Dnevno razmatranje: „Život je više“
„Doduše, svako karanje trenutno se ne pričinja nečim što donosi radost, nego žalost. Ali kasnije onima koji su njime uzgajani donosi plod pun mira – pravednost. (Hebr. 12,11)
Kujica Marley
U rujnu 2015., obitelj nam je dolaskom 9 tjedana stare Labradorske kujice - koju smo nazvali Marly – porasla. „Odgoj“ kujice, najvećim dijelom, preuzela je moja supruga na sebe. Kujica je najprije pohađala školu za pse. Bilo je vrlo bitno da Marly, od samog početka, istrenira i stekne određeni oblik ponašanja. Morala je naučiti biti poslušna. Za mladu kujicu je to bilo nešto sasvim novo: slušati ono što joj drugi kažu. Moglo se primijetiti da je to bilo protivno Marlynoj prirodi. Moja se supruga jako trudila da s njom neprestano ponavlja iste vježbe; da s njom prolazi iste rituale, sve dok nije postala poslušnom na riječ ili nekakvu gestu i nije napravila ono što se od nje zahtijevalo. Moja je supruga sve je to poduzimala zato, što je Marly htjela dobro: da s njom možemo lakše ophoditi, te da i njoj bude lakše s nama.
Što se tiče Božjih zapovijedi i njegove volje prema nama, i On je uložio neizmjerno puno truda s ljudima kako bi omogućio međusobni suživot. No ni to nije išlo i ne ide bez Njegovog odgoja, budući da mi ljudi radije volimo biti svojeglavi i činiti što nas je volja. Konačno: zar mi ne znamo bolje, što je dobro za nas i što našem životu odgovara?! Pustiti drugome da s nama upravlja nekako se protivi našoj ljudskoj prirodi. I zbog čega se Bog tu uopće mora miješati?
No Bog nam želi dobro - on nas voli i želi nam ono najbolje. Zbog toga nam je i dao „smjernice“ koje nalazimo u Bibliji. Trebamo naučiti posluh, dajući da nas Bog neprestano „trenira“. - Pri čemu se neke stvari moraju uvijek iznova ponavljati, sve dok ih ne usvojimo. Slično kao i kod Marly. Jer tek onda možemo biti na radost Bogu, te da naš život postane vrijedan življenja.
Axel Schneider
Jeste li spremni za Božji odgojni program?
Tko prođe Božju školu, i s ljudima izlazi bolje na kraj!
(Prijevod: Marijan Šporčić)