"Gospode, utjeraj strah u njih, neka osjete narodi, da su samo ljudi!" (Psalam 9:20)
Stari moraju uskoro umrijeti, a mladi mogu umrijeti bilo kada.
Moramo imati pravu prespektivu i priznati svoja ograničenja, nitko od ljudi nije Bog.
U kontekstu Psalma 9, psalmist izražava duboku zabrinutost za sudbinu zlih naroda koji se protive Bogu i Njegovom narodu. Stih naglašava želju za božanskom intervencijom, moleći Boga da ulije strah među narode, podsjećajući ih na njihovu smrtnost. Ovaj poziv da se prizna ljudska slabost služi kao snažan podsjetnik na božanski autoritet i konačnu odgovornost koju svaka osoba ima pred Bogom.
Hebrejima 9:27 uvjerava nas da svaka osoba ima sastanak sa smrću i nakon smrti sa sudom.
Apostol Jakov opisuje život kao krajnji kratak. On pita: a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane!" (Jakovljeva 4:14).
Uobičajeno je da oholost napuhava nečiji ego, dok mu umanjuje svijest o tome koliko mu treba Bog. Doista, neke filozofije uče da čovjek može učiniti što god sanja i da je ograničen samo svojom maštom. U završnom stihu ovog psalma, David moli Gospodina da nacije – one izvan Božje obitelji – uplaši i da im do znanja da su samo ljudi.
Pozivajući se na takav strah, psalmist želi da narodi priznaju svoja ograničenja, da se dive Bogu, slušaju ga i vide Božji autoritet kao suveren.
Važnost održavanja zdravog straha od Boga ključna je za nacije dok se snalaze u svojim složenostima. Stih jezgrovito sažima odgovornost koju ljudi imaju pred svojim Stvoriteljem, podsjećajući nas da prava moć ne leži u čovječanstvu, već samo u Bogu.
Postoji li netko za koga mislite da bi trebao čuti ili da će imati koristi od ove poruke? Prosljedi mu!
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj tekst, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.