“Zašto bih se trebao krstiti?”
Važno pitanje na koje kršćani moraju odgovoriti!
Isus zapovijeda vjernicima da se krste!
Krštenje je izraz spasonosne vjere.
Krštenje je sastavni dio kršćanskog učeništva i trebalo bi biti stalna praksa crkve. Ispravno razumijevanje krštenja znači shvatiti da je ono više od vjerskog rituala ili crkvene tradicije.
Kako bismo razumjeli razlog krštenja u vodi, važno je pažljivo razmotriti što o tome kaže Biblija.
Neki važni razlozi za krštenje:
1) Slijediti Kristov primjer;
2) Poslušnost Kristovoj zapovijedi;
3) Javno ispovijedati vjeru u Krista;
4) Formalno se posvetiti Kristu i njegovom narodu.
1) Slijediti Kristov primjer
Isus je sam bio kršten. On nije bio grešnik, ali se ipak ponizio u poslušnosti kako bi se poistovjetio s nama i dao nam primjer koji trebamo slijediti.
“I dođe u one dane Isus iz Nazareta u Galileji te ga Ivan krsti u Jordanu.“ (Marko 1,9)
Po Isusovom primjeru – krštenje je uranjanjem u vodu. Riječ "krstiti" dolazi od grčke riječi "baptizo" što znači "potopiti ili uroniti pod vodu".
“Čim se Isus krstio, izišao je iz vode.” (Matej 3,16)
Svako krštenje u Bibliji bilo je uranjanjem u vodu. Knjiga Djela nam pokazuje da je to bila norma za svakog vjernika. Krštenje označava osobno poistovjećivanje s Kristom.
2) Poslušati Kristovu zapovijed
Zašto biste se trebali krstiti? Treba poslušati Kristovu zapovijed. Koja je zapovijed? Isus nam je daje u Mateju 28,19.
I pristupi Isus i reče im: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga učeći ih držati sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” (Mt 28,18-20)
Ovdje se Isus obratio jedanaestorici učenika ubrzo nakon što je umro za naše grijehe i uskrsnuo od mrtvih. On je pokazao put spasenja i sada je zadužio svoje učenike da objavljuju vijest o ovom spasenju svakom narodu na zemlji. U stihu 18 saznajemo da kao rezultat njegove spasonosne smrti i uskrsnuća, Isus posjeduje “svu vlast na nebu i na zemlji”. On je vrhovni vladar svemira, suveren nad suverenima.
Isus je tada dao svojim učenicima - a time i svim vjernicima - jednu glavnu zapovijed: "Stvarajte učenike" (Mt 28,19). Isus je zapovjedio svojim učenicima da stvaraju učenike. On zahtijeva od svojih sljedbenika, tada i sada, da pozovu druge da ga slijede. Zatim je dao tri pomoćne upute koje nam pokazuju kako “stvarati učenike”. Prvo, moramo ići. Moramo ići tamo gdje su narodi, bilo da to znači prelazak ulice, grada ili oceana. Drugo, krstimo one koji slijede Krista. I na kraju, on nam govori da uputimo nove učenike da slušaju svaku njegovu zapovijed. Postati Isusov sljedbenik znači posvetiti cijeli svoj život povjerenju u Isusa, nasljedovanju Isusa, učenju i slušanju Isusova učenja i slijeđenju Isusova primjera.
Dakle, prema Isusovim riječima, mi "stvaramo učenike" krsteći istinske vjernike i učeći ih da slušaju sve što je Isus zapovjedio. Redoslijed je važan: stvaraj učenike, krsti, poučavaj.
Vjernici Novog zavjeta kršteni su isti dan. Čim osoba vjeruje u Krista, može se krstiti i potiče se da bude krštena.
“Tada oni koji radosno prihvatiše njegovu riječ bijahu kršteni.” (Djela apostolska 2,41)
Jeste li Isusov učenik? Zatim to trebate pokazati krštenjem - to je ono što je Isus rekao. Isus želi da se krste oni koji su mu vjerovali kao Spasitelju i podložili mu se kao Gospodinu. Kao što vidite, dakle, krštenje javno identificira nekoga kao Isusovog učenika. Krštenje formalno i javno upisuje učenika u Kristovu školu.
Bog obilježava svoj narod krštenjem. Krštenjem u biti oblačimo dres na kojem piše "Tim Isus" - igramo po njegovim pravilima i slijedimo njegove zapovijedi. Slijedeći Isusovu zapovijed (poslušnost) da se krstimo, kažemo da smo predani činiti sve što je on zapovjedio.
Sada, što točno Isus misli kada kaže "krstiti"? Evo jedne definicije krštenja.
Krštenje je crkveni čin potvrđivanja i prikazivanja vjerničkoga jedinstva s Kristom uranjanjem u vodu te vjernički čin javnoga predavanja Kristu i njegovu narodu, čime se vjernik sjedinjuje s Crkvom i obilježava ga i drugačijim od svijeta.
Jednostavnije rečeno, krštenje je vjernički čin kojim se javno predaje Kristu i njegovom narodu uranjanjem u vodu.
Već smo vidjeli iz Isusova učenja u Mateju 28,19 da je krštenje način na koji se netko javno obvezuje slijediti Krista. U sljedeća dva odjeljka vidjet ćemo biblijsku podršku za većinu ove definicije. Ovdje jednostavno možemo primijetiti da se krštenje treba obaviti uranjanjem. Grčka riječ baptizō, na kojoj se temelji naša riječ "krstiti", znači umočiti ili uroniti nešto u potpunosti u tekućinu. Novozavjetni primjeri krštenja impliciraju da je ono učinjeno uranjanjem (Ivan 3,23; Djela apostolska 8,38-39), a uranjanje najbolje odgovara slici sjedinjenja s Kristom u njegovom ukopu i uskrsnuću (Rimljanima 6,1-4).
Prema Mateju 28,19, možemo reći da je krštenje prva stavka na Isusovom popisu "Sve što sam vam zapovjedio". Zašto biste se trebali krstiti? Ako se smatrate Isusovim sljedbenikom, onda je, nakon vjere, prvi formalni, javni čin slijeđenja koji Isus od vas zahtijeva krštenje.
Kršćanski život je više od slijeđenja zapovijedi, ali sigurno nije manje. Dakle, nakon zapovijedi da vjerujete, evo vaše prve "obaveze" od Isusa. Sve što trebate učiniti je izjaviti svoju vjeru i pouzdati se u Krista.
Krštenje je javni znak da je kršćanin uveden iz smrti u život.
3) Javno ispovijedati vjeru u Njega
Drugi razlog zašto biste se trebali krstiti jest javno ispovijedati svoju vjeru u Isusa. Ovaj dio o krštenju se podrazumijeva u Mateju 28,19. To je lako razumljivo na nekoliko drugih mjesta u Svetom pismu.
Na primjer, kad su oni koji su čuli Petra kako propovijeda na Pedesetnicu bili osvjedočeni za svoj grijeh, pitali su ga što da učine, a on ih je potaknuo da se pokaju i krste (Djela 2,37-38). Zatim čitamo: “Oni koji su primili njegovu riječ krstili su se i u onaj dan im se pridruži oko tri tisuće duša” (Djela 2,41). Primanje riječi i krštenje išli su ruku pod ruku. Kršteni su svi i samo oni koji su prigrlili evanđelje. Krštenjem su oni na Pedesetnicu javno objavili da prihvaćaju Krista, raspetog i uskrslog Mesiju. A krštenje je način na koji možete i trebate otvoreno izjaviti da vjerujete u Krista.
Slično tome, vidimo Pavlovo učenje u Kološanima 2,11-12:
“U kojemu ste bili i obrezani obrezanjem nerukotvorenim, svukoste tjelesnu put, obrezanjem Kristovim, Zakopani s njim u krštenju, u kojemu s njim i uskrsnuste po vjeri u silu Boga, koji ga uskrsnu od mrtvih.“
Zapazite kako krštenje i vjera idu ruku pod ruku. Obraćajući se zajednici krštenih kršćana, Pavao kaže da su oni pokopani i uskrsli s Kristom u krštenju. On čak koristi krštenje kao usku povezanost za označavanje cijelog događaja njihova obraćenja.
On to čini jer je krštenje vidljiv, opipljiv, javan izraz vjere u Krista. Zato Pavao izdvaja krštenje kao znak obraćenja. Pavao pretpostavlja da je vjera bila prisutna u trenutku krštenja, jer je vjera bila razlog krštenja. Vjera u Božju silu uskrsnuća je razlog zašto su se ti kršćani krstili. A javno izražavanje te iste vjere je razlog zašto bi se i ti trebao krstiti. Kao što je Krist umro i ponovno uskrsnuo, krštenje služi kao simbol umiranja starom ja i obznanjivanju novoga života. Pokazuje da je stari način života završio i da je započeo novi život vjere u Isusa Krista (2. Korinćanima 5,17). Krštenje je važno jer pruža vizualno svjedočanstvo - javnu izjavu svijetu - koja simbolično identificira novog vjernika sa smrću, pokopom i uskrsnućem Isusa Krista.
Zašto je dobro javno izjaviti svoju vjeru u Krista? Već smo vidjeli da Krist to zapovijeda. Osim toga, izjavljivanje vjere u Krista dobro je za vašu vjeru. Izjavljivanje vaše vjere produbit će vašu vjeru. Ispovijedanje vjere potvrdit će vašu vjeru. Dijeljenje vjere ojačat će vašu vjeru.
Ne samo to, već nam krštenje pokazuje oblik cjelokupnog kršćanskog života. Ako ste kršćanin, ne možete samo jednom izjaviti svoju vjeru na krštenju, a zatim do kraja života šutjeti o Isusu. Umjesto toga, otvoreno iskazivanje vjere u Krista od sada bi trebalo biti dio vašeg života. Jedna od prvih stvari koje bi ljudi trebali čuti o vama bi trebala biti da ste kršćanin. Da je Krist vaš Spasitelj i želite živjeti prema Njegovoj riječi, trebalo bi biti ono što ćete reći ljudima. Nadalje, sam Isus upozorava da vjera koja ostaje tajna nije nikakva vjera.
“Tako svakoga tko mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja pred svojim Ocem koji je na nebesima; ali tko god se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem koji je na nebesima“ (Mt 10,32-33).
Otvoreno očitovanje vaše vjere u Krista od sada bi trebalo biti dio redovite strukture vašeg života.
4) Posvetiti se Kristovom narodu
U krštenju se osoba predaje Kristu, ali i u krštenju obvezujete se Kristovom narodu. Kao što smo već vidjeli, na dan Pedesetnice, oni koji su primili riječ bili su kršteni i pridružili se crkvi (Djela 2,41). Sve one koji su taj dan primili Krista primila je crkva. A način na koji ih je crkva primila je krštenje. U krštenju izlazite iz svijeta u crkvu. U krštenju izjavljujete svoju odanost Kristu. U krštenju se uključujete u Kristovo društvo. Vaše opredjeljenje za Kristov narod ako vjerujete je logično, nužno i neposredno proizlazi iz vašeg opredjeljenja za Krista.
Nova predanost Kristovom narodu iz temelja je promijenila strukturu njihovih života kada su na Pedesetnicu bili kršteni. U sljedećim stihovima čitamo da se cijela crkva u Jeruzalemu, uključujući ove tri tisuće koji su se pridružili crkvi krštenjem na Pedesetnicu, posvetila učenju apostola, zajedništvu, lomljenju kruha i zajedničkoj molitvi (Djela 2,42). Dijelili su svoje živote i svoju imovinu (Djela 2,44). Čak su rasprodali imovinu kako bi prihod dali vjernicima u potrebi (Djela 2,45). Molili su se i jeli zajedno svaki dan (Djela 2,46). Plod njihove predanosti jednih drugima bilo je bogato, primamljivo zajedništvo jedno s drugim, zajedništvo koje je izazivalo strahopoštovanje kod ljudi izvana (Djela 2,43). A način na koji su se međusobno obvezali bilo je krštenje. U krštenju su se ti vjernici vezali za Krista i jedni za druge. Drugim riječima, u krštenju se obvezujete Kristovom narodu.
Također vidimo da krštenje obvezuje kršćanina za Kristov narod, to vidimo u 1. Korinćanima 12,13 gdje Pavao piše: "Jer u jednom smo Duhu svi kršteni u jedno tijelo - Židovi ili Grci, robovi ili slobodni - i svi smo napojeni jednim Duhom." Misli li Pavao na krštenje u vodi ili na krštenje Duhom? Predložio bih da Pavao ima oboje na umu. Kršćani se preporađaju i sjedinjuju s Kristom i njegovim tijelom djelovanjem Duha, a naše krštenje u vodi označava to krštenje Duhom.
Neki se ljudi pitaju odnosi li se “krštenje u jedno tijelo” na univerzalnu ili lokalnu crkvu. I ovdje bih sugerirao da prvo podrazumijeva drugo. Na drugim mjestima, Pavao povremeno koristi koncept Kristova "tijela" da bi opisao sve vjernike u svako doba na svim mjestima (vidi Efežanima 1,22-23). Ali, u sljedećim stihovima u 1. Korinćanima, Pavao se fokusira na lokalnu crkvu. Samo u lokalnoj crkvi jedan član može krivo reći drugome: "Ne trebam te" (1. Korinćanima 12,21). Samo u lokalnoj crkvi članovi mogu odati počast onima koji nisu čašćeni (1. Korinćanima 12,23-24). Samo u mjesnoj crkvi mogu svi zajedno patiti, i svi se zajedno radovati (1. Korinćanima 12,26). S obzirom na kontekst cijelog poglavlja, Pavao u stihu 13 kaže da nas naše krštenje ujedinjuje s Kristovim tijelom – to jest, s lokalnim Kristovim tijelom. Krštenje vas ubacuje u živi organizam koji je lokalna crkva.
U krštenju dvije strane govore, i dvije se obvezuju. U krštenju tražite dobrodošlicu, a crkva vam je pruža. U krštenju se ti zavjetuješ Crkvi, a Crkva se zavjetuje tebi. Kršćanski život nije namijenjen da se živi nasamo, niti da se živi sam. Krštenje dovodi vaš život u svjetlo crkvene brige pune ljubavi. Krštenje vas postavlja unutar jačajućeg i podržavajućeg zajedništva Kristovog naroda.
Krštenje je simbol. Svrha je pokazati svijetu da volite, vjerujete i polažete nadu u Krista. To je poput vjenčanog prstena.
Krštenje vas ne čini vjernikom; to pokazuje da već jeste vjernik! Krštenje vas ne "spašava"; samo vaša vjera u Krista to čini. Krštenje potvrđuje naš položaj "u Kristu" i potvrđuje Očeve blagoslove nad nama kao njegovom djecom.
“Jer milošću ste spašeni, po vjeri – i to nije od vas samih, to je Božji dar – ne po djelima, da se nitko ne može hvaliti.” (Efežanima 2,8-9)
Krštenje izjavljuje da ste sljedbenik Isusa Krista. To je javno svjedočanstvo vaše vjere i želje za predanosti Isusu Kristu.
Novi vjernik treba duhovnu obitelj, obitelj koja ima vjere u Isusa. Oni su braća i sestre u Kristu i trebaju jedni druge da rastu u pravoj spoznaji i milosti. Krštenje označava početak puta vjere zajedno s obitelji kršćanskih vjernika. Pavao je krštenje nazvao jednom od stvari koje ujedinjuju tijelo kršćanskih vjernika:
“Jedno je tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednu nadu svog poziva; jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje; jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i po svima, i u svima vama.“ (Efežanima 4,4 -6).