Predgovor Novome zavjetu
Najveći broj postojećih rukopisa Novoga zavjeta (više od 95 %), uglavnom pisanih grčkim koiné jezikom, spada u bizantsku tekstualnu tradiciju, nazvanu tako zato što potječe iz zemalja grčkoga govornog područja. Takozvani Bizantski ili Antiohijski rukopisi tradicionalni su tekst Novoga zavjeta. U sedamnaestom stoljeću se tu vrst teksta počelo nazivati Textus Receptus ili Prihvaćeni tekst. Njime se već ranije služio William Tyndale u svome prijevodu Biblije, prevoditelji engleske Authorised Version (King James) iz 1611. godine i drugi prevoditelji iz doba reformacije. Ta vrsta teksta je zbog svoje raširenosti, sveopće prihvaćenosti i omiljenosti prevladavala u prvih osamnaest stoljeća kršćanstva.
Ovaj Novi zavjet temelji se na grčkome tekstu zvanom Editio Regia, što ga je 1550. godine u Parizu objavio Robert Etienne (Stephanus), kojemu je uglavnom istovjetan i tekst što ga je 1598. godine izdao Theodore Beza, kao i tekst braće Elzevir iz 1624 i 1633. godine. Ovaj posljednji je zbog rečenice iz predgovora: Textum ergo habes nunc ab omnibus receptum in quo nihil immutatum aut corruptum damus (Stoga sada imamo tekst prihvaćen od sviju, u kojemu ne dajemo ništa izmijenjeno ili iskrivljeno) nazvan Textus Receptus. Taj naziv se uskoro počeo upotrebljavati za sva izdanja utemeljena na istovjetnoj tekstualnoj tradiciji.
Do danas je pronađeno više od pet tisuća ranih rukopisa Novoga zavjeta, što tu knjigu po broju postojećih rukopisa uzdiže nad svaku drugu knjigu iz starine. Uz te rukopise dostupna su nam i brojna djela “crkvenih otaca”, u kojima su navedeni dijelovi tih rukopisa. Kršćani koji svoju vjeru i nauk temelje isključivo na Svetom pismu, to jest Bibliji, smatraju da je izvorni tekst Novoga zavjeta očuvan Božjim proviđenjem. On je u svojoj riječi obećao da će je sačuvati za buduće naraštaje, da je nepromjenjiva i da će biti očuvana od iskrivljenja: “Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ni najmanje slovo, ni jedna crtica neće nestati iz Zakona dok se sve ne ispuni” (Matej 5,18), “Riječi GOSPODINOVE su riječi čiste; kao srebro u zemljanoj peći pretopljeno, sedam puta pročišćeno. Ti ćeš ih čuvati, GOSPODINE; ti ćeš ih očuvati od ovoga naraštaja zauvijek (Psalam 12,6.7).
“Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje nipošto neće proći” (Matej 24, 35), rekao je Gospodin Isus. Taj i prethodni redci ukazuju na to da Bog nije i nikada neće svoje crkve ostaviti bez mjerodavnog zapisa svoje riječi. Njegovi ljudi su stoljećima prepisivali prijepise izvornih rukopisa, a On je pomoću svoje pisane i očuvane riječi donosio spasenje ljudima u mnogim naraštajima, a to i jest njezina svrha. Gospodin Isus je rekao: “Riječi koje vam govorim duh su i život su” (Ivan 6,63).
Dragi čitatelju, neka se i na tebe protegne obećanje iz knjige Otkrivenja 1,3: Blagoslovljen je onaj tko čita i oni koji slušaju riječi ovoga proroštva te čuvaju to što je u njemu zapisano, jer vrijeme je blizu!
