ISUS KRIST
I
BLAŽENA DJEVICA MARIJA
DRAGOCJEN SPASITELJ
“Stoji na jednom mjestu Pisma: ´Evo na Sionu postavljam ugaoni kamen, dragocjen, tko vjeruje u njega, sigurno neće biti postiđen.´ Prema tome, Kamen koji odbaciše graditelji – upravo taj – postao je ugaonim Kamenom, za vas koji vjerujete dragocjen, a za one koji ne vjeruju ´Kamen spoticanja, Stijena sablazni.´ O nj se spotiču jer ne vjeruju Riječi: to je njihova sudbina“ (1. Petrova poslanica 2,6-8).
Postoji jedno Ime što je nadživjelo prošlost, što će nadživjeti i sadašnjost: najveće, nezaboravno, dragocjeno ime – Gospodin Isus Krist! Ne varajmo se! On je jedini Spasitelji i Osloboditelj palog čovječanstva. Rekao je: "Ako vas Sin (Božji) oslobodi, zaista ćete biti slobodni!" (Ivan 8,36).
I Neizmjerno dragocjen Spasitelj
Isus Krist je neizmjerno dragocjen Spasitelj. Apostol Petar je rekao:"za vas koji vjerujete, (On je) DRAGOCJEN." Evo ispita za tvoju vjeru! Da li ti je Isus doista, dragocjen? Poznaješ li ga stvarno kao svog Spasitelja? Smiješ li iskreno reći: "Isus mi je najveće bogatstvo u ovom prolaznom svijetu"?!
Možeš li mu osobno reći: "Gospodine Isuse, ti si ono najvrijednije, najvažnije i najsvetije u mojem životu"? Ako ti pak ništa ne znači, kako se uopće možeš smatrati kršćaninom? Ako ti Isus nije najvažniji i najdragocjeniji doživljaj, iskreno te molim, budi pošten i ispitaj svoju vjeru pred svetim Bogom! Reci u molitvi: "Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putom pogubnim, i povedi me putem vječnim!" (Psalam 139, 23-24).
Međutim, ako ti je Isus odista dragocjen, moći ćeš uskliknuti s apostolom Pavlom: "Sve što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog najveće prednosti: spoznaje Krista, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao i sve smatram blatom, da Krista dobijem" (Filipljanima 3,7-8).
Spoznavši dragocjenost Kristovu, mnogi su njegovi sljedbenici bili spremni trpjeti i umrijeti za njega. Ponosno su svjedočili: "Za me je, uistinu, život Krist, a smrt dobitak" (Filipljanima 2,21). Zanimljivo je svjedočanstvo Savanarole: "Mogu me ubiti, ako to žele, ali neće nikada istrgnuti život Krista iz mog srca."
II Razlozi zbog koji je Isus dragocjen
Budući da je Isus neizmjerno dragocjen onima koji vjeruju u njega, očito je da za to postoje određeni razlozi. Mnogo ih je te ću ovdje navesti samo one temeljne.
Jedini Spasitelj. Isus je naš jedini Spasitelj i Osloboditelj. Oslobodio nas je demonskih laži onih koji su nas pokušavali uvjeriti da smo “djeca pukog slučaja“ i da Bog nije stvarnost, već čista iluzija. Oslobodio na je sile zloga i ropstva grijeha. "Isus Krist je došao na svijet da bude Kralj – Osloboditelj i Obnovitelj: da oslobodi čovječanstvo okova grijeha, da ga izbavi od smrtonosnog straha, te da mu daruje vječni život i vječno blaženstvo."
Svjetlo svijeta. Isus je Svjetlo što nam pokazuje put kojim bismo morali ići. Prosvjetljuje nam dušu i otkriva smisao svega. Svijet je pun obmana i laži. Većina ljudi luta u mraku neizvjesnosti i beznađa. Međutim, Isus je onima koji se istinski uzdaju u njega "Svjetlo i Put" u životu. Rekao je: "Ja sam Svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život" (Ivan 8,12).
Izvor ljubavi. Isus Krist je, također, izvor istinske ljubavi. O toj ljubavi čitamo u Bibliji sljedeće: "Ljubav je strpljiva…dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nigda ne prestaje" (1. Korinćanima 13, 4-8).
"Kristova ljubav donosi unutarnji, osobni mir" (dr. Mark Hartfild). "U tren oka bio sam preplavljen ljubavlju Isusa Krista, našega Gospodina. Bio sam nadvladan sviješću da je Bog u meni i sa mnom" (dr. Lambert Dolphin).
Bez te ljubavi život je smrt, a bogatstvo bijeda. Samo ljubav Kristova čini one koji mu vjeruju istinski slobodnima i nesebičnima, stvaralačkim i vječnima. Oni koji su je zbiljski doživjeli ne mogu drukčije nego potpuno živjeti za Krista: "Ljubav Kristova potpuno nama ovladava pri ovoj pomisli: Jedan je umro umjesto sviju, dakle, oni su svi umrli. A on je umro mjesto sviju, da živi više ne žive za same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih" (2. Korinćanima 5, 14).
Izvor radosti. U Isusu je izvor prave i trajne radosti. Ona ostaje u kršćanima i u najvećim burama života. Jedna je kršćanka posvjedočila: "Radost i žalost mogu se osjećati istovremeno…Ja sam to doživjela nakon smrti svog supruga. Mnoge noći, dok sam slomljena tugom, klečala i molila, osjećala sam silnu Božju nazočnost. Družile su se žalost i radost…"
Ispunjen radošću spasenja, starozavjetni Božji čovjek kliče: "Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštom pravednosti" (Izaija 61,10a). Nikakve tjeskobe i boli ne mogu uništiti Kristovu radost u kršćanima. On je, naime, rekao: "Vaše vam radosti nitko neće moći oduzeti" (Ivan 16,22).
Izvor nade. Isus je, također, izvor nade. Nada je u Bibliji najčešće povezana s Kristovim drugim dolaskom. Pravi su kršćani "ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista" (Titu 2,13). Nadati se Kristovom povratku znači: stalno imati pred očima "obećanje vjere" da će se jednog dana pojaviti ono veliko i tajanstveno, što sada još ne razumijem, i stoga moram uvijek bit spreman za osobni susret sa svojim Spasiteljem.
Ohrabrujuće je svjedočanstvo čuvenog glasnika Radosne vijesti, D.L: Moody-a: "Hodam prema blistavom svjetlu i, što mu se više primičem, ono je blistavije." U susret nam dolazi Božji Sin, Spasitelj, dragocjen onima koji mu vjeruju. Idemo li mi u susret Njemu? Molitva i čežnja njegova srca jest: "Oče, htio bih da oni koji si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao…" (Ivan 17,24). Želimo li mi biti s Njim?
III Karakteristike žive vjere
Apostol Petar ističe kako je Isus dragocjen samo onima koji istinski vjeruju u Njega: “Kamen koji odbaciše graditelji – upravo taj – postao je ugaonim kamenom, za vas koji vjerujete dragocjen…" (1. Petrova 2,7a). Upravo je vjera ta koja nam Isusa čini dragocjenim. Stoga je vrijedno navesti neke karakteristike:
Zajedništvo s Kristom. Vjera što nam Isusa čini dragocjenim jest živo zajedništvo s njim kroz molitvu i Božju riječ. Ta se vjera očituje u nepokolebljivom pouzdanju u Krista i njegovu Riječ. Isus kaže: "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!" (Ivan 14,1).
Vjera i djela ljubavi. Vjera što nam Isusa čini dragocjenim "očituje svoju snagu ljubavlju" (Galaćanima 5,6). Vjera bez djela ljubavi, mrtva je u sebi (Jakovljeva 2,17). Biblija kazuje: "Da milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas: to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo" (Efežanima 2,8-10).
Vjera i nevolje. Istinska se vjera, također, očituje u strpljivom podnošenju nevolja radi Isusa i njegova kraljevstva. Božja riječ kaže: "Jer vam je s obzirom na Krista dano kao milost, ne samo da vjerujete u njega, nego i da trpite za nj" (Filipljanima 2,29). Krist nam je dragocjen primjer ponizna i strpljiva trpljenja: Ta na to ste i pozvani, jer je i krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama (1. Petrova 2,21).
Vjera osvaja ljudska srca. Vjera koja čini Gospodina Isusa dragocjenim ima u sebi težnju širenja, prostiranja i osvajanja. Snagom Božjeg Duha širi se po svijetu, prodire u ljudska srca i osvaja ih za Božje kraljevstvo.
Isus je, doista, neizmjerno vrijedan, "za vas koji vjerujete dragocjen." Imaš li takvu vjeru i pouzdanje u Isusa Krista? Imaš li takvu vjeru i pouzdanje u Isusa Krista? Ako ju zaista imaš, budi radostan i trajno zahvalan svome Bogu. Slavi Isusa i pokaži da ti je uistinu dragocjen.
Međutim, ako nemaš vjeru koja Isusa čini vrijednim i dragocjenim, molim te, pokaj se od svojih grijeha i pomno slušaj Božju riječ, jer vjera nastaje slušanjem Božje riječi (Rimljanima 10,17). Zaista, iskreno i ponizno moli da ti Bog daruje takvu vjeru. Isus jamči: Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!" (Matej 7,7).
Osobna molitva: "Gospodine Isuse, Ti si jedini Spasitelj i Gospodar svijeta, dragocjen onima koji iskreno vjeruju u Tebe. Priznajem ti svoje grijehe i odričem ih se. Hvala Ti da si dragovoljno dao svoj život i za moje spasenje. Budi i moj dragocjen Spasitelj. Pomozi mi da Ti vjerujem, da Te stvarno upoznam i da Te zauvijek slijedim. Amen!"
DJEVICA MARIJA
"Poslije šest mjeseci posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija. Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: ´Raduj se, milošću obdarena! Gospodin je s tobom!´ Na te riječi ona se prepade i poče razmišljati što znači taj pozdrav. Anđeo joj reče: ´Ne boj se, Marijo, jer si našla naklonost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti veliki i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I Kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.´ Kako će to biti – reče Marija – jer se ja ne sastajem s mužem? ´Duh Sveti sići će na te – odgovori joj anđeo – sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim. Gle! I tvoja rodica Elizabeta zače sina u svojo starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom, jer BOGU NIŠTA NIJE NEMOGUĆE.´ Marija mu reče: ´Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!´ Tada je anđeo ostavi" (Evanđelje po Luki 1,26-33).
Rođenje Isusa Krista, Božjeg Sina, najveći je i najslavniji događaj u povijesti ljudskoga roda. Svemoćni je Bog posebno odabrao djevicu Mariju da postane majkom i blagoslovio je da rodi Isusa, Spasitelja.
I Podrijetlo Djevice Marije
Malo se zna o podrijetlu Isusove majke. Zna se da je bila Židovka, iz plemena Judina, potomak Davidov, i djevica (Izaija 7,14; Matej 1,23). Bila je zaručena s bogobojaznim čovjekom iz Nazareta, siromašnim građevinskim obrtnikom, imenom Josip.
Evanđelje nam otkriva da je živjela u galilejskom gradiću, Nazaretu, i bila iskrena štovateljica pravog Boga. "Iz Nazareta, može li što dobro izaći?" (Ivan 1,46). Ovo Natanelovo pitanje upućuje na to da je Nazaret bio po sebi beznačajno mjesto. Ljudima beznačajno, ali Božjoj providnosti veoma značajno, jer je tamo živjela bogobojazna djevica, imenom Marija, koju je Bog odabrao da bude majkom Isusa Krista, Spasitelja svijeta.
Kao Stvoritelj i suveren Gospodar svemira, Bog je mogao odrediti "sveti grad", Jeruzalem, kao mjesto boravka majke njegova jedinorođenog Sina. Također je mogao odabrati kćer nekog uglednog i bogatog Židova da bude majkom Gospodina Isusa.
Ipak, nije to učinio. Odabir majke iz siromašne obitelji i nepoznatog mjesta, ukazuje na Isusovo poslanje i život u skromnosti i siromaštvu od samog rođenja. Ali Bog skrbi za siromahe, prezrene i izgubljene. Isus je rekao kako je poslan donijeti Radosnu vijest siromasima, i kako je bogatašima teško ući u nebesko kraljevstvo.
Bogataši su u trajnoj opasnosti da od svog bogatstva stvore lažno bogatstvo u koje će se uzdati. Siromasi su, dakako, svjesni kako ništa nemaju na što bi se mogli osloniti, već samo Boga koji je njihovo jedino uporište i pouzdanje. To je dobro shvatio Jakov, jer, evo što kaže:
"Poslušajte moja ljubljena braćo: zar nije Bog izabrao siromahe, prema shvaćanju svijeta, da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva, obećanog onima koji ga ljube?" (Jakovljeva 2,5).
II Milost kod Boga
Nebeski je vjesnik pozdravio Mariju riječima: "Raduj se, milošću obdarena! Gospodin je s tobom!" Bog joj je darovao neizmjerno vrijedan dar, posebnu milost, kako bi postala majkom Isusa Krista, spasitelja svih ljudi. William MacDonalad kaže:
"Ovdje treba primijetiti dvoje: (1) Anđeo nije iskazao Mariji štovanje niti joj se molio; jednostavno ju je pozdravio. (2) Nije rekao da je ´puna milosti´ nego da je milošću obdarena."
"Potpuno pogrešan dojam, naravno, proizlazi iz prijevoda ´Zdravo Marijo, milosti puna!´, što bi trebalo razumjeti kako će Marija biti izvorom milosti za druge ljude. Gabrijel kaže samo to da Božja milost počiva na njoj. Zatim joj objašnjava da će začeti i roditi sina (usp. Izaija 7,14). Kao što je bilo i s Ivanom (Krstiteljem), i ovdje anđeo daje djetetu ime, nadjenut ćeš mu ime Isus (hebrejski Jošua, ´ Gospodin je spasenje´)." Bog je Mariju bogato obdario svojom milošću da rodi Isusa. U tome nema nikakve njene zasluge, što je i ona dobro znala (Luka 1, 38,47,48). Jer milost je zapravo nezasluženi Božji dar; Božja je to naklonost prema ljudima koji je ničim nisu zavrijedili.
To je posebno istaknuo apostol Pavao koji u svojim poslanicama često veliča Božju milost: "Ako je po milosti, nije više po djelima, jer inače milost ne bi više bila milost" (Rimljanima 11,6). To je uistinu kristalno jasno.
Marija je "našla milost kod Boga", dobila je veliku povlasticu da postane majkom našega gospodina Isusa. Međutim, time nije nipošto postala uzvišenijom od njega samoga. Bog je nju dragovoljno odabrao da njezinim posredstvom dođe Spasitelj na svijet. Gospodin Isus Krist je taj “Jedinorođenac od Oca – PUN MILOSTI I ISTINE" (Ivan 1,14). Po njemu se “očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi“ (Titu 2,11). "Spasenja nema ni po jednom drugom…", ističe apostol Petar (Djela 4,12a).
III Poslušnost djevice Marije
Saslušavši poruku Božjeg vjesnika, Marija se mirno pokorila. Bila je spremna prihvatiti Božju volju: "Evo službenice (doslovno ropkinje) Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj"! (Luka 1,38).
"Ne znamo koliko je, kao mlada djevica, shvaćala sramotu koju će joj nevjernički svijet nanijeti zbog posebnih okolnosti u kojima će se uskoro naći, ali je sve to prihvatila kao od Boga i ponizno se podredila njegovoj volji. Sjetite se da je već bila zaručena. Morala se upitati kako će ikad objasniti Josipu ono što će se uskoro dogoditi. Iz evanđelja po Mateju saznajemo nešto o jadu i zbunjenosti što je Josip stvarno proživljavao doznavši da je njegova zaručnica već trudna. Njeno je stanje očito upućivalo na žalosno skretanje s puta čistoće, zbog čega je, prema Zakonu, mogla biti kažnjena smrću kamenovanjem… Marija je morala predvidjeti nešto od toga, ali zasigurno još nije potpuno prošla kroz sve to na što je bila pozvana. No budući da joj je Bog otkrio svoju misao, bila je spremna prihvatiti njegovu volju – bez otpora i oklijevanja. U tome je primjer svima nama. Jedina istinska sreća u životu jest život proživljen u pokoravanju Božjoj volji."
IV Blaženstvo djevice Marije
Marija je nazvana "blaženom" i "blagoslovljenijom" među ženama (Luka 11,27; 1,42), jer je Bog posebno djelovao u njenom životu, učinivši joj "velike stvari." U proročkom je zanosu rekla: "Od sad će me ´blaženom´ zvati svi naraštaji" (Luka 1,48).
I ona je doista bila i jest blažena (neizmjerno sretna), ali, opet, zahvaljujući velikoj Božjoj milosti. Osoba može biti istinski sretna samo ako doživi čudesnu Božju milost (Efežanima 2,8-10).
A milost je nezasluženi Božji dar. Ipak, time što je rodila Gospodina Isusa i što se s njim nalazi u krvnom srodstvu, Marija nije i ne može biti viša i značajnija od njega. Duhovno je srodstvo s Isusom veće i vrijednije od tjelesnog. To je Isus jasno rekao i naglasio.
Naime, jednom zgodom, dok je poučavao narod, netko mu je rekao: "Slušaj! Eno ti vani majke i braće, traže te.“ On im odgovori: "Tko je moja majka i moja braća? Tada pogleda naokolo na one što su sjedili oko njega te reče: "Evo moje majke i moje braće. Jer tko god vrši volju Božju, on mi je brat, sestra i majka" (Marko 3,31-35).
Drugom je prigodo Isus opet poučavao narod i tada je neka žena spontano uzviknula: "Blago utrobi koja te je nosila i prsima koje si sisao!". To se, naravno, odnosilo na njegovu majku, Mariju. Isus je na te riječi uzvratio: "VEĆMA BLAGO onima koji slušaju riječ Božju i drže je!" (Luka 11,27-28).
Očito je kako se veći značaj pridaje duhovnom nego tjelesnom. Poslušnost Kristovoj riječi značajnija je od svake krvne i obiteljske sveze. Marija je bez sumnje "blažena" i "blagoslovljena među ženama" jer joj je dana milost da rodi Spasitelja, ali su također "blaženi", čak "većma blaženi", oni koji se uzdaju u Isusa i drže Božju riječ.
Marijino osobno blaženstvo nije se sastojalo isključivo ili poglavito u činjenici da je rodila Mesiju, već u tome da je pažljivo slušala Božju riječ i podredila se njegovoj volji. Suočivši se s tajnom, rekla je Gabrijelu: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!"(Luka 1,38). I upravo je to što iznad svega vrijedi: slušati Božju riječ i vršiti je.
V Sin Previšnjeg Boga
To dijete Isus, kako je Mariji rečeno, "bit će velik i zvat će se Sin Previšnjega." Kristova se veličina očituje u njegovoj osobi (karakteru i moćnim djelima) i njegovu djelu otkupljenja.
"Kao Ivan (Krstitelj, Luka 1,15), Isus će također biti ´velik´. Ali njegova će veličina imati posve drukčiji karakter. Za Ivana je prorečeno: ´bit će velik pred Gospodinom.´ A za Isusa je obznanjeno: ´On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega!´ stoga će njegova veličina sve nadmašiti. U grčkom su ove riječi ´Sin Previšnjega´, bez člana, kako bi se označila apsolutna jednakost i veličina njegova božanskog sinovstva."
Isus je, naime, još prije svog rođenja od Djevice Marije bio "Sin Previšnjeg" Boga. Kao druga osoba božanskog Trojstva, u svemu je jednak Bogu Ocu i Svetome Duhu.
"Zapazite kako je Gabrijel potvrdio oboje: Isusovo božanstvo i njegovo čovještvo!" Kao sin Marije, on će biti ljudsko biće; a kao "Sin Previšnjega" (Luka 1,31), bit će Sin Božji (Luka 1,35).
´Jer, Dijete nam se rodilo ( njegovo čovještvo), Sina dobismo (njegovo Božanstvo)´ (Izaija 9,6). Naglasak je na veličini Sina (Luka 1,15), ne na veličini majke.
Biblija govori o Kristu kao svemoćnom Stvoritelju i Uzdržavatelju čitavog svemira: "On je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno, sve na nebu i na zemlji; vidljivo i ne vidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On jest prije svega, i sve se u njemu drži u redu" (Kološanima 1,15-17).
Isus je, dakle, "velik" Bog i istodobno velik čovjek. Ljudi zovu ´velikima´ svoje vođe. Aleksandar Veliki, Karlo Veliki, Petar Veliki obilježili su svoje doba velikim djelima. Isus Krist je "velik" jer je jedinstven. Da! Jedinstven je u svojoj naravi, životu, nauku i moćnim djelima te svojoj smrti i uskrsnuću. On nije samo "Isus veliki" nego i "ISUS JEDINI!"
VI Uzor kršćanske majke
Marija je majka Gospodina Isusa Krista. Skromna je i bogobojazna osoba. Divna mati. Uzor je svakoj kršćanskoj majci. Primjer je istinske vjere, poniznosti i čistoće. Stoga zaslužuje svako naše poštovanje. Ipak, Isus je i u tome neusporedivo veći. On je naš jedini Gospodin i Spasitelj. Apostol Petar je to posebno naglasio:
"Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to JEDINO IME dano ljudima po kojem nam se treba spasiti" (Djela 4,12; usp. Filipljanima 2, 5-11). Kristovo je Ime "iznad svakog poglavarstva, vlasti, sile, gospodstva i IZNAD SVAKOG IMENA koje se naziva ne samo u ovome svijetu nego i u onome koje će doći" (Efežanima 1,21).
Isus Krist želi biti i tvoj osobni Bog i Spasitelj. Prihvati ga vjerom u svoj život! Pouzdaj se u njega cijelim svojim bićem. Biblija kaže: "Svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo IME" (Ivan 1,12). Blago svima koji se u njega uzdaju i drže njegovu Riječ!
Osobna molitva: "Gospodine Isuse, Ti si velik Bog i Spasitelj. Budi velik i u mome životu. Priznajem Ti svoje grijehe i molim za milost i oproštenje. Uzdam se samo u Tebe da me spasiš, i prihvaćam Te u svoj život. Pomozi mi da Te slijedim i držim Tvoju Riječ. Amen!"