23 Izaija

1

1 Viđenje Izaije, sina Amosova, koje je on vidio o Judi i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Hezekije, kraljeva judejskih.

2 Čujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer GOSPODIN reče: “Djecu sam othranio i podigao, a ona se pobuniše protiv mene.

3 Vol poznaje svoga vlasnika, i magarac jasle svoga gospodara, ali Izrael ne poznaje, moj narod ne shvaća.

4 Ah, grešna li naroda, puka nepravdom natovarena, sjemena zločinačkoga, djece pokvarene: napustili su GOSPODINA, na srdžbu izazvali Sveca Izraelova, otuđili se i povukli.

5 Zašto da vas se još udara? Sve ćete se više i više protiviti: sva je glava bolesna i sve je srce iznemoglo.

6 Od stopala pa sve do glave nema zdrava mjesta, nego ozljede, modrice i gnojne rane: nisu bile zatvorene, ni povijene, ni pomašću ublažene.

7 Zemlja vam je opustjela, gradovi su vam ognjem spaljeni: zemlju vam tuđinci u vašoj nazočnosti proždiru i opustošena je kao da su je porazili tuđinci.

8 Kći sionska ostavljena je kao koliba u vinogradu, kao daščara u polju krastavaca, kao grad opsjednuti.”

9 Da nam GOSPODIN nad vojskama nije ostavio neznatan ostatak, bili bismo kao Sodoma i bili bismo nalik Gomori.

10 Čujte riječi GOSPODINOVE, vladari Sodome, poslušaj zakon našega Boga, narode Gomore.

11 “Što će meni mnoštvo vaših žrtava?” govori GOSPODIN. “Sit sam ovnujskih paljenica i sala ugojene stoke; ne uživam u krvi junaca, ili janjaca, ili jaraca.

12 Kada se dolazite pokazati preda mnom, tko je od vas zatražio to da gazite mojim predvorjima?

13 Nemojte više donositi isprazne prinose: kâd mi se zgadio, mlađake i subote, sazivanje skupova, ne podnosim; sve je to opačina, čak i zbor svečani.

14 Vaše mlađake i vaše propisane blagdane duša moja mrzi: tegobni su mi, preumoran sam da ih nosim.

15 Kada svoje ruke širite, ja ću sakriti svoje oči od vas; jest, kada molitve množite, ja neću slušati: ruke su vam pune krvi.

16 Operite se, očistite se; uklonite zlo svojih postupaka ispred mojih očiju; prestanite zlo činiti.

17 Učite se činiti dobro: tražite pravdu, olakšajte ugnjetenome, obranite siroče, zauzimajte se za udovicu.”

18 “Dođite sada da zajedno prosudimo”, govori GOSPODIN: “Premda su vam grijesi kao skrlet, bit će bijeli kao snijeg, premda su crveni kao grimiz, bit će kao vuna.

19 Budete li voljni i pokorni, jesti ćete dobra zemaljska;

20 ali ako odbijete i pobunite se, mač će vas proždrijeti, jer to rekoše usta GOSPODINOVA.”

21 Kako li vjeran grad postade bludnicom! Bijaše on pun pravde; pravednost je u njemu stanovala, a sada ubojice.

22 Srebro tvoje postalo je troska, vino tvoje s vodom je pomiješano.

23 Knezovi tvoji su buntovni i sudrugovi su lopovima: svaki voli darove i ide za nagradom, ne dosuđuju pravo siročetu, a parnica udovičina do njih ne dolazi.

24 Stoga Gospodin, GOSPODIN nad vojskama, Silni Izraelov, reče: “Ah, iskalit ću se na svojim protivnicima i osvetiti se svojim neprijateljima;

25 i okrenut ću svoju ruku na tebe, i potpuno ću pročistiti tvoju trosku i ukloniti sav tvoj kositar;

26 i ponovno ću ti postaviti suce kao nekada, i savjetnike kao u početku: nakon toga će te zvati Gradom pravednosti, vjernim gradom.”

27 Sion će biti izbavljen sudom pravednim, a njegovi obraćenici pravednošću.

28 I bit će zajednička propast prekršitelja i grešnika, a oni koji napuštaju GOSPODINA bit će uništeni.

29 Jer će oni biti posramljeni zbog hrastova za kojima ste vi žudjeli, i bit ćete smeteni zbog vrtova koje ste izabrali;

30 jer ćete biti kao hrast kome vene list, kao vrt bezvodni.

31 Jaki će biti kao kučina, a onaj tko je to načinio kao iskra: oboje će gorjeti zajedno i nitko ih neće ugasiti.

2

1 Riječ koju je Izaija, sin Amosov, vidio o Judi i Jeruzalemu:

2 I dogodit će se u posljednjim danima da će gora GOSPODINOVA Doma biti utvrđena povrh gorâ i uzvišena iznad brdâ; i stjecat će se k njoj svi narodi.

3 I mnogo će naroda ići i govoriti: “Dođite, uzađimo na goru GOSPODINOVU, do Doma Boga Jakovljeva; on će nas naučiti svojim putovima, a mi ćemo hoditi njegovim stazama: jer će iz Siona Zakon izići, i riječ GOSPODINOVA iz Jeruzalema.”

4 On će suditi između narodâ, i mnoge će narode ukoriti: oni će prekovati svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove; narod neće dizati mač protiv naroda, niti će se više učiti ratovanju.

5 O, dome Jakovljev, dođite da hodimo u GOSPODINOVU svjetlu.

6 Zbog toga si napustio svoj narod, dom Jakovljev, jer su potpuno pod utjecajem s Istoka, i vračevi su kao i Filistejci, i uživaju u djeci tuđinaca.

7 Zemlja im je puna srebra i zlata i nema kraja njihovu blagu, zemlja njihova puna je konja i nema kraja njihovim kolima:

8 i puna im je zemlja idola; klanjaju se djelu vlastitih ruku, onome što su izradili prsti njihovi.

9 Običan čovjek se sagiba, i velikan se ponizuje: stoga im nemoj oprostiti.

10 Uđi u stijenu i sakrij se u prahu, pred strahom GOSPODINOVIM, i pred slavom njegova veličanstva.

11 Ponositi ljudski pogledi bit će poniženi i uznositost će ljudska biti oborena; GOSPODIN će jedini biti uzvišen u taj dan.

12 Jer dan GOSPODINA nad vojskama doći će na svakoga tko je ohol i uznosit, na svakoga tko se uzvisuje, i bit će ponižen;

13 i na sve cedre libanonske, visoke i uzvišene, i na sve hrastove bašanske;

14 i na sva visoka brda, i na sve brežuljke koji se uzdižu;

15 i na svaku kulu visoku, i na svaki utvrđeni zid;

16 i na sve brodove taršiške, i na sve ljupke slike.

17 Ponositost čovjekova bit će oborena i uznositost ljudska ponižena: jedino će GOSPODIN biti uzvišen u taj dan.

18 I idole će on potpuno istrijebiti.

19 Oni će se uvući u rupe u stijenama i u špilje zemaljske, zbog straha pred GOSPODINOM i zbog slave njegova veličanstva, kada on ustane da strahovito potrese zemlju.

20 U taj dan će čovjek svoje srebrne idole i svoje idole od zlata, koje si je svatko napravio da im se klanja, pobacati krticama i slijepim miševima

21 da ode u pukotine stijena i na vrhove krševitih litica, zbog straha GOSPODINOVA i zbog slave njegova veličanstva, kada on ustane da strahovito potrese zemlju.

22 Klonite se čovjeka, kome je dah u njegovim nosnicama; jer u čemu se može na njega računati?

3

1 Jer, gle, Gospodin, GOSPODIN nad vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judi potporu i štap, svu potporu u kruhu i svu potporu u vodi,

2 moćnika i ratnika, suca i proroka, mudraca i starca,

3 pedesetnika i odličnika, i savjetnika, i vješta umjetnika, i rječita govornika.

4 I dat ću da im djeca budu knezovima, i dječica će nad njima vladati.

5 I ugnjetavat će ljudi jedan drugoga, svatko svoga bližnjega: dijete će se ponašati drsko prema starcu i prostak prema odličniku.

6 Kada čovjek uhvati svoga brata iz doma svoga oca govoreći: “Ti imaš odjeću, budi nam vladarom, i neka ovo rasulo bude pod tvojom rukom”;

7 u taj dan on će se zakleti govoreći: “Neću ja biti iscjelitelj; jer u mojoj kući nema ni kruha ni odjeće: ne postavljajte me za vladara narodu.”

8 Jer Jeruzalem je razvaljen i Juda je pao: zato što su njihov jezik i njihova djela protiv GOSPODINA, da izazivaju oči slave njegove.

9 Izraz njihova lica protiv njih svjedoči i razglašavaju svoj grijeh kao Sodoma, ne kriju ga. Jao duši njihovoj! jer su sami sebi zlom naplatili.

10 Recite pravedniku da će mu biti dobro; jer će oni jesti od ploda svojih djela.

11 Jao opakome! Bit će zlo po nj, jer će mu se dati plaća njegovih ruku.

12 Mome narodu djeca su tlačitelji i žene nad njim vladaju. O, narode moj, oni koji te vode čine da zastranjuješ, i razaraju put staza tvojih.

13 Ustao je GOSPODIN da se zauzme, i ustao je da sudi narodu.

14 GOSPODIN će se suditi sa starcima iz svoga naroda i knezovima njegovim: “Jer ste izjeli vinograd; ono što ste opljačkali siromahu u vašim je kućama.

15 Što ste mislili time što ste na komade razbili moj narod i smrvili lica siromaha?” govori Gospodin BOG nad vojskama.

16 Nadalje govori GOSPODIN: “Budući da su kćeri sionske nadmene, i hode ispruženih vratova i obijesnih očiju, pocupkuju hodajući i zveckaju svojim nogama,

17 zbog toga će Gospodin krastom udariti tjeme kćeri sionskih, i raskriti će GOSPODIN njihove skrivene udove.

18 U taj dan Gospodin će ukloniti krasotu zvečećih ukrasa s njihovih nogu, i njihove mrežice za kosu, i njihove kolute u obliku mjeseca,

19 lančiće, narukvice, i koprene,

20 kapice, i ukrase za noge, i vrpce za glavu, i pločice, i naušnice,

21 prstenje, i nakit za nos,

22 svečane haljine, i plašteve, i marame, i torbice,

23 zrcala, i fino platno, i kapuljače, i velove.

24 I bit će umjesto miomirisa smrad; umjesto pojasa konopac; umjesto uredne kose ćelavost; umjesto steznika pojas od kostrijeti; umjesto ljepote opeklina.

25 Muževi tvoji od mača će pasti i junaci tvoji u ratu.

26 Njezina će vratâ naricati i oplakivati, a ona će opustošena na zemlji sjediti.

4

1 U taj će dan sedam žena hvatati jednoga muškarca govoreći: “Svoj kruh ćemo jesti i u vlastitu se odjeću odijevati; daj nam samo da se nazivamo tvojim imenom, da ukloniš našu sramotu.”

2 U taj dan će grana GOSPODINOVA biti prekrasna i slavna, a plod zemlje izvrstan i krasan onima od Izraela koji umaknu.

3 I bit će da će se onaj tko preostane na Sionu i onaj tko preostane u Jeruzalemu, nazivati svetim, to jest svaki koji je upisan među žive u Jeruzalemu;

4 kada Gospodin opere nečistoću kćeri sionskih i očisti krv Jeruzalema iz njegove sredine duhom osude i duhom koji spaljuje.

5 I stvorit će GOSPODIN nad svakim prebivalištem Gore sionske, i nad njezinim zborovima, oblak i dim danju i sjaj usplamtjela ognja noću; jer nad svime će slava biti obranom.

6 I bit će sjenica da zasjenjuje od vrućine po danu, i za sklonište i za zaklon od oluje i kiše.

5

1 Zapjevat ću svome dragome pjesmu moga ljubljenoga o njegovu vinogradu. Moj dragi je imao vinograd na plodnome brežuljku:

2 ogradio ga je i pokupio iz njega kamenje, i zasadio ga biranom lozom, i sagradio kulu usred njega, i načinio u njemu tijesak. Očekivao je da će roditi grožđem, a on je rodio divljim grožđem.

3 A sada, stanovnici Jeruzalema i Judejci, presudite, molim vas, između mene i moga vinograda.

4 Što sam više mogao učiniti svome vinogradu, a da to nisam učinio? Zašto je, kada sam očekivao da će roditi grožđem, rodio divljim grožđem?

5 Sada ću vam reći što ću učiniti svome vinogradu: ogradu ću mu ukloniti i bit će izjeden, porušit ću mu zid i bit će izgažen.

6 I opustošit ću ga: neće ga se obrezivati ni okopavati, nego će u njemu izrasti stričak i trnje; i zapovijedit ću oblacima da nad njim ne dažde kišom.

7 Jer vinograd GOSPODINA nad vojskama dom je Izraelov, a Judejci njegov mili nasad: očekivao je sud pravični, a evo ugnjetavanja; pravednost, a evo vike.

8 Jao onima koji kuću kući pridružuju, koji polje polju dodaju sve dok mjesta ne bude, da se smjeste sami usred zemlje!

9 Na moje uši GOSPODIN nad vojskama reče: “Uistinu, mnoge će kuće ostati puste, čak i one velike i lijepe, bez stanovnika.

10 Jest, deset rali vinograda davat će jedan bat, a homer sjemena davat će jednu efu.

11 Jao onima koji rano ujutro ustaju kako bi išli za jakim pićem, koji ostaju do noći, sve dok ih vino ne raspali!

12 Harfa i gusle, bubanj, frula i vino na njihovim je gozbama; ali oni ne mare za GOSPODINOVO djelo i ne razmatraju djelovanje njegovih ruku.

13 Zato je moj narod u sužanjstvo otišao, jer znanja nemaju: odličnici njihovi su izgladnjeli i mnoštvo njihovo od žeđi se isušilo.

14 Zbog toga se pakao uvećao i neizmjerno je svoje ždrijelo razjapio: u nj će sići slava njihova, i mnoštvo njihovo, i njihovo raskošno razmetanje, i onaj tko se veseli.

15 I običan će čovjek poniknuti, i moćnik će biti ponižen, i oči uznositih bit će ponižene.

16 Ali GOSPODIN nad vojskama bit će uzvišen u osudi, i bit će Bog sveti posvećen u pravednosti.

17 Tada će jaganjci pasti po svome običaju, a opustjela mjesta ugojenih tuđinci će jesti.

18 Jao onima koji navlače nepravdu konopcima ispraznosti i grijeh kao kolskim užetom.

19 Oni govore: “Neka on požuri, i neka ubrza svoje djelo da ga vidimo; i neka se približi naum Sveca Izraelova, i dođe da ga možemo upoznati!”

20 Jao onima koji zlo nazivaju dobrom, i dobro zlom; koji tamu za svjetlost podvaljuju, i svjetlost za tamu; koji podvaljujuju gorko za slatko, i slatko za gorko!

21 Jao onima koji su mudri u vlastitim očima i pametni sami pred sobom!

22 Jao onima koji su jaki u ispijanju vina i junaci u miješanju jakih pića;

23 koji zloga za plaću opravdavaju i pravedniku njegovu pravednost otimaju!

24 Stoga će, kao što oganj proždire slamu i plamen guta pljevu, tako njihov korijen biti kao trulež i njihov cvat dizat će se kao prašina; zato što su odbacili zakon GOSPODINA nad vojskama i prezreli riječ Sveca Izraelova.

25 Zato se srdžba GOSPODINOVA raspalila protiv njegova naroda, i on je ispružio svoju ruku protiv njih i udario ih: i zadrhtaše brda, i bijahu njihova trupla razvučena nasred ulica. Usprkos svemu tome, njegova se srdžba nije odvratila, nego mu je ruka još uvijek ispružena.

26 On će podići stijeg udaljenim narodima i zazviždat će im s kraja zemlje: i gle, oni će doći brzo i žustro.

27 Nijedan od njih neće biti iscrpljen ni posrtati, nijedan neće drijemati ni spavati; i neće biti odriješen pojas na njihovim bokovima, ni potrgan remen na njihovoj obući;

28 strijele su im oštre i svi njihovi lukovi zategnuti; kopita njihovih konja smatrat će se kremenom, a njihovi kotači vihorom;

29 rika njihova bit će kao u lava, rikat će kao mladi lavovi: jest, rikat će i grabiti plijen, i neometano ga odnositi, i nitko ga neće izbaviti.

30 U taj dan rikat će oni protiv njih kao kad more riče, a ako tko pogleda zemlju, gle tama i nevolja, i svjetlo se pomračilo na nebesima njihovim.

6

1 One godine kada je umro kralj Uzija, vidjeh i Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu, a njegovi skuti ispunjavahu hram.

2 Iznad toga stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: s dva je zaklanjao svoje lice, s dva je prekrivao svoje noge, a s dva je letio.

3 Jedan drugome klicaše: “Svet, svet, svet je GOSPODIN nad vojskama; sva je zemlja puna njegove slave.”

4 I zatresoše se dovratnici od glasa onoga koji je klicao i Dom se ispuni dimom.

5 Tada rekoh: “Jao meni! propadoh; jer čovjek sam nečistih usana i prebivam usred naroda nečistih usana: jer oči moje vidjele su Kralja, GOSPODINA nad vojskama.”

6 Nato jedan od serafa doletje do mene sa žeravicom u ruci, koju bijaše kliještima uzeo sa žrtvenika,

7 stavi mi je na usta i reče: “Evo, ovo je dotaklo tvoje usne; uklonjena je tvoja krivica i očišćen je tvoj grijeh.”

8 Čuh i glas Gospodinov gdje govori: “Koga da pošaljem, i tko će nam poći?” Tada rekoh: “Evo, ja; mene pošalji.”

9 I reče on: “Idi i kaži tome narodu: ‘Slušajte, slušajte, ali nemojte razumjeti; gledajte, gledajte, ali nemojte uvidjeti.

10 Usáli srce tome narodu, otežaj im uši i zatvori im oči; kako ne bi vidjeli svojim očima, i čuli svojim ušima, i razumjeli svojim srcem pa se obratili i bili ozdravljeni.”

11 Tada rekoh: “Dokle, Gospodine?” On odgovori: “Sve dok gradovi ne ostanu pusti bez stanovnika, i kuće bez ljudskoga bića, i zemlja potpuno opustošena,

12 i otpravi GOSPODIN ljude daleko, i usred zemlje bude velika zapuštenost.

13 No ipak će u njoj biti desetina, ona će se vratiti, i biti prožderana: kao stablo lipe i kao hrast, čija je životna snaga u njima i kada odbace svoje lišće: tako će sveto sjeme biti njezina životna snaga.

7

1 U dane Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, kralja judejskoga, sirijski kralj Resin i Remalijin sin Pekah, kralj Izraela, uzađoše na Jeruzalem da vojuju protiv njega, ali ga ne mogahu nadvladati.

2 I bî rečeno domu Davidovu: “Sirija se udružila s Efrajimom.” I uzdrhta njegovo srce i srce njegova naroda kao što vjetar njiše drveće u šumi.

3 Tada GOSPODIN reče Izaiji: “Idi u susret Ahazu, ti i tvoj sin Šear--Jašub, do nakraj vodovoda Gornjega jezera na povišenoj cesti do Valjareva polja;

4 i reci mu: ‘Pazi se, i smiri se; ne boj se i nemoj biti malodušan zbog ta dva okrajka tih zadimljenih baklji, od žestoke srdžbe Resina i Sirije, i sina Remalijina.

5 Jer su Sirija, Efrajim, i sin Remalijin nakanili zlo protiv tebe, rekavši:

6 ‘Uzađimo protiv Judeje, i uznemirimo je, i prodrimo u nju, i postavimo usred nje kralja, to jest sina Tabelova.’ ”

7 Ovako govori Gospodin BOG: “Neće to opstati, niti će se zbiti.

8 Jer glava Siriji je Damask, glava Damasku je Resin; a u roku od šezdeset i pet godina Efrajim će biti razbijen, tako da on više neće biti narodom.

9 Glava Efrajimu je Samarija, a glava Samarijina je sin Remalijin. Ako ne budete vjerovali, jamačno se nećete utvrditi.”

10 I još prozbori GOSPODIN Ahazu, rekavši mu:

11 “Zaišti znak od GOSPODINA, Boga svojega; zaišti ga iz dubine ili odozgor iz visine.”

12 Ali Ahaz reče: “Neću iskati, niti ću iskušavati GOSPODINA.”

13 I reče on: “Čujte sada, dome Davidov: Malo li vam je što dodijavate ljudima, nego ćete još i mome Bogu dodijavati?

14 Zato će vam sâm Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nazvat će ga imenom Emanuel.

15 Maslac i med on će jesti, kako bi znao odbacivati zlo i odabirati dobro.

16 Jer prije negoli dijete bude znalo odbacivati zlo i odabirati dobro, zemlja koje se gnušaš bit će napuštena od oba njezina kralja.

17 GOSPODIN će na tebe i na tvoj narod, i na tvoj otački dom, dovesti dane kakvih nije bilo od dana kada se Efrajim odvojio od Jude, to jest kralja Asirije.

18 U onaj dan GOSPODIN će zazviždati muhi koja je nakraj egipatskih rijeka i pčeli koja je u zemlji asirskoj.

19 I doći će one i sve se spustiti po pustim dolinama, i u pukotine stijena, i po svemu trnju, i po svemu žbunju.

20 U taj dan Gospodin će brijati s britvom unajmljenom, naime, s onima preko Rijeke, kraljem asirskim: glavu i dlake s nogu, a i bradu, on će uništiti.

21 I bit će u taj dan da će čovjek hraniti po jednu kravicu i dvije ovce,

22 a od obilja mlijeka što će mu one davati jesti će maslac: jer će maslaca i meda jesti svatko tko preostane u zemlji.

23 I bit će u taj dan da će svako mjesto na kojemu je bilo po tisuću čokota od tisuću srebrnjaka, biti samo za stričke i trnje.

24 Sa strijelama i lukovima ljudi će tamo dolaziti, jer će sva zemlja zarasti u stričke i trnje.

25 A na sve brežuljke gdje se bude kopalo motikom neće doći strah od stričaka i trnja, nego će se tamo slati volove, i sitna stoka će ondje gaziti.

8

1 Nadalje mi reče GOSPODIN: “Uzmi si velik svitak i u njemu ljudskom pisaljkom piši o Maher-Šalal-Haš-Bazu.”

2 I uzeh si vjerne svjedoke za bilježenje, svećenika Uriju i Zahariju, sina Jeberekijina.

3 I uđoh k proročici i ona zače i rodi sina. Tada mi GOSPODIN reče: “Nazovi ga Maher-Šalal-Haš-Baz.

4 Jer prije negoli dijete bude znalo izgovarati ‘oče moj’ i ‘majko moja’, bogatstvo Damaska i plijen Samarije bit će odneseno pred asirskoga kralja.”

5 GOSPODIN mi opet prozbori, rekavši:

6 “Budući da ovaj narod odbacuje blage vode Šiloaha, a raduje se Resinu i sinu Remalijinu,

7 Gospodin, evo, navodi na njih vode Rijeke, silne i brojne, to jest kralja asirskoga i svu njegovu slavu: doći će on preko svih svojih korita i prijeći preko svih svojih obala,

8 i proći će Judejom; nabujat će i poplaviti, sve do vrata će dosegnuti; njegova raširena krila tvoju će zemlju ispuniti, Emanuele.

9 Udružite se, narodi, i bit ćete satrti; poslušajte, sve vi zemlje daleke: opašite se, i bit ćete satrte; opašite se, i bit ćete satrte.

10 Savjetujte se međusobno, i izjalovit će vam se; recite riječ, i neće opstati, jer s nama je Bog.

11 Jer je GOSPODIN ovako govorio sa mnom rukom jakom i uputio me da ne idem putem ovoga naroda, rekavši:

12 “Nemojte govoriti ‘savez’ svima onima kojima ovaj narod govori ‘savez’; i nemojte se bojati straha njihova ni biti prestrašeni.

13 Samo GOSPODINA nad vojskama svetite; i neka on bude strah vaš, i neka on bude strava vaša.

14 On će biti svetište, ali i kamen posrtanja i stijena spoticanja za oba doma Izraelova, klopka i zamka stanovnicima Jeruzalema.

15 I mnogi među njima će posrnuti, i pasti, i razbiti se, i u zamku upasti, i biti uhvaćeni.

16 Sveži to svjedočanstvo, zapečati zakon među mojim učenicima.

17 A ja ću čekati na GOSPODINA, koji skriva svoje lice od doma Jakovljeva, i iščekivati ga.

18 Evo, ja i djeca koju mi je GOSPODIN dao za znamenja smo i za čudesa u Izraelu od GOSPODINA nad vojskama, koji prebiva na gori Sionu.

19 I kada vam kažu: “Pitajte one koji prizivaju duhove, vračeve koji pište, i mrmljaju”: ne bi li narod trebao pitati svoga Boga? Zar se za žive kod mrtvih raspituje?

20 Uza Zakon i svjedočanstvo: ako tako ne govore, to je zato što nema svjetla u njima.

21 I prolazit će oni njome, silno potišteni i gladni; a kada budu gladni i ogorčeni, proklinjat će svoga kralja i svoga Boga, i uvis će gledati.

22 Pogledat će zemlju, i gle, nevolja i tama, i mračna tjeskoba; i bit će u tamu izagnani.

9

1 Ali tama neće biti takva kakva je bila za njezine nevolje, kada je najprije lakše izmučio zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, a kasnije je žešće pritisnuo onu kraj puta morskoga, s onu stranu Jordana, Galileju pogansku.

2 Narod koji je u tami hodio vidje veliko svjetlo: nad onima koji prebivaju u zemlji smrtne sjene svjetlo je zasjalo.

3 Ti si umnožio narod, a nisi uvećao radost: oni se raduju pred tobom kao što se raduje u žetvi i kao što se raduju ljudi kada plijen dijele.

4 Jer ti si slomio jaram njegova bremena i štap ramena njegova, batinu njegova tlačitelja, kao u dan midijanski.

5 Jer svaka bitka ratnikova popraćena je smetenom bukom i plaštevima uvaljanim u krv, ali ova će biti s paljevinom i hranom ognju.

6 Jer dijete nam se rodilo, sin nam je dân; vlast će mu biti na ramenu, a ime će mu biti: Čudesni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez Mira.

7 Jačanju njegove vlasti i miru neće biti kraja na prijestolju Davidovu i nad njegovim kraljevstvom, da ga uredi i da ga utvrdi sudom i pravicom od sada i dovijeka. To će učiniti revnost GOSPODINA nad vojskama.

8 Gospodin posla riječ Jakovu, i ona pade na Izraela.

9 I neka znade sav narod, pa i Efrajim i stanovnik Samarije, koji su u uznositosti i oholosti srca govorili:

10 “Opeke su popadale, ali mi ćemo graditi s tesanim kamenjem; divlje smokve su posječene, ali mi ćemo ih zamijeniti cedrima.”

11 Zbog toga će GOSPODIN protiv njega podići Resinove protivnike i udružiti njegove neprijatelje:

12 sprijeda Sirijce, a odostraga Filistejce; i oni će žderati Izraela otvorenih usta. Na sve to njegova se srdžba nije odvratila, nego je njegova ruka još ispružena.

13 Jer se narod nije okrenuo onome koji ih udara, niti traže GOSPODINA nad vojskama.

14 Zbog toga će GOSPODIN u jednome danu odsjeći Izraelu glavu i rep, granu i rogoz.

15 Starac i odličnik, on je glava, a prorok koji naučava laži, on je rep.

16 Jer vođe ovoga naroda navode ljude da zastranjuju; i uništeni su oni koje oni vode.

17 Stoga se Gospodin neće radovati njihovim mladićima, niti će se smilovati njihovoj siročadi i udovicama: jer svatko je licemjer i zločinitelj i svaka usta govore gluposti. Na sve to njegova se srdžba ne odvraća, nego je njegova ruka još ispružena.

18 Jer opačina gori poput ognja: proždrijet će stričak i trnje i plamtjeti u šumskim guštarama, a oni će kuljati uvis kao što se dim diže.

19 Zbog gnjeva GOSPODINA nad vojskama zemlja je zamračena i narod će biti kao ogrjev ognju: nitko neće štedjeti brata svojega.

20 I grabit će zdesna, i biti gladan; i jesti će slijeva, i neće biti siti: svatko će jesti meso vlastite mišice:

21 Manaše Efrajima i Efrajim Manašea, i zajedno će biti protiv Jude. Na sve to njegova se srdžba ne odvraća, nego je njegova ruka još ispružena.

10

1 Jao onima koji određuju nepravedne odredbe i ispisuju tegobne propise;

2 da potrebite od suda odvrate i oduzmu pravo ubogima u mome narodu, kako bi im udovice bile plijenom i kako bi mogli pljačkati siročad!

3 I što ćete učiniti u dan pohođenja, i u pustošenju koje će stići izdaleka? Kome ćete se za pomoć uteći i gdje ćete svoju slavu ostaviti?

4 Bez mene oni će se pognuti među uznicima i pasti među poklane. Na sve to njegova se srdžba ne odvraća, nego je njegova ruka još ispružena.

5 O, Asirče, palico gnjeva mojega, moja srdžba je štap u ruci njihovoj.

6 Poslat ću ga protiv licemjernog naroda i dat ću mu naredbu protiv naroda gnjeva mojega, da plijeni i pljačka i da ih gazi kao ulično blato.

7 No on nije tako naumio, niti je tako mislilo srce njegovo, nego je u srcu njegovu da uništi i istrijebi mnoge narode.

8 Jer reče: “Nisu li moji knezovi svi zajedno kraljevi?

9 Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad? Nije li Samarija kao Damask?

10 Kao što je moja ruka dosegla kraljevstva idolâ, čiji su klesani likovi nadmašivali one iz Jeruzalema i Samarije,

11 neću li, kao što sam to učinio Samariji i njezinim idolima, isto učiniti Jeruzalemu i njegovim idolima?”

12 Stoga ću, kada Gospodin obavi sve svoje djelo na gori Sionu i na Jeruzalemu, kazniti plod smjeloga srca asirskoga kralja i slavu njegovih uznositih pogleda.

13 Jer on reče: “Snagom svoje ruke sam to učinio i svojom mudrošću, jer sam pametan: uklonio sam međe narodima, opljačkao sam njihove riznice i kao junak poobarao njihove stanovnike;

14 i ruka moja je, kao gnijezda, pronašla bogatstva naroda; i kao onaj tko skuplja ostavljena jaja, svu zemlju sam skupio; i ne bijaše nikoga da bi mahnuo krilom, ili otvorio usta, ili pisnuo.”

15 Zar će se sjekira hvastati protiv onoga tko njome siječe? Ili, hoće li se pila uzvisivati nad onime tko njome pili? Kao da palica maše protiv onoga tko je podiže, ili kao da se štap sâm podiže kao da nije drvo.

16 Stoga će Gospodin, Gospodin nad vojskama, poslati mršavost među njegove gojazne, i slavu njegovu će vatrom potpaliti kao rasplamtjeli oganj.

17 I bit će svjetlo Izraelovo kao oganj i Svetac njegov kao plamen, i spalit će i proždrijeti njegovo trnje i stričak u jednome danu;

18 i uništit će slavu njegove šume i plodno polje njegovo, i dušu i tijelo; i bit će oni kao kada klone stjegonoša.

19 I ostatak stabala njegove šume bit će malobrojan, tako da ih dijete može popisati.

20 I bit će u taj dan da se ostatak Izraelov, i takvi od doma Jakovljeva koji umaknu, neće više oslanjati na onoga tko ih udari, nego će se oslanjati na GOSPODINA, Sveca Izraelova, u istini.

21 Ostatak će se vratiti, to jest ostatak Jakovljev, Bogu moćnome.

22 Jer ako tvoga naroda, Izraele, bude kao pijeska morskoga, samo će se ostatak njihov vratiti: određeno uništenje pravednošću će preplaviti.

23 Jer će Gospodin BOG nad vojskama provesti uništenje, odlučeno je, usred sve zemlje.

24 Stoga ovako govori Gospodin BOG nad vojskama: “Narode moj, koji prebivaš na Sionu, ne boj se Asirca: on će te udariti palicom i podići će štap svoj protiv tebe na način Egipta.

25 Jer još samo malo i srdžba će prestati, i moja ljutnja u njihovu uništenju.”

26 GOSPODIN nad vojskama bičem će zavitlati kao u pokolju Midijana kod stijene Oreba; i kao što njegova palica bijaše nad morem, tako će je on podići na način Egipta.

27 I bit će u taj dan da će njegovo breme biti skinuto s tvoga ramena, i njegov jaram s vrata tvojega; i bit će jaram uništen zbog pomazanja.

28 Došao je do Ajata, prešao je do Migrona; kod Mikmasa je opremu svoju odložio.

29 Prešli su preko prijelaza; prenoćili su kod Gebe; Rama je preplašena; Gibea Šaulova je pobjegla.

30 Podigni svoj glas, kćeri Galimova; daj da se čuje do Laiša, jadni Anatote.

31 Madmena se sklonila; stanovnici Gebima za bijeg se okupljaju.

32 Još će danas ostati kod Noba: mahat će rukom protiv gore Kćeri sionske, Brijega jeruzalemskoga.

33 Evo, Gospodin, GOSPODIN nad vojskama, sa stravom će granu kresati: oni visoka stasa bit će okljaštreni, i bit će poniženi uznositi.

34 I posjeći će on željezom šumske guštare, i past će Libanon od nekoga moćnoga.

11

1 I izniknut će palica iz stabla Jišajeva, i Grana će izrasti iz njegova korijenja:

2 na njemu će duh GOSPODINOV počivati, duh mudrosti i razboritosti, duh savjeta i moći, duh znanja i straha GOSPODINOVA;

3 i učinit će on da hitro uviđa strah GOSPODINOV: neće on suditi po onome što vidi očima, niti koriti po onome što čuje ušima,

4 nego će s pravednošću suditi ubogima i s nepristranošću će koriti krotke na zemlji; i udarit će zemlju palicom svojih usta, i dahom svojih usana pogubit će zlikovca.

5 Pravednost će biti pojasom njegovih bokova i vjernost pojasom njegovih slabina.

6 I prebivat će vuk s janjetom, i leopard će ležati s kozlićem; i tele i mladi lav i ugojeno govedo zajedno će biti; i malo dijete će ih voditi.

7 I krava i medvjedica će pasti; mladunčad njihova zajedno će ležati; i lav će jesti slamu kao vol.

8 I igrat će se dojenče nad rupom zmijinom, dijete odbijeno od prsâ, ruku će stavljati u otrovničinu jazbinu.

9 Oni neće više zlo nanositi ni razarati po svoj mojoj svetoj gori: jer će zemlja biti puna znanja GOSPODINOVA kao što vode prekrivaju more.

10 U taj dan će korijen Jišajev stajati kao stijeg narodu; pogani će ga tražiti: i njegov će počinak biti slavan.

11 I bit će u taj dan da će Gospodin po drugi put pružiti ruku da vrati ostatak svoga naroda, one koji preostanu iz Asirije, i iz Egipta, i iz Patrosa, i iz Kuša, i iz Elama, i iz Šinara, i iz Hamata, i s morskih otoka.

12 I podići će on stijeg narodima, i okupit će izgnanike Izraelove i sabrati raspršene Judejce s četiri kraja zemlje.

13 I zavisti će Efrajimove nestati, i neprijatelji će Judini biti pokošeni: Efrajim neće zavidjeti Judi, a Juda neće zadavati muke Efrajimu,

14 nego će oni letjeti nad plećima Filistejaca prema zapadu; zajedno će plijeniti one s Istoka: stavit će svoju ruku na Edom i Moab; i pokoravat će im se djeca Amonova.

15 GOSPODIN će potpuno uništiti jezik Egipatskoga mora; svojim moćnim vjetrom mahnut će svojom rukom nad Rijekom, razbiti je u sedam tokova i učiniti da je ljudi prelaze suhe obuće.

16 I bit će povišena cesta ostatku njegova naroda, koji preostane, iz Asirije; kao što bijaše Izraelu u dan kada je uzlazio iz zemlje egipatske.

12

1 I reći ćeš u taj dan: “Slavit ću te, GOSPODINE: premda si se srdio na mene, tvoja se srdžba odvratila i utješio si me.”

2 Evo, Bog je moje spasenje; uzdat ću se i neću se bojati: jer GOSPODIN JAHVE je moja snaga i moja pjesma; on postade i moje spasenje.

3 Stoga ćete s radošću crpsti vodu iz izvorâ spasenja.

4 I reći ćete u taj dan: “Slavite GOSPODINA, prizivajte ime njegovo, razglašujte djela njegova među narodom, spominjite da je njegovo ime uzvišeno.

5 Pjevajte GOSPODINU, jer je učinio stvari izvanredne: to je znano po svoj zemlji.

6 Viči i kliči, stanovniče Siona, jer velik je usred tebe Svetac Izraelov.

13

1 Breme Babilona, koje je vidio Izaija, sin Amosov.

2 Podignite stijeg na goru visoku, vičite im glasno, mašite rukom da uđu na vrata velikaška.

3 Zapovjedio sam svojim posvećenima, pozvao sam i moćnike zbog srdžbe svoje, i to one koji se raduju u mojoj uzvišenosti.

4 Graja mnoštva na gorama kao od golema naroda; bučna graja kraljevstava okupljenih naroda: GOSPODIN nad vojskama vrši smotru vojske za boj.

5 Iz daleke zemlje oni dolaze, s kraja neba, i to GOSPODIN i oružje srdžbe njegove, da razore svu zemlju.

6 Urlajte, jer blizu je dan GOSPODINOV; doći će on kao uništenje od Svemoćnoga.

7 Stoga će sve ruke klonuti i svakom će čovjeku srce omlitaviti.

8 I bit će prestrašeni: grčevi i muke će ih obuzeti; i bit će u bolovima kao žena koja rađa; bit će zaprepašteni jedan na drugoga; lica će im biti poput plamenâ.

9 Evo, dolazi dan GOSPODINOV, okrutan, s gnjevom i žestokom srdžbom, da zemlju u pustoš pretvori: on će iz nje istrijebiti njezine grešnike.

10 Jer nebeske zvijezde i sazviježđa njegova neće davati svoju svjetlost: sunce će potamnjeti na svome izlasku i mjesec neće svijetliti svojom svjetlošću.

11 I kaznit ću svijet zbog zla njihova, i zlikovce za njihove opačine; i prekinut ću bahatost oholih i oboriti uznositost okrutnih.

12 Učinit ću da ljudski stvor bude dragocjeniji od čistoga zlata; čovjek više negoli zlatni klin ofirski.

13 Zbog toga ću potresti nebesa, i zemlja će se pomaknuti sa svog mjesta od gnjeva GOSPODINA nad vojskama u dan njegove žestoke srdžbe.

14 I bit će kao progonjena srna i kao ovca koju nitko ne prihvaća: svatko će se okrenuti svome narodu i pobjeći će svatko u vlastitu zemlju.

15 Svatko koga nađu bit će proboden, i svatko tko se njima pridruži, od mača će pasti.

16 I djeca će im biti smrskana pred očima; kuće će im biti opljačkane, a žene njihove silovane.

17 Evo, raspirit ću protiv njih Medijce, koji neće cijeniti srebro; a što se zlata tiče, neće u njemu uživati.

18 Njihovi će lukovi satrti mladiće i neće imati smilovanja za plod utrobe; oko njihovo neće djecu poštedjeti.

19 I Babilon, ponos kraljevstava, krasota veličanstva Kaledjaca, bit će kao kada je Bog oborio Sodomu i Gomoru.

20 Nikada neće biti nastanjen, niti će se u njemu prebivati od naraštaja do naraštaja: Arapin neće ondje šator podizati, niti će pastiri ondje svoj obor praviti.

21 Divlje zvijeri pustinjske ondje će ležati; i kuće njihove bit će pune ucviljenih stvorenja; i sove će ondje prebivati, i satiri će ondje plesati.

22 I divlje zvijeri s otokâ zavijat će u njihovim opustjelim kućama, i zmajevi u njihovim ljupkim palačama: vrijeme se njegovo približilo, i neće mu se dani produljiti.

14

1 Jer GOSPODIN će se smilovati Jakovu i ponovno će izabrati Izraela, i smjestiti ih u njihovu vlastitu zemlju; i pridružit će im se tuđinci, i oni će prionuti domu Jakovljevu.

2 I uzet će ih narod i dovesti ih na svoje mjesto; i imat će ih dom Izraelov u vlasti u zemlji GOSPODINOVOJ kao sluge i sluškinje: zasužnjit će one čijim sužnjima su oni bili, i vladat će nad svojim tlačiteljima.

3 U taj dan će ti GOSPODIN dati počinak od tvoje patnje, i od tvoga straha, i od teškoga robovanja u kojemu si služio,

4 i kazivat ćeš ovu izreku protiv babilonskoga kralja govoreći: “Kako li nestade tlačitelj! Nestade grad zlatni!”

5 Polomio je GOSPODIN štap zlih i žezlo vladarâ.

6 Progonjen je on koji je gnjevno udarao narod neprestanim udarcima, on koji je u srdžbi vladao narodima, i nitko to ne sprečava.

7 Sva zemlja počiva i mirna je: pjevaju na sav glas.

8 Jest, zbog tebe se raduju jele i cedri libanonski govoreći: “Otkako si srušen, nijedan drvosječa više ne uzlazi protiv nas.”

9 Pakao odozdo uznemiren je zbog tebe da te dočeka na tvome dolasku: zbog tebe uznemiruje mrtve, i sve poglavare zemaljske; podigao je s njihovih prijestolja sve kraljeve narodâ.

10 Svi će oni govoriti i reći ti: “Zar si i ti oslabio kao i mi? Zar si i ti postao poput nas?

11 Tvoja raskoš te u grob srušila, i buka tvojih lira: crv je prostrt pod tobom i crvi te prekrivaju.

12 Kako pade s neba, Svjetlonošo, sine jutra! Kako li si oboren na zemlju, ti koji si slabio narode?

13 Jer u svome si srcu rekao: “Uzaći ću u nebo, podići ću svoje prijestolje iznad zvijezda Božjih: zasjest ću na gori zbornoj, na sjevernim obroncima:

14 ja ću uzaći nad visine oblačne, ja ću biti kao Svevišnji.”

15 No u pakao ćeš biti oboren, na obronke jame.

16 Oni koji te budu vidjeli, u tebe će zuriti i promatrati te govoreći: “Je li to čovjek koji je zemljom tresao, koji je drmao kraljevstvima;

17 koji je svijet učinio poput pustare i razarao mu gradove, koji nije otvarao zatvor svojim uznicima?”

18 Svi kraljevi narodâ, i to svih njih, leže u slavi; svaki u vlastitoj kući.

19 Ali ti si izbačen iz svoga groba kao odvratna grana i kao odjeća onih koji su poklani, mačem probodeni, koji silaze dolje do kamenja jame; kao strvina zgažena pod nogama.

20 Nećeš im biti pridružen u pokopu, zato što si uništio svoju zemlju i poklao svoj narod: sjeme zločinitelja nikada neće biti znamenito.

21 Pripravite pokolj za djecu njegovu zbog opačine njihovih otaca; da više ne ustanu, ne posjeduju zemlju i ne pune lice svijeta gradovima.

22 “Jer ja ću ustati protiv njih”, govori GOSPODIN, “i istrijebiti iz Babilona ime i ostatak, i sina i nećaka”, govori GOSPODIN.

23 “I učinit ću ga posjedom barskih ptica i lokava vode, i pomest ću ga metlom uništenja”, govori GOSPODIN nad vojskama.

24 Zakleo se GOSPODIN nad vojskama, rekavši: “Jamačno će se dogoditi onako kako sam ja zamislio; i kako sam ja naumio, tako će ostati:

25 razbit ću Asirca u svojoj zemlji i na svojim ću ga gorama zgaziti pod nogama; tada će njegov jaram od njih otići i njegovo breme napustiti njihova ramena.”

26 To je nakana koja je naumljena nad svom zemljom, i to je ruka koja je ispružena nad svim narodima.

27 Jer GOSPODIN nad vojskama je naumio, i tko će to poništiti? Njegova je ruka ispružena, tko će je natrag odvratiti?

28 One godine kada je umro kralj Ahaz bijaše ovo breme:

29 Nemoj se radovati, sva Palestino, zato što je slomljena palica onoga koji te je udarao: jer iz korijena zmijskoga izići će zmija otrovnica, a njezin će plod biti vatrena leteća zmija.

30 I prvorođenci siromašnih će se nahraniti i potrebiti će ležati u sigurnosti: ubit ću tvoj korijen glađu i on će pobiti tvoj ostatak.

31 Jaučite, vrata, vapi, grade; sva Palestino, raspuštena si: jer sa sjevera će doći dim, i nitko neće biti sâm u trenucima koji su mu određeni.

32 Što će se tada odgovoriti glasnicima naroda? Da je GOSPODIN osnovao Sion, i siromasi njegova naroda u nj će se uzdati.

15

1 Breme Moabovo. “Budući da je noću opustošen Ar Moapski, i ušutkan; budući da je noću opustošen Kir Moapski, i ušutkan;

2 uzašao je on plakati do Bajita, i do Dibona, do uzvišicâ: Moab će naricati nad Nebom i nad Medebom; sve će njihove glave biti ćelave i svaka će brada biti odrezana.

3 Na svojim će se ulicama u kostrijet opasivati: na vrhovima svojih kuća, i na svojim trgovima, svatko će naricati i silno plakati.

4 I Hešbon će vikati, i Eleala: glas će im se čuti sve do Jahasa. Zbog toga će vikati naoružani vojnici Moabovi; život će mu biti tegoban.

5 Srce moje plakat će za Moabom; njegovi će bjegunci bježati do Soara kao trogodišnja junica: jer će se kod uspona za Luhit uspinjati plačući; jer će na putu za Horonajim podići krik propasti.

6 “Jer će vode Nimrima opustjeti: sijeno je usahlo, trave je ponestalo, nema nikakva zelenila.

7 Stoga će obilje koje su stekli, i ono što su bili nakupili, odnijeti do Potoka vrbâ.

8 Jer se vika njihova razliježe naokolo po moapskim krajevima; naricanje njihovo sve do Eglajima, i jaukanje njihovo do Beer-Elima.

9 Zato što će vode Dimona biti pune krvi; jer ću ja navesti više toga na Dimon: lavove na onoga tko umakne iz Moaba, i na ostatak zemlje.”

16

1 “Šaljite jaganjca vladaru zemlje od Sele do pustare, do gore Kćeri sionske.

2 Jer će kao zalutala ptica izbačena iz gnijezda biti kćeri moapske na gazovima Arnona.

3 Posavjetujte se, prosudite; rasprostri svoju sjenu kao noć usred podneva, sakrij svoje prognanike; nemoj odati onoga koji luta.

4 Neka moji prognanici borave kod tebe, Moabe, budi im zaklonom pred licem pustošnika: jer je iznuđivač pri kraju, pustošnika nestaje, tlačitelji su istrijebljeni iz zemlje.

5 U milosrđu će biti utvrđeno prijestolje; i sjedit će on na njemu u istini u šatoru Davidovu, sudit će, tražiti pravicu i požurivati pravednost.

6 “Čuli smo za ponositost Moabovu, on je nadasve ponosit, i za njegovu uznositost, i za njegovu oholost i njegov gnjev: ali s njegovim lažima neće biti tako.

7 Zato će jaukati Moab za Moabom, svatko će jaukati: za temeljima Kir-Harešeta ćete jadikovati; uistinu su udareni.

8 Jer polja hešbonska sahnu, i trs sibmanski: gospodari pogana polomili su mu glavne vriježe; sezale su sve do Jazera, prolazile pustarom; grane su joj, ispružene, preko mora prelazile.

9 Zato ću oplakivati trs Sibmin plačem jazerskim; suzama ću te svojim zalijevati, Hešbone, i Elealo: jer je opalo klicanje za tvojim ljetnim plodovima i za tvojom berbom.

10 I veselje je oduzeto i radost s izdašnoga polja; u vinogradima neće biti pjevanja, niti će biti klicanja: oni koji gaze grožđe neće izgaziti nimalo vina u njihovim tijescima; učinio sam da prestane klicanje njihove berbe.

11 Stoga će moja utroba poput harfe jecati za Moabom i moja nutrina za Kir-Harešom.

12 I bit će da će Moab, kada bude očigledno da je iscrpljen na uzvišici, doći do svoga svetišta moliti se, ali neće uspjeti.”

13 To je riječ koju je od toga doba GOSPODIN izrekao u pogledu Moaba.

14 A sada je GOSPODIN izjavio, rekavši: “Za tri godine, kao godine najamnikove, i slava će Moabova biti prezira vrijedna sa svim tim golemim mnoštvom; a ostatak će mu biti neznatan i nejak.”

17

1 Breme Damaska. “Evo, Damask će prestati biti gradom i bit će hrpa ruševina.

2 Gradovi Aroerovi su napušteni; oni će biti za stada, koja će ležati i nitko ih neće plašiti.

3 I bez tvrđave će ostati Efrajim, i Damask bez kraljevstva i ostatka Sirije: oni će biti kao slava djece Izraelove”, govori GOSPODIN nad vojskama.

4 “I bit će u taj dan da će se stanjiti slava Jakovljeva i smršaviti njegovo ugojeno tijelo.

5 I bit će kao kad žetelac sabire žito i žanje klasje svojom mišicom, kao onaj koji kupi klasje u Refaimskoj dolini.

6 No ostat će u njoj pabirci grožđa, kao kada se otrese maslina pa ostanu dvije ili tri bobe na vrhu najviše grane, četiri ili pet na njezinim najplodnijim granama,” govori GOSPODIN, Bog Izraelov.

7 U taj dan čovjek će pogledati na svoga Tvorca i njegove će oči cijeniti Sveca Izraelova.

8 I neće on gledati na žrtvenike, djelo svojih ruku, niti će cijeniti ono što su načinili njegovi prsti, bilo to lugovi ili pak likovi.

9 U taj dan će njegovi utvrđeni gradovi biti kao ostavljena grana, kao vrh stabla koji su ostavili zbog djece Izraelove, i bit će ondje pustoš.

10 Budući da si zaboravio Boga svoga spasenja, i nisi mario za Stijenu svoje snage, sadit ćeš ljupke biljke i kalemiti na njih tuđinske mladice:

11 danju ćeš nastojati da ti nasad raste, a jutrom da ti napreduje sjeme; ali će žetva biti samo hrpa u dan žalosti i beznadne tuge.

12 Jao mnoštvu brojnoga naroda, koji stvaraju buku kao što buči more, i nâvali narodâ, koji navaljuju kao što navaljuju silne vode!

13 Narodi će navaliti kao što nadiru mnoge vode, ali će ih Bog ukoriti i oni će pobjeći daleko, i bit će gonjeni kao pljeva gorska pred vjetrom i kao strnjika što se kotrlja pred vihorom.

14 Eto ti nevolje uvečer, a pred jutro više ga nema. To je udio onih koji nas plijene i sudbina onih koji nas pljačkaju.

18

1 Jao zemlji koja zasjenjuje krilima, koja je onkraj rijeka etiopskih,

2 koja morem šalje izaslanike, to jest po vodama u plovilima od rogoza, govoreći: “Idite, hitri glasnici, k narodu rasijanu i ogoljelu, k narodu strašnom od svoga početka pa do sada; narodu premjerenom i zgaženom, čiju su zemlju rijeke porobile!”

3 Svi vi stanovnici svijeta, i prebivatelji zemlje, gledajte kada on podigne stijeg na gorama i slušajte kada on u trublju zatrubi.

4 Jer ovako mi reče GOSPODIN: “Počivat ću i u svome ću prebivalištu motriti kao prozirna toplina nad biljkama i kao oblak rose za žetvene vrućine.”

5 Jer prije žetve, kada ocvate pup i kada zrije kiselo grožđe u cvatu, on će odsjeći mladice noževima za obrezivanje te ukloniti i odsjeći grane.

6 Svi će zajedno biti ostavljeni pticama gorskim i zvijerima zemaljskim: ptice će na njima ljetovati, a zvijeri zemaljske će na njima zimovati.

7 U to doba će narod rasijan i ogoljen, narod strašan od svoga početka pa do sada; narod premjeren i gažen pod nogama, čiju su zemlju rijeke porobile, donositi dar GOSPODINU nad vojskama na mjesto imena GOSPODINA nad vojskama, na goru Sion.

19

1 Breme Egipta. Gle, GOSPODIN jezdi na hitru oblaku i doći će u Egipat: i ustuknut će pred njim idoli egipatski i srce Egiptu će se usred njega rastopiti.

2 “I podbost ću Egipćane protiv Egipćana: i borit će se svaki protiv svoga brata i svaki protiv svoga bližnjega, grad protiv grada i kraljevstvo protiv kraljevstva.

3 I iznemoći će duh Egipta usred njega samoga; i uništit ću nakanu njegovu: oni će se uteći idolima, i vračevima, i onima koji prizivaju duhove, i gatarima.

4 I predat ću Egipćane u ruku okrutnome gospodaru; i vladat će nad njima okrutan kralj”, govori Gospodin, GOSPODIN nad vojskama.

5 I vode će iz mora uzmanjkati, i Rijeka će presahnuti i presušiti.

6 I odvratit će oni rijeke daleko; ispražnjeni će biti obrambeni prokopi i isušeni; trska i sitina će usahnuti.

7 Papirusova trska uz vodotoke, na ušću pritokâ, i sve što je uz vodotoke posađeno, usahnut će, bit će odagnano i neće ga više biti.

8 I ribari će tugovati, i jadikovat će oni koji u rijeku udicu bacaju, i potišteni će biti oni koji na vodama mreže razapinju.

9 Povrh toga, smesti će se oni koji rade s finim lanom i oni koji platno tkaju.

10 I propast će nakane svima koji grade ustave i ribnjake.

11 Zaista su bezumnici knezovi soanski; savjet mudrih faraonovih savjetnika postao je nadasve glup. Kako možete reći faraonu: ‘Ja sam sin mudrih, sin drevnih kraljeva’?

12 Gdje su oni? Gdje su tvoji mudraci? Neka ti sada kažu i neka saznaju što je GOSPODIN nad vojskama nakanio s Egiptom.

13 Knezovi Soana postali su bezumnici, knezovi Nofa su zavedeni; oni su i zaveli Egipat, i to oni koji su potpora njegovim plemenima.

14 GOSPODIN je usred njih umiješao izopačen duh i oni su naveli Egipat da zabludi u svakom svojem djelu kao što pijanac posrće u svojoj bljuvotini.

15 I neće više za Egipat biti nikakva djela koje bi glava ili rep, grana ili rogoz mogli učiniti.

16 U taj dan Egipat će biti kao žene: bojat će se i strepiti zbog zamaha ruke GOSPODINA nad vojskama, koji će nad njime zamahnuti.

17 I zemlja će Judina biti na užas Egiptu: svaki koji nju spomene, u sebi će se bojati zbog nakane GOSPODINA nad vojskama, koju je on protiv njega odlučio.

18 U taj dan će pet gradova u zemlji egipatskoj govoriti jezikom Kanaana, i zaklinjati se GOSPODINU nad vojskama; jedan od njih zvat će se Gradom pustoši.

19 U taj dan će ondje biti žrtvenik posvećen GOSPODINU usred zemlje egipatske, i stup posvećen GOSPODINU na međi njegovoj.

20 I bit će to za znak i za svjedočanstvo GOSPODINU nad vojskama u zemlji egipatskoj: jer će oni vapiti GOSPODINU zbog tlačiteljâ; i poslat će im on spasitelja, i to velikoga, i on će ih izbaviti.

21 I bit će GOSPODIN poznat u Egiptu, i poznavat će Egipćani u taj dan GOSPODINA i prinositi žrtvu i prinose; jest, zavjetovat će se GOSPODINU i to će izvršavati.

22 I udarit će GOSPODIN Egipat: udarit će ga i iscijeliti. I vratit će se oni GOSPODINU, i uslišat će on njihovo zaklinjanje i ozdraviti ih.

23 U taj dan će ondje biti povišena cesta iz Egipta do Asirije, i dolazit će Asirac u Egipat i Egipćanin u Asiriju; i služit će Egipćani s Asircima.

24 U taj dan će Izrael biti treći s Egiptom i Asirijom, i to blagoslovom usred zemlje:

25 njih će GOSPODIN nad vojskama blagosloviti govoreći: “Neka je blagoslovljen Egipat, narod moj, i Asirija, djelo mojih ruku, i Izrael, moja baština.”

20

1 One godine kada je Tartan došao do Ašdoda (kada ga je poslao asirski kralj Sargon) te poveo boj protiv Ašdoda i zauzeo ga;

2 u to doba prozbori GOSPODIN po Izaiji, sinu Amosovu, rekavši: “Idi i odriješi kostrijet sa svojih bokova i izuj si obuću s nogu.” I učini on tako te je hodao gol i bos.

3 I reče GOSPODIN: “Kao što je moj sluga Izaija tri godine hodao gol i bos za znak i čudo nad Egiptom i nad Etiopijom,

4 tako će kralj Asirije odvesti Egipćane zasužnjene i Etiopljane zarobljene, stare i mlade, gole i bose, i to nepokrivenih zadnjica, na sramotu Egiptu.

5 I preplašit će se oni i posramiti zbog Etiopije, svoje uzdanice, i zbog Egipta, svoje slave.

6 I reći će u taj dan stanovnik ovoga otoka: “Eto, takva je naša uzdanica, kojoj smo bježali po pomoć da nas izbavi od kralja Asirije, a kako ćemo mi uteći?”

21

1 Breme morske pustinje. Kao što vihori prolaze na jugu, tako to dolazi iz pustinje, iz zemlje užasne.

2 Objavljeno mi je strašno viđenje; prevrtljivi trgovac postupa prevrtljivo, a pljačkaš pljačka. “Uzađi, Elame, opsjedni Medijo; učinio sam da prestane sve njezino uzdisanje.”

3 Zbog toga su moji bokovi puni boli; probadanje me obuzelo, kao trudovi ženu u porođajnim mukama: poniknuh čuvši za to; smetoh se vidjevši to.

4 Srce mi divlje udara, užas me prestravljuje: noć moga zadovoljstva u strah mi se pretvorila.

5 Pripravite stol, stražarite u kuli stražarskoj, jedite, pijte: ustanite, knezovi, i namažite štit.

6 Jer ovako mi je rekao Gospodin: “Idi postavi stražara, neka dojavi što vidi.”

7 I ugleda on kola s dva konjanika, kola s magarcima, i kola s devama; i posluša on marljivo s mnogo pozornosti;

8 i povika: “Lav; gospodaru moj, danju neprestano stojim na stražarskoj kuli i postavljen sam na stražu po cijele noći;

9 i gle, dolaze kola s ljudima, s dvojicom jahača.” I odvrati mi on: “Pade, pade Babilon; i sve rezane likove njegovih bogova on je o zemlju razbio.”

10 O, omlaćeno moje i žito moga gumna: ono što sam čuo od GOSPODINA nad vojskama, Boga Izraelova, objavio sam vama.

11 Breme Dumino. On me pozva iz Seira: “Stražaru, što je u pogledu noći? Stražaru, što je u pogledu noći?”

12 Stražar reče: “Jutro dolazi, a i noć. Ako ćete preispitivati, preispitajte: vratite se, dođite.”

13 Breme na Arabiji. U šumi ćete noćiti u Arabiji, karavane dedanske.

14 Stanovnici zemlje temske vodu doniješe onome tko je bio žedan, kruhom presretoše onoga tko je bježao.

15 Jer su bježali od mačeva, od isukana mača, i od lûka zapetoga, i od tegobe rata.

16 Jer ovako mi reče Gospodin: “U godinu dana, prema godinama jednoga najamnika, nestat će sve slave Kedarove;

17 a preostali broj strijelaca, junaka od djece kedarske, bit će smanjen; jer to reče GOSPODIN, Bog Izraelov.”

22

1 Breme Doline viđenja. Što te sada muči da si sva uzašla na krovove?

2 Puna si komešanja, grade bučni, grade veseli: tvoji pobijeni nisu mačem poklani ni pomrli u boju.

3 Svi tvoji glavari zajedno pobjegoše, svezaše ih strijelci: svi koji se u tebi nađoše zajedno su svezani, oni koji pobjegoše izdaleka.

4 Stoga rekoh: “Odvratite pogled od mene; gorko ću plakati, ne trudite se da me utješite zbog opustošenosti kćeri moga naroda.

5 Jer ovo je dan nevolje, i gaženja, i smetenosti od Gospodina BOGA nad vojskama u Dolini viđenja, rušenja zidova i vapaja gorama.

6 I Elam nosi tobolac s kolima ljudi i konjanicima, i Kir štit otkriva.

7 I bit će tvoje najbiranije doline pune kola, a konjanici će se svrstati u bojne redove kod vrata.”

8 I raskrio je on pokrivalo Judino, i ti si u taj dan pogledao na oružje u Šumskoj kući.

9 Vidio si i pukotine Davidova grada, da ih je mnogo; i skupili ste vode iz Donjega jezera.

10 I izbrojili ste kuće jeruzalemske i porušili kuće da utvrdite zid.

11 I načinili ste jarak između dva zida za vodu iz Staroga jezera, ali se niste obazreli na onoga tko ga je načinio, niti ste imali poštovanja prema onome tko ga je odavno oblikovao.

12 U taj dan je Gospodin BOG nad vojskama pozvao na plač i oplakivanje, da obrijete glave i opašete se u kostrijet;

13 a gle radosti i veselja: kolju volove, ubijaju ovce, jedu meso i piju vino: “Jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti.”

14 I objavi na moje uši GOSPODIN nad vojskama: “Ta opačina se nipošto neće očistiti s vas dok ne umrete”, govori GOSPODIN nad vojskama.

15 Ovako govori Gospodin BOG nad vojskama: “Idi svrati k tome rizničaru, k Šebni, koji je nad Dvorom, i kaži mu:

16 ‘Što ti imaš ovdje? i koga ti imaš ovdje, da si ovdje istesao sebi grobnicu, kao onaj koji si teše grobnicu na visini, i koji si kleše prebivalište u stijeni?

17 Gle, GOSPODIN će te odvesti daleko moćnim sužanjstvom, i sigurno će te prekriti.

18 Silovito će te smotati i kao klupko te baciti u prostranu zemlju: ondje ćeš umrijeti i ondje će kola tvoje slave biti sramotom domu tvoga gospodara.

19 I izagnat ću te iz tvoje službe i s tvojeg ću te položaja zbaciti.

20 I pozvat ću u taj dan svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina,

21 i odjenuti ga u tvoju opravu, i potkrijepiti ga tvojim pojasom, i predati tvoju vlast u njegovu ruku: on će biti otac stanovnicima Jeruzalema i domu Judinu.

22 I položit ću na njegovo rame ključ doma Davidova: tako će on otvarati, i nitko neće zatvarati, on će zatvarati, i nitko neće otvarati.

23 I učvrstit ću ga kao klin na sigurnu mjestu; i bit će on veličanstveno prijestolje domu svoga oca.

24 I vješat će se na njega sva slava doma njegova oca, potomci i njihovo potomstvo, sve posude male zapremine, od šalica do vrčeva.

25 U taj dan će”, govori GOSPODIN nad vojskama, “biti odsječen klin koji je učvršćen na sigurnu mjestu, bit će oboren i pasti, a teret što je bio na njemu propasti; jer je GOSPODIN to rekao.”

23

1 Breme Tira. Urlajte, lađe taršiške, jer je on opustošen, tako da ondje nema kuće, nema se gdje ući: iz zemlje kitimske im je to otkriveno.

2 Umuknite, stanovnici otoka; ti kojega su snabdijevali trgovci sidonski, koji preko mora plove.

3 Kod velikih voda sjeme Sihorovo, žetva Rijeke, njezin je dohodak; ona je tržište narodima.

4 Stidi se, Sidone; jer je more progovorilo, to jest snaga morska, rekavši: “Nemam trudova, ne rađam i ne othranjujem mladiće, niti odgajam djevice.”

5 Kao i vijest o Egiptu, tako će ih žestoko zaboljeti i vijest o Tiru.

6 Prijeđite u Taršiš; urlajte, stanovnici otoka.

7 Je li to vaš veseli grad, koji postoji od pradavnih dana? Vlastite će ga noge odnijeti da se naseli daleko.

8 Tko je donio tu odluku protiv Tira, krunskoga grada, čiji su trgovci knezovi, čiji su preprodavači odličnici zemlje?

9 GOSPODIN nad vojskama je to odredio, kako bi bacio ljagu na ponositost sve slave i navukao prezir na sve odličnike zemlje.

10 Prođi svojom zemljom kao rijeka, kćeri taršiška: nema više snage.

11 On je ispružio svoju ruku nad morem, on je uzdrmao kraljevstva: GOSPODIN je izdao zapovijed protiv trgovačkoga grada da uništi njegove utvrde.

12 I reče: “Nećeš više davati maha veselju, o ti ugnjetena djevice, kćeri sidonska: ustani, prijeđi do Kitima; ni ondje nećeš imati počinka.”

13 Pogledaj zemlju Kaldejaca; taj narod nije postojao sve dok ga Asirac nije utemeljio za one koji prebivaju u pustari: oni su podigli kule njezine, oni su sagradili njezine palače; i on ih je obratio u ruševine.

14 Urlajte, lađe taršiške, jer vam je snaga opustošena.

15 I bit će u taj dan da će Tir biti zaboravljen na sedamdeset godina, prema danima jednoga kralja: kada se navrši sedamdeset godina Tir će pjevati kao kakva bludnica.

16 “Uzmi harfu, obilazi gradom, bludnice zaboravljena; sviraj skladno, pjevaj mnogo pjesama, da te se spomenu.”

17 I bit će da će na svršetku sedamdeset godina GOSPODIN pohoditi Tir, i vratit će se on svojoj nadnici i bludničiti sa svim kraljevstvima svijeta na licu zemlje.

18 Njegova dobit od trgovanja i njegova nadnica bit će svetost GOSPODINU: neće se pohranjivati ni gomilati, jer će njegova dobit od trgovanja biti za one koji prebivaju pred GOSPODINOM, da dovoljno jedu i za postojanu odjeću.

24

1 Gle, GOSPODIN zemlju prazni i čini je pustom, preokreće je i raspršuje njezine stanovnike.

2 I bit će, kako narodu, tako i svećeniku; kako sluzi, tako i njegovu gospodaru; kako sluškinji, tako i njezinoj gospodarici; kako kupcu, tako i prodavaču; kako zajmodavcu, tako i zajmoprimcu; kako kamataru, tako i onome tko mu kamate daje.

3 Zemlja će biti potpuno ispražnjena i posve opljačkana; jer je GOSPODIN izrekao tu riječ.

4 Zemlja tuguje i vene, svijet sahne i propada, uznositi ljudi na zemlji sahnu.

5 I zemlja je oskvrnuta pod svojim stanovnicima; zato što su prekršili zakone, promijenili odredbu, raskinuli vječni savez.

6 Zbog toga je prokletstvo zemlju proždrlo, a oni koji na njoj žive ucviljeni su. Stoga su stanovnici zemlje sažgani i malo je ljudi preostalo.

7 Novo vino tuguje, loza sahne, svatko tko je vesela srca uzdiše.

8 Veselje uz bubnjeve je prestalo, buka onih koji se raduju završila je, prestala je radost harfe.

9 Neće oni više piti vino uz pjesmu; jako piće bit će gorko onima koji ga piju.

10 Grad zbrke je oboren: svaka je kuća zatvorena, tako da nitko ne može ulaziti.

11 Vapi se za vinom po ulicama; svako veselje je pomračeno, otišla je radost zemaljska.

12 U gradu je ostala pustoš, a vrata su udarena propašću.

13 Kada bude tako usred zemlje među narodom bit će kao kada se potrese maslina i kao kada se nakon berbe pabirči grožđe.

14 Oni će podići svoj glas, pjevat će veličanstvu GOSPODINOVU, glasno će s mora klicati.

15 Stoga proslavljajte GOSPODINA u ognjima, ime GOSPODINA Boga Izraelova na otocima morskim.

16 S kraja zemlje čuli smo pjesme, i to na slavu pravedniku. Ali ja rekoh: “Oskudica moja, oskudica moja, jao meni! Prevrtljivi trgovci su postupili prevrtljivo; jest, prevrtljivi trgovci postupili su vrlo prevrtljivo.”

17 Strava, jama i zamka nad tobom su, stanovniče zemlje.

18 I bit će da će onaj koji bježi pred glasom strave, u jamu upasti, a onaj koji se izvuče iz jame, u zamku će se uhvatiti; jer su odozgor okna otvorena i tresu se temelji zemlje.

19 Zemlja je potpuno razbijena, zemlja se sva raspala, zemlja je silno uzdrmana.

20 Zemlja će teturati amo-tamo kao pijanac i bit će uklonjena kao koliba; i prijestup će je njezin teško pritiskati: pasti će i neće više ustati.

21 I bit će u taj dan da će GOSPODIN kazniti vojsku uzvišenih, koji su visoko, i kraljeve zemaljske na zemlji.

22 I bit će okupljeni zajedno, kao što su uznici okupljeni u jami, i bit će zatvoreni u tamnicu; i bit će pohođeni nakon mnogo dana.

23 Mjesec će biti smeten i sunce će se postidjeti kada GOSPODIN nad vojskama bude vladao na gori Sionu i u Jeruzalemu, slavno pred svojim starcima.

25

1 GOSPODINE, ti si Bog moj; tebe ću ja uzvisivati, ime ću tvoje slaviti, jer si učinio djela čudesna; tvoji pradavni naumi vjernost su i istina.

2 Jer si od grada hrpu načinio, od utvrđena grada ruševinu: da palača tuđinska više ne bude gradom; nikada se više neće sagraditi.

3 Stoga će te snažan narod proslavljati, grad groznih naroda tebe će se bojati.

4 Jer ti si bio snaga bijednome, jakost potrebitome u njegovoj nevolji, utočište od oluje, sjena za vrućine, kada je udar groznih kao nevrijeme protiv zida.

5 Ti ćeš buku tuđinaca prekinuti kao žegu na suhu mjestu, kao žegu sjenom oblaka: grana groznih bit će ponižena.

6 I priredit će GOSPODIN nad vojskama na ovoj gori svim narodima gozbu od pretiline, gozbu od odležanih vina, od pretiline pune moždine, od dobro pročišćenih odležanih vina.

7 I uništit će on na ovoj gori lice pokrivala prebačena preko svega naroda i zastor koji je rasprostrt nad svim narodima.

8 Pobjedonosno će on smrt progutati; i obrisat će Gospodin BOG suze sa svih lica i uklonit će sa sve zemlje sramotu svoga naroda: jer je GOSPODIN to rekao.

9 I reći će se u taj dan: “Evo, to je naš Bog; čekali smo na nj i on će nas spasiti: to je GOSPODIN, na njega smo čekali; radovat ćemo se i veseliti u njegovu spasenju.”

10 Jer na toj gori će počinuti ruka GOSPODINOVA, a Moab će biti zgažen pod njim, i to kao što se slama gazi za gnojište.

11 I raširit će on svoje ruke usred njih kao što plivač širi ruke da zapliva, i oborit će njihovu ponositost zajedno s plijenom njihovih ruku.

12 I tvrđavu tvojih utvrđenih zidina on će oboriti, srušiti, na zemlju u prašinu porušiti.

26

1 U taj dan će se u zemlji Judinoj pjevati ova pjesma: “Snažan grad mi imamo; spasenje će Bog postaviti za zidine i bedeme.

2 Otvorite vrata da uđe pravedan narod koji se drži istine.

3 Ti ćeš u savršenu miru održati onoga čiji se um na tebe oslanja, jer se u tebe pouzdaje.

4 Uzdajte se u GOSPODINA zauvijek, jer u GOSPODINU JAHVI snaga je vječna:

5 Jer on obara one koji visoko prebivaju; uzvišeni grad on ruši, sa zemljom ga sravnjuje, u prašinu ga svaljuje.

6 Noge će ga gaziti, i to noge ubogih, i koraci potrebitih.

7 Put pravednikov je čestitost: ti, koji si najčestitiji, odmjeravaš put pravednome.

8 Jest, na putu tvojih sudova, GOSPODINE, na tebe smo čekali; duša naša žudi k tvome imenu i spomenu na tebe.

9 Dušom svojom žudio sam za tobom noću; jest, duhom svojim u sebi zarana ću te tražiti: jer kada su na zemlji tvoji sudovi, stanovnici svijeta učit će se pravednosti.

10 Ako li se i iskaže naklonost zlome, on se ipak neće naučiti pravednosti: u zemlji čestitosti on će postupati nepravedno i neće se obazirati na GOSPODINOVO veličanstvo.

11 GOSPODINE, kad je tvoja ruka podignuta oni je ne vide; ali vidjet će i postidjeti se zbog svoje zavisti prema narodu: jest, oganj tvojih neprijatelja njih će proždrijeti.

12 “GOSPODINE, ti ćeš nam mir dodijeliti: jer si ti i izveo sva naša djela u nama.

13 GOSPODINE, Bože naš, drugi su gospodari osim tebe nad nama vladali, ali samo po tebi ime ćemo tvoje spominjati.

14 Oni su mrtvi, oni neće živjeti; pokojni su, neće ustati: zbog toga si ih pohodio i uništio, i učinio da propadne sav spomen njihov.

15 Ti si uvećao narod, GOSPODINE, ti si uvećao narod; ti si proslavljen: ti si ga otpremio daleko u sve krajeve zemlje.

16 GOSPODINE, u nevolji su te pohodili, izlijevali su molitvu kad je na njima bila tvoja kazna.

17 Kao što trudna žena kojoj se bliži trenutak poroda viče u grčevima i trudovima, takvi bijasmo mi u tvojim očima, GOSPODINE.

18 Bijasmo trudni, bijasmo u boli, kao da smo vjetar rodili; nismo ostvarili nikakvo izbavljenje u zemlji, niti su stanovnici svijeta pali.

19 Živjet će tvoji mrtvi: zajedno s mojim mrtvim tijelom oni će ustati. Probudite se i pjevajte, vi koji u prahu prebivate; jer rosa tvoja je kao rosa na bilju, i zemlja će mrtve izmetnuti.”

20 Dođi, narode moj, uđi u svoje odaje i zatvori vrata za sobom: sakrij se na trenutak dok ne prođe srdžba.

21 Jer, gle, GOSPODIN izlazi iz svoga mjesta kazniti stanovnike zemlje za njihovu pokvarenost: zemlja će razotkriti svoju krv i neće više prekrivati svoje pobijene.

27

1 U taj dan će GOSPODIN svojim žestokim, velikim i jakim mačem kazniti levijatana, prodornu zmiju, tu iskrivljenu zmiju levijatana, i zaklat će zmaja koji je u moru.

2 U taj dan pjevajte joj: “Vinograde crvena vina.

3 Ja, GOSPODIN, čuvam ga. Svaki čas ću ga zalijevati: noću i danju ću ga čuvati da ga tko ne bi oštetio.

4 Nema bijesa u meni: tko će stričke i trnje protiv mene u boj svrstati? Između njih ću proći, sve zajedno ih spaliti.

5 Ili, neka se uhvati za moju snagu, da se sa mnom pomiri, i sklopit će mir sa mnom.

6 On će učiniti da se ukorijene oni koji dolaze od Jakova: Izrael će cvjetati i pupati, i lice svijeta plodom ispuniti.”

7 Je li ga udario, kao što je udario one koji njega udariše? Je li on ubijen, kao što su ubijeni oni koje je on pobio?

8 S mjerom ćeš, kada potjera mladice, raspraviti s njim: on zadržava svoj žestoki vjetar u dan vjetra istočnoga.

9 Stoga će time biti očišćena opačina Jakovljeva; i sve je to plod toga da se ukloni njegov grijeh; kada on od svega kamenja žrtvenika učini da bude kao razdrobljeno krečno kamenje, lugovi i likovi neće opstati.

10 No utvrđeni grad bit će opustošen, i naselje napušteno i ostavljeno kao pustara: tele će ondje pasti, i ležat će ondje i žderati grane njegove.

11 Kada su mu grane osušene, lomi ih se; žene dolaze i njima oganj lože: jer je to narod bez razbora; stoga onaj koji ih je načinio neće imati smilovanja za njih, onaj koji ih je oblikovao neće im naklonost iskazati.

12 I bit će u taj dan da će GOSPODIN mlatiti od korita Rijeke do Potoka egipatskoga; i bit ćete skupljani jedan po jedan, djeco Izraelova.

13 U taj dan će zatrubiti velika trublja i doći će oni koji su gotovo propali u zemlji asirskoj, i izgnanici u zemlji egipatskoj, i klanjat će se GOSPODINU na svetoj gori u Jeruzalemu.

28

1 Jao vijencu ponosa, pijancima Efrajimovim, čija uzvišena krasota je uveli cvijet, koji su povrh plodnih dolina onih koji su svladani vinom!

2 Evo, Gospodin ima nekoga moćnoga i jakoga, nekoga tko će se kao olujna tuča i razorni vihor, kao povodanj silnih voda koje preplavljuju, rukom oboriti na zemlju.

3 Vijenac ponosa, pijanci Efrajimovi, bit će zgaženi pod nogama,

4 a uzvišena krasota, koja je povrh plodne doline, bit će uveli cvijet i kao plod koji naglo dozreli prije ljeta; kojega onaj tko ga traži, kada ga spazi, pojede čim mu se nađe u ruci.

5 U taj dan će GOSPODIN nad vojskama biti vijenac slave i kruna krasote ostatku svoga naroda,

6 i duh osude onome tko sjeda suditi, i snaga onima koji okreću boj k vratima.

7 Zabludjeli su i zbog vina, zastranili zbog jakoga pića; svećenik i prorok zabludjeli su zbog jakoga pića, proždrlo ih je vino, zastranili su zbog jakoga pića; zabludjeli su u viđenju, posrću u sudu.

8 Jer su svi stolovi puni bljuvotine i nečistoće, tako da nema čistoga mjesta.

9 Koga će takav učiti znanju? i koga će on dovesti do toga da razumije nauk? One koji su odučeni od mlijeka i odbijeni od prsâ.

10 Propis na propis, propis na propis, pravilo na pravilo, pravilo na pravilo, malo ovdje i malo ondje:

11 jer mucavim će usnama i drugim jezikom on govoriti ovome narodu,

12 kojemu reče: “To je počinak kojim umornome možete dati da počine, to je okrepa”, ali oni ne htjedoše slušati.

13 Ali riječ GOSPODINOVA bijaše im propis na propis, propis na propis, pravilo na pravilo, pravilo na pravilo, malo ovdje i malo ondje, da mogu ići i pasti natraške i razbiti se, i u zamku se zaplesti i uhvatiti.

14 Stoga čujte riječ GOSPODINOVU, vi preziratelji, vi koji vladate ovim narodom koji je u Jeruzalemu.

15 Budući da ste rekli: “Sklopili smo savez sa smrću i s paklom se sporazumjeli; kada bude prolazio bič koji preplavljuje, do nas neće doći: jer smo laži učinili svojim utočištem i pod neistinu se sakrili”;

16 stoga ovako veli Gospodin BOG: “Evo, postavljam na Sionu kamen temeljni, kamen prokušani, dragocjeni kamen ugaoni, temelj pouzdani: onaj tko vjeruje, neće nagliti.

17 I osudu ću pridodati pravilu i pravednost visku: i pomesti će tuča to utočište od laži, a vode otplaviti skrovište.

18 I bit će poništen vaš savez sa smrću i neće opstati vaš sporazum s paklom; kada bude prolazio bič koji preplavljuje, zgazit će vas.

19 Od trenutka kada krene, zahvatit će vas; jer će prolaziti jutro za jutrom, danju i noću; i bit će to mučenje samo da bi se shvatila poruka.”

20 Jer je prekratka postelja da bi se čovjek mogao na njoj opružiti, i pokrivač preuzak da bi se mogao u nj umotati.

21 Jer će GOSPODIN ustati kao na gori Perasimu, bit će gnjevan kao u dolini Gibeonu, kako bi izvršio svoj posao, svoj čudnovati posao, i izveo svoje djelo, svoje čudnovato djelo.

22 Stoga nemojte sada biti podsmjevači da ne budu pojačane vaše sveze, jer sam od Gospodina BOGA nad vojskama čuo da je određeno uništenje nad svom zemljom.

23 Prisluhnite, i čujte glas moj; poslušajte, i čujte moju besjedu.

24 Ore li orač sav dan kako bi sijao? Izorava li i razbija grude na svojoj zemlji?

25 Ne razbacuje li on, kada joj poravna površinu, naokolo slanutak i rasipa kumin, a na najvažnije mjesto baci pšenicu i, na njihovo mjesto, određeni ječam i raž?

26 Bog njegov ga upućuje na razboritost i poučava ga.

27 Jer se slanutak ne mlati mlatilicom, niti se kolskim kotačem okreće po kuminu, nego se slanutak mlati štapom, a kumin palicom.

28 Krušno žito je zgnječeno; jer on ga neće uvijek mlatiti, niti ga lomiti kotačem svojih kola ni gnječiti svojim konjanicima.

29 I to dolazi od GOSPODINA nad vojskama, koji je čudesan u savjetu i uzvišen u djelovanju.

29

1 Jao Arielu; Arielu, gradu u kojemu je prebivao David! Pribrojite godinu godini; neka kolju žrtve.

2 Ipak ću ja pritijesniti Ariela i bit će tegobe i tuge; i bit će mi on kao Ariel.

3 I utaborit ću se protiv tebe unaokolo i opsjednuti te bedemom, i podići ću utvrde protiv tebe.

4 I bit ćeš oboren i govorit ćeš sa zemlje, a govor tvoj iz prašine bit će prigušen; i bit će ti glas kao u prizivača duhova, iz zemlje, i besjeda će tvoja šapatom dopirati iz prašine.

5 Štoviše, mnoštvo tvojih tuđinaca bit će kao sitna prašina, i mnoštvo zastrašujućih bit će kao pljeva koja nestaje; jest, bit će to u trenutku, iznenada.

6 Pohodit će te GOSPODIN nad vojskama grmljavinom i potresom, i bukom velikom, olujom i vihorom, i plamenom proždrljiva ognja.

7 I mnoštvo svih naroda koji se bore protiv Ariela, to jest svi oni koji se bore protiv njega i njegovih utvrda, i koji ga pritišću, bit će kao san noćnoga viđenja.

8 Bit će kao kada gladan sanja, i gle, jede; ali probudi se, i duša mu je prazna; ili kao kada žedan sanja, i gle, pije; ali probudi se, i gle, iznemogao je, a duša mu je željna: tako će biti mnoštvu svih naroda koji se bore protiv gore Siona.

9 Zastanite i iščuđujte se, kličite i vičite: pijani su, ali ne od vina; posrću, ali ne od jakoga pića.

10 Jer GOSPODIN je izlio na vas duha dubokog sna i zatvorio vam je oči: proroke i glavare vaše; zastro je vidioce.

11 Viđenje svega došlo je k vama kao riječi zapečaćene knjige, koju predaju onome tko je učen, rekavši: “Čitaj to, molim te”, a on reče: “Ne mogu, jer je zapečaćena.”

12 I preda se knjigu onome tko nije učen, rekavši: “Čitaj to, molim te”, a on odvrati: “Ja nisam učen.”

13 Stoga Gospodin reče: “Budući da mi ovaj narod pristupa svojim ustima, i časti me svojim usnama, ali je udaljio svoje srce od mene, i njihov strah od mene naučava se putem ljudskih pravila,

14 stoga ću, evo, i dalje činiti nešto čudno u tome narodu, čudno i čudesno: jer će propasti mudrost njihovih mudraca i sakriti se razboritost njihovih umnika.”

15 Jao onima koji nastoje duboko sakriti svoj naum od GOSPODINA i djela su njihova u tami, i govore: “Tko nas vidi? i tko nas poznaje?”

16 Uistinu će se vaše izokretanje smatrati glinom lončarevom; jer hoće li djelo o onome tko ga je načinio reći: “Nije me on načinio”? Ili, hoće li nešto oblikovano za onoga tko ga je oblikovao reći: “On nema razbora”?

17 Neće li se uskoro Libanon pretvoriti u plodno polje, a plodno se polje šumom smatrati?

18 U taj dan gluhi će čuti riječi knjige, a oči slijepih iz tame će vidjeti i iz mraka.

19 I uvećat će krotki svoju radost u GOSPODINU i veseliti se ubogi među ljudima Svecu Izraelovu.

20 Jer strašni je dokrajčen i podsmjevač je uništen, i uklonjeni su svi oni koji iščekuju nepravdu;

21 oni koji čovjeka za riječ prijestupnikom proglašavaju, i postavljaju stupicu onome tko kori na vratima, i nizašto pravednika uklanjaju.

22 Stoga ovako u pogledu doma Jakovljeva govori GOSPODIN, koji je otkupio Abrahama: “Neće se odsad stidjeti Jakov niti će mu lice odsad blijedjeti.

23 Nego će, kada usred sebe vidi svoju djecu, djelo mojih ruku, svetiti moje ime, i svetiti Sveca Jakovljeva i bojati se Boga Izraelova.

24 I oni koji su bludjeli u duhu, doći će k razumu, i oni koji su mrmljali, nauk će naučiti.”

30

1 “Jao buntovnoj djeci”, govori GOSPODIN, “koja primaju savjet, ali ne od mene, i prekrivaju se pokrivalom, ali ne od moga duha, da dodaju grijeh grijehu;

2 koji silaze u Egipat, a da se nisu raspitali kod mojih usta, da se ojačaju snagom faraonovom i da se pouzdaju u sjenu Egipta!

3 Zbog toga će snaga faraonova biti vašom sramotom i pouzdanje u sjenu Egipta vašom pomutnjom.

4 Jer njegovi su knezovi bili u Soanu i njegovi su poslanici došli do Hanesa.

5 Svi se oni postidješe zbog naroda koji im ne može biti od koristi, ni od pomoći ni probitka, nego na sramotu i porugu.

6 Breme živine s Juga: u zemlju nevolje i tjeskobe, odakle dolazi mladi i stari lav, otrovnica i ognjena leteća zmija, nosit će oni svoje bogatstvo na plećima mladih magaraca, i svoje blago na grbama deva, ljudima od kojih neće imati koristi.

7 Jer uzalud će Egipćani pomagati, i bez smisla; zato zbog toga i vikah: “Snaga njihova je u tome da mirno sjede.”

8 “Sada idi, napiši pred njima na ploču, i zapiši u knjigu da to bude za vrijeme koje ima doći dovijeka,

9 da je ovo buntovan narod, lažljiva djeca, djeca koja ne žele slušati GOSPODINOV Zakon;

10 koja svojim vidiocima govore: ‘Ne proničite!’ i prorocima: ‘Ne prorokujte nam ono što je pravo, govorite ono što nam je ugodno, prorokujte prijevare.

11 Sklonite se s puta, skrenite sa staze, uklonite ispred nas Sveca Izraelova.’

12 Stoga ovako govori Svetac Izraelov: “Budući da prezirete ovu riječ i pouzdajete se u ugnjetavanje i izopačenost, i u tome ostajete,

13 ta će vam opačina biti kao pukotina spremna pasti, izbočina na visoku zidu, koja se u trenutku iznenada lomi.”

14 On će je polomiti kao što se na komadiće lomi lončarski sûd; neće štedjeti, tako da u onome što se rasprslo neće biti ni krhotine da se uzme žeravicu iz peći ili da se njome uzme vode iz jame.

15 Jer ovako govori Gospodin BOG, Svetac Izraelov: “U povratku i spokoju bit ćete spašeni, u smirenosti i pouzdanju bit će vam snaga; ali vi ne htjedoste,

16 nego rekoste: ‘Ne; jer pobjeći ćemo na konjima’; stoga ćete bježati; i: ‘Jahat ćemo na hitrima’; stoga će hitri biti oni koji će vas progoniti.

17 Tisuća će bježati na prijetnju jednoga; na prijetnju petorice ćete bježati: sve dok ne ostanete kao motka na vrhu gore i kao stijeg na brijegu.”

18 Stoga će GOSPODIN čekati, da vam se može smilovati, i stoga će on biti uzvišen, kako bi vam iskazao milosrđe: jer GOSPODIN je Bog pravde; blagoslovljeni su svi oni koji na njega čekaju.

19 Jer narod će prebivati na Sionu u Jeruzalemu. Ti više nećeš plakati: on će ti biti nadasve milostiv na glas tvoga vapaja; čim čuje, odvratit će ti.

20 I premda će ti Gospodin dati kruh tjeskobe i vodu nevolje, ipak tvoji učitelji neće više biti maknuti u neki zakutak, nego će oči tvoje vidjeti tvoje učitelje;

21 i uši će tvoje čuti riječ kako iza tebe govori: “To je put, njime hodite”, kada skrenete udesno i kada skrenete ulijevo.

22 I oskvrnut ćete pozlatu svojih rezanih srebrnih likova i ukras svojih lijevanih kipova od zlata; odbacit ćeš ih kao tkaninu od mjesečnog pranja; reći ćeš im: “Odlazi!”

23 Tada će on dati kišu tvome sjemenu, da njime zemlju zasiješ, i kruh od prinosa zemlje, i bit će on mastan i izdašan: u taj dan stoka će tvoja pasti na prostranim pašnjacima.

24 Volovi i mladi magarci koji obrađuju zemlju jesti će pročišćenu krmu ovijanu lopatom i vijačom.

25 I na svakoj visokoj gori i na svakom visokom brijegu bit će rijeke i potoci vode u dan velikoga pokolja kada padnu kule.

26 Svjetlost mjesečeva bit će kao svjetlost sunčeva, a svjetlost sunčeva bit će sedmerostruka, kao svjetlost od sedam dana, u dan kada GOSPODIN povije prijelom svome narodu i izliječi im ozljedu rane njihove.

27 Gle, ime GOSPODINOVO dolazi izdaleka, raspaljeno srdžbom njegovom, i breme je njegovo teško: usne njegove su pune gnjeva, a jezik mu je kao oganj koji proždire;

28 i dah njegov će, kao bujica koja preplavljuje, do grla doseći, da prorešeta narode sitom ispraznosti; i bit će uzda u čeljustima naroda, da ih zavede.

29 Pjesmu ćete imati, kao u noći kada se održava sveta svetkovina; i veselje u srcu, kao kada netko sa sviralom odlazi na Goru GOSPODINOVU, k Moćnome Izraelovu.

30 I učinit će GOSPODIN da se čuje njegov veličanstveni glas i s razjarenošću svoje srdžbe pokazat će gdje se spušta njegova mišica, i s plamenom ognja koji proždire, s rasapom, i olujom, i tučom.

31 Jer će glasom GOSPODINOVIM biti satrt Asirac, koji je udario palicom.

32 I na svakome mjestu kojim prođe palica, koju će GOSPODIN položiti na njega, bit će to s bubnjevima i harfama: u potresnim bojevima on će se time boriti.

33 Jer odavno je određen Tofet; jest, za kralja je pripravljen; on ga je načinio dubokim i prostranim: hrpa njegova je oganj i mnogo drva; dah GOSPODINOV će ga zapaliti kao potok sumporni.

31

1 Jao onima koji u Egipat po pomoć silaze i na konje se oslanjaju, i u kola se pouzdaju, jer ih je mnogo, i u konjanike, zato što su vrlo snažni, a ne gledaju na Sveca izraelova niti pak traže GOSPODINA!

2 No i on je mudar i navesti će zlo, i neće opozvati svoje riječi, nego će ustati protiv doma zločinačkoga i protiv pomoći onih koji čine opačinu.

3 Egipćani su ljudi, a ne Bog; konji njihovi su meso, a ne duh. Kada GOSPODIN ispruži svoju ruku, pasti će onaj koji pomaže i pasti će onaj kome se pomaže; svi će oni zajedno propasti.

4 Jer ovako mi reče GOSPODIN: “Kao što lav i mladi lav riče na svoj plijen, kada se mnoštvo pastira sazove protiv njega on se neće uplašiti njihova glasa niti se poniziti zbog graje njihove: tako će GOSPODIN nad vojskama sići da se bori za goru Sion, i za njezino brdo.

5 Kao što ptice lete, tako će GOSPODIN nad vojskama braniti Jeruzalem: branit će ga i izbaviti; i on će ga, prelazeći nad njim, sačuvati.”

6 Obratite se njemu od koga su se tako duboko odvratila djeca Izraelova.

7 “Jer u taj će dan svatko odbaciti svoje idole od srebra i idole od zlata, koje su vam vlastite ruke za grijeh načinile.

8 Tada će Asirac pasti od mača, ali ne od nekog moćnika; proždrijet će ga mač, ali ne nekog bijednika: nego od mača će on bježati i njegovi će mladići biti poraženi.

9 I prijeći će preko do svoje utvrde zbog straha i njegovi će se knezovi stijega bojati”, govori GOSPODIN čiji je oganj na Sionu i čija je peć u Jeruzalemu.

32

1 Evo, kralj će vladati u pravednosti i knezovi će vladati po pravdi.

2 Jedan će čovjek biti kao skrovište od vjetra i zaklon od oluje; kao rijeke vode na sasušenu mjestu, kao sjena velike stijene u zemlji iscrpljenoj.

3 Oči onih koji vide neće biti zamućene i uši onih koji čuju slušat će.

4 I srce brzopletih znanje će razumjeti i jezik mucavih spremno će govoriti razumljivo.

5 Pokvarenjaka se neće više nazivati plemenitim niti će se za lupeža govoriti da je dobrostiv.

6 Jer pokvarenjak će govoriti podlosti i srce će mu činiti opačinu, da provodi licemjerje i da govori zablude protiv GOSPODINA, da praznom učini dušu gladnome, i uskraćivat će piće žednome.

7 I sredstva u lupeža su zla: on smišlja zle naume kako bi siromaha uništio lažljivim riječima, čak i kada onaj koji je u potrebi govori pravo.

8 Ali plemeniti smišlja plemenite naume, i uz plemenite naume će stajati.

9 Ustajte, žene koje lagodno živite; čujte moj glas, vi kćeri nehajne, poslušajte govor moj.

10 Mnogo ćete dana i godina patiti, vi žene nehajne, jer će zakazati berba, neće biti sabiranja.

11 Drhtite, vi žene koje lagodno živite, patite, vi nehajnice: svucite se, obnažite se i opašite kostrijet oko svojih bokova.

12 Naricat će one za dojkama, za ljupkim poljima, za plodnim trsovima.

13 Po zemlji moga naroda trnje će nicati i stričci; jest, po svim kućama radosti u veselu gradu:

14 jer napuštene će biti palače; mnoštvo će gradsko biti ostavljeno; utvrde i kule bit će brlozi dovijeka, radost divljim magarcima, paša stadima,

15 sve dok se na nas ne izlije duh s visine, i pustara bude plodno polje, i plodno se polje smatra šumom.

16 Tada će pravica u pustari prebivati i pravednost ostati na plodnome polju.

17 Djelo pravednosti bit će mir, a ishod pravednosti spokoj i sigurnost dovijeka.

18 Moj će narod prebivati u mirnu prebivalištu, u sigurnim nastambama i tihim počivalištima,

19 kada padne tuča spustivši se na šumu; i ponižen će biti grad u nizini.

20 Blagoslovljeni su oni koji siju kraj svih voda, koji tamo šalju nogu vola i magarca.

33

1 Jao tebi koji pustošiš, a nisi bio opustošen, i postupaš izdajnički, a s tobom nisu izdajnički postupali! Kad ti prestaneš pustošiti, tebe će opustošiti, i kada ti prestaneš postupati izdajnički, s tobom će izdajnički postupati.

2 GOSPODINE, budi nam milostiv; na tebe smo čekali: budi im mišica svako jutro i naše spasenje u doba nevolje.

3 Na zvuk meteža narod je pobjegao; ti si ustao i narodi su se raspršili.

4 I bit će skupljen plijen tvoj kao što se nakupe gusjenice: na njih će on navaliti kao jato skakavaca.

5 GOSPODIN je uzvišen, jer on u visini prebiva: on je Sion ispunio pravdom i pravednošću.

6 Mudrost i znanje bit će postojanost tvojih razdoblja i snaga spasenja: strah GOSPODINOV je njegovo blago.

7 Gle, junaci njihovi vani će vikati, izaslanici mira gorko će plakati.

8 Ceste su opustjele, nestade putnika: on je raskinuo savez, prezreo je gradove, ni za koga ne mari.

9 Zemlja tuguje i sahne: Libanon je postiđen i posjećen, Šaron je kao pustara, a Bašan i Karmel otresaju svoje plodove.

10 “Sada ću ustati”, govori GOSPODIN, “sada ću biti uzvišen; sada ću sebe uzdignuti.

11 Začet ćete pljevu, rodit ćete slamu; dah vaš će vas kao oganj proždrijeti.

12 Narod će biti kao sažgano vapno; kao posječeno trnje bit će u ognju spaljeni.

13 “Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio; i vi koji ste blizu, priznajte moć moju.”

14 Grešnici na Sionu su prestrašeni, strah je spopao licemjere. Tko će među nama prebivati s ognjem koji proždire? Tko će među nama prebivati s ognjem vječnim?

15 Onaj tko hodi pravedno i pravo govori, onaj tko prezire dobit od tlačenja, onaj tko otresa svoje ruke da ne primi mito, onaj tko zatiskuje svoje uši da ne sluša o krvi i zatvara svoje oči da ne gleda zlo,

16 on će prebivati u visini; njegov obrambeni položaj bit će utvrde od stijena: kruha će mu se dati, vode će mu biti zajamčene.

17 Tvoje će oči gledati kralja u njegovoj krasoti: gledat će zemlju koja je vrlo daleko.

18 Tvoje će srce u strahu misliti: “Gdje je pisar? Gdje je onaj koji je primao? Gdje je onaj koji je kule brojio?”

19 Nećeš vidjeti divljega naroda, naroda neshvatljiva govora koji ti ne možeš pojmiti, mucava jezika koji ti ne možeš razumjeti.

20 Pogledaj na Sion, grad naših svetkovina: oči će ti gledati Jeruzalem, mirno prebivalište, šator koji se neće rušiti, nijedna od motkâ njegovih nikada neće biti maknuta nit’ će mu se ijedno od užeta pokidati.

21 Ondje će nam veličanstveni GOSPODIN biti mjesto širokih rijeka i rukavaca; onuda neće prolaziti galija s veslima niti će ploviti raskošna lađa.

22 Jer GOSPODIN je naš sudac, GOSPODIN je naš zakonodavac, GOSPODIN je naš kralj; on će nas spasiti.

23 Brodska užad je popustila; oni ne mogu dobro učvrstiti svoj jarbol, ne mogu razviti jedro: tada se dijeli plijen od velike pljačke; hromi plijen grabe.

24 I neće stanovnik reći: “Bolestan sam.” Narodu koji ondje prebiva opačina će njegova biti oproštena.

34

1 Pristupite, narodi, da čujete; i poslušajte, narode: neka čuje zemlja i sve što je na njoj, svijet i sve ono što od njega dolazi.

2 Jer srdžba GOSPODINOVA je na svim narodima i bijes njegov na svim njihovim vojskama: potpuno ih je zatro, predao ih je pokolju.

3 Njihovi pobijeni bit će izbačeni, smrad će se dizati iz njihovih trupala i gore će biti raskvašene od krvi njihove.

4 Sva će se vojska nebeska rasplinuti i nebesa će se kao svitak saviti: sva će njihova vojska popadati kao što list otpada s loze i kao što pada plod sa smokve.

5 Jer će mač moj biti okupan u nebu: gle, spustit će se na Idumeju, i na narod moga prokletstva, na osudu.

6 Mač GOSPODINOV krvlju je nasićen, zamašćen je pretilinom i krvlju janjadi i jaradi, salom ovnujskih bubrega: jer GOSPODIN ima žrtvu u Bosri i veliko klanje u zemlji idumejskoj.

7 I jednorozi će sići s njima, i junci s bikovima; i bit će im zemlja natopljena krvlju i prašina njihova zamašćena pretilinom.

8 Jer je to dan GOSPODINOVE odmazde i godina naplate za prijepor sionski.

9 I bit će potoci njegovi pretvoreni u smolu, i prašina njegova u sumpor, i zemlja će mu postati gorućom smolom.

10 Neće se gasiti noću ni danju; dim njezin dizat će se dovijeka: od naraštaja do naraštaja pusta će ležati; nitko neće njome prolaziti u vijeke vjekova.

11 Zaposjest će je kormoran i bukač; i sova i gavran će u njoj prebivati: on će nad njom rastegnuti uže pomutnje i kamenje praznine.

12 Pozivat će svoje plemenitaše na kraljevanje, ali ondje neće biti nikoga; i svi će njezini knezovi biti ništa.

13 I trnje će izrasti u njezinim palačama, koprive i stričci u njezinim utvrdama; i bit će prebivalište zmajevima i dvor sovama.

14 Divlje pustinjske zvijeri sretat će se s divljim zvijerima s otoka, i satir će zazivati svoga druga; i vrištava sova će ondje odmarati i nalaziti si mjesto počinka.

15 Ondje će se gnijezditi golema sova, i leći i valiti se, i sabirati se pod sjenom njezinom: ondje će se okupljati i strvinari, svaki sa svojim parom.

16 Istražujte u knjizi GOSPODINOVOJ i čitajte; nijedno od toga neće izostati, ni jednome neće nedostajati njegov par: jer moja su usta zapovjedila i duh ih je njegov okupio.

17 I bacio je on ždrijeb za njih, i njegova im je ruka užetom to dodijelila: dovijeka će oni to posjedovati, od naraštaja do naraštaja ondje će prebivati.

35

1 Radosna će zbog njih biti pustara i mjesto samotno; i radovat će se pustinja i cvjetati kao ruža.

2 Bujno će cvjetati i radovati se s veseljem i pjesmom: bit će joj dana slava Libanona, veličanstvo Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu GOSPODINOVU i veličanstvo Boga našega.

3 Ojačajte slabe ruke i učvrstite nemoćna koljena.

4 Recite onima koji su plaha srca: “Jaki budite, ne bojte se: evo, Bog vaš doći će s odmazdom, sâm Bog s naplatom; on će doći i spasiti vas.”

5 Tada će biti otvorene oči slijepima i otčepljene uši gluhima.

6 Tada će hromak poskakivati kao jelen, i jezik nijemoga će pjevati: jer će u pustari vode izbiti i u pustinji potoci.

7 Sažgano tlo postat će jezero i žedna zemlja izvori vode: u nastambama zmajeva, gdje svaki leži, bit će trava s trskom i rogozima.

8 I bit će ondje povišena cesta, i put, i zvat će se Put svetosti; nečisti neće njime prolaziti, nego će biti za njih: putnici, premda bezumni, neće na njemu zabludjeti.

9 Neće ondje biti lava i neće njime kročiti niti će se ondje naći ikakva grabežljiva zvijer; nego će onuda hoditi otkupljenici:

10 otkupljenici će se GOSPODINOVI vraćati, i dolaziti na Sion s pjesmama i vječnom radošću na svojim glavama: oni će zadobiti radost i veselje, a bol i uzdisanje će pobjeći.

36

1 U četrnaestoj godini kralja Hezekije uzađe asirski kralj Sanherib protiv svih utvrđenih judejskih gradova i zauze ih.

2 I posla asirski kralj iz Lakiša u Jeruzalem kralju Hezekiji Rabšaka s golemom vojskom. I stade on kod odvoda Gornjega jezera na cesti Valjareva polja.

3 Tada iziđoše k njemu Elijakim, sin Hilkijin, koji bijaše nad dvorom, i pisar Šebna, i Asafov sin Joah, bilježnik.

4 I reče im Rabšak: “Recite sada Hezekiji: ‘Ovako veli veliki kralj, kralj Asirije: Kakvo je to pouzdanje u koje se pouzdaješ?

5 Ti kažeš (no to su samo isprazne riječi): Imam savjeta i snage za rat. No u koga se to pouzdaješ da se buniš protiv mene?

6 Gle, oslanjaš se na štap od te stučene trske, na Egipat, koja će se, ako se tko na nju osloni, zabiti u ruku i probosti je: takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.’

7 Ali ako mi kažeš: Mi se pouzdajemo u GOSPODINA, Boga našega; nije li on taj čije je uzvišice i čije je žrtvenike Hezekija uklonio te rekao Judi i Jeruzalemu: ‘Klanjajte se pred ovim žrtvenikom’?

8 Stoga te sada molim, daj jamstva mome gospodaru, asirskome kralju, i dat ću ti dvije tisuće konja ako ti, sa svoje strane, možeš postaviti jahače na njih.

9 Kako ćeš onda odvratiti lice jednog jedinog zapovjednika među najmanjim slugama moga gospodara i pouzdati se u Egipat u pogledu kolâ i jahačâ?

10 I zar sam ja bez GOSPODINA uzašao protiv ove zemlje da je razorim? GOSPODIN mi je rekao: ‘Uzađi protiv te zemlje i uništi je.’ ”

11 Tada Elijakim i Šebna i Joah rekoše Rabšaku: “Govori, molim te, svojim slugama sirijskim jezikom, jer ga razumijemo; nemoj s nama govoriti židovskim jezikom u uši naroda koji je na zidinama.”

12 Ali Rabšak odvrati: “Zar me moj gospodar poslao da ove riječi govorim tvome gospodaru i tebi? Nije li me poslao k ovim ljudima koji sjede na zidinama te zajedno s vama jedu vlastiti izmet i piju vlastitu mokraću?”

13 Tada Rabšak ustade i jakim glasom povika na židovskom jeziku govoreći: “Čujte riječ velikoga kralja, kralja Asirije!

14 Ovako govori kralj: ‘Neka vas Hezekija ne zavarava, jer vas neće moći izbaviti.

15 Nemojte dopustiti ni da vas Hezekija navodi da se pouzdajete u GOSPODINA govoreći: ‘GOSPODIN će nas sigurno izbaviti; ovaj grad neće biti predan u ruku asirskoga kralja.’

16 Nemojte slušati Hezekiju; jer ovako veli kralj asirski: ‘Darom sklopite sporazum sa mnom i iziđite k meni; i jedite svaki od svoje loze i svaki od svoje smokve, i pijte svaki vode iz vlastita zdenca

17 dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša zemlja, u zemlju žita i vina, u zemlju kruha i vinogradâ.

18 Čuvajte se da vas Hezekija ne uvjeri govoreći: ‘GOSPODIN će nas izbaviti.’ Je li ikoji od bogova ostalih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke asirskoga kralja?

19 Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarvajima? Jesu li oni izbavili Samariju iz moje ruke?

20 Koji su to između svih bogova tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi GOSPODIN izbavio Jeruzalem iz moje ruke?”

21 No oni šutješe i ne odgovoriše mu ni riječi, jer kraljeva zapovijed bijaše: “Ne odgovaraj mu.”

22 Tada Elijakim, sin Hilkijin, koji bijaše nad dvorom, i pisar Šebna, i Joah, sin bilježnika Asafa, dođoše k Hezekiji razderanih halja i preniješe mu Rabšakove riječi.

37

1 Kada je to čuo kralj Hezekija, razdera on svoju odjeću, stavi na sebe kostrijet i ode u Dom GOSPODINOV.

2 I posla on Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i pisara Šebnu, i svećeničke starješine, pokrivene kostrijeću, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.

3 I rekoše mu oni: “Ovako veli Hezekija: ‘Ovo je dan tjeskobe, i ukora, i hule; jer su djeca prispjela do rođenja, a nema snage da ih se rodi.

4 Može biti da će GOSPODIN, Bog tvoj, čuti riječi Rabšaka, koga je kralj asirski, njegov gospodar, poslao da pogrđuje živoga Boga, pa će ih GOSPODIN, Bog tvoj, ukoriti za riječi koje je čuo. Ti, stoga, podigni svoju molitvu za ostatak koji je preostao.”

5 Tako sluge kralja Hezekije dođoše k Izaiji.

6 I reče im Izaija: “Ovako recite svome gospodaru: ‘Ovako govori GOSPODIN: Nemoj se bojati riječi koje si čuo, kojima su me hulile sluge asirskoga kralja.

7 Evo, poslat ću na njega udar, i čut će vijesti i vratiti se u svoju zemlju; i učinit ću da padne od mača u vlastitoj zemlji.’ ”

8 Tako se Rabšak vrati i nađe asirskoga kralja gdje ratuje protiv Libne: jer bijaše čuo da je on otišao iz Lakiša.

9 I čû on glas o etiopskome kralju Tirhaku: “Došao je ratovati protiv tebe”. I, čuvši to, posla on glasnike Hezekiji, rekavši:

10 “Ovako ćete reći judejskome kralju Hezekiji: Neka te ne vara tvoj Bog, u kojega se uzdaš govoreći: ‘Jeruzalem neće biti izručen u ruku asirskoga kralja.’

11 Evo, čuo si što su kraljevi Asirije učinili svim zemljama, potpuno ih uništivši: zar ćeš se ti izbaviti?

12 Jesu li bogovi tih naroda izbavili one koje su moji oci zatrli: Gozan, i Haran, i Resef, i djecu Edena koja bijahu u Telasaru?

13 Gdje je kralj Hamata, i kralj Arpada, i kralj grada Sefarvajima, Hene, i Ive?

14 I primi Hezekija pismo iz ruku glasnikâ i pročita ga; i uzađe Hezekija u Dom GOSPODINOV i razmota ga pred GOSPODINOM.

15 I pomoli se Hezekija GOSPODINU i reče:

16 “GOSPODINE nad vojskama, Bože Izraelov, koji prebivaš među kerubima, ti si Bog, ti jedini, svih kraljevstava na zemlji: ti si načinio nebo i zemlju.

17 Prigni svoje uho, GOSPODINE, i poslušaj; otvori svoje oči, GOSPODINE, i pogledaj: čuj sve riječi Sanheriba, koji je poslao da se pogrđuje živoga Boga.

18 Istina je, GOSPODINE, asirski kraljevi su opustošili sve te narode i njihove zemlje;

19 i pobacali su njihove bogove u oganj: jer oni nisu bili bogovi, nego djelo ljudskih ruku, drvo i kamen; zbog toga su ih i uništili.

20 Stoga te sada zaklinjem, GOSPODINE, Bože naš, spasi nas iz njegove ruke, da sva kraljevstva zemlje spoznaju da si ti GOSPODIN, i to ti jedini.”

21 Tada Izaija, sin Amosov, poruči Hezekiji, rekavši: “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Budući da si me molio protiv Sanheriba, kralja Asirije,

22 ovo je riječ koju je GOSPODIN izrekao u pogledu njega: Prezrela te djevica, Kći sionska, i ismijala te; Kći jeruzalemska glavom je svojom na tebe mahala.

23 Koga si pogrđivao i hulio? Protiv koga si dizao svoj glas i visoko svoje oči dizao? Protiv Sveca Izraelova.

24 Po svojim glasnicima si pogrđivao Gospodina, i rekao: ‘S mnoštvom svojih kola uzašao sam na visine gorske, na padine Libanona, i posjeći ću njegove visoke cedre i birane jele njegove, i doći ću na vrhunac njegove međe i u šumu njegova Karmela.

25 Kopao sam i pio vodu, i stopalom svoje noge isušio sam sve rijeke opsjednutih mjesta.

26 Nisi li odavno čuo kako sam ja to učinio, i od drevnih vremena da sam ja to uobličio? Sada sam doveo do toga da ti satireš utvrđene gradove u gomile ruševina.

27 Zbog toga su njihovi stanovnici bili bespomoćni, zastrašeni i smeteni; bili su kao trava poljska, i kao zelenilo, i kao trava na krovovima kuća, i kao žito opaljeno prije negoli je uzraslo.

28 Ali znam ja gdje prebivaš, i tvoj izlazak i tvoj ulazak, i tvoj bijes protiv mene.

29 Zato što je tvoj bijes protiv mene, i tvoja bučna graja, uzašao do mojih ušiju, stavit ću svoju kuku u tvoj nos, i svoje uzde u tvoje usne, i vratit ću te natrag putem kojim si došao.

30 A ovo će ti biti znak: Ove ćete godine jesti ono što samo izraste, iduće godine ono što od toga nikne, a treće godine sijte i žanjite, i sadite vinograde, i jedite plodove od toga.

31 I ostatak doma Judina, koji je utekao, ponovno će uhvatiti korijen u dubinu i donositi plod u visinu.

32 Jer iz Jeruzalema će izići ostatak, i s gore Sion oni koji umaknu: to će učiniti revnost GOSPODINA nad vojskama.”

33 Stoga ovako govori GOSPODIN za kralja asirskoga: “Neće on doći u ovaj grad niti će tu strijelu odapeti, neće doći preda nj sa štitovima niti protiv njega nasip nasuti.

34 Putem kojim je došao, natrag će se vratiti; i neće ući u ovaj grad”, govori GOSPODIN.

35 “Jer ja ću braniti ovaj grad da ga spasim zbog sebe i zbog moga sluge Davida.”

36 Tada iziđe anđeo GOSPODINOV i pobije u asirskome taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi: kada oni ustadoše rano ujutro, gle, sve sama mrtva tjelesa.

37 Tako asirski kralj Sanherib odstupi, ode te se vrati natrag, i zadrža se u Ninivi.

38 A kada se klanjao u domu svoga boga Nisroka, ubiše ga mačem njegovi sinovi Adramelek i Sareser pa pobjegoše u zemlju Armeniju. I zavlada namjesto njega njegov sin Esar-Hadon.

38

1 U one dane Hezekija bijaše nasmrt bolestan. I dođe k njemu prorok Izaija, sin Amosov, i reče mu: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Uredi svoj dom, jer ćeš umrijeti, i nećeš preživjeti.’ ”

2 Tada He
zekija okrenu svoje lice k zidu, i pomoli se GOSPODINU

3 govoreći: “Zaklinjem te, GOSPODINE, spomeni se sada kako sam hodio pred tobom u istini i besprijekorna srca, i učinio ono što je dobro u tvojim očima.” I zaplaka Hezekija gorko.

4 Tada dođe Izaiji riječ GOSPODINOVA govoreći:

5 “Idi i reci Hezekiji: Ovako veli GOSPODIN, Bog tvog oca Davida: ‘Čuo sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze: evo, dodat ću tvojim danima petnaest godina.

6 I izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruke asirskoga kralja; i branit ću ovaj grad.’

7 Ovo će ti biti znak od GOSPODINA, da će GOSPODIN učiniti to što je rekao:

8 evo, sjenu koja je po stupnjevima sišla na Ahazovu sunčanu satu vratit ću natrag za deset stupnjeva.’ ” Tako se sunce vrati deset stupnjeva po kojima već bijaše sišlo.

9 Zapis Hezekije, judejskoga kralja, kada se bio razbolio i oporavio od svoje bolesti:

10 “Rekoh kada su mi se dani prekidali: ‘Otići ću do vrata groba: uskraćen mi je ostatak mojih godina.’

11 Rekoh: ‘Neću vidjeti GOSPODINA, to jest GOSPODINA u zemlji živih: više neću gledati čovjeka sa stanovnicima svijeta.

12 Moje doba je prošlo, i uklonjeno je od mene kao šator pastirski; svoj život sam kao tkalac prekinuo: on će me zatrti pogibeljnom bolešću; od dana do noći ti ćeš me dokrajčiti.

13 Do jutra sam promišljao da će on kao lav kosti moje smrskati: od dana do noći ti ćeš me dokrajčiti.

14 Kao ždral ili kao lastavica, tako sam klepetao, kao golub sam jadikovao; oči su mi klonule od gledanja u vis: o, GOSPODINE, potišten sam; zauzmi se za me.

15 Što da kažem? On mi je o tome i govorio i sâm je to učinio: ja ću ići polako svih svojih godina u gorčini svoje duše.

16 Gospodine, po tome ljudi žive i u svemu tome je život moga duha: tako ćeš me ti ozdraviti i učiniti da živim.

17 Evo, za mir imam veliku gorčinu; ali ti si moju dušu, iz ljubavi prema njoj, iz jame propasti izbavio, jer si sve moje grijehe za svoja leđa zabacio.

18 Jer grob te ne može hvaliti niti te smrt može slaviti: oni koji silaze u jamu ne mogu se nadati tvojoj istini.

19 Živi, živi će te slaviti, kao što to ja činim ovaj dan: otac će djeci obznanjivati tvoju istinu.

20 GOSPODIN je bio spreman spasiti me; stoga ćemo sve dane svoga života uz žičana glazbala pjevati moje pjesme u Domu GOSPODINOVU.”

21 Jer Izaija je bio rekao: “Neka uzmu grudu smokava i polože to kao oblog na čir, i on će se oporaviti.”

22 Hezekija je, također, bio rekao: “Što je znak da ću uzaći u Dom GOSPODINOV?”

39

1 U to doba Berodak-Baladan, sin Baladanov, kralj Babilona, posla pisma i dar Hezekiji; jer bijaše čuo da je Hezekija bio bolestan pa se oporavio.

2 Hezekija im se obradova, i pokaza im zgradu sa svojim dragocjenostima, srebro i zlato, i mirodije i dragocjenu pomast, i svu svoju oružanu, i sve što se našlo u njegovim riznicama: ne bijaše ničega u njegovu domu, ni na svemu njegovu gospodarstvu, što im Hezekija nije pokazao.

3 Tada prorok Izaija dođe kralju Hezekiji i reče mu: “Što su rekli ti ljudi? i odakle su došli k tebi?” A Hezekija reče: “Došli su k meni iz daleke zemlje, čak iz Babilona.”

4 Tada on reče: “Što su vidjeli u tvojoj kući?” I odgovori Hezekija: “Vidjeli su sve što je u mojoj kući: nema ničega među mojim blagom što im nisam pokazao.”

5 Tada Izaija reče Hezekiji: “Čuj riječ GOSPODINA nad vojskama:

6 ‘Evo, dolaze dani kada će sve što je u tvojoj kući, i to što su tvoji oci do današnjega dana nakupili, biti odneseno u Babilon: ništa neće ostati’, govori GOSPODIN.

7 A od tvojih sinova koji će poteći od tebe, koji će ti se roditi, neke će odvesti; i bit će eunusi u palači babilonskoga kralja.”

8 Tada Hezekija reče Izaiji: “Dobra je riječ GOSPODINOVA koju si rekao.” I još reče: “Jer će za mojih dana biti mir i istina.”

40

1 “Tješite, tješite narod moj”, govori vaš Bog.

2 “Govorite utješno Jeruzalemu, i vičite mu da mu je ratovanje dovršeno, da mu je nepravednost oproštena: jer je od GOSPODINOVE ruke primio dvostruko za sve svoje grijehe.”

3 Glas onoga koji viče u pustari: “Pripravite put GOSPODINOV, poravnite u pustinji put Bogu našemu.

4 Svaka dolina neka se povisi, i neka se snizi svaka gora i brežuljak: ono što je iskrivljeno neka se poravna, a neravna mjesta izglade.

5 I otkrit će se slava GOSPODINOVA, i svako tijelo zajedno će to vidjeti, jer su to rekla usta GOSPODINOVA.”

6 Glas reče: “Viči.” I reče on: “Što da vičem?” – “Svako je tijelo trava, i sva ljupkost njegova je kao cvijet poljski:

7 sahne trava, vene cvijet, jer je duh GOSPODINOV na nj puhnuo. Zaista je narod trava.

8 Sahne trava, vene cvijet, ali će riječ Boga našega stajati zauvijek.

9 O, Sione, koji donosiš dobre vijesti, na goru se visoku uspni; o, Jeruzaleme, ti koji donosiš dobre vijesti, snažno glas svoj podigni. Podigni ga, nemoj se bojati; reci gradovima judejskim: “Evo Boga vašega!”

10 Gle, Gospodin BOG će doći sa snažnom rukom, i njegova će mišica za nj vladati: evo, s njim je njegova naplata i pred njim djelo njegovo.

11 On će kao pastir pasti stado svoje: mišicom svojom će okupiti jaganjce i u naručju ih svome nositi; i nježno će voditi one koje doje mlade.

12 Tko je u svojoj šaci vode izmjerio, i pedljem premjerio nebo, i u mjericu skupio prah zemaljski, i vagom izvagao planine i brda tezuljom?

13 Tko je upravljao Duhom GOSPODINOVIM ili mu je bio savjetnik i poučavao ga?

14 S kime se on savjetovao i tko ga je poučavao i učio načinu prosudbe, i naučio ga znanju i pokazao mu put razboritosti?

15 Gle, narodi su kao kap iz vjedra, i vrijede kao malo praška na tezulji: gle, on diže otoke kao kakvu malenkost.

16 Libanon nije dostatan da se zapali, ni zvijeri njegove za žrtvu paljenicu.

17 Svi narodi pred njim su kao ništa; smatra ih manjim ni od čega i isprazošću.

18 Kome ćete Boga prispodobiti? ili s kojim ćete ga likom usporediti?

19 Obrtnik lijeva rezani lik, a zlatar ga zlatom oblaže i lijeva srebrne lance.

20 Onaj tko je toliko osiromašio da nema za prinos bira drvo koje neće istrunuti; traži si vješta obrtnika da mu izradi rezani lik, koji se neće micati.

21 Zar niste saznali? Zar niste čuli? Nije li vam od početka rečeno? Niste li od utemeljenja zemlje shvatili?

22 On je taj koji sjedi nad krugom zemaljskim, čiji su stanovnici kao skakavci; koji razvlači nebesa kao zastor, i razastire ih kao šator da u njemu prebiva.

23 On knezove ni u što obraća; on suce zemaljske čini ništavnim.

24 Jest, oni neće biti zasađeni; jest, oni neće biti zasijani; jest, stabljika njihova neće se u zemlji ukorijeniti: on će na njih puhnuti i oni će usahnuti, i vihor će ih kao pljevu odnijeti.

25 “S kime ćete me onda prispodobiti ili kome ću biti jednak?” govori Sveti.

26 Podignite uvis oči svoje i gledajte tko je to stvorio, tko na broj vojsku njihovu izvodi: veličinom svoje moći on ih sve zove po imenima, jer je jak u snazi; ni jedan ne izostaje.

27 Zašto ti kažeš, Jakove, i govoriš, Izraele: “Moj put skriven je GOSPODINU, i moj je sud promaknuo Bogu mojemu”?

28 Zar nisi saznao? Zar nisi čuo da se vječni Bog, GOSPODIN, Stvoritelj krajeva zemaljskih, ne umara niti se iscrpljuje? Neistraživ je razum njegov.

29 On daje jakost iznemoglome i nemoćnima snagu uvećava.

30 I mladež će klonuti i umoriti se, i mladići će sasvim popadati,

31 ali oni koji čekaju na GOSPODINA obnovit će svoju snagu: dizat će se krilima uvis kao orlovi, trčat će i neće se umoriti, i hodat će i neće klonuti.

41

1 “Umuknite preda mnom, otoci, i neka narod snagu svoju obnovi: neka pristupe i neka onda govore; zajedno k sudu pristupimo.

2 Tko je podigao pravednika s Istoka, k svojoj ga nozi pozvao, izručio mu narode i dao mu da vlada nad kraljevima? Predao ih je kao prah njegovu maču i kao raspršenu pljevu njegovu luku.

3 Gonio ih je i spokojno prošao, i to putem kojim nije svojom nogom hodio.

4 Tko je to izveo i učinio, tko poziva naraštaje od početka? Ja, GOSPODIN, prvi, i s posljednjima; Ja jesam.”

5 Otoci to vidješe i prestrašiše se; krajevi zemaljski bijahu uplašeni, približiše se i dođoše.

6 Svaki od njih pomagao je svome bližnjemu i svaki je svome bratu govorio: “Budi hrabar.”

7 Tako je tesar hrabrio zlatara, onaj koji gladi čekićem onoga koji kuje na nakovnju, rekavši: “Spremno je za spajanje”, i učvršćivao je to čavlima da se ne bi micalo.

8 “Ali ti si, Izraele, sluga moj, Jakove koga sam izabrao, sjeme moga prijatelja Abrahama.

9 Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah te od njezinih glavešina i rekoh ti: Ti si sluga moj; ja sam te izabrao i nisam te odbacio.

10 “Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne budi obeshrabren, jer ja sam Bog tvoj: ja ću te ojačati; jest, ja ću ti pomoći; jest, ja ću te poduprijeti desnicom svoje pravednosti.

11 Gle, bit će postiđeni i smeteni svi koji su na tebe bjesnjeli: oni će biti kao ništa; i propast će oni koji su se s tobom svađali.

12 Tražit ćeš ih i nećeš ih naći, i to one koji su se s tobom borili: oni koji protiv tebe ratuju bit će kao ništa, i kao ništavilo.

13 Jer ću ja, GOSPODIN, Bog tvoj, držati tvoju desnicu govoreći ti: ‘Ne boj se, ja ću ti pomoći.’

14 Ne boj se, ti crviću Jakove, i vi Izraelci, ja ću ti pomoći’, govori tvoj GOSPODIN i otkupitelj, Svetac Izraelov.

15 Gle, učinit ću te novim oštrim mlatilom sa zupcima: mlatit ćeš brda i mrviti ih, i bregove ćeš u pljevu pretvarati.

16 Vijat ćeš ih i vjetar će ih odnijeti i vihor ih raspršiti, a ti ćeš se radovati u GOSPODINU i likovati u Svecu Izraelovu.

17 Kada ubogi i potrebiti vodu traže, a nje nema, i jezik im se osuši od žeđi, ja, GOSPODIN, njih ću uslišati, ja, Bog Izraelov, neću ih ostaviti.

18 Ja ću otvoriti rijeke na uzvisinama i izvore posred dolina: ja ću pustaru u jezero pretvoriti i suhu zemlju u izvore voda.

19 U pustari ću zasaditi cedar, bagrem, i mirtu, i maslinu; u pustinji ću postaviti jelu i bor zajedno sa šimširom:

20 da uvide, i znaju, i promisle, i zajedno shvate da je to učinila ruka GOSPODINOVA i da je to stvorio Svetac Izraelov.

21 “Izložite svoj spor”, govori GOSPODIN; “iznesite svoje jake razloge,” govori Kralj Jakovljev.

22 “Neka ih iznesu i pokažu nam što će se zbiti: neka pokažu ono što je bilo prije, što oni jesu, da o njima promislimo i spoznamo njihov svršetak; ili da nam objave ono što će doći.

23 Pokažite što će doći poslije, da možemo znati da ste vi bogovi: jest, učinite dobro ili zlo da se smetemo i zajedno to gledamo.

24 Gle, vi ste ni za što i vaše je djelo ništavno: odvratan je onaj tko vas izabere.

25 Podigao sam jednoga sa sjevera i on će doći: od izlaska sunčeva moje će ime zazvati i doći će na knezove kao na blato, i kao što lončar glinu gazi.

26 Tko je od početka objavio da biste znali? i unaprijed najavio, da bismo mogli reći: ‘Pravedan je’? Jest, nema nikoga tko bi pokazao, jest, nikoga tko bi objavio, jest, nema nikoga tko bi riječi vaše slušao.

27 Prvi će reći Sionu: ‘Gle, evo ih’; i dat ću Jeruzalemu onoga tko donosi dobre vijesti.

28 Jer pogledah, i ne bijaše čovjeka među njima, i ne bijaše savjetnika koji bi, kada sam ih za njih pitao, mogao riječ odgovoriti.

29 Evo, svi su oni isprazni; djela su im ništavna: vjetar i pomutnja su njihovi lijevani likovi.”

42

1 “Evo sluge mojega, koga podupirem, moga izabranika, u kome duša moja uživa. Na njega sam duha svoga stavio: on će donijeti sud poganima.

2 On neće vikati, ni glas svoj dizati, ni dati da ga se čuje na ulici.

3 Zgnječenu trsku on neće slomiti i stijenj koji tinja neće ugasiti: on će sud donijeti u istini.

4 On se neće umoriti ni obeshrabriti sve dok sud na zemlji ne uspostavi: otoci će čekati na njegov zakon.”

5 Ovako govori Bog, GOSPODIN, on koji je stvorio nebesa i razapeo ih, on koji je rasprostro zemlju i ono što iz nje dolazi, on koji daje dah ljudima na njoj i duha onima koji po njoj hode:

6 “Ja, GOSPODIN, pozvah te u pravednosti, i držat ću ti ruku, i čuvati te, i dati te za savez narodu, za svjetlo poganima:

7 da otvoriš slijepe oči, da izvedeš sužnje iz tamnice i iz zatvora one koji sjede u tami.

8 Ja sam GOSPODIN, to mi je ime: svoju slavu neću dati drugome, ni svoju hvalu klesanim likovima.

9 Evo, ono prijašnje se zbilo i nove događaje objavljujem: govorim vam o njima prije negoli izbiju.”

10 Pjevajte GOSPODINU pjesmu novu i hvalu njegovu s kraja zemlje, vi koji silazite na more, i sve što je u njemu, otoci i stanovnici njihovi.

11 Neka pustara i gradovi njezini glas svoj podignu, sela koja nastava Kedar: neka pjevaju stanovnici stijene, neka kliču s gorskih vrhova.

12 Neka daju slavu GOSPODINU i objave hvalu njegovu na otocima.

13 GOSPODIN će kao junak istupiti, on će kao ratnik revnost raspiriti: klicat će, jest, rikati; svoje će neprijatelje nadvladati.

14 “Dugo sam se suzdržavao, šutio sam i obuzdavao se, a sada ću vikati kao žena u porođajnim bolima; smjesta ću uništiti i proždrijeti.

15 Opustošit ću gore i bregove i osušiti sve bilje njihovo, rijeke ću učiniti otocima i jezera ću isušiti.

16 I dovest ću slijepe putem koji oni nisu poznavali; vodit ću ih putovima koje nisu upoznali: tamu pred njima svjetlošću ću učiniti i ono iskrivljeno ravnim. To ću im učiniti, i neću ih ostaviti.

17 Tada će biti odbijeni i silno postiđeni oni koji se uzdaju u klesane likove, koji lijevanim likovima govore: ‘Vi ste naši bogovi.’

18 “Čujte, vi gluhi, i pogledajte, vi slijepi, da vidite.

19 Tko je slijep ako ne moj sluga? ili gluh kao moj glasnik kojega šaljem? Tko je slijep kao on koji je savršen, i slijep kao GOSPODINOV sluga?”

20 Mnogo toga si vidio, ali se ne pridržavaš; otvorene su uši, ali on ne čuje.

21 GOSPODIN je nadasve zadovoljan zbog njegove pravednosti; on će uzveličati Zakon i učiniti ga dostojnim poštovanja.

22 No to je narod opljačkan i oplijenjen; svi su oni zarobljeni po rupama, posakrivani po zatvorima: lovina su, i nitko ih ne izbavlja, plijen, i nitko ne veli: “Vrati natrag.”

23 Tko će od vas k tome uho prikloniti? Tko će poslušati da čuje o vremenu koje ima doći?

24 Tko je izručio Jakova da ga se plijeni, i Izraela pljačkašima? Nije li GOSPODIN, on protiv koga smo sagriješili? Jer nisu htjeli hoditi njegovim putovima, niti su bili poslušni njegovu Zakonu.

25 Zbog toga je on izlio na njega jarost svoje srdžbe i žestinu boja: zapalio ga je unaokolo, ali on to nije shvatio, spalilo ga je, ali on nije to k srcu uzeo.

43

1Ali sada ovako govori GOSPODIN, koji te je stvorio, Jakove, i onaj koji te oblikovao: “Ne boj se, Izraele, jer sam te otkupio: imenom sam te pozvao; ti si moj.

2 Kada kroz vode prolaziš, ja ću biti s tobom, i kroz rijeke, one te neće preplaviti: kada kroz oganj hodaš, nećeš izgorjeti, niti će plamen na tebi planuti.

3 Jer ja sam GOSPODIN, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj Spasitelj: dao sam Egipat za tvoju otkupninu, Etiopiju i Šebu za tebe.

4 Budući da si bio dragocjen u mojim očima, bio si časti dostojan i ja sam te ljubio: zbog toga ću dati ljude za tebe i narod za tvoj život.

5 Ne boj se; jer ja sam s tobom: ja ću dovesti sjeme tvoje s istoka i okupiti te sa zapada.

6 Reći ću sjeveru: ‘Predaj’, a jugu: ‘Ne zadržavaj; dovedi moje sinove izdaleka i kćeri moje s krajeva zemlje,

7 to jest svakoga tko se naziva mojim imenom: jer sam ga stvorio na svoju slavu, ja sam ga oblikovao; jest, ja sam ga načinio.’ ”

8 Izvedi narod slijep koji ima oči, i gluhe koji uši imaju.

9 Neka se okupe svi narodi i neka se sabere narod: tko od njih može to objaviti i pokazati nam ono od prije? Neka izvedu svoje svjedoke da se opravdaju; ili, neka slušaju i neka kažu: “Istina je.”

10 “Vi ste moji svjedoci,” govori GOSPODIN, “i sluga moj kojega sam izabrao; da biste znali i vjerovali mi, i shvatili da sam ja taj: prije mene nije bio Bog načinjen, niti će nakon mene biti.

11 Ja, ja sam GOSPODIN, i osim mene nema spasitelja.

12 Ja sam objavio, i spasio, i pokazao, kada ne bijaše među vama tuđega boga: stoga ste vi moji svjedoci”, govori GOSPODIN, “da ja jesam Bog.

13 Jest, prije negoli bijaše dan, ja jesam; i nema nikoga tko bi mogao izbaviti iz moje ruke: ja ću raditi, i tko će to spriječiti?”

14 Ovako govori GOSPODIN, vaš otkupitelj, Svetac Izraelov: “Zbog vas sam poslao u Babilon, i oborio sve plemenitaše njihove, i Kaledejce, čije je klicanje u lađama.

15 Ja sam GOSPODIN, vaš Svetac, stvoritelj Izraelov, Kralj vaš.

16 Ovako govori GOSPODIN, koji put po moru pravi i stazu po vodama silnim,

17 koji izvodi kola i konja, vojsku i silu; svi će oni zajedno ležati, i neće ustati: zbrisani su, ugašeni kao kučina.

18 Ne spominjite se onoga od prije i nemojte se obazirati na ono od starine.

19 Gle, ja ću nešto novo učiniti, sada će niknuti; nećete li to znati? Put ću načiniti u pustari i rijeke u pustinji.

20 Zvijeri poljske će me častiti, zmajevi i sove, jer dajem vode u pustari i rijeke u pustinji, da dadem piti svome narodu, izabraniku svojemu.

21 Taj sam narod za sebe oblikovao; oni će moju hvalu kazivati.

22 “Ali me ti nisi zazvao, Jakove, nego si se umorio od mene, Izraele.

23 Nisi mi prinosio sitnu stoku za svoje paljene prinose, niti si me svojim žrtvama častio. Nisam te primoravao da mi služiš prinosom, niti sam te zamarao kâdom.

24 Nisi mi novcem mirisnu trsku kupovao, niti si me sitio salom svojih žrtava, nego si me svojim grijesima primoravao da služim, zamarao me svojim nepravdama.

25 Ja, ja sam taj koji zbog sebe samoga brišem tvoje prijestupe i tvojih se grijeha neću spominjati.

26 Podsjeti me; daj da se sporimo: izjasni se da se opravdaš.

27 Tvoj prvi otac je sagriješio i tvoji su učitelji protiv mene prijestupe činili.

28 Zbog toga sam lišio časti knezove Svetišta i izručio prokletstvu Jakova, i Izraela pogrdama.”

44

1 “No sada čuj, Jakove, slugo moj, i Izraele, koga sam izabrao:

2 Ovako govori GOSPODIN koji te načinio, i oblikovao te od utrobe, koji ti pomaže: Ne boj se, Jakove, slugo moj; ti, Ješurune, koga sam izabrao.

3 Jer ja ću izliti vodu na onoga tko je žedan, i potoke po isušenu tlu: izlit ću svoga duha na sjeme tvoje, i svoj blagoslov na tvoje potomstvo:

4 oni će nicati kao među travom, kao vrbe kraj vodenih tokova.

5 Jedan će reći: ‘Ja sam GOSPODINOV’, a drugi će sebe zvati imenom Jakovljevim; treći pak će svojom rukom potpisati za GOSPODINA i nazvati se imenom Izraelovim.”

6 Ovako govori GOSPODIN, Kralj Izraelov i njegov otkupitelj, GOSPODIN nad vojskama: “Ja sam prvi i ja sam posljednji; osim mene nema Boga.

7 I tko će kao ja, otkako sam odredio narod drevni, pozvati i objaviti to, i za mene urediti? I neka im navijeste ono što dolazi, i što će doći.

8 Ne bojte se, i ne plašite: nisam li ti to otada rekao i navijestio ti? Vi ste mi svjedoci. Ima li Boga osim mene? Jest, nema Stijene; ja ne znam ni jednu.”

9 Isprazni su svi oni koji prave klesani lik, i njihove im dragocjenosti neće koristiti. One su njihovi svjedoci, ne vide ni ne znaju, da budu osramoćeni.

10 Tko je oblikovao boga ili izlio lijevani lik koji ne koristi ničemu?

11 Gle, svi će njegovi drugovi biti osramoćeni; i oni koji ih izrađuju, jer su od ljudi.Neka se svi oni okupe, neka ustanu; svejedno će se bojati i svi će zajedno biti osramoćeni.

12 Kovač kliještima radi na užarenu ugljevlju, oblikuje ga čekićima i radi snagom svojih mišica: jest, gladan je i snage mu ponestaje, ne pije vodu i umara se.

13 Drvodjelja razvlači svoje mjerilo, stavlja oznake uz pomoć uzice, dotjeruje ga dlijetima, označava ga šestarom i izrađuje ga po uzoru na ljudski lik, prema krasoti nekog čovjeka, da ostane u kući.

14 Nasjekao si je cedre i uzeo čempres i hrast, koje je za sebe odnjegovao među šumskim stablima; sadi jasen i kiša ga othranjuje.

15 Tada će to biti čovjeku za loženje, jer će uzeti od toga da se ugrije: jest, zapali ga i peče kruh; jest, i boga pravi i klanja mu se, izrađuje rezani lik i pada pred njim ničice.

16 Dio toga pali u ognju; s jednim djelom toga meso jede; pečenje peče i siti se; jest, grije se, i govori: “Aha, ugrijah se, nagledah se vatre.”

17 A od onoga što je preostalo pravi boga, to jest njegov rezani lik: pada pred njim ničice, klanja mu se, i moli mu se, i govori: “Izbavi me, jer ti si bog moj.”

18 Nisu oni spoznali ni razumjeli: jer je on zatvorio oči njihove da ne mogu vidjeti, i srca njihova da ne mogu razumjeti.

19 I nitko ne razmišlja u svome srcu, niti ima znanja ni razbora da bi rekao: “Dio toga sam spalio u ognju; jest, i kruh sam na žeravici od toga ispekao; ispržio sam meso i pojeo ga, pa zar da od ostatka načinim gnusobu? Zar ću padati ničice pred kladom drvenom?”

20 On se hrani pepelom: prevareno ga je srce zavelo, tako da ne može izbaviti svoju dušu ni reći: “Nije li mi laž u desnici?”

21 “Spomeni se toga, Jakove i Izraele; jer ti si sluga moj: ja sam te oblikovao; ti si moj sluga, Izraele, neću te zaboraviti.

22 Ja sam tvoje prijestupe izbrisao kao gustu naoblaku, i kao oblak grijehe tvoje: vrati mi se, jer sam te ja otkupio.

23 Pjevajte, nebesa, jer je GOSPODIN to učinio; kličite, nizine zemaljske: zapjevajte planine, šumo, i svako stablo u njima; jer je GOSPODIN otkupio Jakova i proslavio se u Izraelu.

24 Ovako govori GOSPODIN, tvoj otkupitelj, on koji te oblikovao od utrobe: Ja sam GOSPODIN koji sve čini, koji sam sâm razapeo nebesa, koji sâm zemlju rasprostirem,

25 koji osujećujem znamenja lašcima i ludim činim vračare, koji natrag okrećem mudrace i bezumljem činim znanje njihovo,

26 koji potvrđujem riječ svoga sluge i provodim naum svojih navjestitelja, koji Jeruzalemu govorim: ‘Bit ćeš nastanjen’ i judejskim gradovima: ‘Bit ćete izgrađeni’ i podići ću razvaline njihove,

27 koji dubini govorim: ‘Presahni i ja ću tvoje rijeke isušiti’,

28 koji o Kiru govorim: ‘On je moj pastir i on će provesti sve moje želje’, čak će i Jeruzalemu reći: ‘Bit ćeš sagrađen’, a Hramu: ‘Bit će ti postavljen temelj.’ ”

45

1 “Ovako GOSPODIN govori svom pomazaniku Kiru, čiju sam desnicu podržao da pred njim podjarmim narode; i raspasat ću slabine kraljevima da otvorim pred njim vratnice, i vrata se neće zatvoriti:

2 Ja ću ići pred tobom i ispraviti ono što je iskrivljeno, porazbijat ću vrata mjedena i pokidati željezne zasune;

3 i dat ću ti blaga tame i bogatstva skrivena na tajnim mjestima, kako bi znao da sam ja, GOSPODIN, koji te po imenu pozivam, Bog Izraelov.

4 Zbog svoga sluge Jakova, svoga izabranika Izraela, pozvao sam te po imenu; i dao sam ti nadimak, premda me nisi upoznao.

5 “Ja sam GOSPODIN i nema drugoga; osim mene Boga nema: ja sam te opasao, premda me nisi upoznao;

6 kako bi znali od istoka sunčeva, i od zapada, da osim mene Boga nema. Ja sam GOSPODIN i nema nikoga drugoga.

7 Ja svjetlost oblikujem i tamu stvaram, ja činim mir i stvaram zlo: ja, GOSPODIN, činim sve to.

8 Kapljite, nebesa, odozgor, i neka oblaci izliju pravednost: neka se zemlja rastvori i neka oni urode spasenjem, i neka zajedno pravednost proklije; ja, GOSPODIN, stvorio sam to.

9 Jao onome tko se prepire sa svojim Tvorcem! Neka se glinena krhotina prepire sa zemaljskim krhotinama. Zar će glina onome tko je oblikuje reći: ‘Što radiš?’ ili tvoje djelo: ‘On nema ruke’?

10 Jao onome tko svome ocu veli: ‘Što si začeo?’ ili ženi: ‘Što si rodila?’ ”

11 Ovako govori GOSPODIN, Svetac Izraelov i njegov Tvorac: “Pitajte me za ono što će doći u pogledu mojih sinova, i zapovijedajte mi u pogledu djela mojih ruku.

12 Ja sam načinio zemlju i stvorio čovjeka na njoj, ja sam svojim rukama razapeo nebesa i zapovijedao svoj vojsci njihovoj.

13 Podigao sam ga u pravednosti i upravljat ću svim njegovim putovima: on će grad moj izgraditi i sužnje će moje pustiti, ali ne zbog otkupnine, ni zbog nagrade”, govori GOSPODIN nad vojskama.

14 Ovako govori GOSPODIN: “Trud Egipta, i dobitak Etiopije i Sabejaca, ljudi stasiti, doći će k tebi i tvoji će biti: za tobom će ići; u okovima će prijeći i pasti ničice pred tobom, zaklinjat će te govoreći: ‘Uistinu je Bog u tebi; i nema nikoga drugoga, nema Boga.’ ”

15 Uistinu si ti Bog koji ostaješ skriven, Bože Izraelov, Spasitelj.

16 Postidjet će se i smesti svi oni: otići će zajedno u propast oni koji izrađuju kipove.

17 Ali Izrael će biti spašen vječnim spasenjem u GOSPODINU: vi nećete biti postiđeni ni smeteni u svijetu bez svršetka.

18 Jer ovako govori GOSPODIN, koji je stvorio nebesa, sâm Bog koji je zemlju oblikovao i načinio; on ju je utvrdio, i nije ju stvorio uzalud, oblikovao ju je da bude nastanjena: “Ja sam GOSPODIN i nema drugoga.

19 Nisam govorio u tajnosti, u mračnom zakutku zemlje; nisam sjemenu Jakovljevu rekao: ‘Tražite me uzalud’. Ja, GOSPODIN, govorim ono što je pravedno, ja objavljujem ono što je ispravno.

20 “Okupite se i dođite; zajedno pristupite, vi koji ste pobjegli od narodâ: nemaju znanja oni koji podižu drvo svoga rezanoga lika i mole se bogu koji ne može spasiti.

21 Kazujte, i blizu ih privedite; jest, neka se zajedno posavjetuju: tko je to od davnine objavio? Tko je to već tada rekao? Nisam li ja, GOSPODIN? I nema Boga osim mene, pravednoga Boga i Spasitelja; nema nikoga osim mene.

22 U mene gledajte i spasite se, svi krajevi zemlje; jer ja sam Bog i nema drugoga.

23 Zakleh se samim sobom, riječ je iz mojih usta izišla u pravednosti i neće se natrag vratiti, da će se meni prignuti svako koljeno, svaki će se jezik zaklinjati.”

24 “Zaista,” reći će on, “u GOSPODINU imam pravednost i snagu.” K njemu će ljudi dolaziti; a svi oni koji su bijesni na njega, bit će posramljeni.

25 U GOSPODINU će biti opravdano i dičiti se sve sjeme Izraelovo.

46

1Poniknu Bel, pognu se Nebo, njihovi idoli bijahu na živini i na stoci: kola vaša bijahu silno opterećena; tegobna su iscrpljenoj živini.

2 Prigibaju se, poniču zajedno; ne mogu izbaviti breme, nego su i sami u ropstvo otišli.

3 “Poslušajte me, dome Jakovljev, i sav ostatku doma Izraelova, oni koje ja držim od utrobe, koje nosim od maternice:

4 sve do vaše starosti Ja jesam, i do vaših sjedina ja ću vas nositi. Ja sam načinio, i ja ću podnositi; ja ću vas nositi i izbavljati.

5 “Kome ćete me prispodobiti, i izjednačiti me, i usporediti me da bismo si bili slični?

6 Sipaju zlato iz vrećice, tezuljom srebro važu i unajmljuju zlatara, a on od toga pravi boga: padaju pred njim ničice, jest, klanjaju se.

7 Dižu ga na rame, nose ga i postavljaju na njegovo mjesto, i on stoji; sa svoga se mjesta neće maknuti: jest, netko će mu vapiti, ali on ne može odgovoriti, niti ga spasiti iz njegove nevolje.

8 Spomenite se toga i pokažite se čovjekom: dozovite to ponovno u pamet, vi prijestupnici.

9 Prisjetite se onog ranijeg od davnine: jer ja sam Bog i nema drugoga; ja sam Bog i nitko nije poput mene;

10 svršetak od početka objavljujem i od davnina ono što još nije učinjeno, govoreći: ‘Moja će nakana opstati i učinit ću sve što me volja:

11 S istoka zovem pticu grabljivicu, iz daleke zemlje čovjeka koji će u djelo provesti moju nakanu. Jest, to sam rekao i to ću izvesti, to sam naumio i učinit ću.

12 Čujte me, vi srčani, koji ste daleko od pravednosti:

13 primičem svoju pravednost, neće biti daleko, i moje spasenje neće okasniti: postavit ću spasenje na Sionu za Izraela, slavu moju.”

47

1 “Spusti se i sjedni u prašinu, djevičanska kćeri babilonska, sjedni na tlo; nema prijestolja, kćeri kaldejska, jer neće te više zvati nježnom i tankoćutnom.

2 Uzmi mlinsko kamenje i melji brašno; raskrij svoje uvojke, razgoliti nogu, otkrij bedro, prijeđi preko rijeka.

3 Tvoja će golotinja biti nepokrivena, jest, vidjet će se sramota tvoja: ja ću se osvetiti, i neću te sresti kao čovjek.”

4 Našem otkupitelju ime je GOSPODIN nad vojskama, Svetac Izraelov.

5 “Sjedi šutke i povuci se u tamu, kćeri kaldejska, jer te više neće zvati Gospodaricom kraljevstava.

6 Razgnjevio sam se na svoj narod, oskvrnuo sam svoju baštinu, i predao ih u tvoju ruku: nisi im iskazala milosrđe, na starca si stavljala svoj preteški jaram.

7 “Govorila si: ‘Dovijeka ću biti gospodarica’; tako da nisi to k srcu uzimala, niti si se spomenula kako to završava.

8 Stoga sada poslušaj ovo, ti koja se prepuštaš užicima, živiš nemarno i u svome srcu govoriš: ‘Ja jesam, i nitko osim mene; ja neću sjediti kao udovica niti ću gubitak djece upoznati.’

9 Ovo dvoje će doći na tebe iznenada u jednome danu: gubitak djece i udovištvo. To će doći na tebe u punoj mjeri, zbog mnoštva tvojih vračanja i zbog obilja tvojih čaranja.

10 Budući da si se uzdala u svoju zloću, govorila si: ‘Nitko me ne vidi.’ Tvoja te mudrost i tvoje znanje izopačilo pa si u svome srcu govorila: ‘Ja jesam, i nitko osim mene.’

11 Stoga će zlo doći na tebe, nećeš ni znati odakle ishodi; i nesreća će se na tebe sručiti, nećeš je moći otkloniti; i propast će iznenada doći na tebe, koju nećeš poznavati.

12 Stani sada sa svojim čaranjima, i s mnoštvom svojih vračanja, u kojima si se trudila od svoje mladosti; ako bude tako, mogla bi se okoristiti, ako bude tako, mogla bi nadvladati.

13 Izmorena si od mnoštva svojih savjeta. Neka sada ustanu astrolozi, oni koji promatraju zvijezde, oni koji svaki mjesec proriču, i neka te spase od onoga što će doći na tebe.

14 Gle, oni će biti kao strnjika, oganj će ih spaliti; neće se izbaviti od snage plamena: neće ostati ni žara za ugrijati se ni ognja da bi se pred njim sjedilo.

15 Takvi će tebi biti oni s kojima si se trudila, tvoji trgovci, od tvoje mladosti: svaki će od njih odteturati na svoju stranu; nitko te neće spasiti.”

48

1 “Čujte ovo, dome Jakovljev, vi koji se nazivate imenom Izraelovim i izišli ste iz voda Judinih, koji se zaklinjete imenom GOSPODINOVIM i spominjete Boga Izraelova, ali ne u istini, ni u pravednosti.”

2 Jer se oni nazivaju po svetome gradu i oslanjaju se na Boga Izraelova; GOSPODIN nad vojskama ime je njegovo.

3 “Ja sam od početka objavio prijašnje događaje; iz mojih su usta izišli i ja sam ih pokazao; izveo sam ih iznenada, i zbili su se.

4 Budući da sam znao da si svojeglav, i da ti je vrat željezna tetiva, a čelo tvoje mjedeno,

5 od samog sam ti početka to objavio, prije negoli se zbilo pokazao sam ti; da ne veliš: ‘Moj idol je to učinio, i moj klesani lik, i lik moj lijevani im je zapovjedio.’

6 Čuo si, pogledaj sve to; nećete li to razglasiti? Pokazao sam ti nešto novo od sada, nešto skriveno, i ti za to nisi znao.

7 Stvoreno je sada, a ne od početka, prije dana dok još nisi za to čuo, kako ne bi rekao: ‘Gle, znao sam to.’

8 Jest, nisi čuo; jest, nisi znao; jest, otprije tvoje uho nije bilo otvoreno: jer sam znao da ćeš postupiti nadasve prijevarno i da te od utrobe nazivaju prijestupnikom.

9 “Zbog svoga ću imena odgoditi gnjev svoj, i zbog svoje slave ću se suzdržati u pogledu tebe, da te ne istrijebim.

10 Gle, pročistio sam te, ali ne sa srebrom; izabrao sam te u peći nevolje.

11 Zbog sebe, zbog sebe ću to učiniti: jer kako da se kalja ime moje? Svoju slavu ja ne dajem drugome.

12 Čuj me, Jakove i Izraele, pozvani moj; Ja jesam; ja sam prvi, ja sam i posljednji.

13 Moja je ruka i zemlju utemeljila i moja je desnica nebesa razapela: kada ih pozovem, oni zajedno ustaju.

14 Okupite se svi vi, i čujte: tko je od njih to objavio? GOSPODIN ga ljubi: on će izvršiti njegovu volju nad Babilonom i njegova će mišica biti nad Kaldejcima.

15 Ja, ja sam rekao; jest, ja sam ga pozvao: ja sam ga doveo, i on će učiniti uspješnim put svoj.

16 “Pristupite k meni, čujte ovo; od početka nisam govorio tajno; otkako to bijaše, Ja jesam: i sada me posla Gospodin BOG, i Duh njegov.

17 Ovako govori GOSPODIN, tvoj Otkupitelj, Svetac Izraelov: Ja sam GOSPODIN, Bog tvoj, koji te uči da se okoristiš, koji te vodi putem kojim trebaš ići.

18 O, da si slušao moje zapovijedi! mir bi tvoj bio kao rijeka i pravednost tvoja kao valovi morski;

19 sjemena bi tvoga bilo kao pijeska i potomstva tvoje utrobe kao njegovih zrnaca; ime njegovo ne bi bilo zatrto ni istrijebljeno ispred mene.

20 Iziđite iz Babilona, bježite od Kaldejaca, glasom pjesme objavljujte, kazujte to, iznosite to sve do nakraj zemlje; govorite: ‘GOSPODIN je otkupio svoga slugu Jakova.’ ”

21 I nisu žeđali dok ih je vodio pustinjama; učinio je da za njih iz stijene teku vode; i rascijepio je stijenu i vode su provalile.

22 “Nema mira opakima”, govori GOSPODIN.

49

1 Čujte me, otoci, i slušajte, vi daleki narode: GOSPODIN me pozvao od maternice; od utrobe moje majke spomenuo je ime moje.

2 I učinio je moja usta kao oštar mač, sakrio me u sjeni svoje ruke i učinio me uglačanom strijelom, u svome me tobolcu sakrio,

3 i rekao mi: “Ti si sluga moj, Izraele, u kome ću ja biti proslavljen.”

4 Tada rekoh: “Uzalud sam se trudio, svoju snagu sam ni za što i isprazno potrošio”; ipak je pravo moje u GOSPODINA, i djelo moje s Bogom.

5 A sada GOSPODIN, koji me od maternice oblikovao da mu budem slugom, da mu ponovno dovedem Jakova, govori: “Premda Izrael nije okupljen, ipak ću ja biti slavan u GOSPODINOVIM očima, i moj će Bog biti snaga moja.”

6 I reče: “Premalo je da mi budeš sluga kako bi podigao plemena Jakovljeva i obnovio one od Izraela koji su očuvani, postavit ću te i da budeš svijetlo poganima, da budeš moje spasenje do nakraj zemlje.”

7 Ovako GOSPODIN, Otkupitelj Izraelov i Svetac njegov, govori onome koga čovjek prezire, onome koga se gnuša narod, sluzi vladarâ: “Kraljevi će vidjeti i ustati, i knezovi će se klanjati, zbog vjernoga GOSPODINA i Sveca Izraelova, a on će tebe izabrati.”

8 Ovako govori GOSPODIN: “U doba prihvaćanja čuo sam te i u dan spasenja sam ti pomogao; i sačuvat ću te i dati te za savez narodu, da utvrdim zemlju, da učinim da se naslijede opustjele baštine,

9 da sužnjima možeš reći: ‘Iziđite’; onima koji su u tami: ‘Pokažite se.’ Oni će se pasti na putovima, i paša će njihova biti na svim povišenim mjestima.

10 Neće gladovati ni žednjeti, i neće ih udarati žega ni sunce, jer će ih upućivati onaj koji im se smiluje i kraj izvorâ vode će ih voditi.

11 I od svih svojih gora put ću načiniti, i moje će ceste biti uzvišene.

12 Gle, ovi će doći izdaleka, i gle, ovi sa sjevera i sa zapada, a ovi iz zemlje Sinim.”

13 Pjevajte, nebesa, i veseli se, zemljo, gromko zapjevajte, planine: jer je GOSPODIN utješio narod svoj, i smilovat će se svojim nevoljnima.

14 No Sion reče: “GOSPODIN me napustio, moj me Gospodin zaboravio.”

15 “Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za sina svoje utrobe? Jest, one bi mogle zaboraviti, ali ja tebe neću zaboraviti.

16 Gle, urezao sam te u dlanove svojih ruku; zidovi su tvoji neprestano preda mnom.

17 Djeca će tvoja pohitati; tvoji rušitelji i oni koji su te pustošili, od tebe će otići.

18 “Podigni svoje oči i pogledaj uokolo: svi se oni okupljaju i k tebi dolaze. Kao što ja živim,” govori GOSPODIN, “zasigurno ćeš se odjenuti svima njima kao uresom i na sebe ih priviti kao što čini nevjesta.

19 Jer će tvoje ruševine, i tvoja opustjela mjesta, i tvoja opustošena zemlja, sada biti pretijesna zbog stanovnika, a oni koji su te proždirali, daleko će biti.

20 Djeca koju ćeš imati nakon što si druge izgubila, opet će na tvoje uši reći: ‘Ovo mjesto je pretijesno za mene; daj mi mjesta da mogu prebivati.’

21 Tada ćeš u svome srcu reći: ‘Tko mi je ove rodio, kad sam svoju djecu izgubila i opustošena sam, porobljena i amo-tamo seljena? I tko je ove podigao? Gle, bila sam ostala sama; gdje su bili ovi?’ ”

22 Ovako govori Gospodin BOG: “Evo, dići ću svoju ruku poganima i postaviti svoj stijeg narodu: oni će dovesti tvoje sinove u svojim rukama i tvoje će kćeri nositi na svojim plećima.

23 Kraljevi će biti tvoji hranitelji i njihove kraljice tvoje hraniteljice: oni će ti se klanjati svojim licem do zemlje i lizati prah tvojih nogu. I znat ćeš da Ja jesam GOSPODIN: jer neće se postidjeti oni koji na me čekaju.

24 “Može li se moćnome plijen uzeti, ili pak zakoniti sužanj izbaviti?”

25 Ali ovako govori GOSPODIN: “I moćniku će se oduzeti sužnji i plijen strašnoga bit će izbavljen, jer ću se ja sporiti s onime tko se spori s tobom i tvoju ću djecu spasiti.

26 I nahranit ću njihovim vlastitim mesom one koji tebe tlače, i vlastitom će krvlju kao slatkim vinom biti opijeni: i znat će svako tijelo da sam ja, GOSPODIN, tvoj Spasitelj i tvoj Otkupitelj, Silni Jakovljev.”

50

1 Ovako govori GOSPODIN: “Gdje je otpusni spis vaše majke, koju sam otpustio? Ili, koji od mojih vjerovnika je taj kome sam vas prodao? Eto, zbog svojih opačina sami ste se prodali i zbog vaših prijestupa otpuštena je majka vaša.

2 Zbog čega, kada sam došao, nije bilo čovjeka? Zašto, kada sam zvao, nije bilo nikoga da se odazove? Zar je moja ruka prekratka, da ne može iskupiti? ili ja nemam snage za izbaviti? Gle, svojim prijekorom isušujem more, rijeke u pustaru pretvaram: njihove ribe smrde, jer nema vode, i od žeđi ugibaju.

3 Ja odijevam nebesa u tamu i kostrijet činim pokrivačem njihovim.”

4 “Gospodin BOG dao mi je jezik učenih, da bih znao kako u pravi trenutak reći riječ umornome: on budi od jutra do jutra, on budi moje uho da sluša kao oni koji su učeni.

5 Gospodin BOG je otvorio moje uho i ja se nisam bunio niti sam se odvraćao.

6 Pružio sam svoja leđa onima koji su udarali, i svoje obraze onima koji su bradu čupali: nisam zaklanjao svoje lice od sramote i pljuvanja.

7 Jer Gospodin BOG će mi pomoći; stoga se neću smesti: zbog toga postavih svoje lice kao kremen i znam da se neću postidjeti.

8 Blizu je onaj koji me opravdava; tko će se sa mnom sporiti? Stanimo zajedno: tko je moj neprijatelj? Neka mi pristupi.

9 Evo, Gospodin BOG će mi pomoći; tko je taj koji će me osuditi? Gle, svi će oni kao halja ostarjeti; moljac će ih izjesti.

10 Tko se među vama boji GOSPODINA, pokorava se glasu njegova sluge, hodi u tami i nema svjetlosti? On neka se pouzda u ime GOSPODINOVO i osloni se na Boga svojega.

11 Evo, svi vi koji oganj palite, koji se iskrama okružujete: hodajte u svjetlosti svoga ognja i u iskrama koje ste raspirili. Ovo će vam biti od moje ruke: u muci ćete ležati.”

51

1“Čujte me, vi koji nasljedujete pravednost, vi koji tražite GOSPODINA: pogledajte stijenu od koje ste isječeni i otvor jame iz koje ste iskopani.

2 Pogledajte na svoga oca Abrahama, i na Saru, koja vas je rodila: jer sam samo njega pozvao, i blagoslovio ga, i umnožio ga.

3 Jer će GOSPODIN utješiti Sion: utješit će sva njegova pusta mjesta; i učinit će njegovu pustaru poput Edena, i njegovu pustinju poput vrta GOSPODINOVA; veselje i radost nalazit će se u njemu, zahvaljivanje i glas pjesme.

4 “Čuj me, puče moj; poslušaj me, moj narode: jer će od mene izići zakon, i postavit ću sud svoj za svjetlo narodima.

5 Blizu je moja pravednost; moje je spasenje krenulo i mišice će moje suditi narodu, otoci će na mene čekati i u moju će se mišicu uzdati.

6 Podignite svoje oči prema nebesima i pogledajte dolje na zemlju, jer će nebesa poput dima iščeznuti, a zemlja će kao ogrtač ostarjeti, i stanovnici će njezini na isti način pomrijeti: ali moje će spasenje biti zauvijek, i moja se pravednost neće ukinuti.

7 Čujte me, vi koji poznajete pravednost, narode u čijem je srcu moj zakon; ne bojte se ljudskoga izrugivanja i ne plašite se njihovih pogrda.

8 Jer će ih moljac izjesti kao ogrtač i crv će ih pojesti kao vunu, ali moja će pravednost biti dovijeka i moje spasenje od naraštaja do naraštaja.

9 “Probudi se, probudi se, odjeni se snagom, o mišico GOSPODINOVA; ustani kao u dane pradavne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti ona koja je rasjekla Rahaba, i zmaja ranila?

10 Nisi li ti ona koja je more isušila, vode goleme dubine; koja je od morskih dubina put načinila da njime prođu otkupljeni?

11 Stoga će se otkupljenici GOSPODINOVI vratiti i s pjesmom doći do Siona; i vječna će radost biti na glavi njihovoj: zadobit će veselje i radost, a žalost i tugovanje će umaknuti.

12 Ja, ja sam taj koji vas tješi: tko si ti da bi se bojao čovjeka koji će umrijeti, i sina čovječjega koji će biti učinjen poput trave,

13 i zaboravljaš GOSPODINA, tvorca svojega, koji je razapeo nebesa i utemeljio zemlju; i neprestano si, svaki dan, strepio zbog bijesa tlačiteljeva, kao da je on spreman uništiti. Pa gdje je bijes tlačiteljev?

14 Zasužnjeni prognanik hita kako bi bio odriješen, i da ne umre u jami, i da mu kruha ne nedostaje.

15 Ali ja sam GOSPODIN, Bog tvoj, koji je razdvojio more čiji su valovi rikali: GOSPODIN nad vojskama ime je njegovo.

16 Stavio sam riječi svoje u tvoja usta i zaklonio te u sjeni svoje ruke da mogu usaditi nebesa i postaviti temelje zemlji, i reći Sionu: ‘Ti si moj narod.’

17 “Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme, koji si pio iz ruke GOSPODINOVE čašu gnjeva njegova; pio si talog iz čaše trepeta i iskapio ga.

18 Od svih sinova koje je rodio nije bilo nikoga da ga vodi, niti od svih sinova koje je podigao ima ikoga da ga za ruku prihvati.

19 Ovo dvoje te snašlo; tko će te požaliti? Pustoš i uništenje, i glad, i mač: po kome da te utješim?

20 Sinovi su ti iznemogli, leže na trgovima svih ulica kao bivol u mreži: puni su gnjeva GOSPODINOVA, prijekora Boga tvojega.

21 Zato čuj sada ovo, ti nevoljniče, pijani, ali ne od vina;

22 ovako govori Gospodin GOSPODIN, Bog tvoj koji se zauzima za stvar svoga naroda: “Evo, iz ruke ti uzeh čašu trepeta, i talog iz čaše gnjeva svojega; nećeš ga ponovno piti,

23 nego ću ga staviti u ruku onih koji te muče; koji tvojoj duši rekoše: ‘Polegni, da prijeđemo’, pa si svoje tijelo kao tlo polagao, i kao cestu, onima koji su prelazili.”

52

1 Probudi se, probudi; snagom se odjeni, Sione; odjeni se u svoje prekrasne halje, Jeruzaleme, grade sveti: jer odsada više neće u tebe ulaziti neobrezani i nečisti.

2 Otresi prah sa sebe; ustani i sjedni, Jeruzaleme: odriješi sveze sa svoga vrata, izagnana Kćeri sionska.

3 Jer ovako govori GOSPODIN: “Prodali ste se nizašto i bit ćete bez novca otkupljeni.”

4 Jer ovako govori GOSPODIN: “Moj narod je nekoć sišao u Egipat da se ondje privremeno nastani; i Asirci su ih tlačili bez razloga.

5 A sada, što ja tu imam”, govori GOSPODIN, “što je moj narod odveden nizašto? Oni koji nad njima vladaju doveli su ih do toga da zavijaju;” govori GOSPODIN, “i moje se ime huli svaki dan bez prestanka.

6 Zato će narod moj znati moje ime; zato će u onaj dan znati da Ja jesam taj koji govori: ‘Evo, ja sam.’ ”

7 Kako su krasne na gorama noge onoga koji donosi dobre vijesti, koji objavljuje mir; koji donosi dobre vijesti o dobru, koji objavljuje spasenje; koji Sionu govori: “Bog tvoj vlada!”

8 Tvoji će stražari glas podići; jednoglasno će pjevati: jer će oko u oko vidjeti kada GOSPODIN ponovno dovede Sion.

9 Uzradujte se, pjevajte zajedno, vi pusta mjesta jeruzalemska; jer je GOSPODIN utješio narod svoj, otkupio je Jeruzalem.

10 GOSPODIN je ogolio svoju svetu mišicu pred očima svih naroda; i svi će krajevi zemlje vidjeti spasenje Boga našega.

11 Odlazite, odlazite, iziđite odavde, ništa nečisto ne dotičite; iziđite iz nje; čisti budite, vi koji nosite posude GOSPODINOVE.

12 Jer nećete izići u žurbi ni ići bježeći, jer će GOSPODIN ići pred vama: Bog Izraelov bit će vaša zalaznica.

13 “Gle, Sluga moj će postupati razborito, bit će uzdignut i uzveličan i vrlo uzvišen.

14 Kao što mnogi bijahu zapanjeni zbog tebe, jer njegovo lice bijaše izobličeno više negoli ikojem čovjeku, i njegovo obličje više negoli sinova ljudskih,

15 tako će on poškropiti mnoge narode: kraljevi će pred njim zatisnuti svoja usta, jer će vidjeti ono što im nije bilo rečeno i razmatrati ono što nisu čuli.”

53

1 Tko li je povjerovao našem izvješću? i kome je otkrivena mišica GOSPODINOVA?

2 Jer će on izrasti pred njim kao mladica, i kao korijen iz tla suhoga: nema on ni ugodne vanjštine niti ljupkosti; kada ga budemo vidjeli, nema ljepote da bismo ga poželjeli.

3 Prezren je i odbačen od ljudi, čovjek boli i vičan patnji, i mi kao da od njega lica svoja sakrismo; prezren bijaše, i ne cijenismo ga.

4 Uistinu je on naše tegobe ponio, i naše boli nosio, a mi držasmo da ga Bog bije, i udara, i ponižava.

5 Ali on bijaše ranjen za naše prijestupe, satrt za naše opačine: kazna za naš mir bila je na njemu; njegovim ranama mi smo iscijeljeni.

6 Svi smo mi kao ovce zalutali, svaki se svome putu okrenuo, a GOSPODIN je stavio na nj opačinu svih nas.

7 Zlostavljan bijaše, i ponižavan, no nije svoja usta otvorio: kao janje je na klanje odveden, i kao što je ovca nijema pred onima koji je strižu, tako on nije svoja usta otvorio.

8 Bio je izuzet od tamnice i od suda: tko će naraštaj njegov iskazati? Jer odsječen bijaše iz zemlje živih: zbog prijestupa moga naroda on je bio udaren.

9 I priredi on grob svoj sa zločincima, i s bogatim u svojoj smrti; jer nije počinio nasilje niti bijaše prijevare u njegovim ustima.

10 No svidjelo se GOSPODINU da ga satre; on ga je na muku stavio: kada njegovu dušu učiniš žrtvom za grijeh, vidjet će on svoje sjeme, produljit će svoje dane, i volja će GOSPODINOVA napredovati u ruci njegovoj.

11 Vidjet će plod patnje duše svoje i nasititi se: svojom će spoznajom moj pravedni sluga opravdati mnoge, jer će nositi njihove opačine.

12 Zbog toga ću mu dodijeliti udio s velikima i plijen će dijeliti s jakima; zato što je dušu svoju na smrt izlio i bio ubrojen među prijestupnike, i nosio je grijeh mnogih i posredovao za prijestupnike.

54

1 “Pjevaj, nerotkinjo, ti koja nisi rodila; zapjevaj i kliči na sav glas, ti koja nisi imala trudove: jer je više djece od osamljene negoli od udate žene”, govori GOSPODIN.

2 “Povećaj prostor svoga šatora, i neka rastegnu zastore tvojih prebivališta: ne štedi, produlji svoju užad i pojačaj kolce svoje;

3 jer ćeš prodrijeti nadesno i nalijevo, i sjeme će tvoje baštiniti pogane i naseliti opustjele gradove.”

4 Ne boj se, jer nećeš biti postiđena ni smetena, nećeš biti osramoćena: zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti i nećeš se više spominjati rugla svoga udovištva.

5 Jer muž ti je Tvorac tvoj, GOSPODIN nad vojskama ime je njegovo, i Otkupitelj tvoj je Svetac Izraelov; on će biti nazivan Bogom sve zemlje.

6 Jer GOSPODIN te pozvao “kao ženu napuštenu i ucviljenu u duhu, i kao ženu mladosti, kada si bila odbačena,” govori Bog tvoj.

7 “Nakratko sam te ostavio, ali ću te s velikim smilovanjem okupiti.

8 U kratkom izljevu srdžbe sakrio sam lice svoje od tebe, ali ću ti se smilovati vječnom dobrostivošću”, govori GOSPODIN, tvoj Otkupitelj.

9 “Jer je to meni kao vode Noine; jer kao što se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju, tako se zakleh da neću biti ljut na tebe niti ću te koriti.

10 Jer planine će otići, i brda će biti uklonjena, ali moje milosrđe neće od tebe otići niti će savez mojega mira biti uklonjen”, govori GOSPODIN, koji ti se smilovao.

11 “O, ti nevoljnice, vihorom vitlana i neutješena, evo, ja ću premazati tvoje kamenje s prekrasnim bojama i safirima ću obložiti tvoje temelje.

12 I načinit ću ti prozore od rubinâ i tvoja vrata od crvenoga granata i sve međe tvoje od dragoga kamenja.

13 I sva će djeca tvoja biti poučena od GOSPODINA; i velik će biti mir djece tvoje.

14 U pravednosti ćeš biti utvrđena: bit ćeš daleko od ugnjetavanja, jer se nećeš bojati, i od strave, jer ti se neće primaknuti.

15 Evo, oni će se svakako okupiti, ali ne od mene: tko god se okupi protiv tebe, zbog tebe će pasti.

16 Evo, ja sam stvorio kovača, koji u ognju raspiruje žeravicu i vadi oruđe za svoj posao, i ja sam stvorio pustošitelja da razara.

17 Neće uspjeti nijedno oružje protiv tebe načinjeno; i proglasit ćeš krivim svaki jezik koji na sudu protiv tebe ustane. To je baština GOSPODINOVIH slugu, i od mene je pravednost njihova”, govori GOSPODIN.

55

1 “Hej, svatko tko žeđa, dođite k vodama, i onaj tko novca nema, dođite, kupite i jedite; jest, dođite, bez novca i bez plaćanja kupite vina i mlijeka.

2 Zašto trošite novac na ono što nije kruh? i trud svoj na ono što ne siti? Pomno me poslušajte i jedite ono što je dobro, i neka vam duša uživa u pretilosti.

3 Priklonite uho svoje i k meni dođite: poslušajte, i živjet ćete; a ja ću s vama sklopiti savez vječan, savez pouzdana milosrđa Davidova.

4 Gle, njega sam dao za svjedoka puku, vođu i zapovjednika narodima.

5 Evo, pozvat ćeš narod koji ne poznaješ, i narodi koji tebe nisu poznavali dohrlit će k tebi zbog GOSPODINA, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer te on proslavio.”

6 Tražite GOSPODINA dok ga se može naći, zazivajte ga dok je blizu:

7 neka opaki put svoj ostavi, i nepravednik svoje misli, i neka se vrati GOSPODINU, i on će mu se smilovati, Bogu našemu, jer će mu on velikodušno oprostiti.

8 “Jer moje misli nisu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi”, govori GOSPODIN.

9 “Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putovi viši od vaših putova i moje misli od vaših misli.

10 Jer kao što s neba pada kiša i snijeg, i ne vraća se onamo, nego natapa zemlju i čini da ona rađa i pupa, kako bi mogla dati sjeme sijaču i kruha onomu koji jede,

11 takva će biti moja riječ koja izlazi iz mojih usta: neće mi se vratiti prazna, nego će ostvariti ono što želim i uspijevati u onome za što sam je poslao.

12 Jer izići ćete s radošću i biti vođeni mirom: gore i brda pred vama će zapjevati i sva će stabla poljska pljeskati svojim rukama.

13 Umjesto trnja rasti će jele, a umjesto strička rasti će mirta; i bit će to za ime GOSPODINU, za znak vječan koji neće biti ukinut.”

56

1 Ovako govori GOSPODIN: “Držite pravo i tvorite pravednost, jer je spasenje moje blizu za doći i pravednost moja da se otkrije.

2 Blagoslovljen je čovjek koji to čini i sin čovječji koji se toga drži, koji čuva subotu od oskvrnuća i pazi na svoju ruku da ne čini nikakva zla.

3 “Neka ni sin tuđinčev, koji se pridružio GOSPODINU, ne govori: ‘GOSPODIN me potpuno odvojio od svoga naroda’; i neka ni eunuh ne kaže: ‘Gle, ja sam suho drvo.’

4 Jer ovako govori GOSPODIN eunusima koji drže moje subote, koji biraju ono što mi je po volji i drže se moga saveza:

5 ‘I njima ću u svojoj kući i među svojim zidovima dati mjesto i ime bolje negoli ono sinova i kćeri: dat ću im vječno ime koje se neće ukinuti.

6 Pa i sinove tuđinske koji se pridruže GOSPODINU da bi mu služili i da bi ljubili ime GOSPODINOVO, da mu budu slugama, svakoga koji čuva subotu od oskvrnuća i drži se moga saveza,

7 i njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti ih u svome domu molitve: njihovi paljeni prinosi i njihove žrtve bit će prihvaćene na mome žrtveniku, jer će se moj dom zvati domom molitve za sve narode.’

8 Gospodin BOG, koji sabire izopćenike Izraelove, govori: ‘Pribrat ću mu i druge uz one koji su mu pribrani.’

9 “Sve zvijeri poljske, dođite žderati; jest, sve vi, zvijeri šumske.

10 Stražari njegovi su slijepi: svi su oni u neznanju, svi su oni nijemi psi, ne mogu lajati; spavaju, izležavaju se, vole drijemati.

11 Jest, oni su pohlepni psi kojima nikada nije dosta i pastiri koji ne shvaćaju: svi oni gledaju za vlastiti put, svaki za svoj dobitak, iz svoga kraja.

12 ‘Dođite,’ govore oni, ‘donijet ću vina i napit ćemo se jakoga pića; i sutra će biti kao danas, i mnogo obilnije.’ ”

57

1 Pravednik gine, i nitko to k srcu ne uzima: milosrdne se uklanja, a nitko ne uviđa da se pravednika uklanja od zla koje ima doći.

2 On će ući u mir: počivat će na svojim posteljama, svaki će hoditi u svojoj čestitosti.

3 “Ali pristupite ovamo, vi sinovi vračarini, sjeme preljubnika i bludnice.

4 Kome se vi podrugujete? Na koga razvaljujete usta i plazite jezik? Niste li vi djeca prijestupa, sjeme prijevare?

5 Raspaljujete se s idolima pod svakim zelenim drvetom, koljete djecu u dolinama pod kamenim liticama?

6 Među oblucima potočnim tvoj je udio, oni, oni su ždrijeb tvoj: čak si i njima izlijevao ljevanicu, prinosio si jestivi prinos. Zar da se time utješim?

7 Na gori uzvišenoj i visokoj postelju si svoju postavila, i onamo si uzašla žrtvu prinositi.

8 Za vratima i za dovratnicima spomen si svoj stavila: jer si se otkrivala drugome, a ne meni, i uspinjala se; proširila si postelju svoju i sklopila si savez s njima; voljela si postelju njihovu gdje god si je ugledala.

9 I odlazila si kralju s pomašću, i množila si svoje miomirise, i nadaleko si slala glasnike, i sve do pakla se unizila.

10 Izmorena si od veličine svoga puta, no ipak ne veliš: ‘Nema nade.’ Pronašla si život svoje ruke; stoga se nisi ražalostila.

11 I koga si se bojala ili plašila da si lagala, i nisi me se spomenula niti si to k srcu primila? Nisam li se ja od davnine suzdržavao pa me se nisi bojala?

12 Objavit ću o tvojoj pravednosti, i tvojim djelima, jer ti neće koristiti.

13 “Kada staneš vikati, neka te izbave oni koje si skupila; ali sve će njih vjetar odnijeti, ispraznost će ih uzeti: ali onaj tko se pouzdaje u mene, zemlju će posjedovati i moju svetu goru baštiniti.”

14 I govorit će: ‘Nabacajte, nabacajte, pripravite put, uklonite zapreku s puta moga naroda.’

15 Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji prebiva u vječnosti, kome je ime Sveti: ‘Prebivam u mjestu visoku i svetu, i s onime tko je skrušena i ponizna duha, da oživim duh poniznih i da oživim srce skrušenih.

16 Jer se neću prepirati dovijeka, niti ću uvijek biti gnjevan: jer bi duh propao preda mnom, i duše koje sam načinio.’

17 “Zbog izopačene lakomosti njegove bio sam gnjevan i udario ga: sakrio sam se i gnjevan bio, a on je osorno pošao putem svoga srca.

18 Vidio sam njegove putove i iscijelit ću ga; i vodit ću ga i obnovit ću utjehu njemu i njegovim žalobnicima.

19 Ja stvaram plod usana: Mir, mir onome tko je daleko i onome tko je blizu,” govori GOSPODIN, “i ja ću ga iscijeliti.

20 Ali opaki su kao uzburkano more kad se ne može smiriti, čije vode izbacuju mulj i blato.

21 Nema mira opakima”, govori Bog moj.

58

1 “Viči na sav glas, nemoj se štedjeti; podigni glas svoj kao trublju i pokaži mome narodu prijestup njegov, i domu Jakovljevu grijehe njegove.

2 Traže me svakodnevno i htjeli bi znati moje putove, kao narod koji provodi pravednost i ne napušta odredbu svoga Boga: traže od mene pravedne odredbe, uživaju u pristupanju Bogu.

3 “ ‘Zbog čega smo postili,’ govore oni, ‘a ti ne vidiš? Čemu smo mučili svoju dušu, a ti ne znaš?’ Gle, u dan svoga posta užitke nalazite i utjerujete sav svoj trud.

4 Gle, vi postite za svađu i raspru, i da udarate pesnicom zloće: nemojte postiti kao što to danas činite, da bi vam se čuo glas u visini.

5 Je li takav post što sam ga ja odabrao? Dan da bi čovjek mučio svoju dušu? Treba li prigibati glavu kao rogoz i prostirati kostrijet i pepeo pod sobom? Zar ćeš to nazivati postom i danom prihvatljivim GOSPODINU?

6 Nije li ovo post koji sam ja odabrao? Razvezati spone zloće, odriješiti teška bremena i pustiti na slobodu potlačene, i da polomite svaki jaram?

7 Nije li to da podijeliš kruh svoj gladnima i da u svoju kuću uvedeš izagnane uboge? Da odjeneš onoga koga vidiš gologa i da se ne kriješ od onoga tko je od tijela tvojega?

8 “Tada će svjetlo tvoje kao zora izbiti, i zdravlje tvoje ubrzo će isklijati: pravednost tvoja ići će pred tobom, slava GOSPODINOVA bit će ti zalaznicom.

9 Tada ćeš zazvati, i GOSPODIN će odgovoriti; zavapit ćeš, a on će reći: ‘Evo me.’ Ako iz svoje sredine ukloniš jaram, pokazivanje prstom i isprazan govor;

10 i ako otvoriš svoju dušu gladnome i nasitiš dušu izmučenu, tada će tvoje svjetlo zasvjetlititi u tmini i tvoja će tama biti poput podneva.

11 GOSPODIN će te neprestano voditi, i tvoju će dušu u suši nasititi, i tvoje će kosti ugojiti; i bit ćeš kao zaliven vrt i kao izvor čije vode neće presahnuti.

12 Oni koji od tebe poteknu, ponovno će sagraditi stara opustjela mjesta: dići ćeš temelje mnogih naraštaja; i zvat će te Popravljačem pukotina, Obnoviteljem putova za naseljavanje.

13 “Ako odvratiš nogu svoju od subote, od toga da na moj sveti dan činiš ono što godi tebi, i ako nazoveš subotu milinom, svetkom GOSPODINOVIM, časnom; i ako budeš častio njega, ne provodeći u djelo vlastite putove, ne tražeći vlastito zadovoljstvo niti govoreći vlastite riječi,

14 tada ćeš uživati u GOSPODINU, i ja ću učiniti da jezdiš nad zemaljskim visovima i hraniti te baštinom tvoga oca Jakova: jer su to rekla usta GOSPODINOVA.”

59

1 Gle, nije ruka GOSPODINOVA prekratka da ne bi mogla spasiti, niti je njegovo uho otežalo da ne bi moglo čuti,

2 nego su vaše opačine odvojile vas i Boga vašega, i vaši su grijesi sakrili njegovo lice od vas, da vas on ne sluša.

3 Jer ruke su vaše krvlju okaljane i vaši prsti opačinom, usne su vam laži govorile, jezik vaš nastranost je mrmljao.

4 Nitko ne poziva na pravdu niti se itko za istinu zauzima: uzdaju se u ništavilo i laži govore, začinju zloćom i rađaju opačinom.

5 Liježu jaja zmijska i pletu mrežu paukovu: onaj tko jede od jaja njihovih, umire, a iz onoga koje se smrska, izlazi zmija otrovna.

6 Njihove mreže neće postati odjećom, niti će se oni pokriti svojim djelima: njihova djela su djela nepravednosti, i djelo nasilja u njihovim je rukama.

7 Noge njihove na zlo trče i žure da proliju krv nevinu: misli njihove su misli opake; pustošenje i razaranje na njihovim je putovima.

8 Put mira oni ne poznaju i nema pravde na njihovim stazama: iskrivili su svoje putove; tko god njima ide, neće mir upoznati.

9 Stoga se pravo od nas udaljilo, i pravda nas ne doseže: čekamo na svjetlo, a gle mrak, na sjaj, a u tami hodimo.

10 Pipamo tražeći zid kao slijepci, pipamo kao da nemamo oči: u podne se kao noću spotičemo, u pustoši smo kao mrtvaci.

11 Svi mumljamo kao medvjedi i jadikujemo bolno kao golubovi: iščekujemo pravdu, ali nje nema, spasenje, ali je ono daleko od nas.

12 Jer su se umnožili naši prijestupi pred tobom, i grijesi naši svjedoče protiv nas; jer prijestupi su naši s nama i naše su nam opačine poznate:

13 griješili smo i lagali protiv GOSPODINA, i udaljili smo se od svoga Boga govoreći tlačiteljski i buntovno, smišljajući i govoreći iz srca riječi lažljive.

14 Pravo se odvratilo i pravda stoji daleko, jer je istina pala na ulici i pravičnost ne može ući.

15 Jest, istina se izjalovila, a onaj tko odstupa od zla, sâm sebe čini plijenom: GOSPODIN je to vidio, i nije mu se svidjelo to što nije bilo pravice.

16 I vidje on da nema čovjeka, i začudi se što nema posrednika: stoga mu je njegova mišica pribavila spasenje i pravednost ga je njegova poduprla.

17 Jer je pravednost on stavio na sebe kao oklop za prsa i kacigu spasenja na glavu svoju; i odjenuo je opravu osvete kao odjeću i ogrnuo se revnošću kao plaštom.

18 Prema njihovim djelima, prema njima će im on naplatiti: gnjev svojim protivnicima, odmazdu svojim neprijateljima; otocima će on odmazdom uzvratiti.

19 I tako će se oni bojati imena GOSPODINOVA od zapada, i njegove slave od sunčeva izlaska. Kada neprijatelj nahrupi kao poplava, Duh GOSPODINOV će podići stijeg protiv njega.

20 “I doći će Otkupitelj Sionu i onima koji se odvrate od prijestupa u Jakovu”, govori GOSPODIN.

21 “A što se mene tiče, ovo je moj savez s njima”, govori GOSPODIN: “Duh moj što je na tebi, i riječi moje koje sam stavio u tvoja usta, neće otići iz tvojih usta, ni iz usta tvoga sjemena, ni iz usta sjemena tvoga sjemena”, govori GOSPODIN, “od sada i dovijeka.”

60

1 “Ustani, zasvjetli, jer došlo je svjetlo tvoje i slava Božja nad tobom se podigla.

2 Jer, gle, zemlju će mrak prekriti, i gusta tama narode; ali GOSPODIN će nad tobom ustati, i slava njegova će se nad tobom vidjeti.

3 I doći će pogani k tvome svjetlu, i kraljevi k sjaju tvoga svanuća.

4 Podigni svoje oči i pogledaj uokolo; svi se okupljaju, k tebi dolaze: sinovi tvoji će doći izdaleka, i kćeri će se tvoje na tvome boku hraniti.

5 Tada ćeš gledati i teći zajedno, i srce će se tvoje bojati i proširiti se; jer će se obilje mora k tebi obratiti, moć pogana k tebi će doći.

6 Mnoštvo deva će te prekriti, jednogrbe deve iz Midijana i Efe; svi iz Šebe će doći: donijet će zlato i tamjan, i hvale će GOSPODINOVE obznanjivati.

7 Sva stada kedarska zajedno će se k tebi okupiti, ovnovi nebajotski tebi će služiti: dolazit će s odobrenjem na moj žrtvenik, i ja ću proslaviti Dom svoje slave.

8 Tko su oni koji kao oblak lete, i kao golubovi prema svojim oknima?

9 “Doista će otoci na mene čekati, ponajprije lađe taršiške, da izdaleka dovezu tvoje sinove, njihovo srebro i zlato s njima, k imenu GOSPODINA, Boga tvojega, i k Svecu Izraelovu, jer te on proslavio.

10 Sinovi tuđinski sagradit će tvoje zidine i kraljevi njihovi će ti služiti: jer te ja u svome gnjevu udarih, ali ti se u svojoj naklonosti smilovah

11 Stoga će tvoja vrata biti svagda otvorena; neće se zatvarati ni danju ni noću, kako bi se k tebi mogla donositi moć pogana, i kako bi se moglo dovoditi njihove kraljeve.

12 Jer će propasti narod i kraljevstvo koje ne bude htjelo tebi služiti; jest, ti će narodi biti potpuno opustošeni.

13 Slava Libanona k tebi će doći, jela, bor i šimšir zajedno, da uljepšaju prostor moga svetišta; i ja ću proslaviti prostor svojih nogu.

14 I sinovi onih koji su te tlačili, pognuti će k tebi doći, i svi oni koji su tebe prezirali prigibat će se pred stopalima tvojih nogu; i nazivat će te Gradom GOSPODINOVIM, Sionom Sveca Izraelova.

15 “Budući da si bio ostavljen i omražen, tako da nitko nije kroz tebe prolazio, učinit ću te vječnim veličanstvom, radošću mnogih naraštaja.

16 I sisat ćeš mlijeko pogana, i sisat ćeš grudi kraljeva; i znat ćeš da sam ja, GOSPODIN, tvoj Spasitelj, i tvoj Otkupitelj, Silni Jakovljev.

17 Umjesto mjedi donijet ću zlato, umjesto željeza donijet ću srebro, umjesto drveta mjed i umjesto kamenja željezo: tvoje ću dužnosnike učiniti mirom i tvoje utjerivače pravednošću.

18 Nasilje se više neće čuti u tvojoj zemlji, ni pustošenje, ni razaranje unutar tvojih međa, nego ćeš svoje zidine nazivati Spasenjem i svoja vrata Slavljenjem.

19 Sunce neće više biti tvoje svjetlo danju, niti će ti mjesec davati svjetlosti za svjetlo, nego će ti GOSPODIN biti vječno svjetlo, i Bog tvoj bit će slava tvoja.

20 Sunce tvoje neće više zalaziti, niti će se tvoj mjesec povlačiti: jer će GOSPODIN biti tvoje vječno svjetlo, i dani tvoga žalovanja će završiti.

21 I sav tvoj narod bit će pravedan: oni će zauvijek zemlju baštiniti, izdanak moga nasada, djelo mojih ruku, da ja mogu biti proslavljen.

22 Malobrojni će postati tisućom, i maleni jakim narodom: ja, GOSPODIN, u njegovo ću vrijeme to ubrzati.”

61

1“Duh Gospodina BOGA je na meni, jer me GOSPODIN pomazao da propovijedam dobru vijest krotkima; poslao me da povijem one koji su srca slomljena, da proglasim slobodu sužnjima i otvaranje tamnice uznicima;

2 da navijestim godinu GOSPODINOVE naklonosti i dan odmazde Boga našega; da utješim sve one koji tuguju;

3 da onima koji tuguju na Sionu odredim, da im dâm krasotu umjesto pepela, ulje radosti umjesto tugovanja, opravu slavljenja umjesto duha potištenosti; da ih se može zvati stablima pravednosti, nasadom GOSPODINOVIM, da on bude proslavljen.

4 “Oni će sazidati stare ruševine, podići će prijašnje razvaline i obnovit će opustjele gradove, ono što su opustošili mnogi naraštaji.

5 I stajat će stranci i pasti stada vaša, i sinovi će tuđinski biti vaši orači i vinogradari.

6 A vi ćete biti nazvani Svećenicima GOSPODINOVIM; ljudi će vas zvati Službenicima Boga našega: jesti ćete bogatstvo pogana i u njihovoj slavi vi ćete se dičiti.

7 Za svoju sramotu primit ćete dvostruko i umjesto pomutnje radovat će se u svome udjelu: stoga će u svojoj zemlji posjedovati dvostruko: vječna radost će im pripasti.

8 Jer ja, GOSPODIN, ljubim pravo i mrzim grabež za žrtvu paljenicu; ja ću upravljati njihovim djelom u istini, i ja ću sklopiti s njima savez vječan.

9 Njihovo će sjeme biti poznato među poganima, i potomstvo njihovo među narodima: svi koji ih vide priznat će ih, da su oni sjeme koje je GOSPODIN blagoslovio.

10 “Silno ću se radovati u GOSPODINU, moja će se duša veseliti u Bogu mojemu; jer me zaodjenuo opravom spasenja, pokrio me plaštem pravednosti, kao što se mladenac zaodijeva uresima i kao što se mladenka kiti svojim nakitom.

11 Jer kao što zemlja rađa svoje izdanke, i kao što vrt daje da niče ono što je posijano, tako će Gospodin BOG učiniti da pravednost i hvala niknu pred svim narodima.”

62

1“Zbog Siona neću šutjeti, i zbog Jeruzalema neću mirovati, sve dok pravednost njegova ne izbije kao svjetlost, i spasenje njegovo kao upaljena svjetiljka.

2 I vidjet će pogani tvoju pravednost, i svi kraljevi slavu tvoju: prozvat će te novim imenom, koje će nadjenuti usta GOSPODINOVA.

3 Bit ćeš i vijenac slave u ruci GOSPODINOVOJ, i kraljevska kruna u ruci Boga svojega.

4 Neće te više nazivati Ostavljenom, niti će se tvoja zemlja više nazivati Opustošenom; nego će te zvati Hepsiba, a tvoju zemlju Beula: jer GOSPODIN je tobom ushićen, i zemlja će tvoja biti udata.

5 Jer kao što se mladić ženi djevicom, tako će se sinovi tvoji za tebe udati; i kao što se mladenac raduje mladenki, tako će se Bog tebi radovati.

6 “Postavio sam stražare na tvoje zidine, Jeruzaleme, koji neće mirovati ni danju ni noću: vi koji GOSPODINA spominjete, nemojte šutjeti,

7 i ne dajte mu počinka dok ne utvrdi Jeruzalem, i dok ga ne učini slavom na zemlji.

8 Zakleo se GOSPODIN svojom desnicom, i mišicom snage svoje: “Uistinu neću više dati da tvoje žito bude hranom tvojim neprijateljima; ni sinovi tuđinčevi neće piti tvoje vino, za koje si se mučila;

9 nego će ga jesti oni koji su ga sabrali, i slaviti GOSPODINA; i oni koji su ga nakupili piti će ga u predvorjima moje svetosti.”

10 Prođite, prođite kroz vrata; pripravite put narodu; nasipajte, nasipajte povišenu cestu; uklonite kamenje; podignite stijeg narodu.

11 Evo, GOSPODIN je do nakraj svijeta proglasio: “Recite Kćeri sionskoj: Evo, spasenje tvoje dolazi; evo, s njim je njegova naplata, a pred njim je djelo njegovo.

12 I nazivat će ih Svetim narodom, Otkupljenicima GOSPODINOVIM; a tebe će zvati Traženim, Gradom neostavljenim.”

63

1Tko je taj koji dolazi iz Edoma, s haljama obojenim iz Bosre? onaj koji veličanstven u svojoj opravi korača u veličini snage svoje? “Ja koji govorim u pravednosti, moćan spasiti.”

2 Zašto ti je crvena oprava, i halje tvoje kao u onoga koji gazi u tijesku za vino?

3 “Sâm sam u tijesku gazio, i ne bijaše sa mnom nikoga od naroda: jer ću ih gaziti u svojoj srdžbi, i zgaziti ih u svojoj jarosti; krv će njihova poprskati moje halje, i zamrljat ću svu svoju opravu.

4 Jer je dan osvete u mojem srcu, i došla je godina moga otkupljenika.

5 Gledao sam, i ne bijaše nikoga da pomogne; i čudio sam se što ne bijaše nikoga da podupre: stoga mi je vlastita mišica spasenje donijela; i moja me jarost poduprla.

6 I zgazit ću narode u svojoj srdžbi, i napojiti ih u svojoj jarosti, i oboriti na zemlju snagu njihovu.”

7 Spominjat ću dobrostivost GOSPODINOVU, i pohvale GOSPODINOVE, za sve što nam je GOSPODIN udijelio, i veliku dobrotu prema domu Izraelovu, koju im je on udijelio po svome milosrđu, i po obilju svoje dobrostivosti.

8 Jer on reče: “Doista su oni narod moj, djeca koja neće slagati.” Tako on bijaše njihovim Spasiteljem.

9 U svoj njihovoj nevolji on se mučio, i anđeo njegove prisutnosti ih je spasio: u svojoj ljubavi i svome smilovanju on ih je otkupio; i podigao ih je, i nosio svih davnih dana.

10 Ali oni su se bunili, i žalostili njegova svetoga Duha: zbog toga im je postao neprijateljem, i protiv njih zaratio.

11 Tada se spomenuo davnih dana, Mojsija, i njegova naroda, govoreći: “Gdje je onaj koji ih je iz mora izveo s pastirom svoga stada? gdje je onaj koji je stavio svoga svetoga Duha u njega?

12 koji ih je desnicom Mojsijevom vodio svojom slavnom mišicom, razdijelivši vodu pred njima, da stekne sebi vječno ime;

13 koji ih je kroz dubinu proveo, kao konja po pustari, da se ne bi spoticali?”

14 Kao što živinče silazi u dolinu, Duh mu je GOSPODINOV davao počinak: tako si ti vodio narod svoj, da stekneš sebi slavno ime.

15 Obazri se s neba, i pogledaj od prebivališta svoje svetosti i svoje slave: gdje je tvoja revnost i tvoja snaga, glas tvoje nutrine i tvoga smilovanja prema meni? zar su zatomljeni?

16 Nedvojbeno si ti otac naš, premda Abraham ne zna za nas, i Izrael nas ne poznaje, ti si, GOSPODINE, otac naš, naš otkupitelj; ime tvoje je od vječnosti.

17 O, GOSPODINE, zašto si nam dao da zastranimo s tvojih putova, i otvrdnuo nam srce od straha tvojega? Vrati se zbog svojih slugu, plemenâ tvoje baštine.

18 Narod tvoje svetosti posjedovao ju je tek nakratko: naši su neprijatelji zgazili tvoje svetište.

19 Mi smo tvoji: nad njima nisi vladao nikada; oni ne bijahu nazvani tvojim imenom.

64

1Oh kada bi razderao nebesa, da siđeš, da se pred tobom rastale planine,

2 kao kada gori oganj koji tali, oganj koji čini da zavriju vode, da obznani tvoje ime tvojim neprijateljima, da narodi drhte pred tobom!

3 Kada si činio strahote koje nismo očekivali silazio si, i gore su se pred tobom talile.

4 Jer od postanka svijeta ljudi nisu čuli, ni uhom oćutili, niti je oko vidjelo, osim tebe, Bože, ono što je on pripravio za onoga tko čeka na nj.

5 Ti si izlazio u susret onome tko se raduje i u djelo provodi pravednost, onima koji se spominju tebe na tvojim putovima; evo, gnjevan si; jer smo sagriješili: u njima je trajnost, i bit ćemo spašeni.

6 Ali svi smo mi kao nešto nečisto, i sva naša pravednost je kao prljavi dronjci; i svi mi kao list venemo; opačine naše su nas kao vjetar odnijele.

7 Nema nikoga tko zaziva tvoje ime, nikoga tko bi se razbudio da se tebe drži: jer si sakrio svoje lice od nas, i uništio nas zbog naših opačina.

8 Ali sada, GOSPODINE, ti si naš otac; mi smo glina, a ti si naš lončar: i svi smo mi djelo tvoje ruke.

9 Ne gnjevi se odviše žestoko, GOSPODINE, i nemoj se dovijeka spominjati opačine: evo, pogledaj, zaklinjemo te, svi smo mi narod tvoj.

10 Tvoji sveti gradovi su pustara, Sion je pustara, Jeruzalem pustoš.

11 Naš sveti i naš prekrasni Dom, gdje su te naši oci slavili, ognjem je spaljen: opustošeno je sve ono što nam je bilo drago.

12 Zar ćeš se zbog toga susprezati, GOSPODINE? zar ćeš šutjeti, i odviše žestoko nas mučiti?

65

1 “Potražiše me oni koji nisu pitali za mene, nađoše me oni koji me nisu tražili: ‘Evo me, evo me’, rekoh narodu koji se nije nazivao mojim imenom.

2 Sav dan pružao sam svoje ruke buntovnu narodu koji hodi putem koji nije dobar, po vlastitim zamislima,

3 narodu koji me neprestano u lice na srdžbu izaziva: koji žrtvuju u vrtovima i pale kâd na žrtvenicima od opeke,

4 koji ostaju među grobovima i noće u spomenicima, koji jedu svinjsko meso i u čijim je posudama juha od gnusoba,

5 koji govore: ‘Ostani tamo, ne približavaj mi se, jer sam ja svetiji od tebe.’ Oni su mi dim u nosu, oganj koji gori sav dan.

6 Evo, preda mnom je zapisano: Neću šutjeti, nego ću uzvratiti, i to uzvratiti u njihova njedra,

7 vaše opačine i opačine vaših otaca zajedno,” govori GOSPODIN, “koji su palili kâd na gorama i hulili me na bregovima: zbog toga ću im odmjeriti njihovo prijašnje djelo u njedra njihova.”

8 Ovako govori GOSPODIN: “Kao što se novo vino nalazi u grozdu, i veli se: ‘Ne uništavajte ga, jer je u njemu blagoslov’, tako ću ja učiniti zbog svojih slugu, da ih sve ne uništim.

9 I izvest ću sjeme iz Jakova, i iz Jude baštinika svojih gora: moji će ih odabranici baštiniti i moje će sluge ondje prebivati.

10 Šaron će biti tor stadima, a dolina Akor počivalište krdima, za moj narod koji me tražio.

11 Ali vi ste ti koji ostavljaju GOSPODINA, oni koji zaboravljaju moju svetu goru, koji pripravljaju stol tome mnoštvu i koji prinose lijevani prinos tome broju.

12 Zbog toga ću vas k maču pribrojiti i svi ćete se prignuti na klanje: zato što se, kada sam zvao, niste odazvali; niste slušali kada sam govorio, nego ste činili zlo pred mojim očima, i odabrali ste ono što mi nije po volji.”

13 Stoga ovako govori Gospodin BOG: “Evo, sluge moje će jesti, a vi ćete biti gladni; evo, sluge moje će piti, a vi ćete biti žedni; evo, sluge moje će se radovati, a vi ćete se stidjeti;

14 evo, sluge moje će pjevati od radosti u srcu, a vi ćete vikati zbog žalosti u srcu i jaukati zbog slomljena duha.

15 I ostavit ćete ime svoje za kletvu mojim izabranicima; jer će te Gospodin BOG pogubiti, a svoje će sluge zvati drugim imenom,

16 kako bi se onaj tko se u zemlji bude blagoslivljao, blagoslivljao u Bogu istine, i kako bi se onaj tko se u zemlji bude zaklinjao, zaklinjao Bogom istine; zato što su prijašnje nevolje zaboravljene, i zato što su skrivene od mojih očiju.

17 Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju: ono prijašnje neće se spominjati, niti će na um dolaziti.

18 Veselite se i radujte zauvijek u tome što stvaram: jer, evo, Jeruzalem stvaram veseljem, a njegov narod radošću.

19 I veselit ću se u Jeruzalemu i radovati u svome narodu; i neće se više u njemu čuti glas plača ni glas vapaja.

20 Neće ondje više biti malog djeteta od par dana ni starca koji ne bi navršio svoje dane: jer će dijete umirati u starosti od stotinu godina, a grešnik od stotinu godina bit će proklet.

21 Oni će graditi kuće i u njima stanovati, i sadit će vinograde i jesti plod njihov.

22 Neće oni graditi, a drugi stanovati; neće saditi, a drugi jesti: jer će dani moga naroda biti kao dani drveta, i moji će izabranici dugo uživati u djelu svojih ruku.

23 Neće se oni uzalud mučiti ni rađati za nevolju, jer su sjeme blagoslovljenika GOSPODINOVIH, i potomstvo njihovo s njima.

24 I bit će da ću im odgovoriti prije negoli zazovu; dok još budu govorili, ja ću uslišati.

25 Vuk i janje zajedno će pasti i lav će jesti slamu kao govedo, a prah će biti hrana zmiji. Neće oni više bol zadavati ni razarati na svoj svetoj gori mojoj”, govori GOSPODIN.

66

1 Ovako govori GOSPODIN: “Nebo je moje prijestolje, i zemlja je podnožje mojim nogama: gdje je kuća koju mi gradite? i gdje je mjesto moga počinka?

2 Jer sve je to ruka moja načinila, i sve to bijaše”, govori GOSPODIN; “ali evo na koga ću pogled svratiti: na onoga tko je ubog i skrušena duha i dršće na moju riječ.

3 Onaj tko vola ubija, kao da je čovjeka zaklao; onaj tko žrtvuje janje, kao da je psu vrat prerezao; onaj tko dar prinosi, kao da je krv svinjsku prinio; onaj tko kâd pali, kao da idola blagoslivlja. Jest, izabrali su si vlastite putove, i duša im uživa u njihovim gadostima.

4 I ja ću izabrati njihove obmane i navesti na njih njihove strahove; zato što, kada sam zvao, nitko nije odgovorio, kada sam govorio, nisu slušali, nego su zlo činili pred mojim očima, i izabrali su ono što meni nije bilo po volji.”

5 Čujte riječ GOSPODINOVU, vi koji od njegove riječi dršćete: “Braća vaša koja vas mrze, koja vas odbacuju zbog moga imena, rekoše: ‘Neka slavljen bude GOSPODIN’: ali će se on na vašu radost pojaviti, a oni će biti posramljeni.”

6 Buka iz grada, glas iz Hrama, glas GOSPODINOV koji uzvraća odmazdom svojim neprijateljima.

7 Rodila je prije negoli je trudovi obuzeše, prije negoli se bol njezina pojavila, dječaka je rodila.

8 Tko je takvo što čuo? Tko je takvo što vidio? Može li zemlja roditi u jedan dan? ili, može li se neki narod roditi odjedanput? Jer čim su goru Sion trudovi obuzeli, djecu je svoju rodila.

9 “Zar da ja dovedem do poroda, a da ne učinim da se rodi?” govori GOSPODIN: “Zar ću dati da se rađa, a zatvoriti utrobu?” govori Bog tvoj.

10 Radujte se s Jeruzalemom i veselite se s njim, svi koji ga ljubite; radujte se ushićeno s njim, svi koji zbog njega tugujete:

11 da se možete nasisati i nasititi na dojkama njegove utjehe, da se možete nadojiti i nasladiti se obiljem njegove slave.

12 Jer ovako govori GOSPODIN: “Evo, ja ću do njega mir kao rijeku protegnuti i slavu pogana kao potok nabujali: tada ćete sisati, nosit će vas o svome boku i zibati na svojim koljenima.

13 Kao onoga koga tješi majka njegova, tako ću ja tješiti vas; i bit ćete utješeni u Jeruzalemu.”

14 Kada to vidite, srce će vam se radovati i kosti će vaše kao trava bujati: ruka će se GOSPODINOVA obznaniti njegovim slugama, a gnjev njegov njegovim neprijateljima.

15 Jer, gle, GOSPODIN će doći s ognjem, i sa svojim kolima kao vihor, da s jarošću iskali svoju srdžbu i svoj prijekor s plamenom ognjenim.

16 Jer će se ognjem i svojim mačem GOSPODIN pravdati sa svakim tijelom: pobijenih od GOSPODINA mnogo će biti.

17 “Oni koji se posvećuju i čiste u vrtovima iza jednoga stabla u sredini jedući svinjsko meso i gnusobe, i miševe, zajedno će biti uništeni”, govori GOSPODIN.

18 “Jer znam ja njihova djela i njihove misli: doći će to da ću sabrati sve narode i jezike; i doći će oni i vidjeti moju slavu.

19 I postavit ću znak među njima, i poslat ću one od njih koji se izbave k narodima u Taršiš, Pul i Lud, koji lûk napinju, u Tubal i Javan, na daleke otoke koji nisu čuli glas o meni ni vidjeli moju slavu; i objavljivat će oni moju slavu među poganima.

20 I dovest će oni svu vašu braću na prinos GOSPODINU iz svih naroda, na konjima, u kolima, u nosiljkama, na mazgama i na hitroj živini, na moju svetu goru Jeruzalem”, govori GOSPODIN, “kao što djeca Izraelova u čistoj posudi donose prinos u Dom GOSPODINOV.

21 I uzet ću od njih za svećenike i za Levite”, govori GOSPODIN.

22 “Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, koje ću načiniti, ostati preda mnom,” govori GOSPODIN, “tako će ostati vaše sjeme i vaše ime.

23 I bit će da će se od mlađaka do mlađaka, i od subote do subote, svako tijelo dolaziti klanjati preda mnom”, govori GOSPODIN.

24 “I izlazit će i gledati trupla ljudi koji su protiv mene griješili: jer njihov crv neće umrijeti, niti će se njihov oganj ugasiti; i bit će oni na gadost svakome tijelu.”