Događaju se stvari koje nas navode da preispitujemo ono u što vjerujemo ili što su nas učili.
Kroz razgovor i neka druga osoba može nam izazvati sumnju u vezi s našom vjerom, i dovesti nas do preispitivanja naše vjere.
Sumnja može biti jako destruktivna ako se je ne rješavamo. Naš mozak doživljava neizvjesnost, sumnju jednako bolnom, ako ne i više bolnom od stvarne fizičke boli. Kada se osjećamo nesigurno u pogledu budućnosti, sumnja obuzima naš um, zbog čega nam je teško razmišljati o bilo čemu drugom. Naš um je raspršen i rastresen. Osjećamo se kao da smo posvuda. Sumnja također utječe na naše radno pamćenje. Oslobađanjem sumnje možemo razmišljati jasnije u vremenima nesigurnosti.
Ilija nam daje zanimljivu sliku sumnje Izraelaca čiji grijeh nije bio to što su potpuno odbacili Jahvu, već što su nastojali spojiti Njegovo obožavanje sa obožavanjem Baala - filistejski bog štovan u gradu Ekronu. Ilija se približio cijelom narodu i rekao: "Dokle ćete oklijevati (Dokle ćete imati dva mišljenja)? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ali ako je Baal, slijedite njega." Ali narod mu ne odgovori ni riječi. (1. Kraljevima 18,21) Nespremnost ljudi da biraju prikazana je njihovim nedostatkom odgovora (r. 21). Za proroka Iliju neodlučnost izbora nije vjerski neutralno tlo. Ne mogu obožavati Baala i Boga, jer vjerovati prvome znači odbaciti drugog. Neodlučnost nije neutralno tlo, zapravo, njihova nespremnost da izaberu štovati samo Boga zapravo rezultira "ozljedama" koje su sami sebi nanijeli takvim postupanjem.
Kada se nađete da dovodite u pitanje neki aspekt svoje vjere ili stvari u koje vjerujete, uložite vrijeme i trud u proučavanje onoga što vas dovodi u pitanje. Nastojte to bolje razumjeti. Treba se oduprijeti sumnji! Dobro bi bilo predviđati moguće sumnje i pripremiti se za lakše suočavanje sa određenom sumnjom. Moguće je da će vaše istraživanje potvrditi ono u što ste vjerovali i ukloniti sumnju. Ili će vam studija pokazati da je vaše uvjerenje netočno ili preplitko. I u tom slučaju imate priliku rasti. Iskoristite povremenu sumnju u svom životu da biste se približili Bogu. Nemojte to skrivati niti poricati. Čineći to samo ćete uzrokovati nevolju i povećati mogućnost da ste vrlo slabi u posvećenju. Svima nam sumnja dolazi povremeno. Umjesto da bježite od toga, iskoristite to u svoju korist.
Iznesite svoje sumnje, uznemirenost Bogu poput Asafa (Psalam 73). Njegova sumnja dovela ga je do ruba. Uvlačila se u njega sumnja u vrijednost služenja Bogu. Činilo se da su oni koji nisu služili bili u boljem položaju od njega. Pitao se ne bi li sluga Božji trebao biti blaženiji od onoga koji je djelovao odvojeno od Boga? Ovaj psalam počinje tako što Asaf kaže da su mu se noge skoro poskliznule jer je zavidio zlima i njihovom blagostanju. Gospodin mu je pomogao da spozna da mu je Bog dovoljan. Rekao je na zemlji nemam nikoga koga bih uz Tebe poželio.
Abrahamov život također je poučni primjer. Biblija kaže da se Abraham “nije pokolebao u nevjeri u Božje obećanje, nego je ojačao u svojoj vjeri i dao slavu Bogu” (Rimljanima 4,20). Primijetimo koliko je često Abraham Bogu postavljao pitanja (vidi Postanak 15,2-3) i čak se smijao pomisli da bi mu Bog dao sina kada je imao 100 godina (Postanak 17,15-19). Ne zaboravimo da je pokušao dobiti nasljednika vlastitim načinima umjesto da je čekao rješenje od Boga (Postanak 16). Abraham je nastavio rasti u svom odnosu s Bogom i na kraju je njegova lojalnost bila samo Bogu. U potpunosti je vjerovao da je Bog najbolji i jedini Učitelj kojeg treba slijediti svojim životom.
Kada se je Zahariji ukazao anđeo Gospodnji i rekao mu da će dobiti sina (Luka 1,11-17), on je posumnjao u riječ koja mu je dana. Logično je pretpostavio da su on i njegova žena prestari da bi imali djecu, a kao odgovor na njegovu sumnju, anđeo je rekao da će biti nijem do dana ispunjenja Božjeg obećanja (Luka 1,18-20). Zaharija je sumnjao u Božju sposobnost da on može prevladati prirodne prepreke – mnogi ljudi danas dijele istu sumnju. Kada god dopustimo ljudskom razumu da zasjeni vjeru u Boga, rezultat je grešna sumnja.
Toma je nadvladavši svoju sumnju (neću vjerovati dok ne vidim), izrekao najveće priznanje Isusu koje se može naći u Svetom pismu: “Gospodin moj i Bog moj!” Sumnja pretvorena u radost vjere, rast i slavljenje uskrslog Isusa.
Lijek za sumnju je vjera, a vjera dolazi slušanjem Riječi Božje (Rimljanima 10,17). Bog nam je dao Bibliju kao svjedočanstvo svojih djela u prošlosti, tako da ćemo imati razloga vjerovati mu u sadašnjosti. “Spomenut ću se djela Jahvinih; da, sjećat ću se tvojih davnih čudesa” (Psalam 77,11).
Ako je Duh Sveti uključio te događaje u Bibliju, to sugerira da Bog predviđa ponekad našu sumnju.
Kako bismo imali vjeru u Boga, moramo proučavati Bibliju kako bismo saznali što je rekao, da ne damo sumnji priliku da raste.
Jednom kada shvatimo što je Bog učinio u prošlosti, što nam je obećao za sadašnjost i što možemo očekivati od Njega u budućnosti, sposobni smo djelovati u vjeri umjesto sumnji.