Poslanica Filipljanima
1
1 Pavao i Timotej, sluge Isusa Krista, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i poslužiteljima:
2 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i od Gospodina Isusa Krista.
3 Zahvaljujem Bogu svome za svaki spomen na vas
4 i uvijek se, u svakoj svojoj molitvi, s radošću molim za sve vas
5 zbog vašega udjela u evanđelju od prvoga dana do sada,
6 uvjeren u to da će onaj koji je započeo dobro djelo u vama, dovršiti ga do dana Isusa Krista.
7 I pravo je što tako mislim o svima vama, jer vas imam u srcu: kako u mojim okovima, tako i u obrani i potvrđivanju evanđelja, svi ste vi sudionici moje milosti.
8 Jer svjedok mi je Bog koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista.
9 I molim se za to da vaša ljubav sve više i više obiluje u spoznaji i u svakom rasuđivanju,
10 da možete prosuditi što je najbolje, da budete iskreni i besprijekorni za dan Kristov,
11 ispunjeni plodovima pravednosti, koji su po Isusu Kristu, na slavu i hvalu Božju.
12 Ali htio bih da razumijete, braćo, da je to što se meni dogodilo ispalo kao napredovanje evanđelja,
13 tako da su moji okovi u Kristu postali poznati po svoj palači i svugdje drugdje
14 pa se mnogi od braće u Gospodinu, ohrabreni mojim okovima, još više usuđuju neustrašivo govoriti riječ.
15 Neki, istina, iz zavisti i nadmetanja, no neki i iz dobre volje Krista propovijedaju.
16 Jedni Krista propovijedaju iz nadmetanja, neiskreno, misleći pridodati nevolju mojim okovima,
17 a drugi iz ljubavi, znajući da sam postavljen za obranu evanđelja.
18 Što onda? Svejedno se, na svaki način, bilo prijetvorno ili istinito, propovijeda Krist; i u tome se radujem, jest, i radovat ću se.19 Jer znam da će mi se to okrenuti na spasenje po vašoj molitvi i potpori Duha Isusa Krista,
20 po mojem željnom očekivanju i nadi da se ni u čemu neću postidjeti, nego da će se sa svom odvažnošću, kako uvijek tako i sada, Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću.
21 Jer meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak.
22 Ali ako mi je živjeti u tijelu plodno djelovanje, tada ne znam što odabrati.
23 Jer pritiješnjen sam između dvoga: imam želju otići i s Kristom biti, što je mnogo bolje,
24 ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas.
25 A, uvjeren u to, znam da ću ostati te dalje biti sa svima vama za vaš napredak i radost vjere;
26 da vaš ponos zbog mene bude obilniji u Kristu Isusu kada ponovno dođem k vama.
27 Samo se vladajte dostojno Kristova evanđelja da, došao ja i vidio vas ili bio nenazočan, mogu čuti za vas da čvrsto stojite u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za vjeru evanđelja
28 ne plašeći se ni u čemu svojih protivnika; kojima je to očit znak propasti, a vama spasenja, i to od Boga.
29 Jer vama je zbog Krista dano kao milost ne samo u njega vjerovati, nego i za njega trpjeti,
30 istu borbu imajući kakvu ste u meni vidjeli, a i sada čujete da je u meni.
2
1 Ima li, stoga, ikakve utjehe u Kristu, ili ikakva bodrenja ljubavi, ili ikakva zajedništva Duha, ili ikakva nježna osjećaja i milosrđâ,
2 ispunite moju radost time da budete istomišljenici imajući istu ljubav, jednodušni, jedno mislite.
3 Ništa nemojte činiti iz nadmetanja ili isprazne slave, nego u poniznosti uma jedan drugoga smatrajte višim od sebe.
4 Nemojte gledati svaki na svoje, nego i na ono što je drugih.
5 Neka u vama bude isto mišljenje koje bijaše i u Kristu Isusu,
6 koji, premda u obličju Boga, nije grabežom smatrao biti jednakim Bogu,
7 nego se sâm toga lišio i uzeo na sebe obličje sluge te postao sličan čovjeku.
8 Našavši se u obličju čovjeka, ponizio se i postao pokoran do smrti, i to smrti na križu.
9 Stoga ga je Bog i preuzvisio i darovao mu ime koje je iznad svakoga imena:
10 da se Isusovu imenu prigne svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića;
11 i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.
12 Stoga, ljubljeni moji, kao što ste uvijek poslušali, ne samo kao za moje nazočnosti, nego mnogo više sada za moje nenazočnosti, sa strahom i drhtanjem poradite oko svoga spasenja.
13 Jer Bog je taj koji po svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.
14 Sve činite bez mrmljanja i raspravljanja,
15 da budete neporočni i bezazleni, sinovi Božji, besprijekorni usred izopačena i pokvarena naraštaja u kojemu svijetlite kao svjetlila u svijetu
16 držeći riječ života meni na ponos za dan Kristov, da nisam uzalud trčao, niti se uzalud trudio.
17 Jest, ako se i izlijevam na žrtvu i bogosluženje vaše vjere, radostan sam i radujem se sa svima vama.
18 Zbog istoga razloga i vi budite radosni i radujte se sa mnom.
19 A nadam se u Gospodinu Isusu uskoro vam poslati Timoteja da se i ja ohrabrim kada saznam što je s vama.
20 Jer nemam nikoga tako srodne duše tko bi se za vas istinski pobrinuo;
21 jer svi traže svoje, a ne ono što je Krista Isusa.
22 A prokušanost njegovu znate, da je poput djeteta s ocem sa mnom služio u evanđelju.
23 Njega se, stoga, nadam poslati odmah čim vidim kako će biti sa mnom;
24 a uvjeren sam u Gospodinu da ću i sâm uskoro doći.
25 No smatrao sam potrebnim poslati vam Epafrodita, brata, suradnika i suborca mojega, vašega poslanika i poslužitelja u mojoj potrebi;
26 jer je on čeznuo za svima vama i bio je potišten što ste čuli da je obolio.
27 Jer doista je bio gotovo na smrt obolio: ali Bog mu se smilovao; i ne samo njemu, nego i meni da ne bih imao žalost na žalost.
28 Stoga sam ga to brižnije poslao da se, kada ga opet vidite, obradujete, a ja da budem manje žalostan.
29 Primite ga, stoga, u Gospodinu sa svom radošću; i poštujte takve:
30 jer on se radi Kristova djela približio smrti ne mareći za svoj život, kako bi nadopunio ono u čemu mi vi niste mogli poslužiti.
3
1 Konačno, braćo moja, radujte se u Gospodinu. Pisati vam jedno te isto, meni, uistinu, nije dosadno, ali je to za vas sigurnije.
2 Čuvajte se “pasa”, čuvajte se “opakih radnika”, čuvajte se “osakaćenosti”.
3 Jer mi smo “obrezanje”; mi koji se u duhu Bogu klanjamo i dičimo se Kristom Isusom i ne uzdamo se u tijelo.
4 Premda ja imam uzdanje i u tijelo. Misli li netko da se može uzdati u tijelo, ja još više:
5 obrezan osmoga dana, od roda sam Izraelova, od Benjaminova plemena, Hebrej od Hebrejâ, po Zakonu farizej,
6 po revnosti progonitelj crkve, po pravednosti koja je u Zakonu, besprijekoran.
7 Ali što mi god bijahu dobici, zbog Krista sam smatrao gubitkom.
8 Štoviše, najradije sve smatram gubitkom zbog izvrsnosti spoznaje Krista Isusa, Gospodina mojega, zbog koga sam sve izgubio i to izmetom smatram, da Krista steknem
9 i nađem se u njemu, ne imajući vlastitu pravednost, koja je od Zakona, nego onu po vjeri Kristovoj, pravednost koja je od Boga po vjeri:
10 upoznati njega i snagu njegova uskrsnuća, i zajedništvo u njegovim patnjama, suobličujući se njegovoj smrti
11 ne bih li kako prispio k uskrsnuću mrtvih.
12 Ne kao da sam već postigao ili već postao savršen, nego i dalje idem za time ne bih li kako dohvatio to za što sam i zahvaćen od Krista Isusa.
13 Braćo, ja sâm ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: ono što je za mnom, zaboravljam, za onime što je preda mnom sežem;
14 prema cilju težim, k nagradi uzvišenog poziva Božjeg u Kristu Isusu.
15 Dajte, stoga, da tako mislimo koji god smo savršeni, a ako što drukčije mislite, Bog će vam upravo to objaviti.
16 Dakle, ono što smo već postigli, po tome pravilu i hodimo; budimo iste misli.
17 Braćo, nasljedovatelji moji budite i promotrite one koji hode po uzoru koji imate u nama.
18 (Jer mnogi o kojima sam vam često govorio, i sada vam plačući govorim, hode kao neprijatelji Kristova križa:
19 njima je svršetak propast, Bog im je njihov trbuh, a slava im je u sramoti njihovoj; takvi koji misle na zemaljsko.
20 Jer naša je domovina na nebu; odakle i Spasitelja iščekujemo, Gospodina Isusa Krista,
21 koji će, prema djelotvornosti kojom sebi može i sve podložiti, preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga svome slavnome tijelu.
4
1 Stoga, braćo moja ljubljena i željena, radosti moja i vijenče moj, tako čvrsto stojte u Gospodinu, ljubljeni moji.
2 Evodiju zaklinjem i Sintihu zaklinjem da budu iste misli u Gospodinu.
3 I tebe molim, vjerni suradniče, pomaži im; jer su se one u evanđelju trudile zajedno sa mnom, i s Klementom i s mojim ostalim suradnicima, čija su imena u knjizi života.
4 Radujte se u Gospodinu uvijek; i ponovno velim: Radujte se.
5 Neka vaša umjerenost bude poznata svim ljudima. Gospodin je blizu.
6 Ne budite zabrinuti ni za što, nego neka se u svemu molitvom i iskanjem sa zahvaljivanjem obznanjuju vaše molbe Bogu;
7 i mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će vaša srca i misli u Kristu Isusu.
8 Konačno, braćo, što god je istinito, što god je časno, što god je pravedno, što god je čisto, što god je ljubazno, što god je na dobru glasu, ako je što vrlina ili pohvala, na to mislite.
9 Ono što ste naučili, i primili, i čuli i vidjeli na meni, činite, i Bog mira bit će s vama.
10 Obradovao sam se uvelike u Gospodinu što je, napokon, ponovno procvalo vaše zanimanje za mene; premda ste i prije bili brižljivi, no niste imali prigodu.
11 Ne govorim to zbog oskudice; jer naučio sam biti zadovoljan u čemu god bio.
12 Znam kako je biti ponižen i znam kako je obilovati; svugdje i u svemu sam navikao i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati.
13 Sve mogu po Kristu, koji me jača.
14 Svejedno, dobro ste učinili podijelivši sa mnom moju nevolju.
15 A znajte, Filipljani, i da mi se u početku evanđelja, kada sam otputovao iz Makedonije, ni jedna crkva nije pridružila u pogledu davanja i primanja, osim vi jedini.
16 Čak ste i u Solun jedanput, i dvaput, poslali za moju potrebu.
17 Nije da tražim dar, nego tražim plod da obiluje na vaš račun.
18 Imam ja svega i obilujem: namiren sam primivši od Epafrodita ono od vas, miomiris, žrtvu dragu, ugodnu Bogu.
19 A moj će Bog ispuniti svaku vašu potrebu po svome bogatstvu u slavi po Kristu Isusu.
20 A Bogu i Ocu našemu neka bude slava u vijeke vjekova. Amen.
21 Pozdravite svakog svetog u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas braća koja su sa mnom.
22 Pozdravljaju vas svi sveti, osobito oni iz careva doma.
23 Milost Gospodina našega, Isusa Krista, neka bude sa svima vama. Amen.
