Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu pasti? (Luka 6,39)
Jedino novo rođenje spašava
Kad je Sin Božji došao ovamo na Zemlju kao čovjek naišao je na grčevit otpor farizeja i pismoznanaca, koji su u to doba bili vođe Božjeg naroda. Gospodin ih je morao raskrinkati kao licemjere, jer su nauci kojima su naučavali ljude često bili samo ljudske odredbe koje su nadilazile Božje zapovijedi i bile utemeljene samo na predaji.
Jednom su farizeji prigovarali tome što Gospodinovi učenici nisu oprali ruke prije jela, kao što je to zahtijevala židovska predaja (Matej 15,1.2). U svome odgovoru na to Isus je svojim učenicima objasnio da problem nije izvanjska nečistoća na rukama, nego čovjekovo opako srce, koje je izvor svih zlih djela.
To je naljutilo farizeje. Budući da su bili religiozni, smatrali su uvredom naučavanje da čovjek ima iskvarenu narav, koja se ne da poboljšati nekim vanjskim postupcima i obredima. No Biblija govori da je jedino što pomaže i spašava primanje novog života od Boga.
To se odnosilo na vođe Izraela, a odnosi se i na današnjeg čovjeka. Želi li netko dovoditi druge k Bogu, nije mu dovoljno samo zdravo teološko naučavanje. Tko god ne posjeduje vječan život u Kristu i sâm je duhovno slijep, i može biti jedino slijepim vođom slijepaca.
Na primjeru farizeja Nikodema Gospodin jasno pokazuje da se duhovne vođe iz bilo kojeg povijesnog razdoblja trebaju roditi nanovo (Ivan 3,3).
(Dobro Sjeme 2011, GBV Dillenburg)