Uvijek je najvažnije prikloniti onome što je Bog rekao - čak i ako samo nekolicina stoji uz vas.
Knjiga Brojeva, poglavlje 13 i 14.
Kratak pregled onoga što se tamo dogodilo pomoći će nam da shvatimo važnost podlaganja Božjoj riječi, odnosno ako se ne podložimo koje su moguće posljedice.
Narod Izrael bio je utaboren u Kadešu, Paranskoj pustinji, pripremajući se za preseljenje u Obećanu zemlju. Bog im je obećao dati zemlju i poraziti narode koji su već bili u njoj. Narod je poslao dvanaest uhoda u zemlju da je izvide u periodu od 40 dana. Kada su se uhode vratile, ispričale su ljudima što su vidjele (13,25-33). Bilo je baš onako kako je Gospodin rekao da će biti - prekrasna zemlja puna resursa (zemlja kojom teče med i mlijeko, 13,27).
Ali deset uhoda reklo je da su narodi u zemlji prejaki (Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrđeni i vrlo veliki, 13,28). Izrael ih ne bi mogao poraziti. Izraelski narod se žalio, mrmljao protiv Mojsija i Arona i pitao zašto ih je izveo iz Egipta. Htjeli su se vratiti (14,2-4). Nisu vjerovali da će Bog učiniti ono što je rekao da će učiniti.
Samo su se dvojica uhoda, Jošua i Kaleb (14,6-9), suprotstavili onome što su ljudi govorili. Podsjetili su ljude da će Bog biti vjeran svojim obećanjima. Mojsije i Aron također su molili narod da slušaju Boga. Pročitao sam da su procjene da je u Kadešu bilo dva milijuna Židova. U ovom prikazu postoji neslaganje, ali argument je bio vrlo jednostran. Na jednoj strani bilo je dva milijuna ljudi, a na drugoj tri, odnosno četiri čovjeka.
Mojsije bilježi da su dva milijuna bila ujedinjena u svom protivljenju Bogu. Poslušali su deset uhoda i “cijela je zajednica podigla glas, vikala” svi zajedno su se žalili (14,1). Mojsije kaže da su se "sva djeca Izraelova" zajedno podigla protiv njega i da je "cijela zajednica" rekla da bi voljela da nikada nisu napustili Egipat. Optužili su Boga da je doveo narod u Kadeš kako bi ih ubio (14,2-3). Nakon svega što je Bog učinio za njih, rekli su da je Bog zao. Što su učinili? Razgovarali su "jedni s drugima" i rekli da će zamijeniti Mojsija kao svog vođu. Novi vođa će ih odvesti natrag u Egipat da budu robovi (14,4).
Sve ovo ukazuju na to da je ova velika grupa (oko 2 milijuna) ljudi djelovala kao jedno. Potporu su našli u stavovima ostalih u grupi. Njihova pobuna protiv Boga bila je moguća kada su shvatili da se i mnogi drugi ljudi također boje (13,31-33).
Ljudski glas, razmišljanje, i dva milijuna ljudi nije moglo biti u krivu. Mnogi ljudi nisu vjerovali u ono što je Bog rekao.
Ali bili su u krivu. Neki od ta dva milijuna bili su vjernici i imali su vječni život. Drugi nisu bili vjernici. Svima im je bilo zajedničko da nisu bili u pravu.
Svi smo to doživjeli. Sjajan je osjećaj imati podršku ljudi oko nas. Uvijek je dobar osjećaj biti dio mnoštva. Osjećamo se ohrabreno. Nisam psiholog, ali siguran sam da postoji nešto u našem mozgu što nam govori da ako se svi slažu s nama, onda smo na dobrom putu.
Ali, naravno, znamo da to nije slučaj. Tijekom Isusove službe samo je vrlo mali postotak Židova vjerovao u njega. Isus je rekao da su uska vrata koja vode u život i malo ih je koji njime idu. Mnogo više ljudi ide/ulazi na široka vrata koja vode u propast (Mt 7,13-14). Crkve kojima je Pavao pisao bile su sastavljene od beznačajnog broja vjernika okruženih golemim morem nevjernika.
Isti princip vrijedi i danas. Uvjerenja u istinu u biblijskim crkvama se sve češće odbacuju jer mnoštvo mora biti u pravu. Oni govore "jedni s drugima" i tješe se činjenicom da se mase slažu s njihovim stavovima. Sve što trebaju učiniti je pogledati okolo, čuti glasove i pročitati komentare. Svi su ujedinjeni. Malo je onih koji uistinu slijede Isusa.
Pitam se jesu li se Jošua, Kaleb i Mojsije - čak i na djelić sekunde - pitali je li možda mnoštvo ljudi bilo u pravu.
Ako se vi, biblijski kršćani koji uistinu želite slijediti Krista, a ne ljude, tradiciju, laž, mnoštvo, ikada zapitate istu stvar, dopustite da vas ohrabrim.
Mnoštvo je bilo u krivu kod Kadeša!
Današnje pitanje u mnoštvu je vrlo važno, pitanje Kako se spasiti i ne završiti u paklu?
Svi oni koji se protive poruci Kristove milosti da je vjera dar i da je spasenje samo po milosti, a ne tradiciji, djelima, sakramentima su u krivu, iako je iza toga veliko mnoštvo.
Uvijek je najvažnije prikloniti se onome što je Bog rekao - čak i ako samo nekolicina stoji uz vas.
Nadam se da ne želite iskusiti što znači Boga napustiti.
Brojevi 14, 26-45
Jahvina kazna
Još reče Jahve Mojsiju i Aronu: Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu. Kaži im: ‘Tako ja živ bio’, objavljuje Jahve, ‘kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti. U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. Nećete ući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih ću uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli. A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji! Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju – dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu – ispaštajte svoje opačine četrdeset godina. Iskusite što znači mene napustiti. Ja, Jahve, to kažem: tako ću postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine.’«
Jošua i Kaleb pošteđeni
A oni ljudi koje Mojsije bijaše poslao da istraže zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglašujući zemlju; oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom. Od onih ljudi koji su išli da istraže zemlju ostadoše na životu jedino Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov.
Uzaludan pokušaj Izraelaca
Kad je Mojsije prenio te riječi svim Izraelcima, narod se uvelike ražalosti. I uranivši ujutro počnu se uspinjati na vrh brda govoreći. Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgriješili. A Mojsije rekne: Zašto kršite zapovijed Jahvinu? Nećete uspjeti. Ne penjite se, da vas ne potuku vaši neprijatelji, jer Jahve nije među vama. Ta ondje se pred vama nalaze Amalečani i Kanaanci te ćete od mača pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neće biti s vama. Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovčeg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora. Amalečani i Kanaanci koji su živjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i rasprše ih sve do Horme.