Poruka Biblije jasna je i precizna, no ponekad je bolna jer zahtijeva umiranje samome sebi i svemu što se ranije činilo ili vjerovalo. Stoga su je neki razvodnili kako bi bila prihvatljivija razmaženom i buntovnom čovjeku današnjice. No Pavao, nakon izricanja prokletstva nad onima koji propovijedaju drugo evanđelje, govori: “Ili pokušavam ljudima ugoditi? Jer da sam još i ljudima ugađao, ne bih bio Kristov sluga” (Gal 1,10). – Valjda nam je jasno čiji je sluga svaki onaj učitelj koji zbog ugađanja ljudima mijenja ili iskrivljuje Kristovo Evanđelje?
Ali takvi će ljudi na riječi upozorenja samo odmahivati glavom i za one koji prosuđuju ono što naučavaju i provode u djelo govoriti da “ne ljube braću” ili da su njihovi spisi “od đavla”. To su poznate jeftine fraze kojima skreću pozornost sa sebe i sa svojih zabluda. David C. Cloud, koji je poznat po svojim istraživanjima o pojavama i ljudima u vjerskom svijetu, u svojoj knjizi Contemprary Christan Music govori:
Ne bi li kršćani trebali samo ljubiti?! Ta ljubav je važnija i od nauka (doktrine) i od životnih mjerila, nije li tako?
Kad danas vjernici koji svoju vjeru temelje na Bibliji pomoću Božje riječi procjenjuju vjerske vođe, crkve, denominacije i pokrete, ekumenski nastrojeni vjernici optužuju ih za nedostatak ljubavi. Ovo mi je nedavno napisala neka žena:
Vi naučavate odvajanje; a što je s jedinstvom? Propovijedate o krivovjerjima; A ŠTO JE S LJUBAVLJU? ... Prema onome što sam pročitala u vašim tekstovima, vi svoja gledišta smatrate visokim kao što je Biblija. To što vi nazivate “revnošću za Biblijom” ja nazivam arogantnošću i ohološću. Kad biste Bibliju poznavali toliko dobro kao što to tvrdite, tada biste je, vjerujem, provodili u djelo. Izgubljene nikada nećete pridobiti tolikom mržnjom (pismo čitateljice, svibanj 1997.).
Tu je ženu uznemirilo naše propovijedanje; ali umjesto da nam je pomoću Biblije brižno razjasnila u čemu griješimo, optužila nas je za nedostatak ljubavi – i to usprkos nevjerojatno nabusitom i osuđujućem stavu s kojim je ona nastupila! Ovaj naraštaj ispranoga mozga svaki negativan vid kršćanskog očitovanja smatra ne-ljubavlju. Ne-ljubav im je i brižno prosuđivanje uz pomoć Biblije. Nazvati nekoga lažnim učiteljem i izbjegavati ga, za njih je mržnja, a propovijedati uzvišena i sveta biblijska mjerila za kršćanski život – legalizam (zakonstvo); upozoravati na lažno evanđelje i provoditi stegu nad krivovjercima – u zlom je duhu.
Prije nekoliko godina je evangelizator Jack Van Impe odbacio biblijsko odvajanje i prihvatio ekumensku filozofiju. Rekao je: “Zaboravimo svoje nazive i ujedinimo se u ljubavi; i papa je pozvao na to. Imam četiristo biblijskih redaka o ljubavi. Do svoje smrti neću promicati ništa drugo osim ljubavi za svu moju braću i sestre u Kristu – za moju braću i sestre katolike, braću i sestre protestante, reformirane kršćane, luterane, i baš me briga koji naziv nosiš ti. Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako ljubite jedan drugoga.” – Takvo gledište o ljubavi jest omiljeno, ali je lažno i opasno.
Ekumenski nastrojeni ljudi u zbrci su u pogledu definicije ljubavi. A ljubav je presudna. Biblija kaže da bih bez ljubavi bio “kao mjed što zveči ili cimbal što ječi”. Biblija nam kaže da je Bog ljubav, kao i da će oni koji poznaju Boga odražavati tu ljubav. No što je, u stvari, ljubav? Ekumenski svijet u zbrci je u pogledu definicije ljubavi. Taj izraz valja definirati pomoću Biblije. Prema ljudskom mišljenju “ljubav” je neki topao osjećaj ili osjećajna, romantična misao. Ovom ekumenskom naraštaju “ljubav” je tolerancija i stav neosuđivanja prema svakome tko tvrdi da poznaje Gospodina Isusa Krista. Ali to nije ono što Biblija govori o ljubavi. Promislite o sljedećim biblijskim redcima:
Odgovori mu Isus: “Ako me tko ljubi, držat će moje riječi i Otac moj će ljubiti njega; i doći ćemo k njemu i kod njega se nastaniti (Ivan 14,23).
“I molim se za to da vaša ljubav sve više i više obiluje u spoznaji i u svakom rasuđivanju, da možete prosuditi što je najbolje, da budete iskreni i besprijekorni za dan Kristov” (Fil 1,9-10).
“Jer ovo je ljubav Božja: da čuvamo njegove zapovijedi; a njegove zapovijedi nisu tegobne” (1. Ivanova 5,3).
“I uzdamo se u Gospodina u pogledu vas da činite i da ćete činiti ono što vam zapovijedamo. A Gospodin neka upravi vaša srca k ljubavi Božjoj i strpljivu čekanju Krista. A zapovijedamo vam, braćo, u imenu našega Gospodina Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji hodi neuredno, a ne prema predaji koju je primio od nas” (2 Sol 3,4-6).
Biblijska ljubav jest poslušnost Bogu i Njegovoj riječi. To vidimo u posljednjem navodu gdje je ljubav Božja umetnuta između dva retka koji naglašavaju poslušnost Božjim zapovijedima – uključujući i odvajanje od neposlušne braće! Ljubav nije osjećaj. Nije to ushićenost i romantičnost. Žena ljubi svog muža kad mu se podloži i služi mu u skladu s Biblijom. Muž ljubi svoju ženu kada se prema njoj ponaša na način koji zapovijeda Biblija. Djeca ljube svoje roditelje kada ih poštuju i slušaju onako kako to zapovijeda Biblija. Ljubav je poslušnost Božjoj riječi.
Kršćanska ljubav nije osjećaj, premda su osjećaji usko povezani s ljubavlju. Nije to tolerancija. Nije ni neosuđivanje. Ljubav nije nekritičko prihvaćanje i podnošenje onoga što je pogrešno. Biblijska je ljubav pažljiva. Temelji se na spoznaji i prosuđivanju koje potječe iz Božje riječi. Sve provjerava, a slaže se samo s onime što odražava volju Božju.
Zar Gospodin Isus Krist nije imao ljubavi kad je Petra nazvao đavlom (Mt 16,23), ili kad je javno osudio farizeje? (Mt 23) Zar apostol Pavao nije imao ljubavi kad je javno ukorio Petra zbog njegova kompromisa (Gal 1), ili kad je u deset navrata u pastoralnim poslanicama naveo imena lažnih učitelja, kao i sporazumaše Himeneja i Aleksandra? Zar apostol Pavao nije imao ljubavi kad je zabranio ženama da propovijedaju i da vladaju nad muškarcima! (1 Tim 2)
Biblijska ljubav nije zanemarivanje onog pogrešnog i štetnog što ljudi čine. To se odnosi i na tjelesnu i na duhovnu stvarnost. Primjerice, ljubiti ubojicu u biblijskom smislu ne znači zanemariti njegov zločin, nego ga kazniti zbog njegova užasnog prekršaja protiv čovjeka stvorenog na Božju sliku (Post 9,5-6). Isto tako, ljubiti lažnog učitelja ne znači zatvoriti oči na njegovu zabludu i nastojati biti u jedinstvu s njim bez obzira na njegov nauk, nego poslušati Bibliju te ga obilježiti i izbjegavati (Rim 16,17); javno razotkriti njegovu zabludu, kako bi se zaštitilo one koje bi moglo zavesti njegovo naučavanje.
Ekumenski nastrojeni ljudi u zbrci su u pogledu predmeta ljubavi. PRVI PREMA KOME JE USMJERENA NAŠA LJUBAV TREBA BITI BOG. Kad govore o toj temi, ekumenisti mnogo govore o ljubavi prema ljudima, ali vrlo malo o ljubavi prema Bogu. No što je, prema Gospodinu Isusu Kristu, najveća zapovijed?
Tada ga jedan od njih, koji bijaše pravnik, iskušavajući ga, upita: “Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?” Isus mu odgovori: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je prva i najveća zapovijed. A druga joj je slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci” (Mt 22,35-40).
Prva i najveća zapovijed nije ljubiti svoga bližnjega. To je druga zapovijed. Prva i najveća zapovijed jest ljubiti Gospodina Boga svim srcem, dušom i umom.
Ekumenisti pokazuju prstom na biblijske fundamentalističke vjernike (one koji čuvaju istine Biblije i bore se za onakav oblik nauka kakav je "jedanput zauvijek" predan svetima; Judina 1,3) i optužuju ih za nedostatak ljubavi prema ljudima zato što oni prosuđuju i kažnjavaju zabludjele i odvajaju se od njih. A što je s ljubavlju prema Bogu i Njegovoj riječi? Ekumenisti (oni koji se bore za ujedinjenje i zajedničku suradnju svih denominacija) mi govore da trebam ljubiti sve denominacije bez obzira kakav nauk naučavaju. Moj odgovor je da najprije trebam ljubiti Boga i njegovu istinu; a to znači da ću se pokoravati Bibliji; to znači da ću procjenjivati, obilježavati i izbjegavati one koji provode zablude. Istinska ljubav prema Bogu zahtijeva od mene da više brinem za Njegovu riječ i Njegovu volju negoli za ljude i njihove osjećaje, mišljenja i programe.
Ne samo da ljubav treba biti upravljena prema Bogu, nego i prema onima koji su u opasnosti.
Ekumenisti mi kažu da trebam ljubiti moderniste i rimokatolike, itd., ali oni doslovce šute u pogledu ljubavi prema onima koje su ti isti modernisti i rimokatolici zaveli. Optužuju nas da nemamo ljubavi kad, primjerice, iznosimo činjenicu da papa Ivan Pavao II. ili Majka Tereza naučavaju lažno evanđelje o spasenju pomoću sakramenata. – To je besmislica. Činjenica je da mi ljude ljubimo u tolikoj mjeri da ih želimo upozoriti na lažno evanđelje, kako ne bi bili zavedeni i odvedeni u vječni pakao.
Svaki pastir koji vukove voli više negoli ovce, zbrkan je i opak pastir.
Preveo i obradio Ivan Vrtarić