Dnevno razmatranje: „Život je više“
NEPREPOZNAT
K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše. (Ivan 1,11)
Joshua Bell (*1967) bio je četiri godine star kad su ga njegovi roditelji zatekli, kako oko ručke jedne ladice namače gumene vrpce i na njima izvodi tonove. Oni su mu nato nabavili violinu i pružili mu poduku; ni ne sluteći, da će njihov sin jednom spadati među najpoznatije virtuoze svijeta na violini. No kada se Joshua 12. siječnja 2007. godine u odjeći uličara postavio na jednoj postaji Vašingtonske podzemne željeznice, svirajući ondje 43 minute komade klasičnih komponista, ostalo je samo sedmoro od 1097 prolazinka stajati. Neki su ubacili i par kovanica u otvorenu kutiju od violine – sve dok ga jedna prolaznica, konačno, nije prepoznala.
Eksperiment Joshue Bella podsjeća me na to: kako su se ljudi ponašali nasuprot Isusu Kristu. On je Stvoritelj. „U njemu je stvoreno sve na nebesima i na zemlji“(Kološanima 1,16)
U prvom poglavlju svojeg evanđelja apostol Ivan ga naziva Riječju Božjom. On je jednog dana napustio nebo te postao čovjekom; „nastanivši se među nama“ – ako baš hoćete - u „odjeći klošara“. Svoje iskustvo s njime Ivan opisuje riječima: „Vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.“ Bilo bi za očekivati, da smo ga mi ljudi s oduševljenjem prihvatili. Međutim, pridružili su mu se samo rijetki i postali njegovim učenicima. Na najveću većinu odnosi se rezime kojega je na početku svojeg evanđelja dao Ivan: „K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše.“
U Otkrivenju 3,20 sam Isus kaže: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom." – Najveći broj ljudi ovo „kucanje na vrata“ ignorira. Hoćete li mu Vi izraziti dobrodošlicu?
(Napisao: Peter Güthler)
Zbog čega velika većina ljudi prolazi nezainteresirano pored Isusa?
Isus nije samo 43 minute svirao na violini, nego nam je pune 33 godine pokazivao kakav je Bog. (Vidi Ivan 1, 1-18)
(Prijevod: Marijan Šporčić)