Prva poslanica Solunjanima
1
1 Pavao, i Silvan, i Timotej, crkvi Solunjana, koja je u Bogu Ocu i u Gospodinu Isusu Kristu: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.
2 Zahvaljujemo Bogu uvijek za sve vas spominjući vas u svojim molitvama,
3 neprestano se sjećajući vašega djela vjere, truda ljubavi i postojanosti nade u Gospodina našega, Isusa Krista, pred Bogom i našim Ocem
4 znajući, braćo ljubljena, za vaše izabranje od Boga.
5 Jer naše evanđelje nije došlo k vama samo u riječi, nego i u snazi, i u Duhu Svetome, i u mnogom pouzdanju, kao što znate kakvi među vama zbog vas bijasmo.
6 I vi ste postali nasljedovatelji naši i Gospodinovi, primivši riječ u mnogoj nevolji, s radošću Duha Svetoga,
7 tako da ste bili uzorom svima koji vjeruju u Makedoniji i Ahaji.
8 Jer je od vas odjeknula riječ Gospodinova, ne samo u Makedoniji i Ahaji, nego se na svakome mjestu i vjera vaša prema Bogu tako proširila da nama nije potrebno išta govoriti o tome.
9 Jer oni sami o nama pripovijedaju kako smo došli k vama i kako ste se od idolâ obratili Bogu da služite Bogu živome i istinskome
10 i iščekujete s neba Sina njegova, kojega je on uskrisio od mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.
2
1 Jer sami znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan.
2 Premda smo, kao što znate, već prije pretrpjeli i bili zlostavljani u Filipima, odvažili smo se u Bogu našemu iznijeti vam, i to uz tešku borbu, evanđelje Božje.
3 Jer naše bodrenje nije bilo iz zablude, ni nečistoće, ni u prijevari,
4 nego, kako je prosudio Bog povjeriti nam evanđelje, tako i govorimo; ne kao da ugađamo ljudima, nego Bogu, koji prosuđuje naša srca.
5 Jer nikada se, kao što i znate, nismo poslužili ni laskavom riječju, ni s prikrivenom pohlepom; Bog je svjedok;
6 niti smo iskali slavu od ljudi, ni od vas ni od drugih, premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli.
7 No bili smo među vama blagi kao što dojilja doji i njeguje svoju djecu.
8 Tako smo vam, ganutljivo vas željni, htjeli predati ne samo Božje evanđelje, nego i svoje duše; jer ste nam omiljeli.
9 Jer sjećate se, braćo, našega truda i napora: radeći noću i danju, jer nismo htjeli opteretiti ikoga od vas, propovijedali smo vam evanđelje Božje.
10 Vi ste svjedoci, i Bog, kako smo se sveto i pravedno i besprijekorno ponašali među vama koji vjerujete;
11 kao što znate kako smo svakoga od vas kao otac svoju djecu poticali, tješili i zaklinjali
12 da hodite dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu.
13 Zbog toga i mi neprestano zahvaljujemo Bogu što ste, primivši riječ poruke Božje koju ste čuli od nas, prihvatili ne kao riječ ljudsku, nego onakvu kakva uistinu jest: riječ Božju koja učinkovito djeluje i u vama koji vjerujete.
14 Jer vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu; jer i vi ste isto pretrpjeli od svojih zemljaka kao i oni od Židova,
15 koji su ubili i Gospodina Isusa i svoje vlastite proroke, i nas progonili; ni Bogu ne ugađaju i protive se svim ljudima
16 zabranjujući nam govoriti poganima da bi se spasili, da dopune mjeru svojih grijeha: ali došao je na njih konačan gnjev.
17 A mi, braćo, odvojeni od vas na kratko vrijeme licem, ne srcem, to više s velikom željom nastojasmo vidjeti vaše lice.
18 Stoga smo htjeli doći k vama, ja, Pavao, i jedanput i dvaput, ali nas je spriječio Sotona.
19 Jer što je naša nada, ili radost, ili vijenac slavljenja? Niste li to vi pred našim Gospodinom Isusom Kristom za njegova dolaska?
20 Jer vi ste naša slava i radost.
3
1 Stoga nam se, kad više nismo mogli izdržati, učinilo dobrim da ostanemo sami u Ateni
2 pa smo poslali Timoteja, brata našega, poslužitelja Božjega i našeg suradnika u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i utješi u pogledu vaše vjere,
3 da se nitko ne pokoleba ovim nevoljama; jer sami znate da smo za to određeni.
4 Jer kad smo bili s vama, unaprijed smo vam rekli da ćemo trpjeti nevolje; što se, kao što znate, i dogodilo.
5 Stoga ja, kad više nisam mogao izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri; da vas možda nije napastovao napasnik pa je uzaludan bio trud naš.
6 Ali sada kada se Timotej od vas k nama vratio i donio nam dobru vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas uvijek imate u dobru spomenu i čeznete vidjeti nas kao i mi vas,
7 zbog toga smo se, braćo, preko vas, po vašoj vjeri, utješili u svoj svojoj tjeskobi i nevolji.
8 Jer mi živimo tek sada kada ste vi postojani u Gospodinu.
9 Jer kojom bismo zahvalom mogli Bogu ponovno uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred svojim Bogom
10 moleći se najusrdnije noću i danju da vidimo vaše lice i dopunimo ono što nedostaje vašoj vjeri?
11 A sâm Bog i naš Otac, i naš Gospodin Isus Krist, neka upravi naš put prema vama.
12 Vama pak dao Gospodin da rastete i obilujete u ljubavi jedan prema drugomu i prema svim ljudima, kao i mi prema vama,
13 i učvrstio vam srca da budu besprijekorna u svetosti pred Bogom, našim Ocem, za dolaska našega Gospodina Isusa Krista sa svim njegovim svetima.
4
1 Nadalje, braćo, molimo vas i zaklinjemo po Gospodinu Isusu da, kao što ste primili od nas kako vam dolikuje živjeti i ugađati Bogu, tako sve više i više obilujte.
2 Jer znate koje smo vam zapovijedi dali po Gospodinu Isusu.
3 Ovo je, naime, volja Božja, to jest vaše posvećenje, da se klonite bludnosti:
4 da svatko od vas zna kako svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju,
5 a ne u pohotnoj strasti, kao pogani koji ne poznaju Boga;
6 da nitko ni u čemu ne “prelazi” i vara svoga brata, jer Gospodin je osvetnik za sve takvo, kao što smo vas već prije upozorili i posvjedočili vam.
7 Jer nije nas Bog pozvao na nečistoću, nego na svetost.
8 Stoga onaj tko to prezire, ne prezire čovjeka, nego Boga, koji nam je i dao svoga svetoga Duha.
9 A o bratoljublju mi nije potrebno pisati vam, jer i sami ste od Boga poučeni ljubiti jedan drugoga.
10 I doista to činite prema svoj braći posvuda u Makedoniji; ali vas zaklinjemo, braćo, da sve više i više napredujete,
11 i učite se biti mirni i svoje činiti, i raditi vlastitim rukama kao što smo vam zapovjedili:
12 da hodite časno prema onima koji su vani i da vam ništa ne nedostaje.
13 Ali ne bih htio da budete u neznanju, braćo, u pogledu onih koji su usnuli; da ne tugujete kao ostali koji nemaju nadu.
14 Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, isto tako će Bog i one koji su usnuli u Isusu privesti zajedno s njim.
15 Jer ovo vam velimo po riječi Gospodinovoj: da mi, koji smo živi i preostali do Gospodinova dolaska, nećemo preteći one koji su usnuli.
16 Jer će sâm Gospodin, s povikom, s glasom arkanđela i s trubljom Božjom, sići s neba; i najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,
17 a potom ćemo mi koji smo živi i preostali, zajedno s njima biti uzeti u oblacima u susret Gospodinu u zrak: i tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.
18 Stoga tješite jedan drugoga tim riječima.
5
1 A što se tiče vremena i trenutaka, braćo, nema potrebe pisati vam.
2 Jer sami točno znate da dan Gospodinov dolazi kao lopov u noći.
3 Jer kada budu govorili: “Mir i sigurnost”, doći će na njih iznenadna propast kao trudovi na trudnicu; i neće umaknuti.
4 Ali vi, braćo, niste u tami da bi vas taj dan zatekao kao lopov.
5 Svi ste vi djeca svjetla i djeca dana: nismo mi od noći ni od tame.
6 Stoga nemojmo spavati kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.
7 Jer oni koji spavaju, noću spavaju, i koji se opijaju, noću se opijaju.
8 A mi koji smo od dana, trijezni budimo, stavimo na sebe oklop vjere i ljubavi, i kacigu, nadu spasenja.
9 Jer nije nas Bog odredio za gnjev, nego za postignuće spasenja po Gospodinu našemu, Isusu Kristu,
10 koji je umro za nas da, bdjeli mi ili spavali, zajedno s njim živimo.
11 Stoga se tješite međusobno i izgrađujte jedan drugoga, kao što i činite.
12 Molimo vas, braćo, prepoznajte one koji se trude među vama i nad vama su u Gospodinu i opominju vas,
13 i cijenite ih nadasve u ljubavi zbog njihova rada. I budite u miru međusobno.
14 Potičemo vas, braćo, opominjite neuredne, bodrite malodušne, podržavajte slabe, budite strpljivi sa svima.
15 Gledajte da nitko nikome zlom za zlo ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedan prema drugome i prema svima.
16 Uvijek se radujte.
17 Neprestano se molite.
18 U svemu zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu.
19 Duha ne gasite.
20 Prorokovanjâ ne prezirite.
21 Sve provjeravajte; ono što je dobro, čvrsto držite.
22 Svakog se vida zla klonite.
23 A sâm Bog mira neka vas posve posveti; i molim Boga da se sve vaše, duh i duša i tijelo, besprijekornim sačuva za dolazak Gospodina našega, Isusa Krista.
24 Vjeran je onaj koji vas poziva, on će to i učiniti.
25 Braćo, molite za nas.
26 Pozdravite svu braću svetim poljupcem.
27 Zaklinjem vas Gospodinom da se ova poslanica pročita svoj svetoj braći.
28 Milost Gospodina našega, Isusa Krista, neka bude s vama. Amen.
