i reče GOSPODIN: ‘Ovi nemaju gospodara; neka se, stoga, svaki vrati svojoj kući u miru.’ ”

17 Nato izraelski kralj reče Jehošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro, nego zlo?”

18 On ponovno reče: “Čuj, dakle, riječ GOSPODINOVU: Vidjeh GOSPODINA gdje sjedi na svome prijestolju, a sva vojska nebeska stajaše mu zdesna i slijeva.

19 I reče GOSPODIN: ‘Tko će navesti izraelskoga kralja Ahaba da uzađe i padne kod Ramot-Gileada?’ Jedan reče ovako, a drugi reče onako.

20 Tada istupi jedan duh, stane pred GOSPODINA i reče: ‘Ja ću ga navesti.’ GOSPODIN ga upita: Čime?’

21 A ovaj odgovori: “Ja ću poći i biti lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ I reče mu GOSPODIN: ‘Ti ćeš ga navesti, i uspjeti: idi, i učini točno tako.’

22 Zato je sada, evo, GOSPODIN stavio lažljivoga duha u usta svih ovih tvojih proroka, i izrekao je GOSPODIN zlo protiv tebe.”

23 Tada pristupi Sedekija, sin Kenaanin, i udari Miheja po obrazu te reče: “Kojim putem je Duh GOSPODINOV otišao od mene da govori tebi?”

24 A Mihej mu odvrati: “Evo, vidjet ćeš onoga dana kada se budeš išao skrivati u tajnu odaju.”

25 Tada izraelski kralj reče: “Uhvatite Miheja i odvedite ga natrag Amonu, upravitelju grada, i kraljevu sinu Joašu;

26 i recite: ‘Ovako veli kralj: Stavite ovoga u zatvor i hranite ga kruhom nevolje i vodom nevolje dok se ja ne vratim u miru.’ “

27 A Mihej reče: “Ako se uopće vratiš u miru, tada GOSPODIN nije govorio po meni.” I doda: “Čuj sav narode.”

28 Tako kralj Izraela i Jehošafat, kralj Jude, uzađoše do Ramot-Gileada.

29 I reče izraelski kralj Jehošafatu: “Ja ću se prerušiti i otići u boj, ali ti odjeni svoju opravu.” Tako se izraelski kralj preruši te odoše u boj.

30 No sirijski kralj je zapovjednicima bojnih kola koji bijahu s njim zapovjedio rekavši: “Nemojte se boriti ni s malim ni s velikim, nego samo s izraelskim kraljem.”

31 I dogodilo se da zapovjednici kolâ, kada su ugledali Jehošafata, rekoše: “To je izraelski kralj.” Stoga ga opkoliše da se pobiju s njim; ali Jehošafat povika i GOSPODIN mu pomože; i odvrati ih Bog od njega.

32 Jer kada su zapovjednici kolâ uvidjeli da to nije izraelski kralj, odvratili su se od toga da ga progone.

33 A neki čovjek nasumce odape lûk i pogodi izraelskoga kralja između spojeva na oklopu; stoga on reče vozaču svojih kola: “Okreni svojom rukom da me izvedeš iz vojske, jer sam ranjen.”

34 Bitka je toga dana bivala sve žešćom; no izraelski kralj stajao je uspravno u svojim kolima okrenut prema Sirijcima; i umrije on u doba sunčeva zalaska.

19

1 Jehošafat, kralj Jude, u miru se vrati svojoj kući u Jeruzalem.

2 Ususret mu iziđe Hananjev sin Jehu, vidjelac, te reče kralju Jehošafatu: “Zar da pomažeš bezbožniku i ljubiš one koji mrze GOSPODINA? Stoga je na tebi gnjev od lica GOSPODINOVA.

3 Ipak se u tebi našlo nešto dobro, jer si uklonio lugove iz zemlje i upravio si svoje srce da traži Boga.”

4 I prebivao je Jehošafat u Jeruzalemu; i ponovno je izlazio među narod od Beer-Šebe do Efrajimove gore i vraćao ih GOSPODINU, Bogu njihovih otaca.

5 I postavio je suce u zemlji u svim utvrđenim judejskim gradovima, grad po grad,

6 i rekao sucima: “Pazite što radite; jer ne sudite za čovjeka, nego za GOSPODINA, koji je s vama u suđenju.

7 Neka, stoga, sada bude na vama strah GOSPODINOV; pazite i činite to: jer nema nepravde kod GOSPODINA, Boga našega, niti pristranosti prema osobama, ni uzimanja darova.”

8 Uz to je u Jeruzalemu Jehošafat neke od Levitâ, i od svećenikâ, i od Izraelovih otačkih glavara, postavio za GOSPODINOV sud i za sporove kada se vrate u Jeruzalem.

9 I naložio im je, rekavši: “Ovako ćete postupati u strahu GOSPODINOVU: vjerno i savršena srca.

10 I kakav god spor dođe pred vas od vaše braće koja žive u svojim gradovima, između krvi i krvi, između Zakona i zapovijedi, propisâ i sudova, upozorite ih da ne griješe protiv GOSPODINA, da tako na vas i na vašu braću ne dođe gnjev: tako radite i nećete pogriješiti.

11 I evo, svećenički poglavar Amarja je nad vama u svemu što se tiče GOSPODINA, a Jišmaelov sin Zebadja, upravitelj doma Judina, u svemu što se tiče kralja. Leviti će, također, biti dužnosnici pred vama. Postupajte smjelo i GOSPODIN će biti s dobrim.”

20

1 Poslije toga djeca Moabova i djeca Amonova, a s njima uz Amonce i neki drugi, pođoše u boj protiv Jehošafata.

2 Tada dođoše neki i javiše Jehošafatu: “Na tebe dolazi golemo mnoštvo s one strane mora, od Sirije; i eno ih u Haseson-Tamaru, to jest u En-Gediju.”

3 I uplaši se Jehošafat te poče iskati GOSPODINA i proglasi post po svoj Judeji.

4 I okupi se Juda da zaište pomoć od GOSPODINA: i dolažahu iz svih Judinih gradova tražiti GOSPODINA.

5 A Jehošafat ustade na skupu Jude i Jeruzalema, u Domu GOSPODINOVU pred novim predvorjem,

6 i reče: “GOSPODINE, Bože naših otaca, nisi li ti Bog na nebu? Ne vladaš li ti nad svim kraljevstvima neznabožaca? Nije li u tvojoj ruci sila i moć, tako da ti se nitko ne može oduprijeti?

7 Nisi li ti naš Bog, koji si izagnao stanovnike ove zemlje pred svojim izraelskim narodom i dao je sjemenu svoga prijatelja Abrahama dovijeka?

8 Oni su se u njoj naselili i u njoj sagradili svetište tvome imenu, rekavši:

9 ‘Ako, kada na nas dođe zlo, poput mača, osude, ili kuge, ili gladi, stanemo pred ovaj Dom i pred tebe (jer je tvoje ime u ovome Domu) i zavapimo tebi u svojoj nevolji, tada ćeš ti čuti i pomoći.

10 Evo, sada djeca Amonova i Moabova, i Seirska gora, na koje nisi dao Izraelu da navali kada je izlazio iz zemlje egipatske, nego se odvratio od njih i nije ih uništio;

11 evo, velim, kako nam uzvraćaju dolazeći da nas istjeraju s tvoga posjeda, koji si nam ti dao da baštinimo.

12 O, Bože naš, zar ih nećeš osuditi? Jer mi nemamo snage protiv toga golemoga mnoštva što dolazi protiv nas, niti znamo što učiniti, nego su naše oči na tebi.”

13 I stajala je sva Judeja pred GOSPODINOM sa svojim mališanima, svojim ženama i svojom djecom.

14 Tada usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, Levita od Asafovih sinova, dođe Duh GOSPODINOV;

15 i reče on: “Poslušajte, svi Judejci, i vi, stanovnici Jeruzalema, i ti, kralju Jehošafate, ovako vam govori GOSPODIN: ‘Nemojte se bojati ni očajavati zbog toga golemoga mnoštva; jer to nije vaš boj, nego Božji.

16 Sutra siđite protiv njih: evo, oni će se popeti Siškim grebenom; i naći ćete ih nakraj potoka, prije Jeruelske pustare.

17 Ne trebate se boriti u tome boju: postavite se, stojte mirno i gledajte GOSPODINOVO spasenje za vas. Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne očajavajte; sutra iziđite protiv njih: jer će GOSPODIN biti s vama.”

18 Tada Jehošafat sagne glavu licem prema zemlji: i padoše sav Juda i stanovnici Jeruzalema pred GOSPODINOM klanjajući se GOSPODINU.

19 I ustadoše Leviti od djece Kohatove, i od djece Korahove, kako bi slavili GOSPODINA, Boga Izraelova, jakim glasom na visini.

20 I ustadoše rano ujutro te krenuše u pustaru Tekou; a kada su polazili, ustade Jehošafat i reče: “Čuj me, Judo, i stanovnici Jeruzalema: Vjerujte u GOSPODINA, Boga svojega, tako ćete biti utvrđeni, vjerujte njegovim prorocima, tako ćete uspjeti.”

21 A kada se posavjetovao s narodom, odredio je pjevače GOSPODINU, da slave krasotu svetosti kada budu išli pred vojskom, i kazuju: “Slavite GOSPODINA, jer vječno traje milost njegova.”

22 A kada su počeli pjevati i slaviti, GOSPODIN postavi zasjede protiv djece Amonove, Moabaca i onih s gore Seir, koji su došli protiv Jude, te oni bijahu potučeni.

23 Jer su djeca Amonova i Moabova ustala protiv stanovnika gore Seir da ih potpuno zatru i unište; a kada su završili sa stanovnicima Seira, svaki je nastojao uništiti drugoga.

24 Kada je Juda stigao do stražarske kule u pustari, ogledaše se oni za mnoštvom, kad gle, po zemlji bijahu porazbacana mrtva tjelesa; i nitko nije umaknuo.

25 A kada su Jehošafat i njegov narod došli pokupiti plijen, nađoše na njihovim mrtvim tijelima obilje blaga i dragocjenog nakita, i poskidaše to s njih, više negoli su mogli odnijeti; tri dana su kupili plijen, tako mnogo ga je bilo.

26 Četvrtoga dana okupiše se u dolini Beraka, jer su ondje blagoslovili GOSPODINA: zbog toga se to mjesto naziva Dolinom blagoslova do ovoga dana.

27 Tada se okrenuše, svaki Judejac i Jeruzalemac, i Jehošafat na njihovu čelu, da pođu natrag u Jeruzalem s veseljem, jer im je GOSPODIN dao da se razvesele nad svojim neprijateljima.

28 I dođoše u Jeruzalem s psaltirima, harfama i trubljama do Doma GOSPODINOVA.

29 I obuze strah Božji sva kraljevstva onih zemalja kada su čula da se GOSPODIN borio protiv Izraelovih neprijatelja.

30 Tako je Jehošafatovo područje bilo spokojno; jer mu je Bog dao počinak uokolo.

31 I vladao je Jehošafat nad Judom: bilo mu je trideset i pet godina kada je počeo vladati, i vladao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bijaše ime Azuba, kći Šilhijeva.

32 On je hodio putem svoga oca Ase, i nije odstupao od njega, čineći ono što je ispravno u GOSPODINOVIM očima.

33 No uzvišice nisu bile uklonjene, jer narod još nije bio pripravio svoje srce za Boga svojih otaca.

34 A ostala Jehošafatova djela, prva i posljednja, eno zapisana su u Knjizi Hananijeva sina Jehua, koji je naveden u Knjizi izraelskih kraljeva.

35 Poslije toga se judejski kralj Jehošafat udružio s izraelskim kraljem Ahazjom, koji je postupao vrlo pokvareno.

36 Udružio se s njim da sagrade lađe koje bi išle u Taršiš; i sagradili su lađe u Esjon-Geberu.

37 Tada Eliezer, sin Dodavaha iz Mareše, prorokova protiv Jehošafata, rekavši: “Budući da si se udružio s Ahazjom, GOSPODIN je razbio tvoja djela.” I bijahu razbijene lađe, tako da nisu mogli poći u Taršiš.

21

1 I usnu Jehošafat sa svojim ocima te bî pokopan sa svojim ocima u Davidovu gradu. Namjesto njega zavlada njegov sin Jehoram.

2 On je imao braću, sinove Jehošafatove: Azarju, i Jehiela, i Zahariju, i Azarju, i Mihaela, i Šefatju. Svi oni bijahu sinovi izraelskoga kralja Jehošafata.

3 Njihov im je otac dao bogate darove u srebru, i u zlatu, i u dragocjenostima, zajedno s utvrđenim gradovima u Judeji; ali je kraljevstvo predao Jehoramu, jer je on bio prvorođenac.

4 Kada je Jehoram ustao nad kraljevstvom svoga oca, ojačao je i pobio svu svoju braću mačem, kao i neke druge od Izraelovih knezova.

5 Jehoram je bio star trideset i tri godine kada je počeo vladati, i vladao je osam godina u Jeruzalemu.

6 I hodio je putem izraelskih kraljeva, kao što je činio dom Ahabov, jer je imao Ahabovu kćer za ženu; i radio je ono što bijaše zlo u GOSPODINOVIM očima.

7 Ipak, GOSPODIN ne htjede razoriti dom Davidov, zbog saveza što ga je bio sklopio s Davidom i stoga što je obećao da će dati svjetlo njemu i njegovim sinovima dovijeka.

8 U njegove su se dane Edomci odmetnuli od Judine vlasti i postavili sebi kralja.

9 Tada je Jehoram pošao sa svojim knezovima, i sva njegova bojna kola s njim: digao se noću i potukao Edomce koji su bili opkolili njega i zapovjednike bojnih kolâ.

10 Tako su se Edomci odmetnuli od ruke Judine do ovoga dana. U to isto doba se i Libna odmetnula od njegove ruke; zato što je on napustio GOSPODINA, Boga svojih otaca.

11 Štoviše, još je načinio uzvišice po judejskim gorama, naveo stanovnike Jeruzalema da provode blud i primorao Judu na to.

12 I dođe mu pismo od proroka Ilije: “Ovako veli GOSPODIN, Bog tvoga oca Davida: ‘Budući da nisi hodio putovima svoga oca Jehošafata, ni putovima judejskoga kralja Ase,

13 nego si hodio putem izraelskih kraljeva i naveo Judu i stanovnike Jeruzalema da bludniče, nalik na bludničenja doma Ahabova, a i poklao si svoju braću iz svoga otačkoga doma, koja bijahu bolja od tebe,

14 evo, velikom će pošasti GOSPODIN udariti tvoj narod, i tvoju djecu, i tvoje žene, i sva tvoja dobra,

15 a ti ćeš imati tešku bolest zbog oboljenja svojih crijeva, sve dok ti crijeva zbog te bolesti ne budu iz dana u dan ispadala.”

16 GOSPODIN je još potaknuo protiv Jehorama duh Filistejaca, i Arapa koji bijahu blizu Etiopljana:

17 oni su uzašli u Judeju i provalili u nju te odnijeli sve predmete koji su se našli u kraljevu domu, i njegove sinove, i njegove žene, tako da mu nije ostao ni jedan sin, osim Jehoahaza, najmlađega od njegovih sinova.

18 I nakon svega toga udario je GOSPODIN njegova crijeva neizlječivom bolešću.

19 S vremenom, nakon što su završile dvije godine, zbog bolesti su mu ispala crijeva; tako da je umro od teških boleština. Njegov narod nije palio ništa za njega, kao što je palio njegovim ocima.

20 Trideset i dvije godine je bio star kada je počeo vladati, i vladao je osam godina u Jeruzalemu, a otišao je kao nepoželjan. Svejedno su ga pokopali u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskim grobnicama.

22

1 Stanovnici Jeruzalema namjesto njega zakraljiše njegova najmlađega sina Ahazju, jer je sve starije pobila skupina koja je s Arapima došla do tabora. Tako je zavladao Ahazja, sin judejskoga kralja Jehorama.

2 Četrdeset i dvije godine bio je star kada je počeo vladati, i vladao je godinu dana u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Atalija, kći Omrijeva.

3 I on je hodio putovima doma Ahabova, jer mu je mati bila savjetnica u tome da postupa zlo.

4 Stoga je on činio zlo u GOSPODINOVIM očima, kao i dom Ahabov: jer mu oni, na njegovu propast, bijahu savjetnici nakon smrti njegova oca.

5 Po njihovu je savjetu pošao s Jehoramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u boj protiv sirijskoga kralja Hazaela kod Ramot-Gileada; ali su Sirijci potukli Jorama.

6 On se vratio kako bi se u Jizreelu liječio od rana koje su mu zadali kod Rame, kada se borio sa sirijskim kraljem Hazaelom. A Azarja, sin judejskoga kralja Jehorama, sišao je vidjeti Ahabova sina Jehorama u Jizreelu, jer on bijaše bolestan.

7 Ali Ahazjina propast bijaše od Boga zbog dolaska k Joramu; jer je, došavši, izišao s Jehoramom protiv Jehua, sina Nimšijeva, kojega je GOSPODIN bio pomazao da istrijebi Ahabov dom.

8 Kada je Jehu provodio osudu nad Ahabovim domom, našao je judejske knezove, i sinove Ahazjine braće, koji su posluživali Ahazju, te ih pobio.

9 Potražio je i Ahazju; i uhvatiše ga, jer bijaše skriven u Samariji, i dovedoše ga k Jehuu. A kada su ga ubili, pokopaše ga “jer je,” rekoše, “sin Jehošafata, koji je tražio GOSPODINA svim svojim srcem.” Tako dom Ahazjin nije imao snage da zadrži kraljevstvo.

10 Ali kada je Ahazjina majka Atalija vidjela da joj je sin mrtav, ustade ona te uništi sve kraljevsko sjeme Judina doma.

11 Ali kraljeva kći Jehošabata uze Ahazjina sina Joaša, i ukrade ga između kraljevih sinova koje su ubijali te njega i njegovu dadilju smjesti u jednu odaju. Tako ga je Jehošabata, kći kralja Jehorama, žena svećenika Jehojade (jer je bila Ahazjina sestra), sakrila od Atalije, tako da ga ona nije pogubila.

12 On bijaše šest godina skriven s njima u Domu Božjemu, a Atalija je vladala zemljom.

23

1 U sedmoj godini Jehojada ojača te uze stotnike: Azarju, sina Jerohamova, i Jišmaela, sina Jehohananova, i Azarju, sina Obedova, i Maaseju, sina Adajina, i Elišafata, sina Zikrijeva, i sklopi savez s njima.

2 I prođoše oni Judejom te sabraše Levite iz svih Judinih gradova, i Izraelove otačke glavare, i dođoše u Jeruzalem.

3 I sklopi sva zajednica savez s kraljem u Domu Božjemu. I reče im on: “Evo, kraljev sin će vladati, kao što je GOSPODIN rekao za Davidove sinove.

4 Ovo ćete učiniti: Trećina od vas koji ulazite subotom, od svećenikâ i od Levitâ, neka budu vratari na pragovima,

5 trećina neka bude kod kraljeve kuće, a trećina kod Vrata temelja; a sav narod neka bude u predvorjima GOSPODINOVA Doma.

6 Ali neka nitko ne ulazi u Dom GOSPODINOV, osim svećenikâ i onih od Levitâ koji poslužuju. Oni neka ulaze, jer su sveti, a sav narod neka drži GOSPODINOVU stražu.

7 Leviti neka okruže kralja, svaki sa svojim oružjem u ruci; i tko god uđe u Dom, neka bude usmrćen: a vi budite s kraljem kada ulazi i kada izlazi.”

8 Tako Leviti i svi Judejci postupiše prema svemu što im je svećenik Jehojada zapovjedio: i uze svaki svoje ljude koji su u subotu ulazili, zajedno s onima koji su u subotu izlazili, jer svećenik Jehojada nije otpustio smjene.

9 Štoviše, Jehojada preda stotnicima koplja i male i velike štitove kralja Davida, koji bijahu u Domu Božjemu.

10 I rasporedi sav narod, svakoga s njegovim oružjem u ruci, od desnoga ugla hrama do lijevoga ugla hrama, duž žrtvenika i hrama, uokolo kralja.

11 Tada izvedoše kraljeva sina, staviše mu krunu i dadoše mu Svjedočanstvo: i postaviše ga za kralja. Jehojada i njegovi sinovi ga pomazaše, i rekoše: “Živio kralj.”

12 Kada je Atalija čula viku naroda gdje trči i proslavlja kralja, dođe ona k narodu u Dom GOSPODINOV.

13 I pogleda, i gle, kralj stoji kod svoga stupa na ulazu, a do kralja knezovi i trublje: i sav se narod zemlje raduje i trubi u trublje, i pjevači s glazbalima, i oni koji su poučavali pjevanje hvalospjevâ. Tada Atalija razdera svoje haljine te poviče: “Izdaja, izdaja!”

14 Tada svećenik Jehojada izvede stotnike koji bijahu nad vojskom i reče im: “Izvedite je iz redova, a onoga tko pođe za njom ubijte mačem.” Jer svećenik reče: “Ne ubijajte je u Domu GOSPODINOVU.”

15 Tako staviše ruke na nju; a kada je došla do ulaza Konjskih vrata kod kraljeva doma, ondje je usmrtiše.

16 A Jehojada sklopi savez između sebe, i između svega naroda, i između kralja, da budu GOSPODINOV narod.

17 Tada sav narod ode u Baalov dom i razruši ga; njegove žrtvenike i likove razbiše u komade, a Baalova svećenika Matana smaknuše pred žrtvenicima.

18 Jehojada odredi i službe u Domu GOSPODINOVU pod rukovodstvom svećenikâ Levitâ, koje David bijaše razdijelio u Domu GOSPODINOVU da prinose GOSPODINOVE paljenice, kao što je to zapisano u Mojsijevu Zakonu, s veseljem i pjevanjem, kako je to odredio David.

19 Postavio je i vratare na vratima Doma GOSPODINOVA, da ne bi ulazio nitko tko je u bilo čemu nečist.

20 I uze on stotnike, i velikodostojnike, i narodne upravitelje, i sav narod zemlje, i izvede kralja iz Doma GOSPODINOVA: na Visoka vrata su ušli u kraljev dom i posjeli kralja na prijestolje kraljevstva.

21 Sav narod zemlje se veselio, a grad se smirio nakon što Ataliju pogubiše mačem.

24

1 Joaš bijaše star sedam godina kada je počeo vladati, i vladao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Sibja iz Beer-Šebe.

2 Joaš je činio ono što je ispravno u GOSPODINOVIM očima u sve dane svećenika Jehojade.

3 Jehojada je za njega uzeo dvije žene; i rodiše mu se sinovi i kćeri.

4 Poslije toga Joaš naumi obnoviti Dom GOSPODINOV.

5 I okupi on svećenike i Levite te im reče: “Pođite u Judine gradove i prikupite od svega Izraela novac da se iz godine u godinu popravlja Dom vašega Boga, i gledajte da požurite s time.” No Leviti ne požuriše.

6 I pozva kralj poglavara Jehojadu i reče mu: “Zašto nisi od Levitâ zahtijevao da iz Judeje i iz Jeruzalema donesu prilog, prema zapovijedi GOSPODINOVA sluge Mojsija, i od Izraelove zajednice, za Šator svjedočanstva?

7 Jer su sinovi one zle žene, Atalije, provalili u Dom Božji i porazdijelili baalima sve ono što je bilo posvećeno u Domu GOSPODINOVU.”

8 I načiniše po kraljevoj zapovijedi kovčeg te ga postaviše vani kod vrata Doma GOSPODINOVA.

9 I proglasiše po Judeji i Jeruzalemu neka se GOSPODINU donosi prilog što ga je Božji sluga Mojsije naložio Izraelu u pustari.

10 I obradovaše se svi knezovi i sav narod te donošahu i ubacivahu u kovčeg, sve dok ga nisu napunili.

11 Kada bi Leviti donijeli kovčeg u kraljevski ured, i kada bi vidjeli da je novca mnogo, došao bi kraljev bilježnik i službenik velikog svećenika pa bi ispraznili kovčeg; a zatim bi ga uzeli i odnijeli natrag na njegovo mjesto. Tako su činili iz dana u dan; i sabrali su mnogo novca.

12 Kralj i Jehojada davali su ga onima koji su obavljali djelo službe u Domu GOSPODINOVU, i najmili zidare i drvodjelje da obnavljaju Dom GOSPODINOV, kao i one koji su radili sa željezom i mjedi popravljajući Dom GOSPODINOV.

13 Tako su radnici radili, i djelo je po njima napredovalo; i doveli su Dom Božji u njegovo pravo stanje i ojačali ga.

14 A kada su to dovršili, donijeli su ostatak novca pred kralja i Jehojadu; od toga su načinjene posude za Dom GOSPODINOV, i to posude za posluživanje i prinošenje, i plitice, i druge posude od srebra i zlata. I bez prestanka su u sve dane Jehojadine prinosili paljenice u Domu GOSPODINOVU.

15 No Jehojada je ostario, i bijaše sit danâ kada je preminuo; bijaše mu stotinu i trideset godina kad je umro.

16 I pokopaše ga u Davidovu gradu među kraljevima, zato što je činio dobro Izraelu, kako prema Bogu, tako i prema njegovu Domu.

17 A nakon Jehojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada kralj stade slušati njih.

18 I napustili su Dom GOSPODINA, Boga svojih otaca, i služili lugovima i idolima; stoga je došao gnjev Božji na Judu i Jeruzalem zbog toga njihovoga prekršaja.

19 No on im je slao proroke da ih vrate natrag k GOSPODINU; i svjedočili su oni protiv njih, ali ih ovi nisu htjeli poslušati.

20 Tada dođe Duh Božji na Zahariju, sina svećenika Jehojade, koji ustade nad narodom i reče im: “Ovako govori Bog: Zašto kršite GOSPODINOVE zapovijedi, da ne možete napredovati? Budući da ste napustili GOSPODINA, i on je napustio vas.”

21 I urotiše se protiv njega, i na kraljevu ga zapovijed zasuše kamenjem u predvorju GOSPODINOVA Doma.

22 Tako se kralj Joaš nije spomenuo dobrote koju mu je bio iskazao njegov otac Jehojada, nego mu je pogubio sina. Kada je on umirao, reče: “Neka GOSPODIN to vidi i neka to naplati.”

23 I uzađe pri svršetku te godine protiv njega sirijska vojska: dođoše do Judeje i Jeruzalema te istrijebiše iz naroda sve narodne knezove, a sav svoj plijen poslaše kralju Damaska.

24 Sirijska vojska je došla s malobrojnim ljudstvom, a GOSPODIN im je predao u ruku golemu vojsku, zato što su ovi bili napustili GOSPODINA, Boga svojih otaca. Tako su Sirijci izvršili osudu protiv Joaša.

25 A kada su otišli od njega, ostavivši ga u teškim bolestima, njegove se vlastite sluge urotiše protiv njega zbog krvi sinova svećenika Jehojade, i zaklaše ga na postelji te on umrije. Pokopali su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu sahranili u grobnicama kraljeva.

26 Ovi su se urotili protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jehozabad, sin Moapke Šimrite.

27 Što se tiče njegovih sinova, i veličine bremenâ položenih na nj, i popravka Doma Božjega, eno to je zapisano u pripovijesti Knjige o kraljevima. Namjesto njega zavlada njegov sin Amasja.

25

1 Amasja bijaše star dvadeset i pet godina kada je počeo vladati, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bio je ime Jehoadana, iz Jeruzalema.

2 On je činio ono što je ispravno u GOSPODINOVIM očima, ali ne savršena srca.

3 Kada mu se kraljevstvo utvrdilo, pogubio je svoje sluge koje su umorile kralja, njegova oca.

4 Ali nije im pogubio djecu, nego je postupio kao što je zapisano u Zakonu u Mojsijevoj knjizi, gdje je GOSPODIN zapovjedio: “Očevi neka ne ginu za djecu, ni djeca neka ne ginu za očeve, nego svatko neka gine za svoj vlastiti grijeh.”

5 I okupio je Amasja Judu, i postavio im tisućnike i stotnike, prema domovima njihovih otaca, diljem sve Jude i Benjamina. I prebroji ih od dvadeset godina starosti naviše, i nađe tri stotine tisuća izabranih muškaraca sposobnih za ići u rat, koji su mogli baratati kopljem i štitom.

6 Za sto talenata srebra unajmio je i stotinu tisuća silnih junaka iz Izraela.

7 Ali dođe mu čovjek Božji i reče: “Kralju, neka ne ide s tobom izraelska vojska; jer GOSPODIN nije s Izraelom, to jest sa svom djecom Efrajimovom.

8 Ali ako želiš poći, učini to, budi snažan za borbu: Bog će učiniti da padneš pred neprijateljem; jer Bog ima moć da pomogne i da obori.”

9 I reče Amasja Božjem čovjeku: “Ali što ćemo s onih stotinu talenata što sam ih dao izraelskoj vojsci?” Božji čovjek mu odgovori: “GOSPODIN ti može dati mnogo više od toga.”

10 Tada ih Amasja odvoji, to jest vojsku koja mu je došla od Efrajima, da se vrate natrag kući; stoga se žestoko raspali njihov gnjev protiv Jude te se vratiše kući u velikom gnjevu.

11 Amasja pak se okrijepio te poveo svoj narod, otišao do Slane doline i pobio deset tisuća od djece Seirove.

12 Ostalih deset tisuća preživjelih djeca Judina zarobiše i odvedoše na vrh stijene te ih pobacaše s vrha stijene, tako da se svi razmrskaše.

13 No vojnici vojske koju je Amasja otposlao da ne idu s njim u boj, navališe na Judine gradove od Samarije i sve do Bet-Horona te pobiše tri tisuće ljudi i uzeše mnogo plijena.

14 Nakon što se Amasja vratio pobivši Edomce, donio je bogove djece Seirove, postavio ih je da mu budu bogovima te se klanjao pred njima i palio im kâd.

15 Stoga se raspali gnjev GOSPODINOV protiv Amasje te mu on posla proroka, koji mu reče: “Zašto se utječeš bogovima toga naroda, koji nisu mogli izbaviti svoj vlastiti narod iz tvoje ruke?”

16 I dok mu je on to govorio, kralj mu reče: “Zar si ti postavljen za kraljeva savjetnika? Prekini; zašto da budeš pogubljen?” Tada prorok prekine, i reče: “Znam da te Bog odlučio uništiti, zato što si to učinio i nisi poslušao moj savjet.”

17 Tada judejski kralj Amasja prihvati savjet te poruči izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Jehoahaza, rekavši: “Dođi da pogledamo jedan drugome u lice.”

18 I poruči izraelski kralj Joaš judejskome kralju Amasji, rekavši: “Trn koji bijaše u Libanonu poruči cedru koji bijaše u Libanonu: ‘Daj svoju kćer za ženu mome sinu’; ali prođe divlja zvijer koja bijaše u Libanonu i zgazi taj trn.

19 ‘Gle’, veliš, ‘potukao si Edomce’, pa te srce uznijelo da se hvastaš: ostani sada kod kuće; zašto da se uplećeš u nešto na svoju štetu, da padneš i ti i Juda s tobom?”

20 Ali Amasja ne htjede poslušati; jer je to došlo od Boga, da ih preda u ruku njihovim neprijateljima, zato što su se utjecali edomskim bogovima.

21 Tako uzađe izraelski kralj Jehoaš; i ogledaše se licem u lice, i on i judejski kralj Amasja, kod Bet-Šemeša, koji pripada Judi.

22 I prođe Juda loše pred Izraelom, i pobjegoše svaki k svome šatoru.

23 I uhvati izraelski kralj Joaš u Bet-Šemešu judejskoga kralja Amasju, sina Jehoahazova sina Joaša, i odvede ga u Jeruzalem te sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, četiri stotine lakata.

24 I uze on sve zlato i srebro, i sve posuđe što je nađeno u Domu Božjemu kod Obed-Edoma i u riznicama kraljeva doma, i taoce, te se vrati u Samariju.

25 Amasja, sin judejskoga kralja Joaša, živio je još petnaest godina nakon smrti Joaša, sina izraelskoga kralja Jehoahaza.

26 A ostala djela Amasjna, prva i posljednja, nisu li zapisana u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima?

27 Nakon što se Amasja odvratio od toga da slijedi GOSPODINA, skovali su protiv njega u Jeruzalemu urotu pa je on pobjegao u Lakiš; ali su poslali nekoga za njim u Lakiš i ondje ga ubili.

28 I dopremili su ga na konjima te ga pokopali u Jeruzalemu s njegovim ocima u Judinu gradu.

26

1 Tada sav judejski narod uze Uziju, kome bijaše šesnaest godina, i postavi ga za kralja namjesto njegova oca Amasje.

2 On je sagradio Elot i vratio ga Judi, nakon što je kralj usnuo sa svojim ocima.

3 Šesnaest godina bio je star Uzija kada je počeo vladati, i vladao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Jekolija iz Jeruzalema.

4 I činio je on ono što je ispravno u GOSPODINOVIM očima, u skladu sa svime što je činio njegov otac Amasja.

5 I tražio je Boga u danima Zaharije, koji je razumijevao Božja viđenja: dokle god je tražio GOSPODINA, Bog mu je davao da uspijeva.

6 On je izišao i ratovao protiv Filistejaca te srušio zid Gata, i zid Jabne, i zid Ašdoda, i sagradio gradove uokolo Ašdoda i među Filistejcima.

7 I pomogao mu je Bog protiv Filistejaca, i protiv Arapa koji su živjeli u Bur-Baalu, i Meunjana.

8 I Amonci su dali darove Uziji, i pročulo se njegovo ime sve do ulaza u Egipat, jer je silno ojačao.

9 Još je Uzija sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, i kod Dolinskih vrata, i tamo gdje zid skreće, i utvrdio ih.

10 Sagradio je kule i u pustinji i iskopao mnogo zdenaca: jer je imao mnogo stoke, i u Nizini, i u ravnicama, i poljodjelaca, i vinogradara u brdima, i u Karmelu; jer je volio poljodjelstvo.

11 K tome je Uzija imao vojsku ratnika, koja je polazila u rat po četama, prema broju kako bijahu izbrojeni rukom pisara Jeiela i upravitelja Maaseja, pod rukovodstvom Hananije, jednoga od kraljevih zapovjednika.

12 Otačkih glavara, silnih junaka, u svemu bijaše na broj dvije tisuće i šest stotina.

13 Pod njihovom rukom bijaše vojska, njih tri stotine sedam tisuća i pet stotina, koji su ratovali silnom snagom pomažući kralju protiv neprijatelja.

14 A Uzija je svima u vojsci pribavio štitove, i koplja, i kacige, i oklope, i lukove, i praćke za bacanje kamena.

15 U Jeruzalemu je napravio bojne naprave, koje su smislili sposobni ljudi, da budu na kulama i na bedemima i da se iz njih izbacuju strijele i veliko kamenje. Njegovo se ime pročulo nadaleko; jer mu je bilo čudesno pomagano, sve dok nije ojačao.

16 Ali kada je ojačao, njegovo se srce uznijelo na njegovu propast; jer je sagriješio protiv GOSPODINA, Boga svojega, i ušao u GOSPODINOV hram paliti kâd na kadionom žrtveniku.

17 Svećenik Azarja je ušao za njim, i s njim osamdeset GOSPODINOVIH svećenika, smionih ljudi:

18 oni se usprotiviše kralju Uziji i rekoše mu: “Nije na tebi, Uzijo, da pališ kâd GOSPODINU, nego na svećenicima, sinovima Aronovim, koji su posvećeni da pale kâd. Izlazi iz Svetišta, jer si se ogriješio; neće ti to biti na čast od GOSPODINA Boga.”

19 Tada se Uzija ragnjevi, a u ruci imaše kadionik da kadi; i dok se gnjevio na svećenike, izbi mu u čelu guba pred svećenicima u Domu GOSPODINOVU, kod kadionoga žrtvenika.

20 Glavni svećenik Azarja i svi svećenici ga pogledaše, i gle, bijaše gubav na čelu, i oni ga izguraše odande; štoviše, i sâm je požurio izići, jer ga bijaše udario GOSPODIN.

21 Kralj Uzija bio je gubav sve do dana svoje smrti i živio je u odvojenoj kući kao gubavac, jer je bio isključen iz GOSPODINOVA Doma: njegov sin Jotam bio je nad kraljevim domom i sudio narodu zemlje.

22 A ostala djela Uzijina, prva i posljednja, zapisao je prorok Izaija, Amosov sin.

23 Tako Uzija usnu sa svojim ocima te ga pokopaše kod njegovih otaca na polju za ukope koje je pripadalo kraljevima; jer rekoše: “Gubavac je.” I zavlada namjesto njega njegov sin Jotam.

27

1 Jotam je bio star dvadeset i pet godina kada je počeo vladati, i vladao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Jeruša, kći Sadokova.

2 On je činio ono što je ispravno u GOSPODINOVIM očima, prema svemu što je činio njegov otac Uzija; no nije ušao u hram GOSPODINOV. Narod je još bio pokvaren.

3 On je sagradio Visoka vrata na Domu GOSPODINOVU, a gradio je mnogo i na Ofelskom zidu.

4 Još je sagradio gradove u judejskim gorama, a po šumama je sagradio utvrde i kule.

5 Borio se i s kraljem Amonaca i nadvladao ih. Djeca Amonova su mu iste godine dala stotinu talenata srebra, i deset tisuća mjera pšenice, i deset tisuća mjera ječma. Toliko su mu djeca Amonova platila i druge i treće godine.

6 Tako je Jotam postao moćan, jer je uredio svoje putove pred GOSPODINOM, svojim Bogom.

7 A ostala djela Jotamova, i svi njegovi ratovi, i njegovi putovi, eno, zapisani su u Knjizi o kraljevima Izraela i Jude.

8 Bio je star dvadeset i pet godina kada je počeo vladati, i vladao je šesnaest godina u Jeruzalemu.

9 I usnu Jotam sa svojim ocima te ga pokopaše u Davidovu gradu, a namjesto njega zavlada njegov sin Ahaz.

28

1 Ahaz je bio star dvadeset godina kada je počeo vladati, i vladao je šesnaest godina u Jeruzalemu; ali on nije činio ono što je ispravno u GOSPODINOVIM očima, kao njegov otac David,

2 jer je hodio putovima izraelskih kraljeva i načinio lijevane likove baalima.

3 I još je palio kâd u Dolini sina Hinomova te spalio svoju djecu u ognju, prema gadostima neznabožaca koje je GOSPODIN bio izagnao pred djecom Izraelovom.

4 Također je prinosio žrtve i palio kâd na uzvišicama, na brdima i pod svakim zelenim drvetom.

5 Zato ga je GOSPODIN, njegov Bog, predao u ruku kralja Sirije; i potukli su ga te veliko mnoštvo njih odveli zasužnjeno u Damask. Bio je predan i u ruku izraelskoga kralja, koji ga je udario velikim pokoljem.

6 Jer Remalijin sin Pekah pobio je u Judi stotinu i dvadeset tisuća hrabrih ljudi u jednom danu, zato što su bili napustili GOSPODINA, Boga svojih otaca.

7 A Zikri, silan junak od Efrajima, pogubio je kraljeva sina Maaseju, i dvorskog upravitelja Azrikama, i Elkanu, koji je bio sljedeći do kralja.

8 Djeca Izraelova su odvela u sužanjstvo dvije stotine tisuća od svoje braće, žena, sinova, i kćeri, i uzela im mnogo plijena te odnijela plijen u Samariju.

9 Ali ondje je bio GOSPODINOV prorok, čije ime bijaše Oded: on je izišao pred vojsku koja je došla u Samariju, govoreći: “Gle, budući da se GOSPODIN, Bog vaših otaca, razgnjevio na Judu, predao ih je u vašu ruku, a vi ste ih pobili u bijesu koji dopire sve do neba.

10 A sada ste si naumili podvrgnuti djecu Jude i Jeruzalema za robove i ropkinje: ali nisu li u vama, upravo u vama, grijesi protiv GOSPODINA, vašega Boga?

11 Poslušajte me sada i pustite natrag to roblje koje ste zarobili od svoje braće, jer je žestok gnjev GOSPODINOV nad vama.”

12 Tada neki od glavara djece Efrajimove, i to Johananov sin Azarja, Mešilemotov sin Berekja, i Šalumov sin Jehizkija, i Hadlajev sin Amasa, ustadoše protiv onih koji su dolazili iz rata,

13 i rekoše im: “Nemojte dovoditi ovamo te sužnje; jer, budući da smo već sagriješili protiv GOSPODINA, vi namjeravate dodati još više našim grijesima i našemu prijestupu: jer velik je naš prijestup, i žestok je gnjev protiv Izraela.”

14 Tako naoružani muškarci ostaviše sužnje i plijen pred knezovima i svom zajednicom.

15 A oni koji su poimence spomenuti ustadoše, uzeše sužnje te odjećom iz plijena odjenuše sve gole među njima, i urediše ih, i obuše ih, i dadoše im jesti i piti, i namazaše ih uljem, i sve iznemogle među njima povedoše na magarcima, i odvedoše ih do njihove braće u Jerihon, Grad palmi, a zatim se vratiše u Samariju.

16 U to doba kralj Ahaz posla kraljevima Asirije poziv da mu pomognu.

17 Jer Edomci su ponovno došli i potukli Judu te odveli sužnje.

18 I navališe Filistejci na gradove u Nizini i na jugu Judeje, i zauzeše Bet-Šemeš, i Ajalon, i Gederot, i Soko s njegovim selima, i Timnu s njezinim selima, i Gimzo s njegovim selima, i nastaniše se ondje.

19 To je GOSPODIN ponizio Judu zbog izraelskoga kralja Ahaza; jer je on razgolitio Judu i teško sagriješio protiv GOSPODINA.

20 A asirski kralj Tilgat-Pilneser došao je k njemu i uveo ga u nevolju, ali ga nije ojačao.

21 Jer je Ahaz oteo dio blaga iz Doma GOSPODINOVA, i iz kraljeva dvora, i od knezova, i dao to asirskome kralju; ali mu on nije pomogao.

22 U doba svoje nevolje još je više griješio protiv GOSPODINA: takav je bio taj kralj Ahaz.

23 Jer je prinosio žrtve bogovima Damaska, koji ga je potukao; i rekao je: “Budući da bogovi sirijskih kraljeva njima pomažu, stoga ću im i ja žrtvovati da pomognu i meni.” Ali oni bijahu na propast njemu i svemu Izraelu.

24 I skupi Ahaz sve posuđe Doma GOSPODINOVA, raskomada posuđe Doma Božjega, zatvori vrata Doma GOSPODINOVA i načini si žrtvenike na svakom uglu Jeruzalema.

25 I u svakom je pojedinom gradu Jude načinio uzvišice da kadi drugim bogovima te izazivao na gnjev GOSPODINA, Boga svojih otaca.

26 A o ostalim njegovim djelima i o svim njegovim putovima, prvim i posljednjim, zapisano je u Knjizi kraljeva Jude i Izraela.

27 I usnu Ahaz sa svojim ocima te ga pokopaše u gradu, to jest u Jeruzalemu, no ne uniješe ga u grobnice izraelskih kraljeva. Namjesto njega zavlada njegov sin Hezekija.

29

1 Hezekija je počeo vladati kada je bio star dvadeset i pet godina, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bilo je ime Abija, kći Zaharijina.

2 On je činio ono što je ispravno u GOSPODINOVIM očima, u skladu sa svime što je činio njegov otac David.

3 On je u prvoj godini svoje vladavine, u prvome mjesecu, otvorio vrata Doma GOSPODINOVA i popravio ih.

4 Doveo je svećenike i Levite, okupio ih je u Istočnoj ulici

5 i rekao im: “Čujte me, Leviti; posvetite sebe i posvetite Dom GOSPODINA, Boga vaših otaca, i odnesite nečistoću iz Svetišta.

6 Jer naši su oci sagriješili i činili ono što je zlo u očima GOSPODINA, našega Boga, i napustili su ga te odvratili svoja lica od GOSPODINOVA prebivališta i okrenuli svoja leđa.

7 Zatvorili su i vrata predvorja i utrnuli svjetiljke, i nisu u Svetištu palili kâd ni prinosili paljenice Bogu Izraelovu.

8 Stoga je gnjev GOSPODINOV bio na Judi i Jeruzalemu te ih je on predao nevolji, iščuđavanju i preziru, kao što vidite svojim očima.

9 Jer, evo, naši su očevi pali od mača, a naši sinovi i naše kćeri i naše žene zbog toga su u sužanjstvu.

10 Sada mi je u srcu to da se sklopi savez s GOSPODINOM, Bogom Izraelovim, kako bi se njegov žestoki gnjev odvratio od nas.

11 Sinovi moji, nemojte sada biti nemarni; jer vas je GOSPODIN izabrao da stojite pred njim, kako biste mu služili, i da mu poslužujete i palite kâd.”

12 Tada ustadoše Leviti: Amasajev sin Mahat i Azarjin sin Joel, od Kohatovaca; od Merarijevih sinova Abdijev sin Kiš i Jahalelelov sin Azarja; od Geršonovaca Zimin sin Joah i Joahov sin Eden;

13 od Elisafanovih sinova Šimri i Jeiel; od sinova Asafovih Zaharija i Matanija;

14 od Hemanovih sinova Jehiel i Šimej; od Jedutunovih sinova Šemaja i Uziel.

15 Oni okupiše svoju braću, posvetiše se i dođoše, prema kraljevoj zapovijedi, po GOSPODINOVIM riječima, očistiti Dom GOSPODINOV.

16 I uđoše svećenici u unutrašnjost GOSPODINOVA Doma da ga očiste, i izniješe u predvorje GOSPODINOVA Doma svu nečist koju su našli u GOSPODINOVU hramu; a Leviti to uzeše i izniješe napolje u potok Kidron.

17 I počeše posvećivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmoga dana toga mjeseca dođoše do GOSPODINOVA trijema: tako su Dom GOSPODINOV posvećivali osam dana, a završili su šesnaestoga dana prvoga mjeseca.

18 Tada uđoše kralju Hezekiji i rekoše: “Očistili smo sav Dom GOSPODINOV, i žrtvenik za paljenicu, sa svim njegovim priborom, i stol za prikazni kruh, sa svim njegovim priborom.

19 I sve posuđe koje je kralj Ahaz, za svoje vladavine, u svome prijestupu odbacio, uredili smo i posvetili, i evo ga pred GOSPODINOVIM žrtvenikom.”

20 Tada kralj Hezekija ustade rano i okupi gradske upravitelje te uzađe u Dom GOSPODINOV.

21 I dovedoše sedam junaca, i sedam ovnova, i sedam jaganjaca, i sedam jaraca, kao žrtvu za grijeh za kraljevstvo, i za svetište, i za Judu. I zapovjedi on svećenicima, sinovima Aronovim, da ih prinesu na GOSPODINOVU žrtveniku.

22 Tako svećenici zaklaše junce pa uzeše krv i poškropiše je po žrtveniku; isto tako i kad zaklaše ovnove, njihovom krvlju poškropiše po žrtveniku; zaklaše i jaganjce te poškropiše krv po žrtveniku.

23 Tada dovedoše jarce za žrtvu za grijeh pred kralja i zajednicu i položiše ruke na njih:

24 i zaklaše ih svećenici i obaviše pomirenje njihovom krvlju na žrtveniku, kako bi obavili okajanje za sav Izrael; jer je kralj bio zapovjedio da se prinese paljenica i žrtva za grijeh za sav Izrael.

25 On u Domu GOSPODINOVU postavi Levite sa cimbalima, psaltirima i harfama, prema zapovijedi Davida, i kraljeva vidioca Gada, i proroka Natana: jer takva je bila GOSPODINOVA zapovijed po njegovim prorocima.

26 I stajahu Leviti s Davidovim glazbalima, a svećenici s trubljama.

27 Tada zapovjedi Ezekija da se na žrtveniku prinese paljenica. Kada se počelo s paljenicom, počela je i GOSPODINOVA pjesma uz trublje i uz glazbala koja je odredio izraelski kralj David.

28 Sva se zajednica klanjala, pjevači su pjevali, a trubači trubili: sve je to trajalo dok nije završilo prinošenje paljenice.

29 Kada su završili s prinošenjem, kralj i svi koji bijahu uza nj kleknuše i pokloniše se.

30 Uz to kralj Hezekija i knezovi zapovjediše Levitima neka pjevaju hvalu GOSPODINU riječima Davida i vidioca Asafa. I pjevahu hvalospjeve i prignuše glave te se klanjahu.

31 Tada Hezekija odgovori i reče: “Sada ste se posvetili GOSPODINU, pristupite i donesite žrtve i prinose za zahvalu u Dom GOSPODINOV.” I donese zajednica žrtve i prinose za zahvalu; a svi koji bijahu slobodna srca priniješe paljenice.

32 Broj paljenica što ih je zajednica donijela bio je: sedamdeset junaca, stotinu ovnova i dvije stotine janjaca; sve to bilo je za paljenicu GOSPODINU.

33 I bilo je posvećeno šest stotina volova i tri tisuće ovaca.

34 Ali je svećenikâ bilo premalo, tako da nisu mogli oderati sve paljenice; stoga su im pomagala njihova braća Leviti, sve dok posao nije završen i dok se nisu posvetili drugi svećenici: jer Leviti su bili čestitiji u srcu da se posvete negoli svećenici.

35 Bilo je i obilje paljenica sa salom pomirbenih prinosa, i lijevanih prinosa za svaki paljeni prinos. Tako je uređena služba u Domu GOSPODINOVU.

36 Hezekija se veselio, i sav narod, što je Bog pripravio narod: jer je to učinjeno iznenada.

30

1 I poruči Hezekija svemu Izraelu i Judi, a napisa i pisma Efrajimu i Manašeu, neka dođu do Doma GOSPODINOVA u Jeruzalemu da održe Pashu GOSPODINU, Bogu Izraelovu.

2 Jer se kralj posavjetovao sa svojim knezovima i sa svom zajednicom u Jerzualemu da održe Pashu drugoga mjeseca.

3 Jer je nisu mogli održati na vrijeme, zato što se svećenici nisu dovoljno posvetili, a ni narod se nije okupio u Jeruzalemu.

4 I svidje se to kralju i svoj zajednici.

5 Stoga utvrdiše odluku da se proglasi po svemu Izraelu, od Beer-Šebe i sve do Dana, neka dođu održati Pashu GOSPODINU, Bogu Izraelovu, u Jeruzalem; jer je već dugo nisu provodili onako kako je bilo napisano.

6 Tako su glasnici otišli s pismima od kralja i njegovih knezova po svemu Izraelu i Judi i, po kraljevoj zapovijedi, govorili: “Djeco Izraelova, vratite se natrag GOSPODINU, Bogu Abrahama, Izaka i Izraela, i on će se vratiti Ostatku vas koji ste izmaknuli iz ruke kraljeva Asirije.

7 I ne budite kao vaši očevi, i kao vaša braća, koji su griješili protiv GOSPODINA, Boga svojih otaca, koji ih je stoga predao propasti, kao što vidite.

8 Nemojte biti tvrdovrati kao što su bili vaši očevi, nego predajte sebe GOSPODINU i uđite u njegovo Svetište, koje je on posvetio dovijeka: i služite GOSPODINU, svome Bogu, da se odvrati od vas žestina njegova gnjeva.

9 Jer ako se vratite natrag GOSPODINU, vaša će braća i vaša djeca naći milost pred onima koji su ih odveli u sužanjstvo i vratit će se natrag u ovu zemlju: jer je GOSPODIN, Bog vaš, milostiv i milosrdan, i neće odvratiti svoje lice od vas ako mu se vratite.”

10 Tako su glasnici prolazili od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji i sve do Zebuluna, ali su ih ljudi ismijavali i rugali im se.

11 No neki od Ašera i Manašea i Zebuluna se poniziše te dođoše u Jeruzalem.

12 I onima u Judi ruka je Božja dala jedno srce da provedu ono što je zapovjedio kralj i knezovi po riječi GOSPODINOVOJ.

13 I okupi se u Jeruzalemu mnogo naroda da održe blagdan beskvasnih kruhova u drugome mjesecu, nadasve velik zbor.

14 I ustadoše i ukloniše žrtvenike koji bijahu u Jeruzalemu te odniješe sve kadione žrtvenike i pobacaše ih u potok Kidron.

15 Tada četrnaestoga dana drugoga mjeseca zaklaše pashu; a svećenici i Leviti se postidješe, i posvetiše, i uniješe paljene prinose u Dom GOSPODINOV.

16 I stajahu na svome mjestu, prema Zakonu Mojsija, Božjeg čovjeka: svećenici su škropili krvlju koju su primali iz ruke Levitâ.

17 Budući da je u zboru bilo mnogo onih koji nisu bili posvećeni, Levitima je bila dužnost klati pashu za svakoga tko nije bio čist, kako bi ih posvetili GOSPODINU.

18 Jer se mnoštvo naroda, to jest mnogi od Efrajima, i Manašea, Jisakara i Zebuluna, nije očistilo, pa su jeli pashu drugačije negoli je bilo zapisano. No Hezekija se pomolio za njih govoreći: “Dobri GOSPODINE, oprosti svakome

19 tko je upravio svoje srce da traži Boga, GOSPODINA Boga svojih otaca, premda i nije očišćen u skladu s očišćenjem Svetišta.”

20 I usliša GOSPODIN Hezekiju te ozdravi narod.

21 Djeca Izraelova koja bijahu nazočna u Jeruzalemu, sedam dana su s velikim veseljem držala blagdan beskvasnih kruhova, a Leviti i svećenici su iz dana u dan slavili GOSPODINA pjevajući GOSPODINU uz gromka glazbala.

22 I govorio je Hezekija poticajno svim Levitima koji su naučavali zdrav nauk o GOSPODINU; i jeli su tijekom blagdana sedam dana prinoseći pomirbene žrtve i ispovijedajući se GOSPODINU, Bogu svojih otaca.

23 Tada sav zbor prihvati savjet da se održi još sedam dana te s veseljem održaše i drugih sedam dana.

24 Jer judejski kralj Hezekija dade zajednici tisuću junaca i sedam tisuća ovaca, a i knezovi dadoše zajednici tisuću junaca i deset tisuća ovaca; i posvetio se velik broj svećenika.

25 I veselila se sva judejska zajednica, sa svećenicima i Levitima, i sva zajednica koja je došla iz Izraela, kao i došljaci koji su došli iz zemlje Izraelove, i oni koji su prebivali u Judi.

26 I bijaše veliko veselje u Jeruzalemu; jer od doba Davidova sina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo nečeg takvog u Jeruzalemu.

27 Tada ustadoše svećenici i Leviti te blagosloviše narod: njihov glas bî uslišan, a njihova molitva doprije do njegova svetoga prebivališta, to jest do neba.

31

1 Kada je sve to završilo, sav Izrael koji bijaše nazočan pođe u judejske gradove te stade razbijati likove, sječi lugove i obarati uzvišice i žrtvenike u svoj Judi i Benjaminu, i u Efrajimu i Manašeu, dok ih nisu sve potpuno uništili. Tada se sva djeca Izraelova vratiše, svaki na svoj posjed, u svoje gradove.

2 Hezekija je ustanovio svećeničke i levitske redove po njihovim redovima, svakoga prema njegovoj službi; svećenike i Levite za paljene prinose i pomirbene prinose, da poslužuju, zahvaljuju i proslavljaju na vratima GOSPODINOVIH šatora.

3 Odredio je i kraljevski dio od svoje imovine za paljene prinose, to jest za jutarnje i večernje paljenice, i za paljenice koje se prinose subotom, za mlađakâ i za utvrđene blagdane, kao što je zapisano u GOSPODINOVU Zakonu.

4 Još je narodu koji je živio u Jeruzalemu zapovjedio da daje dio za svećenike i Levite, da ih se utvrdi u GOSPODINOVU Zakonu.

5 Čim se ta zapovijed pronijela, djeca su Izraelova donijela obilje prvina od žita, vina, i ulja, i meda, i od svega poljskoga uroda; i donijela su obilnu desetinu od svega.

6 A što se tiče djece Izraelove i Judine koja su živjela po gradovima Jude, i ona su donijela desetinu od volova i ovaca, i desetinu od svetih stvari koje su bile posvećene GOSPODINU, njihovu Bogu, i stavljala ih na hrpe.

7 U trećemu mjesecu su počeli sa slaganjem hrpa i dovršili su ih u sedmome mjesecu.

8 A kada su Hezekija i knezovi došli i vidjeli hrpe, blagoslovili su GOSPODINA i njegov narod, Izrael.

9 Tada se Hezekija kod svećenika i Levita propita o hrpama.

10 Odgovori mu Azarja, svećenički poglavar iz Sadokova doma: “Otkako je narod počeo donositi prinose u GOSPODINOV Dom imali smo dovoljno za jesti, i mnogo toga je preostalo, jer je GOSPODIN blagoslovio svoj narod; a ono što je preostalo jest ova velika zaliha.”

11 Tada Hezekija zapovjedi da se urede prostorije u GOSPODINOVU Domu; i urediše ih

12 te vjerno uniješe u njih prinose, desetine i posvećene stvari. Upravitelj nad time bio je Levit Kononija, a do njega njegov brat Šimej.

13 A Jehiel, i Azazja, i Nahat, i Asahel, i Jerimot, i Jozabad, i Eliel, i Jismakja, i Mahat, i Benaja, bili su nadglednici pod rukom Kononije i njegova brata Šimeja, po zapovijedi kralja Hezekije, i Azarje, upravitelja u Domu Božjemu.

14 A Kore, sin Levita Jimne, vratar s istočne strane, bio je nad onime što se dragovoljno prinosilo Bogu, da raspodjeljuje GOSPODINOVE prinose i ono najsvetije.

15 I bijahu do njega Eden, i Minjamin, i Ješua, i Šemaja, Amarja, i Šekanija, u svećeničkim gradovima, u propisanoj službi, da daju svojoj braći po redovima, kako velikom, tako i malom,

16 uz popisane muškarce, od tri godine starosti i naviše, svakome koji ulazi u GOSPODINOV Dom njegov svakodnevni dio za službu u dužnostima po njihovim redovima,

17 i svećenicima popisanim prema njihovu očinskome domu, i Levitima od dvadeset godina starosti i naviše, u njihovim dužnostima po njihovim redovima,

18 i svoj njihovoj popisanoj nejačadi, njihovim ženama, i njihovim sinovima, i njihovim kćerima, u svoj zajednici, jer su se u službi za koju su određeni posvetili u svetosti,

19 i svećenicima, Aronovim sinovima, koji bijahu u predgrađima njihovih gradova, u svakom pojedinom gradu, muškarcima koji su poimence navedeni, da se daje dio svakome muškarcu među svećenicima i svima koji su se po rodovnicima rečunali među Levite.

20 Tako je Hezekija učinio po svoj Judeji i proveo ono što je dobro, ispravno i istinito pred GOSPODINOM, svojim Bogom.

21 U svakom djelu koje je započeo u službi Doma Božjega, i zakonu, i zapovijedima, tražeći svoga Boga, činio je to svim svojim srcem, i uspijevao.

32

1 Nakon toga, i nakon što je sve to uređeno, došao je asirski kralj Sanherib i, ušavši u Judeju, opkolio utvrđene gradove te ih namislio osvojiti za sebe.

2 Kada Hezekija vidje da je došao Sanherib i da je naumio povesti boj protiv Jeruzalema,

3 posavjetova se on sa svojim knezovima i svojim junacima da zaustave vode u vrelima koja bijahu izvan grada, i oni mu pomogoše.

4 Tako se okupilo mnogo naroda pa su začepili sva vrela i potok što teče posred zemlje, rekavši: “Zašto da asirski kraljevi dođu i nađu mnogo vode?”

5 On se ojačao, obnovio sav zid što je bio oboren i podigao ga sve do kulâ, kao i još jedan zid izvana, i popravio Milo u Davidovu gradu, i načinio mnogo strijela i štitova.

6 I postavio je vojne zapovjednike nad narodom, okupio ih je na trgu kod gradskih vrata i ohrabrio ih govoreći:

7 “Budite snažni i hrabri, nemojte se bojati ni dati zastrašiti zbog asirskoga kralja, ni zbog svega mnoštva koje je s njim; jer je s nama više negoli s njim:

8 s njim je tjelesna mišica, a s nama je GOSPODIN, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve.” I pouzda se narod u riječi judejskoga kralja Hezekije.

9 Poslije toga asirski kralj Sanherib posla svoje sluge do Jeruzalema (dok je on sâm opsjedao Lakiš, i sva njegova bojna sila s njim) k judejskome kralju Hezekiji i svoj Judi što bijaše u Jeruzalemu, poručivši:

10 “Ovako veli Sanherib, kralj Asirije: U što se uzdate, da ostajete opsjednuti u Jeruzalemu?

11 Da vas nije Hezekija uvjerio da se predate umiranju od gladi i žeđi, rekavši: ‘GOSPODIN, Bog naš, izbavit će nas iz ruke asirskoga kralja’?

12 Nije li taj isti Hezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike, i zapovjedio Judi i Jeruzalemu: ‘Klanjajte se samo pred jednim žrtvenikom i na njemu palite kâd’?

13 Ne znate li što smo ja i moji oci učinili svemu narodu ostalih zemalja? Jesu li bogovi narodâ tih zemalja bili sposobni izbaviti njihove zemlje iz moje ruke?

14 Koji je između svih bogova tih naroda koje su moji oci potpuno uništili mogao izbaviti svoj narod iz moje ruke, da bi vaš Bog bio sposoban izbaviti vas iz moje ruke?

15 Stoga nemojte sada dopustiti Hezekiji da vas zavodi, niti da vas na taj način nagovara, i nemojte mu vjerovati: jer nijedan bog bilo kojeg kraljevstva nije bio sposoban izbaviti svoj narod iz moje ruke i iz ruke mojih otaca, a kamoli će vâs vaš Bog izbaviti iz moje ruke?”

16 Njegove su sluge govorile još više protiv GOSPODINA Boga i protiv njegova sluge Hezekije.

17 Napisao je i pisma da se naruga GOSPODINU, Bogu Izraelovu, i da govori protiv njega, izjavivši: “Kao što bogovi naroda ostalih zemalja nisu izbavili svoj narod iz moje ruke, tako neće ni Hezekijin Bog izbaviti svoj narod iz moje ruke.”

18 Tada jakim glasom na židovskom jeziku vikahu narodu Jeruzalema koji bijaše na zidinama, da ga uplaše i uznemire; kako bi zauzeli grad.

19 Govorili su protiv jeruzalemskoga Boga kao protiv bogova zemaljskih naroda, koji bijahu djelo ljudskih ruku.

20 Zbog toga se kralj Hezekija i prorok Izaija, sin Amosov, pomoliše i zavapiše k nebu.

21 I posla GOSPODIN anđela, koji je u taboru asirskoga kralja pokosio sve silne junake, vođe i zapovjednike. Tako se on posramljena lica vratio u svoju zemlju. A kada je ušao u dom svoga boga, zaklaše ga ondje mačem oni koji su potekli iz njegove vlastite utrobe.

22 Tako je GOSPODIN spasio Hezekiju i stanovnike Jeruzalema od ruke asirskoga kralja Sanheriba, i od ruke svih drugih neprijatelja, i vodio ih sa svake strane.

23 Mnogi su donosili darove GOSPODINU u Jeruzalem i poklone judejskome kralju Hezekiji; tako da se on odonda uzvisio u očima svih naroda.

24 U one dane se Hezekija nasmrt razbolio pa se pomolio GOSPODINU, a on mu je prozborio i dao mu znamenje.

25 Ali Hezekija nije uzvratio u skladu s dobročinstvom koje mu je učinjeno, jer mu se uznijelo srce; stoga nad njim bijaše gnjev, i nad Judom i Jeruzalemom.

26 No Hezekija se ponizio zbog uznositosti svoga srca, i on i stanovnici Jeruzalema, tako da GOSPODINOV gnjev nije došao na njih u Hezekijine dane.

27 I imao je Hezekija prekomjerno mnogo bogatstva i časti: načinio si je riznice za srebro, i za zlato, i za drago kamenje, i za miomirise, i za štitove, i za svakovrstan dragocjen nakit,

28 i skladišta za urod od žita, i vina, i ulja, i staje za svakovrsnu stoku, i torove za stada.

29 Još si je pribavio gradove i posjedovao je obilje sitne i krupne stoke; jer mu je Bog dao nadasve golem imetak.

30 Taj isti Hezekija je začepio gornji vodotok Gihona i proveo ga ravno dolje do zapadne strane Davidova grada. I napredovao je Hezekija u svim svojim poslovima.

31 No u pogledu onih poslanika babilonskih knezova, koji mu bijahu poslani da se propitaju za čudo koje je učinjeno u zemlji, Bog ga je ostavio, kako bi ga iskušao i doznao sve što mu je u srcu.

32 A ostala Hezekijina djela, i njegova dobrota, eno zapisana su u viđenju proroka Izaije, sina Amosova, i u Knjizi kraljeva Jude i Izraela.

33 I usnu Hezekija sa svojim ocima te ga pokopaše u najvažnijoj od grobnica Davidovih sinova; sva Judeja i stanovnici Jeruzalema odaše mu počast za njegove smrti. Namjesto njega zavlada njegov sin Manaše.

33

1 Manaše je bio star dvanaest godina kada je počeo vladati, i vladao je pedeset i pet godina u Jeruzalemu;

2 ali je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima, nalik na gadosti neznabožaca, koje je GOSPODIN protjerao pred djecom Izraelovom.

3 Jer je ponovno sagradio uzvišice koje je bio oborio njegov otac Hezekija, i podigao žrtvenike baalima, i nasadio lugove, i klanjao se svoj vojsci nebeskoj i služio joj.

4 Sagradio je i žrtvenike u Domu GOSPODINOVU, za koji je GOSPODIN bio rekao: “U Jeruzalemu će dovijeka biti moje ime.”

5 I sagradio je žrtvenike svoj vojsci nebeskoj u oba predvorja GOSPODINOVA Doma.

6 I proveo je svoju djecu kroz oganj u Dolini sina Hinomova, i gatao je, i vračao, i čarao, i općio je s kućnim duhom i vračarima: činio je mnogo zla u GOSPODINOVIM očima, kako bi ga izazvao na srdžbu.

7 I postavio je klesani lik, idola što ga je bio načinio, u Dom Božji, za koji je Bog Davidu i njegovu sinu Salomonu bio rekao: “U ovome Domu, i u Jeruzalemu, koji sam izabrao između svih Izraelovih plemena, dovijeka ću postaviti svoje ime.

8 I neću više maknuti nogu Izraelovu iz zemlje koju sam odredio vašim ocima; tako da paze na to kako bi činili sve što sam im zapovjedio, u skladu sa svim Zakonom i propisima i odredbama predanim po Mojsijevoj ruci.”

9 Tako je Manaše naveo Judu i stanovnike Jeruzalema da zastrane i da postupaju gore od neznabožaca koje je GOSPODIN bio uništio pred djecom Izraelovom.

10 I govorio je GOSPODIN Manašeu i svome narodu, ali oni ne htjedoše poslušati.

11 Stoga je GOSPODIN doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja, koji su uhvatili Manašea među trnjem, okovali ga u verige i odveli u Babilon.

12 Kada se našao u nevolji, stao je zaklinjati GOSPODINA, svoga Boga, i silno se ponizio pred Bogom svojih otaca

13 i molio mu se, a on mu se smilovao i uslišao njegovo zaklinjanje te ga vratio natrag u njegovo kraljevstvo u Jeruzalem. Tada je Manaše spoznao da je GOSPODIN Bog.

14 Nakon toga je sagradio zid izvan Davidova grada, zapadno od Gihona, od doline pa sve do ulaza kod Ribljih vrata, i opasao Ofel i podigao ga vrlo visoko, i postavio vojne zapovjednike u svim utvrđenim judejskim gradovima.

15 I uklonio je tuđe bogove, i onoga idola iz GOSPODINOVA Doma, i sve žrtvenike što ih je bio sagradio na gori GOSPODINOVA Doma i u Jeruzalemu, i izbacio ih iz grada.

16 I popravio je GOSPODINOV žrtvenik te na njemu žrtvovao pomirbene prinose i zahvalnice, i zapovjedio je Judejcima da služe GOSPODINU, Bogu Izraelovu.

17 No narod je svejedno žrtvovao na uzvišicama, ali samo GOSPODINU, svome Bogu.

18 Ostala Manašeova djela, i njegova molitva njegovu Bogu, i riječi vidjelaca koji su mu govorili u ime GOSPODINA, Boga Izraelova, eno zapisane su u Knjizi izraelskih kraljeva.

19 I njegova molitva, i kako je zaklinjao Boga, i sav njegov grijeh, i njegov prijestup, i mjesta na kojima je sagradio uzvišice i postavio lugove i klesane likove, prije negoli je bio ponižen, eno zapisano je u kazivanjima vidjelaca.

20 Tako Manaše usnu sa svojim ocima te ga pokopaše u njegovu vlastitu domu, a namjesto njega zavlada njegov sin Amon.

21 Amon je bio star dvadeset i dvije godine kada je počeo vladati, i vladao je dvije godine u Jeruzalemu.

22 Ali on je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima, kao što je činio i njegov otac Manaše: jer je Amon žrtvovao svim klesanim likovima koje je bio načinio njegov otac Manaše i služio im;

23 i nije se ponizio pred GOSPODINOM, kao što se bio ponizio njegov otac Manaše, nego je Amon sve više i više griješio.

24 Njegove su se sluge urotile protiv njega te ga ubile u njegovu vlastitu domu.

25 Ali je narod zemlje smaknuo sve one koji su se urotili protiv kralja Amona; i postavi narod zemlje namjesto njega za kralja njegova sina Jošiju.

34

1 Jošija je bio star osam godina kada je počeo vladati, i vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu.

2 On je činio ono što je ispravno u GOSPODINOVIM očima te je hodio putovima svoga oca Davida i nije skretao ni desno ni lijevo.

3 Jer je u osmoj godini svoje vladavine, dok je još bio mlad, počeo tragati za Bogom svoga oca Davida; a u dvanaestoj godini je počeo čistiti Judu i Jeruzalem od uzvišica, i lugova, i klesanih i lijevanih likova.

4 U njegovoj su nazočnosti oborili žrtvenike baalima, a sasjekao je i likove koji bijahu visoko na njima, i lugove, i klesane likove, i lijevane likove, te ih satro u prah i razasuo po grobovima onih koji su im žrtvovali.

5 I spalio je kosti svećenikâ na njihovim žrtvenicima te očistio Judu i Jeruzalem.

6 Tako je učinio i po Manašeovim, Efrajimovim i Šimunovim gradovima, i sve do Naftalija, s njihovim opustošenim mjestima uokolo.

7 A kada je oborio žrtvenike i lugove, u prah satro klesane likove i sasjekao sve idole po svoj zemlji Izraelovoj, vratio se u Jeruzalem.

8 U osamnaestoj godini njegove vladavine, kada je očistio zemlju i Dom, poslao je Asalijahova sina Šafana, i gradskog upravitelja Maaseja, i Joaha, sina bilježnika Joahaza, da poprave Dom GOSPODINA, njegova Boga.

9 Kada su oni došli k velikom svećeniku Hilkiji, predali su mu novac koji je bio donesen u Božji Dom, koji su Leviti koji su čuvali vrata sabrali iz ruke Manašea i Efrajima, i od svega Izraelova ostatka, i od svega Jude i Benjamina, i vratili se u Jeruzalem.

10 I dali su to u ruku djelatnicima koji su nadgledali Dom GOSPODINOV, oni pak su to predali radnicima koji su radili u Domu GOSPODINOVU, da popravljaju i obnavljaju Dom.

11 Dali su i obrtnicima i graditeljima da kupuju klesano kamenje i drvo za spojne grede i za prekrivanje zgrada koje su bili uništili judejski kraljevi.

12 Ti su ljudi vjerno radili; a nadglednici im bijahu: Jahat i Obadija, Leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Mešulam, sinovi Kohatovaca, da ih potiču, i drugi od Levitâ, svi koji bijahu vješti s glazbalima.

13 Oni su bili nadređeni i nosačima tereta i nadglednici nad svima onima koji su obavljali posao u bilo kojoj službi; a od Levitâ bijahu i pisari, i upravitelji, i vratari.

14 Kada su iznosili novac što je bio donesen u Dom GOSPODINOV, našao je svećenik Hilkija Knjigu GOSPODINOVA Zakona danoga po Mojsiju.

15 I odgovori Hilkija i reče pisaru Šafanu: “Našao sam Knjigu Zakona u Domu GOSPODINOVU.” I preda Hilkija knjigu Šafanu.

16 Šafan ponese knjigu kralju i izvijesti ga, rekavši: “Tvoje sluge rade sve ono što im je povjereno.

17 Skupile su sav novac što je nađen u Domu GOSPODINOVU i predale ga u ruku nadglednicima i u ruku radnicima.”

18 Tada pisar Šafan reče kralju: “Svećenik Hilkija mi je predao jednu knjigu.” I pročita je Šafan pred kraljem.

19 Kada je kralj čuo riječi Zakona, razdera on svoje halje.

20 I zapovjedi kralj svećeniku Hilkiji, i Šafanovu sinu Ahikamu, i Mikinu sinu Abdonu, pisaru Šafanu, i kraljevu sluzi Asajahu, rekavši:

21 “Idite, pitajte GOSPODINA za mene, i za one koji su preostali u Izraelu i u Judi, u pogledu riječi ove knjige što je pronađena: jer je velik gnjev GOSPODINOV koji se izlio na nas, zato što naši oci nisu držali riječ GOSPODINOVU, kako bi postupali po svemu što je napisano u ovoj knjizi.”

22 A svećenik Hilkija i oni koje je kralj odredio odoše proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvatova, sina Hasrina, čuvara oprave (a ona je živjela u učilištu u Jeruzalemu), i porazgovaraše s njom o tome.

23 I odgovori im ona: “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni:

24 Ovako govori GOSPODIN: Evo, dovest ću zlo na ovo mjesto i na njegove stanovnike, i to sva prokletstva koja su zapisana u knjizi koju su pročitali pred judejskim kraljem:

25 zato što su me napustili i palili kâd drugim bogovima, kako bi me izazivali na srdžbu svim djelima svojih ruku; zbog toga će se izliti moj gnjev nad ovim mjestom, i neće se ugasiti.’

26 A što se tiče judejskoga kralja, koji vas je poslao da upitate GOSPODINA, njemu ovako recite: ‘Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov, u pogledu riječi koje si čuo:

27 budući da ti je srce omekšalo, i ponizio si se pred GOSPODINOM kada si čuo njegove riječi protiv ovoga mjesta i protiv njegovih stanovnika, i ponizio si se preda mnom, i razderao si svoje halje, i plakao si preda mnom, i ja sam tebe uslišao’, govori GOSPODIN.

28 ‘Evo, zbog toga ću te pridružiti tvojim ocima i u miru ćeš biti pribran u svoj grob; tvoje oči neće vidjeti sve zlo koje ću navesti na ovo mjesto i na njegove stanovnike.’ ” I odniješe oni riječ kralju.

29 Tada poruči kralj neka se okupe kod njega sve starješine Jude i Jeruzalema.

30 I uzađe kralj u Dom GOSPODINOV, i svi Judejci, i svi stanovnici Jeruzalema, i svećenici, i Leviti, i sav narod, malo i veliko, i pročita on na njihove uši sve riječi Knjige saveza koja je nađena u Domu GOSPODINOVU.

31 I stade kralj na svoje mjesto te sklopi pred GOSPODINOM savez da će hoditi za GOSPODINOM, i držati njegove zapovijedi, i njegova svjedočanstva, i njegove propise, svim svojim srcem i svom svojom dušom, kako bi provodio riječi saveza koje su zapisane u toj knjizi.

32 On sve koji bijahu nazočni u Jeruzalemu i Benjaminu navede da pristanu uz to. I postupiše stanovnici Jeruzalema u skladu sa savezom Boga, Boga svojih otaca.

33 I uklonio je Jošija sve gadosti iz svih krajeva koji su pripadali djeci Izraelovoj, i učinio je da svi oni koji se nalaze u Izraelu služe, to jest služe GOSPODINU, svome Bogu. Oni u sve njegove dane nisu odstupali od toga da slijede GOSPODINA, Boga svojih otaca.

35

1 I još je Jošija održao Pashu GOSPODINU u Jeruzalemu; i klali su pashu četrnaestoga dana prvoga mjeseca.

2 Postavio je svećenike na njihove dužnosti i ohrabrio ih za službu u Domu GOSPODINOVU.

3 Levitima koji su poučavali sav Izrael, koji su bili sveti GOSPODINU, rekao je: “Stavite sveti Kovčeg u Dom koji je sagradio Salomon, sin kralja Davida; neka on ne bude breme na vašim ramenima: služite sada GOSPODINU, svome Bogu, i njegovu narodu, Izraelu;

4 i pripremite se po svojim otačkim domovima, po svojim redovima, prema zapisu Izraelova kralja Davida i prema zapisu njegova sina Salomona.

5 Stojte na svetome mjestu prema tome kako su podijeljene otačke obitelji vaše braće, naroda, i prema tome kako su podijeljene levitske obitelji.

6 Tako koljite pashu, i posvetite se, i pripremite svoju braću da ona mogu činiti po GOSPODINOVOJ riječi danoj rukom Mojsijevom.”

7 I dao je Jošija narodu od sitne stoke, jaganjce i jariće, sve za pashalne prinose, za sve one koji bijahu nazočni, na broj trideset tisuća, i tri tisuće junaca: to bijaše od kraljeva imetka.

8 I njegovi su knezovi dragovoljno dali narodu, svećenicima i Levitima: Hilkija i Zaharija i Jehiel, upravitelji GOSPODINOVA Doma, dali su svećenicima za pashalne prinose dvije tisuće i šest stotina grla sitne stoke i tri stotine volova.

9 A Konanija, i Šemaja i Netaneel, njegova braća, i Hašabja i Jeiel i Jozabad, levitski glavari, dali su Levitima za pashalne prinose pet tisuća grla sitne stoke i pet stotina volova.

10 Tako bijaše pripravljena služba i stajahu svećenici na svome mjestu i Leviti u svojim redovima, po kraljevoj zapovijedi.

11 I klali su pashu, a svećenici su škropili krvlju iz svojih ruku, dok su Leviti skidali kožu.

12 I odvojili su paljene prinose, da ih mogu davati prema tome kako su podijeljene narodne obitelji, da se prinesu GOSPODINU, kao što je to zapisano u Mojsijevoj knjizi. Tako su učinili i s volovima.

13 Prema odredbi, pashu su pekli na ognju; no ostale svete prinose kuhali su u loncima, kotlovima i tavama, i brzo ih dijelili narodu.

14 Nakon toga su pripravili sebi i svećenicima: budući da su svećenici, sinovi Aronovi, sve do noći bili zaposleni prinošenjem paljenica i loja, zbog toga su Leviti pripravili za sebe i za svećenike, sinove Aronove.

15 I pjevači, sinovi Asafovi, bijahu na svome mjestu prema zapovijedi Davida, i Asafa, i Hemana, i kraljeva vidioca Jedutuna; i stajahu vratari kod svakih vrata; oni nisu mogli napustiti svoju službu pa su za njih pripravila njihova braća Leviti.

16 Tako je toga dana bila pripravljena sva GOSPODINOVA služba da se održi Pasha i prinesu paljeni prinosi na GOSPODINOVU žrtveniku, prema zapovijedi kralja Jošije.

17 U ono su doba djeca Izraelova, koja bijahu nazočna sedam dana, držala Pashu i blagdan beskvasnih kruhova.

18 I nije Pasha poput te održana u Izraelu od danâ proroka Samuela, niti su svi izraelski kraljevi održali Pashu kakvu je održao Jošija sa svećenicima, i Levitima, i sa svim Judejcima i Izraelcima koji bijahu nazočni, i sa stanovnicima Jeruzalema.

19 Ta je Pasha održana u osamnaestoj godini Jošijine vladavine.

20 Poslije svega toga, kada je Jošija uredio Hram, uzađe egipatski kralj Neko vojevati protiv Karkemiša kod Eufrata: i iziđe Jošija protiv njega.

21 No on mu posla poslanike, poručivši: “Što ja imam s tobom, ti kralju Jude? Ne idem danas protiv tebe, nego protiv doma s kojim sam u ratu; jer mi je Bog zapovjedio da požurim: okani se toga da se miješaš u poslove Bogu, koji je sa mnom, da te on ne uništi.”

22 No Jošija nije htio odvratiti svoje lice od njega, nego se prerušio, kako bi se potukao s njim; i nije poslušao Nekove riječi iz Božjih usta te se došao pobiti u Megidskoj dolini.

23 I ustrijeliše strijelci kralja Jošiju; a kralj reče svojim slugama: “Odvedite me, jer sam teško ranjen.”

24 Stoga ga sluge uzeše iz tih kola i premjestiše u druga kola koja je imao te ga odvezoše u Jeruzalem; i umrije on te ga pokopaše u jednu od grobnica njegovih otaca. Sva Judeja je zajedno s Jeruzalemom oplakivala Jošiju.

25 I Jeremija je naricao za Jošijom; i svi pjevači i pjevačice spominju Jošiju u svojim tužaljkama do danas, i učinili su ih odredbom u Izraelu; i eno, zapisane su u Tužaljkama.

26 A ostala djela Jošijina, i njegova dobrota, prema onome što je zapisano u GOSPODINOVU Zakonu,

27 i njegova djela, prva i posljednja, eno zapisana su u Knjizi kraljeva Izraela i Jude.

36

1 Tada narod zemlje uze Jošijina sina Jehoahaza i postavi ga za kralja u Jeruzalemu namjesto njegova oca.

2 Jehoahaz je bio star dvadeset i tri godine kada je počeo vladati, i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu.

3 Svrgnuo ga je u Jeruzalemu egipatski kralj i oglobio zemlju sa stotinu talenata srebra i jednim talentom zlata.

4 I postavio je egipatski kralj njegova brata Elijakima u Jeruzalemu kraljem nad Judejom i promijenio mu ime u Jehojakim. I uzeo je Neko njegova brata Jehoahaza i odveo ga u Egipat.

5 Jehojakim je bio star dvadeset i pet godina kada je počeo vladati, i vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu: on je činio ono što je zlo u očima GOSPODINA, njegova Boga.

6 Protiv njega je uzašao Nebukadnezar, kralj Babilona, i okovao ga verigama da ga odvede u Babilon.

7 Nebukadnezar je odnio u Babilon i posuđe iz Doma GOSPODINOVA te ga stavio u svoj hram u Babilonu.

8 A ostala djela Jehojakimova, i gadosti koje je činio, i ono što se u njemu našlo, eno zapisano je u Knjizi kraljeva Izraela i Jude: namjesto njega zavladao je njegov sin Jehojakin.

9 Jehojakin je bio star osam godina kada je počeo vladati, i vladao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; i činio je ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima.

10 Po isteku iste godine poslao je kralj Nebukadnezar po njega i odveo ga u Babilon, zajedno s dragocjenim posuđem iz GOSPODINOVA Doma, a njegova brata Sedekiju postavio u Jeruzalemu kraljem nad Judom.

11 Sedekija je bio star dvadeset i jednu godinu kada je počeo vladati, i vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu.

12 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima i nije se ponizio pred prorokom Jeremijom, koji je govorio iz GOSPODINOVIH usta.

13 On se pobunio i protiv kralja Nebukadnezara, koji ga je bio zakleo Bogom; no ukrutio je svoj vrat i otvrdnuo svoje srce da se ne obrati GOSPODINU, Bogu Izraelovu.

14 Štoviše, svi svećenički poglavari i narod mnogo su griješili u skladu sa svim gadostima neznabožaca, i oskvrnuli su GOSPODINOV Dom, koji je on posvetio u Jeruzalemu.

15 A GOSPODIN, Bog njihovih otaca, slao im je poruke po svojim glasnicima dižući ih na vrijeme i šaljući ih, zato što je sažalijevao svoj narod i svoje prebivalište:

16 no oni su se izrugivali Božjim glasnicima, i prezirali njegove riječi, i zlostavljali njegove proroke, sve dok se nije digao GOSPODINOV gnjev protiv njegova naroda, kada više nije bilo lijeka.

17 Stoga je doveo na njih kralja Kaldejaca, koji je njihove mladiće poklao mačem u Domu njihova svetišta i nije se sažalio na mladića ni djevojku, ni starca ni onoga koji se pognuo od starosti: sve ih je predao u njegovu ruku.

18 Sve posuđe Božjega Doma, veliko i malo, i blago iz GOSPODINOVA Doma, i blago kralja i njegovih knezova, sve je to odnio u Babilon.

19 I spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid, spalili su ognjem sve njegove palače i uništili sve njegovo dragocjeno posuđe.

20 A one koji su izbjegli maču odveo je u Babilon, gdje su bili sluge njemu i njegovim sinovima sve dok nije zavladalo perzijsko kraljevstvo:

21 kako bi se ispunila riječ GOSPODINOVA izrečena na Jeremijina usta, sve dok se zemlja ne nauživa svojih subota: jer ona drži subotu dokle god leži pusta, da se ispuni sedamdeset godina.

22 A prve godine perzijskoga kralja Kira, kako bi se ispunila GOSPODINOVA riječ izrečena Jeremijinim ustima, pobudi GOSPODIN duh perzijskoga kralja Kira i on po svemu svojem kraljevstvu proglasi, i sačini zapis, rekavši:

23 “Ovako govori Kir, kralj Perzije: ‘Sva kraljevstva zemlje dao mi je GOSPODIN, Bog nebeski; i naložio mi je da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, koji je u Judeji. Tko je među vama od svega njegova naroda? Neka GOSPODIN, Bog njegov, bude s njim, i neka uzađe onamo.’ ”