Jer tko god zazove ime Gospodinovo, bit će spašen.
(Rimljanima 10,13)
I reče Isusu: “Sjeti me se, Gospodine, kada dođeš u svoje kraljevstvo.” I reče mu Isus: “Zaista, kažem ti: Danas ćeš biti sa mnom u raju.”
(Luka 23,42.43)
Spašen u posljednji trenutak
Što kazati o obraćenju u tako poznom trenutku? Biblija donosi samo jedan primjer takvog obraćenja. Pokazuje nam da je ono moguće, ali to što imamo samo jedan primjer ukazuje na to da se događa rijetko i da ne bi smjelo postati izgovorom za otezanje.
Slučaj o kojem se radi bilo je obraćenje jednog od dvojice zločinaca razapetih uz Isusa. Taj je najprije pogrđivao Krista zajedno sa svojim drugom (Matej 27,44), a zatim se pokajao, obratio i prešao na Gospodinovu stranu (Luka 23,39-43). Bila je to brza i trenutna promjena, ali je istodobno bila i duboka i potpuna. Iskazao je bogobojaznost ukorivši svog druga: “Zar se ne bojiš Boga?”
Priznao je svoju krivnju: “Mi primamo ono što smo djelima zaslužili.” Potvrdio je da je Isus nedužan i savršeno pravedan: “Ovaj ništa loše nije učinio.”
Zazvao je Gospodina i predao mu se: “Sjeti me se, Gospodine.” Vjerovao je da je Isus Gospodin, da će uskrsnuti od mrtvih i vratiti se u Nebo: “Kada dođeš u svoje kraljevstvo.”
Gospodin nije odugovlačio sa svojim odgovorom, koji je nadmašio njegova očekivanja: “Danas ćeš biti sa mnom u raju.” Razbojnik se nadao spasenju u budućnosti, ali mu je Gospodin obećao da će ga isti dan uzeti k sebi. To je slavni udio svih onih koji sa Zemlje odlaze s pouzdanjem u Njega.
(Dobro Sjeme 2011, GBV Dillenburg)