Vrati na kategoriju Stari zavjet

09 Prva knjiga o Samuelu

1 Bijaše neki čovjek iz Ramatajim-Sofima, s Efrajimove gore, a ime mu je bilo Elkana, sin Jerohama, sina Elihuova, sina Tohuova, sina Sufova, Efrajimovac;

2 i imaše on dvije žene: jednoj je bilo ime Hana, a drugoj Penina. Penina je imala djece, a Hana nije imala djece.

3 I uzlazio je taj čovjek svake godine iz svoga grada klanjati se i žrtvovati GOSPODINU nad vojskama u Šilo. A ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, GOSPODINOVI svećenici.

4 U doba kada je prinosio žrtvu, Elkana bi svojoj ženi Penini, i svim njezinim sinovima i kćerima, davao obroke;

5 no Hani bi dao obilatiji obrok, jer je ljubio Hanu: no GOSPODIN je bio zatvorio njezinu maternicu.

6 Njezina ju je protivnica žestoko izazivala, kako bi se ona mučila zbog toga što joj je GOSPODIN zatvorio maternicu.

7 Kako je on to činio iz godine u godinu, ova bi je izazivala kada god bi uzlazila do doma GOSPODINOVA; zbog toga je ona plakala i nije jela.

8 Tada joj njezin muž Elkana reče: “Hana, zašto plačeš? i zašto ne jedeš? zašto ti je srce žalosno? Nisam li ti ja bolji negoli deset sinova?”

9 Tako Hana ustade nakon što su jeli u Šilu, i nakon što su si popili. A svećenik Eli sjedio je na sjedalu kod stupa GOSPODINOVA svetišta.

10 I bijaše njezina duša puna gorčine; i stade se ona moliti GOSPODINU te se bolno rasplaka.

11 I zavjetova se govoreći: “GOSPODINE nad vojskama, ako pogledaš na muku svoje sluškinje i spomeneš me se, i ne zaboraviš na svoju sluškinju, nego daš svojoj sluškinji muško dijete, ja ću ga dati GOSPODINU za sve dane njegova života, i neće britva doći na njegovu glavu.”

12 I dok se ona dalje molila pred GOSPODINOM, Eli je promatrao njezina usta.

13 A Hana je govorila u svome srcu: samo su se njezine usne micale, ali joj se glas nije čuo. Stoga Eli pomisli da je pijana.

14 I reče joj Eli: “Dokle ćeš biti pijana? Okani se tog svog vina.”

15 I odgovori mu Hana i reče: “Ne, gospodaru moj, ja sam žena žalosna duha: nisam pila ni vina ni jakoga pića, nego sam izlijevala svoju dušu pred GOSPODINOM.

16 Nemoj svoju sluškinju smatrati kćerju Belijalovom, jer sam iz obilja svoga jada i žalosti sve dosad govorila.”

17 Tada joj Eli odgovori, rekavši: “Idi u miru; i neka ti Bog Izraelov ispuni molbu koju si od njega zaiskala.”

18 Ona odvrati: “Neka tvoja sluškinja nađe milost u tvojim očima.” Tako ode žena svojim putem; jela je i lice joj više ne bijaše tužno.

19 I ustadoše oni rano ujutro te se pokloniše pred GOSPODINOM i vratiše svojoj kući u Ramu. I pozna Elkana Hanu, svoju ženu; i GOSPODIN je se spomenu.

20 Nakon što je Hana zatrudnjela, kada je došlo vrijeme rodi ona sina; i nazva ga Samuel, rekavši: “Zato što sam ga zaiskala od GOSPODINA.”

21 I uzađe taj čovjek, Elkana, i sav njegov dom, prinijeti GOSPODINU godišnju žrtvu i ono što je zavjetovao.

22 No Hana ne uzađe; jer reče ona svome mužu: “Ja neću uzlaziti sve dok se dijete ne odvikne od prsâ, a tada ću ga odvesti da se pokaže pred GOSPODINOM i ostane ondje dovijeka.”

23 I reče joj Elkana, muž njezin: “Učini ono što smatraš da je dobro; ostani sve dok ga ne odvikneš od prsâ; samo neka GOSPODIN potvrdi svoju riječ.” Tako žena ostade. I dojila je svog sina sve dok ga nije odvikla od prsâ.

24 A kada ga je odvikla od prsâ, uze sa sobom njega, tri junca, jednu efu brašna i mješinu vina te ga odvede u dom Božji u Šilu; a dijete još bijaše malo.

25 I zaklaše junca te odvedoše dijete Eliju.

26 I reče ona: “Gospodaru moj, živa ti bila duša; gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se GOSPODINU.

27 Za ovo sam se dijete molila; i ispunio mi je GOSPODIN molbu koju sam od njega iskala.

28 Stoga sam i ja njega pozajmila GOSPODINU; dokle god živi neka bude pozajmljen GOSPODINU.” I pokloni se on ondje GOSPODINU.

1 I pomoli se Hana te reče: “Raduje se moje srce u GOSPODINU, moj rog je u GOSPODINU uzvišen: raširila su mi se usta nad mojim neprijateljima; jer se radujem u spasenju tvojemu.

2 Nitko nije svet kao GOSPODIN: jer nema nikoga do tebe; niti ima stijene kao što je Bog naš.

3 Nemojte više govoriti pretjerano uznosito; neka drskost ne izlazi iz vaših usta: jer GOSPODIN je Bog znanja i on djela prosuđuje.

4 Lúkovi moćnikâ su polomljeni, a oni koji su posrtali, snagom su opàsani.

5 Oni koji su bili siti, za kruh su se najmili, a oni koji su bili gladni, više to nisu: tako da je nerotkinja sedmero rodila, a iznemogla je ona koja je imala mnogo djece.

6 GOSPODIN ubija i oživljava: on u grob ruši i iz njega izvodi.

7 GOSPODIN čini siromašnim i obogaćuje: on ponizuje i uzvisuje.

8 On bijednika diže iz prašine i prosjaka s gnojišta podiže, da ih postavi među knezove i da učini da baštine prijestolje slave: jer GOSPODINOVI su stupovi zemlje, on je svijet na njih položio.

9 On će čuvati stope svojih svetih, a zlikovci će u tami šutjeti; jer snagom neće nijedan čovjek nadvladati.

10 Protivnici GOSPODINOVI bit će satrti; s neba će on na njih zagrmjeti: GOSPODIN će suditi krajevima zemlje; on će dati snagu kralju svojemu i uzvisiti rog svoga pomazanika.”

11 I ode Elkana svojoj kući u Ramu. I služilo je dijete GOSPODINU pred svećenikom Elijem.

12 A Elijevi sinovi bijahu sinovi Belijalovi; oni nisu poznavali GOSPODINA.

13 I bijaše običaj tih svećenika s narodom takav da bi, kada je tko prinosio žrtvu, dok se meso još kuhalo, dolazio svećenikov sluga s trozubom vilicom u ruci

14 i zabadao je u tavu, kotlić, kotao ili lonac; sve što bi vilica digla, svećenik bi uzimao za sebe. Tako su u Šilu činili svim Izraelcima koji su dolazili onamo.

15 Prije negoli bi spalili salo, došao bi svećenikov sluga te bi čovjeku koji je prinosio žrtvu rekao: “Daj mesa da se ispeče za svećenika; jer on neće od tebe kuhano meso, nego sirovo.”

16 Ako bi mu tko rekao: “Neka najprije spale salo pa onda uzmi koliko ti duša želi”, ovaj bi mu odgovorio: “Ne; nego mi daj odmah; a ako ne daš, uzet ću silom.”

17 Stoga je velik bio grijeh tih mladića pred GOSPODINOM; jer su ljudi prezirali GOSPODINOV prinos.

18 No Samuel je služio pred GOSPODINOM još kao dijete, opasan lanenim oplećkom.

19 Uz to mu je mati njegova načinila malen plašt i donosila mu ga iz godine u godinu kada je uzlazila s mužem prinijeti godišnju žrtvu.

20 I blagoslovio je Eli Elkanu i njegovu ženu, rekavši: “Neka ti GOSPODIN dade sjemena od te žene za zajam koji je pozajmila GOSPODINU.” I odoše oni svojoj kući.

21 I pohodi GOSPODIN Hanu, tako da ona zače; i rodi još tri sina i dvije kćeri. A dječak Samuel rastao je pred GOSPODINOM.

22 Sada je Eli već vrlo ostario; a čuo je sve što su njegovi sinovi činili svemu Izraelu i kako liježu sa ženama koje su se okupljale kod ulaza Šatora sastanka.

23 I reče im: “Zašto činite takvo što? jer slušam o vašim zlim djelima od svega ovoga naroda.

24 Nemojte, sinovi moji; jer nije dobar glas koji čujem: navodite GOSPODINOV narod na prijestup.

25 Ako jedan čovjek sagriješi protiv drugoga, sudac će mu suditi: ali ako čovjek sagriješi protiv GOSPODINA, tko će se za nj zauzeti?” No oni ne poslušaše glas svoga oca, jer ih je GOSPODIN htio pogubiti.

26 A dječak Samuel je sve više rastao, i bijaše omilio i GOSPODINU i ljudima.

27 I dođe neki čovjek Božji k Eliju i reče mu: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Jesam li se jasno objavio domu tvoga oca kada su bili u Egiptu u domu faraonovu?

28 I jesam li njega odabrao od svih Izraelovih plemena da bude moj svećenik, da prinosi na mojem žrtveniku, da nosi oplećak preda mnom? I jesam li domu tvoga oca dao sve prinose što ih djeca Izraelova prinose ognjem?

29 Zbog čega se ritate na moju žrtvu i moj prinos, to što sam zapovjedio u svome prebivalištu; i poštuješ svoje sinove više negoli mene, da biste se tovili onim najboljim od svih prinosa mog naroda, Izraela?’

30 Stoga GOSPODIN, Bog Izraelov, govori: ‘Rekoh, doduše, da će tvoj dom i dom tvoga oca hoditi preda mnom dovijeka’; ali sada GOSPODIN govori: ‘Neka je to daleko od mene; jer one koji mene časte, ja ću častiti, a oni koji mene preziru, bit će slabo cijenjeni.

31 Gle, dolaze dani kada ću odsjeći tvoju mišicu i mišicu doma oca tvojega, da više ne bude starca u tvome domu.

32 I vidjet ćeš neprijatelja u mojem prebivalištu, u svemu bogatstvu koje će Bog dati Izraelu: i neće biti starca u tvome domu dovijeka.

33 Zbog onoga od tvojih koga ne uklonim od svoga žrtvenika sahnut će ti oči i žalostiti se tvoje srce; i sve potomstvo tvoje pomrijet će u cvijetu svoje mladosti.

34 A znak će ti biti ono što će doći na tvoja dva sina, na Hofnija i Pinhasa: obojica će poginuti istoga dana.

35 I podići ću sebi vjernog svećenika, koji će raditi po onome što je u mome srcu i u mome umu: njemu ću izgraditi siguran dom i on će hoditi pred mojim pomazanikom dovijeka.

36 I bit će da će svaki onaj koji preostane u tvome domu dolaziti i klanjati mu se za srebrn novčić i mrvu kruha te govoriti: ‘Postavi me, molim te, u jednu od svećeničkih službi, da mogu pojesti komadić kruha.’ ”

1 I služio je dječak Samuel GOSPODINU pred Elijem. Riječ GOSPODINOVA je bila dragocjena u te dane; jer nije bilo javnoga viđenja.

2 Jednom u to doba, kada je Eli ležao na svome mjestu, a njemu su se oči počele mutiti, tako da više nije vidio,

3 prije negoli se ugasio svijećnjak Božji u GOSPODINOVU svetištu, gdje bijaše Kovčeg Božji, a Samuel je legao spavati,

4 zovnu GOSPODIN Samuela i on odgovori: “Evo me.”

5 I potrča k Eliju te reče: “Evo me; zvao si me.” On odvrati: “Nisam te zvao; idi natrag leći.” I ode on i legne.

6 Tada GOSPODIN ponovno zazva: “Samuele.” I ustade Samuel, ode k Eliju i reče: “Evo me; zvao si me.” On odgovori: “Ja te nisam zvao, sine moj; idi natrag leći.”

7 A Samuel još nije poznavao GOSPODINA, niti mu je još bila otkrivena riječ GOSPODINOVA.

8 I zazva GOSPODIN Samuela treći put. Ustade on, ode k Eliju i reče: “Evo me; zvao si me.” Tada uvidje Eli da je GOSPODIN zvao dijete.

9 Stoga Eli reče Samuelu: “Idi, lezi; a ako te opet zovne, ti reci: ‘Govori, GOSPODINE, jer sluga tvoj sluša.’ ” Tako Samuel ode i legne na svoje mjesto.

10 I dođe GOSPODIN te stade i zovne kao i ranije: “Samuele, Samuele.” Tada Samuel odgovori: “Govori; jer sluga tvoj sluša.”

11 I reče GOSPODIN Samuelu: “Evo, učinit ću u Izraelu nešto od čega će svakome tko to čuje zvoniti u oba uha.

12 U taj dan provest ću protiv Elija sve ono što sam rekao u pogledu njegova doma: kada počnem, ja i dovršavam.

13 Jer sam mu rekao da ću dovijeka osuditi njegov dom zbog opačine za koju on zna; zbog toga što su mu se sinovi pokvarili, a on ih nije obuzdao.

14 Stoga se zakleh domu Elijevu da se opačina Elijeva doma neće dovijeka očistiti žrtvom ni prinosom.”

15 I ležao je Samuel do jutra, i otvorio je vrata GOSPODINOVA doma. I bojao se Samuel objaviti viđenje Eliju.

16 Tada Eli zovnu Samuela i reče: “Samuele, sine moj.” On odgovori: “Evo me.”

17 I upita on: “Što ti je to GOSPODIN rekao? Molim te, ne skrivaj to od mene: Bog neka tebi tako učini, i još više, ako mi zatajiš išta od svega što ti je rekao.”

18 I ispriča mu Samuel sve, i ništa mu ne zataji. A on reče: “On je GOSPODIN: neka učini ono što mu se čini dobrim.”

19 I rastao je Samuel, a GOSPODIN je bio s njim i nije dao da nijedna od njegovih riječi padne na zemlju.

20 I znao je sav Izrael od Dana do Beer-Šebe da je Samuel bio postavljen da bude GOSPODINOV prorok.

21 I ukazivao se GOSPODIN ponovno u Šilu: jer se GOSPODIN Samuelu u Šilu otkrivao putem riječi GOSPODINOVE.

1 I dođe riječ Samuelova svemu Izraelu. Tada iziđe Izrael u boj protiv Filistejaca i utabori se kod Eben-Ezera, a Filistejci se utaboriše kod Afeka.

2 I svrstaše se Filistejci protiv Izraela; a kada zametnuše boj, pretrpje Izrael poraz pred Filistejcima: i pobiše oni vojsci na bojnome polju četiri tisuće ljudi.

3 Kada se narod vratio u tabor, Izraelove starješine rekoše: “Zašto nas je danas GOSPODIN potukao pred Filistejcima? Donesimo si iz Šila Kovčeg GOSPODINOVA saveza da nas, kada dođe među nas, spasi iz ruke naših neprijatelja.”

4 Tako narod posla ljude u Šilo da donesu odande Kovčeg saveza GOSPODINA nad vojskama, koji prebiva među kerubima; i oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, bijahu ondje s Kovčegom Božjega saveza.

5 A kada je Kovčeg GOSPODINOVA saveza stigao u tabor, sav Izrael stade gromko klicati, tako da je zemlja odjekivala.

6 Kada su Filistejci čuli zvuk tog poklika, rekoše: “Što bi imao značiti taj gromki poklik u taboru Hebreja?” Tada shvatiše da je u tabor stigao GOSPODINOV Kovčeg.

7 I uplašiše se Filistejci, jer rekoše: “Bog je došao u tabor.” I rekoše: “Jao nama! jer nečega takvoga dosad nije bilo.

8 Jao nama! tko će nas izbaviti iz ruke tih moćnih Bogova? To su Bogovi koji su Egipćane udarili svim onim nevoljama u pustari.

9 Jaki budite i ponašajte se kao muškarci, Filistejci, da ne budete sluge Hebrejima, kao što su oni bili vama: ponašajte se kao muškarci i borite se.”

10 I povedoše Filistejci boj i potukoše Izrael; i pobjegoše ovi svaki u svoj šator. Bijaše to golem pokolj, jer je ondje palo Izraelu trideset tisuća pješaka.

11 I bijaše otet Kovčeg Božji, a oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, ubijena.

12 I otrča jedan čovjek iz Benjamina od vojske te istoga dana stiže u Šilo razderane odjeće i glave posute zemljom.

13 Kada je on stigao, gle, Eli je sjedio na sjedalu kraj puta i pozorno motrio; jer mu je srce strepilo zbog Kovčega Božjega. A kada je onaj čovjek stigao u grad i to ispričao, sav grad stade vikati.

14 Kada je Eli začuo graju što je nastala od te vike, upita: “Što ima značiti ta graja i strka?” I dođe onaj čovjek žurno te ispriča Eliju.

15 Eliju bijaše devedeset i osam godina; oči mu bijahu zamućene, tako da nije vidio.

16 I reče onaj čovjek Eliju: “Ja sam taj koji je došao od vojske; danas sam pobjegao iz vojske.” On ga upita: “Što je tamo učinjeno, sine moj?”

17 I odgovori glasnik, rekavši: “Izrael je pobjegao pred Filistejcima i nastao je velik pokolj među narodom; i mrtva su oba tvoja sina, Hofni i Pinhas, i otet je Kovčeg Božji.”

18 Kada je spomenuo Kovčeg Božji, sruši se ovaj natraške sa sjedala kraj vrata, slomi mu se vrat te on umrije; jer bijaše star čovjek, i težak. Izraelu je sudio četrdeset godina.

19 A njegova snaha, žena Pinhasova, bijaše trudna, samo što nije rodila. Kada je ona čula vijest da je Kovčeg Božji otet i da su mrtvi njezin svekar i njezin muž, savila se i rodila; jer su je spopali trudovi.

20 Kada je bila na samrti, rekoše joj žene koje stajahu uz nju: “Ne boj se; jer rodila si sina.” Ali ona ne odgovori, niti pak se osvrnu na to.

21 I nazva ona dijete Ikabod, rekavši: “Otišla je slava od Izraela”; zbog toga što je bio otet Kovčeg Božji i zbog svoga svekra i svoga muža.

22 I reče ona: “Otišla je slava od Izraela: jer je otet Kovčeg Božji.”

1 I uzeše Filistejci Kovčeg Božji te ga odniješe iz Eben-Ezera u Ašdod.

2 Kada su uzeli Kovčeg Božji, odnijeli su ga Filistejci u dom Dagonov i položili ga kraj Dagona.

3 Kada su oni iz Ašdoda ustali rano ujutro, gle, Dagon bijaše pao licem na zemlju pred GOSPODINOVIM Kovčegom. I uzeše oni Dagona i staviše ga opet na njegovo mjesto.

4 A kada sutradan rano ujutro ustadoše, gle, Dagon bijaše pao licem na zemlju pred GOSPODINOVIM Kovčegom; a glava Dagonova i obje šake njegovih ruku ležahu odsječene na pragu: Dagonu bijaše ostavljen samo trup.

5 Zbog toga ni Dagonovi svećenici, niti itko tko dolazi u Dagonov dom, sve do ovoga dana ne staju nogom na Dagonov prag u Ašdodu.

6 Ali ruka GOSPODINOVA bijaše teška nad onima iz Ašdoda, i uništavao ih je on te udario šuljevima i Ašdod i njegova područja.

7 Kada ljudi iz Ašdoda vidješe da je tako, rekoše: “Kovčeg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas: jer je žestoka njegova ruka nad nama i nad našim bogom Dagonom.”

8 Stoga oni sazvaše i okupiše kod sebe sve knezove Filistejaca te rekoše: “Što da učinimo s Kovčegom Boga Izraelova?” A oni odgovoriše: “Neka se Kovčeg Izraelova Boga prenese do Gata.” I preniješe Kovčeg Izraelova Boga onamo.

9 Nakon što ga preniješe, okrenu se ruka GOSPODINOVA s velikim razaranjem protiv toga grada: i udari on građane, i male i velike, te oni imahu šuljeve na svojim skrivenim mjestima.

10 Stoga poslaše oni Kovčeg Božji do Ekrona. Kada je Kovčeg Božji stigao do Ekrona, Ekronjani povikaše: “Donijeli su k nama Kovčeg Boga Izraelova da pobiju nas i naš narod.”

11 Tako sazvaše i okupiše kod sebe sve knezove Filistejaca i rekoše: “Pošaljite natrag Kovčeg Izraelova Boga, neka se vrati na svoje mjesto; da ne pobije nas i naš narod.” Jer bijaše smrtonosno pustošenje po svemu gradu; nadasve teška bijaše ondje ruka Božja.

12 Oni ljudi koji nisu pomrli bijahu udareni šuljevima; i dizao se se vapaj grada do neba.

1 I bijaše Kovčeg GOSPODINOV sedam mjeseci u zemlji Filistejaca.

2 I sazvaše Filistejci svećenike i vračáre, rekavši: “Što da učinimo s Kovčegom GOSPODINOVIM? recite nam sa čime da ga pošaljemo na njegovo mjesto?”

3 Ovi odvratiše: “Ako otpošiljate Kovčeg Boga Izraelova, nemojte ga slati bez ičega; nego mu, svakako, uzvratite prinosom za prekršaj: tada ćete biti ozdravljeni i znat ćete zašto se njegova ruka nije uklonila od vas.”

4 Tada ovi upitaše: “Što bi trebao biti prinos za prekršaj, kojim ćemo mu uzvratiti?” Oni odgovoriše: “Pet zlatnih šuljeva i pet zlatnih miševa, prema broju filistejskih knezova: jer ista pošast bila je na vama i na svim vašim knezovima.

5 Zbog toga načinite likove svojih šuljeva i likove svojih miševa koji vam pustoše zemlju; i dajte slavu Bogu Izraelovu: možda će on ukloniti svoju ruku s vas, s vaših bogova i s vaše zemlje.

6 Zbog čega, dakle, ukrućujete svoja srca, kao što su svoja srca ukrutili Egipćani i faraon? Nisu li oni, kada je on čudesno postupio među njima, pustili narod da ode; i oni su otišli?

7 Stoga načinite sada nova kola i uzmite dvije krave dojilice na kojima još nije bilo jarma, upregnite krave u kola, a njihovu telad odvedite od njih kući.

8 I uzmite GOSPODINOV Kovčeg i položite ga na kola; i stavite mu u jednu škrinju sa strane zlatan nakit koji mu vraćate kao prinos za prijestup; i otpošaljite ga, neka pođe.

9 I gledajte: ako se stane uspinjati put svoga kraja prema Bet-Šemešu, tada nam je on učinio ovo veliko zlo; ako li ne, tada ćemo znati da nas nije udarila njegova ruka, nego je to što nam se dogodilo bio samo slučaj.”

10 I učiniše ljudi tako: uzeše dvije krave dojilice, upregnuše ih u kola, a njihovu telad zatvoriše kod kuće;

11 i položiše GOSPODINOV Kovčeg na kola, kao i škrinju sa zlatnim miševima i likovima svojih šuljeva.

12 I uputiše se krave ravno prema Bet-Šemešu: išle su cestom i mukale hodajući, i nisu skretale ni desno ni lijevo; i išli su filistejski knezovi za njima sve do međe Bet-Šemeša.

13 A ljudi iz Bet-Šemeša želi su svoju pšenicu u dolini; i podigoše oni oči te ugledaše Kovčeg, i obradovaše se što ga vide.

14 I stigoše kola u polje Jošue Betšemešanina te se zaustaviše ondje gdje bijaše neki veliki kamen; i nacijepaše oni drvo od kola te priniješe krave kao paljeni prinos GOSPODINU.

15 I skinuše Leviti Kovčeg GOSPODINOV, i škrinju što bijaše s njim, u kojoj bijaše zlatan nakit, i položiše ih na onaj veliki kamen; i priniješe ljudi iz Bet-Šemeša istoga dana paljenice te žrtvovaše žrtve GOSPODINU.

16 Kada ona petorica filistejskih knezova vidješe to, vratiše se istoga dana u Ekron.

17 A ovo su zlatni šuljevi koje su Filistejci uzvratili kao prinos za prijestup GOSPODINU: jedan za Ašdod, jedan za Gazu, jedan za Aškelon, za Gat jedan, jedan za Ekron;

18 i zlatni miševi, prema broju svih filistejskih gradova koji su pripadali onoj petorici knezova, i utvrđenih gradova i okolnih sela, sve do velikoga Abelova kamena, na koji bijahu položili Kovčeg GOSPODINOV, kamena koji je sve do ovoga dana ostao u polju Jošue Betšemešanina.

19 I udari on ljude iz Bet-Šemeša zbog toga što su pogledali u Kovčeg GOSPODINOV, i potuče on pedeset tisuća i sedamdeset ljudi iz naroda: i tugovao je narod zato što je GOSPODIN mnoge od naroda udario velikim pokoljem.

20 I rekoše ljudi iz Bet-Šemeša: “Tko može opstati pred GOSPODINOM, tim svetim Bogom? i kome će on sada uzaći od nas?”

21 I poslaše oni glasnike stanovnicima Kirjat-Jearima, poručivši: “Vratili su Filistejci Kovčeg GOSPODINOV; siđite i odnesite ga gore k sebi.”

1 I dođoše ljudi iz Kirjat-Jearima te uzeše GOSPODINOV Kovčeg; i uniješe ga u kuću Abinadabovu na brdu i posvetiše njegova sina Eleazara da čuva Kovčeg GOSPODINOV.

2 Kovčeg je dugo vremena boravio u Kirjat-Jearimu; bijaše to dvadeset godina. I tugovao je sav dom Izraelov za GOSPODINOM.

3 Tada Samuel prozbori svemu domu Izraelovu, rekavši: “Ako se svim svojim srcem vraćate GOSPODINU, Bogu svojemu, odstranite između sebe tuđe bogove i Aštartu, i pripravite svoja srca GOSPODINU i njemu jedinom služite; i izbavit će vas on iz ruke Filistejaca.”

4 Tada su djeca Izraelova odstranila baale i Aštartu i služila su samo GOSPODINU.

5 I reče Samuel: “Okupite sav Izrael u Mispu i ja ću se pomoliti GOSPODINU za vas.”

6 I okupiše se oni u Mispi; i crpili su vodu i izlijevali je pred GOSPODINOM i taj dan su postili. I rekoše ondje: “Sagriješili smo protiv GOSPODINA.” I sudio je Samuel djeci Izraelovoj u Mispi.

7 A kada su Filistejci čuli da su se djeca Izraelova okupila u Mispi, uzađoše filistejski knezovi protiv Izraela. Kada su djeca Izraelova to čula, uplašiše se ona Filistejaca.

8 I rekoše djeca Izraelova Samuelu: “Ne prestaj vapiti za nas GOSPODINU, Bogu našemu, da nas spasi iz ruke Filistejaca.”

9 I uze Samuel janje koje je još sisalo, i cijeloga ga prinese na žrtvu paljenicu GOSPODINU. I zavapi Samuel GOSPODINU za Izraela; i usliša ga GOSPODIN.

10 Dok je Samuel prinosio žrtvu paljenicu, približiše se Filistejci da se bore protiv Izraela: ali toga dana zagrmi GOSPODIN silnom grmljavinom na Filistejce i razbi ih; i bijahu oni potučeni pred Izraelom.

11 A Izraelovi muškarci iziđoše iz Mispe pa su gonili Filistejce i tukli ih sve dok nisu stigli podno Bet--Kara.

12 Tada Samuel uze jedan kamen i postavi ga između Mispe i Šena, i nazva ga Eben-Ezer govoreći: “Do ovdje nam je GOSPODIN pomogao.”

13 Tako Filistejci bijahu pokoreni i nisu više dolazili na Izraelovo područje; i bijaše ruka GOSPODINOVA protiv Filistejaca u sve dane Samuelove.

14 I gradovi koje su Filistejci bili uzeli od Izraela bijahu vraćeni Izraelu, od Ekrona i sve do Gata; i njihovo je područje Izrael oslobodio iz ruku Filistejaca. I bijaše mir između Izraela i Amorejaca.

15 Samuel je sudio Izraelu sve dane svoga života.

16 On bi iz godine u godinu obilazio Betel, Gilgal i Mispu te sudio Izraelu u svim tim mjestima.

17 I vraćao bi se u Ramu, jer ondje bijaše njegova kuća; i ondje je sudio Izraelu; ondje je i sagradio žrtvenik GOSPODINU.

1 Kada je Samuel ostario, postavi on svoje sinove za suce nad Izraelom.

2 Ime njegova prvorođenca bijaše Joel, a ime drugoga Abija; oni bijahu suci u Beer-Šebi.

3 No njegovi sinovi nisu hodili njegovim putovima, nego su zastranili za dobitkom te uzimali mito i izvrtali pravdu.

4 Tada se okupiše sve starješine Izraela i dođoše k Samuelu u Ramu;

5 i rekoše mu: “Evo, ti si star, a tvoji sinovi ne hode tvojim putovima: postavi nam sada kralja da nam sudi, kao svi narodi.”

6 Ali Samuelu se ne svidje to kad rekoše: “Daj nam kralja da vlada nad nama.” I pomoli se Samuel GOSPODINU.

7 I reče GOSPODIN Samuelu: “Poslušaj glas naroda u svemu što ti kažu: jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene da ne vladam nad njima.

8 Prema svim djelima koje su učinili od dana kada sam ih izveo iz Egipta sve do ovoga dana, čime su me napustili i služili drugim bogovima, tako oni čine i tebi.

9 Sada, dakle, poslušaj njihov glas; no ipak ozbiljno prosvjeduj i ukaži im na koji će način kralj vladati nad njima.”

10 I reče Samuel sve riječi GOSPODINOVE narodu, koji je od njega tražio kralja.

11 I reče: “Na ovaj način će kralj vladati nad vama: uzimat će vaše sinove i dodjeljivati ih sebi, za svoja kola i da mu budu konjanicima, a neki će trčati pred njegovim kolima.

12 I postavljat će ih za zapovjednike nad tisućama i za zapovjednike nad pedesetinama, i da oru njegovu zemlju i žanju njegovu žetvu, i da izrađuju njegove ratne sprave i pribor za njegova kola.

13 I uzimat će vaše kćeri da budu slastičarke, kuharice i pekarice.

14 I uzimat će vaša polja, vaše vinograde i vaše maslinike, i to najbolje od njih, i davati ih svojim slugama.

15 I uzimat će desetinu od vašega sjemena i od vaših vinograda te davati svojim službenicima i svojim slugama.

16 I uzimat će vaše sluge i vaše sluškinje, i vaše najljepše mladiće, i vaše magarce, i koristiti ih za svoj posao.

17 Uzimat će desetak od vaših ovaca i bit ćete mu sluge.

18 I vapit ćete jednoga dana zbog svoga kralja kojega ćete si izabrati; ali vas u taj dan GOSPODIN neće uslišati.”

19 No narod je odbio poslušati Samuelov glas; i rekoše: “Ne, nego hoćemo kralja nad nama

20 da i mi budemo kao svi narodi; i da nam naš kralj sudi i ide pred nama, i vodi naše bitke.”

21 I posluša Samuel sve riječi naroda i ponovi ih u uši GOSPODINU.

22 I reče GOSPODIN Samuelu: “Poslušaj njihov glas i postavi im kralja.” Tada Samuel reče Izraelcima: “Pođite svatko u svoj grad.”

1 A bijaše jedan čovjek od Benjamina, kome je ime bilo Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; Benjaminovac, čovjek moćan i jak.

2 Imao je sina kome bijaše ime Šaul, vrsnoga i krasnoga mladića. I ne bijaše među djecom Izraelovom ljepšega od njega: od ramena i naviše bio je viši negoli itko drugi od naroda.

3 I izgubiše se magarice Šaulova oca Kiša pa Kiš reče svome sinu Šaulu: “Uzmi sa sobom jednoga od slugu, ustani i pođi tražiti magarice.”

4 I prođe on kroz Efrajimovu goru i prođe kroz zemlju Šališu, ali ih ne nađoše; tada prođoše kroz zemlju Šaalim, ali ih ne bijaše ondje; i prođe kroz zemlju Benjaminovaca, ali ih ne nađoše.

5 Kada su stigli do zemlje Suf, reče Šaul svom sluzi koji bijaše s njim: “Hajde da se vratimo; da se ne bi moj otac prestao brinuti za magarice i zabrinuo za nas.”

6 A on mu odgovori: “Evo, u ovome gradu je čovjek Božji, cijenjen čovjek; sve što on kaže, uistinu se dogodi. Pođimo tamo; možda nam on može pokazati put kojim bismo trebali ići.”

7 Tada Šaul reče svome sluzi: “Ali, gle, ako idemo, što ćemo ponijeti tome čovjeku? jer potrošen je kruh u našim torbama i nemamo dar koji bismo ponijeli Božjem čovjeku. Što imamo?”

8 Sluga ponovno odgovori Šaulu i reče: “Evo, imam ovdje pri ruci četvrt šekela srebra: to ću dati čovjeku Božjem da nam kaže naš put.”

9 (Nekoć u Izraelu bi onaj koji je išao što pitati Boga rekao ovako: “Dođi, pođimo k vidiocu”, jer su nekoć onoga koga sada nazivaju prorokom nazivali “vidjelac”.)

10 Tada Šaul reče svome sluzi: “Dobro veliš. Dođi, pođimo.” Tako odoše u grad gdje bijaše čovjek Božji.

11 Kada su išli uzbrdo prema gradu naiđoše na djevojke koje su išle zahvatiti vode, i upitaše ih: “Je li vidjelac tu?”

12 One im odgovoriše: “Jest; evo ga pred vama. Požurite sada, jer je danas došao u grad; zato što danas narod ima žrtvu na uzvišici.

13 Čim dođete u grad, odmah ćete ga naći, prije negoli se uspne na uzvišicu jesti: jer narod neće jesti sve dok on ne dođe, zato što on blagoslivlja žrtvu; a zatim će jesti oni koji su pozvani. Pođite, dakle, gore; jer ćete ga baš sada naći.”

14 I krenuše oni gore u grad. A kada su ušli u grad, gle, iziđe pred njih Samuel da se uspne na uzvišicu.

15 A GOSPODIN je dan prije Šaulova dolaska Samuelu na uho rekao:

16 “Sutra u ovo doba poslat ću ti čovjeka iz zemlje Benjaminove, a ti ga pomaži da bude zapovjednikom nad mojim narodom, Izraelom; da spasi moj narod iz ruke Filistejaca: jer pogledao sam na svoj narod, zato što je njihov vapaj dopro do mene.”

17 A kada Samuel ugleda Šaula, reče mu GOSPODIN: “Evo čovjeka o kome sam ti govorio! Taj će vladati nad mojim narodom.”

18 Tada Šaul pristupi Samuelu pri vratima i reče: “Reci mi, molim te, gdje je vidiočeva kuća?”

19 I odgovori Samuel Šaulu: “Ja sam vidjelac: pođi preda mnom na uzvišicu; jer ćeš danas jesti sa mnom, a sutra ću te pustiti da odeš i reći ću ti sve što ti je u srcu.

20 A na svoje magarice, koje su se prije tri dana izgubile, nemoj misliti; jer su nađene. Na kome je sva želja Izraelova? Nije li na tebi i na svemu domu tvoga oca?”

21 I odgovori mu Šaul, rekavši: “Nisam li ja Benjaminovac, iz najmanjeg od Izraelovih plemena? i moja obitelj najneznatnija od svih obitelji Benjaminova plemena? Zašto mi onda tako govoriš?”

22 I uze Samuel Šaula i njegova slugu te ih uvede u sobu za primanje i posjedne na najvažnije mjesto među onima koji bijahu pozvani, kojih bijaše tridesetak.

23 I reče Samuel kuharu: “Donesi dio koji ti dadoh, za koji ti rekoh: ‘Ostavi ga kod sebe.’ ”

24 I uze kuhar plećku, i ono što bijaše na njoj, i stavi je pred Šaula. I reče Samuel: “Evo onoga što je ostavljeno! Stavi to pred sebe i jedi: jer je za ovaj trenutak čuvano za tebe otkad rekoh: ‘Pozvao sam narod.’ ” Tako je toga dana Šaul jeo sa Samuelom.

25 A kada su se s uzvišice spustili u grad, porazgovara Samuel sa Šaulom na krovu kuće.

26 I ustadoše rano: u osvit dana Samuel pozva Šaula na vrh kuće, rekavši: “Ustani da te otpustim.” I ustade Šaul pa obojica, on i Samuel, iziđoše napolje.

27 A kada su se spuštali prema kraju grada, Samuel reče Šaulu: “Reci sluzi neka prođe ispred nas (i ovaj prođe), a ti stani načas da ti objavim riječ Božju.”

1 Tada Samuel uze posudicu s uljem te ga izlije na njegovu glavu, i poljubi ga i reče: “Nije li to zato što te GOSPODIN pomazao da budeš vođom nad njegovom baštinom?

2 Kada danas odeš od mene, naći ćeš dva čovjeka kod Rahelina groba, na Benjaminovoj međi kod Selsaha. Oni će ti reći: ‘Nađene su magarice koje si pošao tražiti; i gle, tvoj je otac pustio brigu o magaricama i brine za tebe govoreći: Što da učinim za svoga sina?’

3 Tada ćeš otići dalje odande i doći ćeš do poljane Tabor, gdje će te sresti tri čovjeka koja idu gore k Bogu u Betel. Jedan će nositi tri jareta, drugi tri hljeba kruha, a treći će nositi mješinu vina

4 Oni će te pozdraviti i dati ti dva hljeba kruha, koje ti primi iz njihovih ruku.

5 Nakon toga ćeš doći do brda Božjega, gdje je filistejska posada. Kada dođeš do grada srest ćeš skupinu proroka gdje silaze s uzvišice s harfom, i bubnjićem, i frulom, i lirom pred sobom; i oni će prorokovati.

6 I sići će na tebe Duh GOSPODINOV pa ćeš i ti prorokovati s njima, i bit ćeš promijenjen u drugog čovjeka.

7 A kada ti dođu ta znamenja, ti učini tako kako ti posluži prigoda; jer je Bog s tobom.

8 I poći ćeš preda mnom dolje do Gilgala; i gle, ja ću sići k tebi da prinesem žrtve paljenice i žrtvujem pomirbene žrtve: sedam dana čekaj, dok ne dođem k tebi i objavim ti što ti je činiti.”

9 Kada je okrenuo leđa da ode od Samuela, Bog mu je dao drugo srce; i sva se ona znamenja ispuniše toga dana.

10 Kada dođoše do brda, gle, sretne ga skupina proroka; i spusti se na nj Duh Božji te on stade prorokovati među njima.

11 Kada svi koji su ga ranije poznavali vidješe da on, gle, prorokuje među prorocima, jedan drugome rekoše: “Što je to došlo sinu Kišovu? Zar je i Šaul među prorocima?”

12 I prozbori jedan iz toga mjesta, rekavši: “Ali tko je njihov otac?” Stoga ovo postade izrekom: “Zar je i Šaul među prorocima?”

13 Kada je prestao prorokovati, dođe do uzvišice.

14 A Šaulov stric reče njemu i njegovu sluzi: “Kamo ste išli?” On odgovori: “Tražiti magarice; a kada smo vidjeli da ih nigdje nema, otišli smo k Samuelu.”

15 Na to Šaulov stric reče: “Kaži mi, molim te, što vam je Samuel rekao.”

16 I reče Šaul svome stricu: “Otvoreno nam je rekao da su magarice nađene.” Ali ono o kraljevstvu, o čemu je Samuel govorio, to mu nije rekao.

17 I sazva Samuel narod k GOSPODINU u Mispu;

18 i reče on djeci Izraelovoj: “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Ja sam izveo Izraela iz Egipta i izbavio vas iz ruke Egipćana, i iz ruke svih kraljevstava i od onih koji su vas tlačili:

19 a vi ste danas odbacili svog Boga, koji vas je sâm spasio iz svih vaših nevolja i vaših tjeskoba; i rekli ste mu: Ne, nego postavi kralja nad nama.’ Stoga sada stanite pred GOSPODINA po svojim plemenima i po svojim tisućama.”

20 A kada je Samuel učinio to da pristupe sva Izraelova plemena, bî uzeto pleme Benjaminovo.

21 Kada je učinio da pleme Benjaminovo pristupi po svojim obiteljima, bî uzeta obitelj Matrijeva te izbor pade na Šaula, sina Kišova; ali kada su ga potražili, nije ga se moglo naći.

22 Stoga nastaviše ispitivati GOSPODINA hoće li taj čovjek ipak doći onamo. A GOSPODIN odgovori: “Evo ga, sakrio se među stvarima.”

23 I potrčaše i dovedoše ga odande; a kada je stao među narod, bijaše od ramena i naviše viši negoli itko u narodu.

24 I reče Samuel svemu narodu: “Vidite li koga je GOSPODIN izabrao, da nitko nije kao on u svemu narodu?” I stade sav narod klicati: “Živio kralj!”

25 Tada Samuel izloži narodu načelo kraljevstva, i napisa to u knjigu i pohrani je pred GOSPODINOM. I otpusti Samuel sav narod, svakoga svojoj kući.

26 I ode Šaul kući u Gibeu, a pođe onamo s njim i skupina muškaraca kojima je Bog taknuo srce.

27 Ali djeca Belijalova rekoše: “Kako će nas taj spasiti?” I prezreše ga i ne doniješe mu nikakve darove. No on se suzdrža.

1 Tada uzađe Nahaš, Amonac, i utabori se nasuprot Jabeš-Gileadu; a svi ljudi iz Jabeša rekoše Nahašu: “Sklopi savez s nama i mi ćemo ti služiti.”

2 I reče njima Nahaš Amonac: “Pod ovim ću uvjetom sklopiti savez s vama: da vam svakome iskopam desno oko i to izložim kao sramotu nad svim Izraelom.”

3 I rekoše mu starješine Jabeša: “Daj nam rok od sedam dana da otpošaljemo glasnike u sve Izraelove krajeve pa ćemo tada, ako ne bude nikoga da nas spasi, izići k tebi.”

4 Tada glasnici dođoše u Šaulovu Gibeu i ispričaše te vijesti na uši narodu; i digne sav narod svoj glas i zaplaka.

5 I gle, dođe Šaul za krdom iz polja; i upita Šaul: “Što to muči ljude da plaču?” I ispripovjediše mu oni vijesti onih ljudi iz Jabeša.

6 I siđe Duh Božji na Šaula kada je čuo te vijesti pa silno plane njegova srdžba.

7 I uze on jaram volova, sasječe ih na komade te ih rukama glasnika razasla po svim Izraelovim krajevima, poručivši: “Ovako će biti učinjeno govedima onoga tko ne pođe za Šaulom i za Samuelom.” I spopade strah GOSPODINOV ljude pa oni jednodušno iziđoše.

8 A kada ih je prebrojio u Bezeku, djece Izraelove bijaše tri stotine tisuća, a ljudi od Jude trideset tisuća.

9 I rekoše oni glasnicima koji su došli: “Ovako kažite ljudima u Jabeš-Gileadu: ‘Sutra, u doba kada sunce zagrije, imat ćete pomoć.’ ” I odoše glasnici i rekoše to ljudima iz Jabeša, a ovi se obradovaše.

10 Stoga ljudi iz Jabeša rekoše: “Sutra ćemo izići k vama, a vi učinite s nama kako vam se čini dobro.”

11 I podijeli Šaul idućeg dana narod u tri skupine; i uđoše oni usred tabora za jutarnje straže te tukoše Amonce sve do dnevne žege: oni koji su preostali raspršiše se, tako da ni dvojica od njih nisu ostala zajedno.

12 I reče narod Samuelu: “Tko je taj koji je rekao: ‘Zar će Šaul vladati nad nama?’ Dajte te ljude da ih pogubimo.”

13 A Šaul odvrati: “Neka se danas nikoga ne pogubljuje; jer danas je GOSPODIN ostvario spasenje u Izraelu.”

14 Tada Samuel reče narodu: “Dođite, pođimo u Gilgal i obnovimo ondje kraljevstvo.”

15 I pođe sav narod u Gilgal; i proglasiše ondje Šaula kraljem pred GOSPODINOM u Gilgalu; i žrtvovaše ondje pred GOSPODINOM pomirbene žrtve i ondje se Šaul i svi Izraelci silno proveseliše.

1 I reče Samuel svemu Izraelu: “Evo, poslušao sam vaš glas u svemu što ste mi rekli i postavio sam kralja nad vama.

2 Sada, evo, kralj ide pred vama; a ja sam ostario i osijedio; i sinovi su moji, evo, s vama: ja sam hodio pred vama od svog djetinjstva do ovoga dana.

3 Evo me ovdje; posvjedočite protiv mene pred GOSPODINOM, i pred njegovim pomazanikom: čijega sam vola uzeo? ili čijega sam magarca uzeo? ili koga sam prevario? koga sam tlačio? ili iz čije sam ruke primio mito da time zaslijepim svoje oči? i ja ću vam to nadoknaditi.”

4 Oni rekoše: “Nisi nas prevario ni tlačio, niti si išta uzeo iz ičije ruke.”

5 I reče im on: “GOSPODIN je svjedok protiv vas, i njegov pomazanik je svjedok ovaj dan, da niste našli ništa u mojoj ruci.” I odgovoriše oni: “Svjedok je.”

6 I reče Samuel narodu: “GOSPODIN je taj koji je promaknuo Mojsija i Arona i koji je izveo vaše oce iz zemlje egipatske.

7 Stoga se sada smirite da rasuđujem s vama pred GOSPODINOM o svim GOSPODINOVIM pravednim djelima, koja je on učinio vama i vašim ocima.

8 Kada je Jakov došao u Egipat i vaši oci zavapili GOSPODINU, poslao je GOSPODIN Mojsija i Arona, koji su izveli vaše oce iz Egipta i naselili ih na ovome mjestu.

9 A kada su zaboravili GOSPODINA, Boga svojega, on ih je izručio u ruku Siseri, zapovjedniku hasorske vojske, i u ruku Filistejaca, i u ruku moapskoga kralja, i oni ratovahu protiv njih.

10 I zavapili su GOSPODINU govoreći: ‘Sagriješili smo, jer smo napustili GOSPODINA i služili baalima i Aštarti; no izbavi nas sada iz ruke naših neprijatelja i služit ćemo tebi.’

11 I poslao je GOSPODIN Jerubaala, i Bedana, i Jiftaha, i Samuela te vas izbavio iz ruke vaših neprijatelja uokolo, i živjeli ste u sigurnosti.

12 A kada ste vidjeli da je Nahaš, kralj djece Amonove, došao protiv vas, rekoste mi: ‘Ne; nego neka kralj vlada nad nama’; i to tada kada vam kraljem bijaše GOSPODIN, Bog vaš.

13 Evo vam sada kralja kojega ste izabrali i kojega ste poželjeli! Evo, GOSPODIN je postavio kralja nad vama.

14 Ako se budete bojali GOSPODINA i služili mu i pokoravali se njegovu glasu, i ne budete se bunili protiv GOSPODINOVE zapovijedi, tada ćete i vi i kralj koji vlada nad vama i dalje slijediti GOSPODINA, Boga svojega;

15 ali ako se ne budete pokoravali GOSPODINOVU glasu, nego se bunili protiv GOSPODINOVE zapovijedi, tada će ruka GOSPODINOVA biti protiv vas, kao što je bila protiv vaših otaca.

16 “Sada, dakle, stanite i gledajte ovo veliko djelo koje će GOSPODIN napraviti pred vašim očima.

17 Nije li danas žetva pšenice? Zazvat ću GOSPODINA i on će poslati grmljavinu i kišu; da shvatite i vidite kako je velika vaša zloća koju ste iskazali naočigled GOSPODINU zaiskavši sebi kralja.”

18 Tako Samuel zazva GOSPODINA; i posla GOSPODIN toga dana grmljavinu i kišu: i sav se narod silno uplaši GOSPODINA i Samuela.

19 I reče Samuelu sav narod: “Moli se za svoje sluge GOSPODINU, Bogu svome, da ne poginemo: jer smo svim svojim grijesima dodali to zlo da smo zaiskali sebi kralja.”

20 I reče Samuel narodu: “Ne bojte se: učinili ste sve to zlo; no ne odvraćajte se od toga da slijedite GOSPODINA, nego služite GOSPODINU svim svojim srcem.

21 Nemojte se odvraćati, jer biste tada pošli za ništavilima, koja ne mogu donijeti koristi niti izbaviti, jer su ništavna.

22 Jer zbog svog velikog imena GOSPODIN neće napustiti svoj narod: zato što se GOSPODINU svidjelo da vas učini svojim narodom.

23 Osim toga, što se mene tiče, ne dao Bog da sagriješim protiv GOSPODINA prestajući moliti za vas; nego ću vas poučiti dobru i ispravnu putu.

24 Samo se bojte GOSPODINA i služite mu u istini svim svojim srcem: jer pogledajte kako velika djela je učinio za vas.

25 Ali ako ipak budete zlo činili, propast ćete i vi i vaš kralj.”

1 Šaul je vladao godinu dana; a kada je vladao dvije godine nad Izraelom,

2 izabra Šaul sebi tri tisuće Izraelaca; od čega su dvije tisuće bile sa Šaulom u Mikmasu i gori Betelu, a tisuću ih je bilo s Jonatanom u Gibei Benjaminovoj. Ostatak naroda otposlao je svakoga u njegov šator.

3 I potuče Jonatan filistejsku posadu koja bijaše u Gebi i Filistejci čuše za to. I zatrubi Šaul u trublju po svoj zemlji, rekavši: “Neka čuju Hebreji.”

4 I sav je Izrael čuo vijest da je Šaul potukao filistejsku posadu i da je Izrael omrznuo Filistejcima. I bî sazvan narod za Šaulom u Gilgal.

5 I okupiše se Filistejci da se pobiju s Izraelom: trideset tisuća kola, šest tisuća konjanika i narod brojan kao pijesak što je na obali mora. I uzađoše oni i utaboriše se kod Mikmasa, istočno od Bet-Avena.

6 Kad Izraelci vidješe da su u škripcu (jer je narod obuzela tjeskoba), posakrivaše se ljudi po špiljama, i po guštarama, i po kamenjarima, i po uzvišicama, i po jamama.

7 A neki od Hebreja prijeđoše preko Jordana u zemlju Gadovu i u Gilead. Šaul još bijaše u Gilgalu i sav ga je narod dršćući slijedio.

8 I zadrža se on sedam dana, prema vremenu koje je odredio Samuel; ali Samuel nije došao u Gilgal i narod se počeo razilaziti od njega.

9 I reče Šaul: “Donesite mi ovamo žrtvu paljenicu i pomirbene prinose.” I prinese on žrtvu paljenicu.

10 Čim je završio s prinošenjem žrtve paljenice, gle, dođe Samuel; i iziđe mu Šaul u susret pozdraviti ga.

11 I reče Samuel: “Što si to učinio?” A Šaul reče: “Kada sam vidio da se narod razilazi od mene, a ti ne dolaziš do određena vremena, i da su se Filistejci okupili kod Mikmasa,

12 rekoh: ‘Filistejci će se sada sručiti na mene u Gilgalu, a ja nisam iznio molbu GOSPODINU’; stoga sam se prisilio i prinio žrtvu paljenicu.”

13 Tada Samuel reče Šaulu: “Ludo si postupio: nisi održao zapovijed GOSPODINA, Boga svojega, koju ti je on zapovjedio; jer bi sada GOSPODIN dovijeka utvrdio tvoje kraljevstvo nad Izraelom.

14 Ali sada se tvoje kraljevstvo neće održati: GOSPODIN je sebi potražio čovjeka po svome srcu, i zapovjedio mu je GOSPODIN da bude vođa nad njegovim narodom, zato što ti nisi održao ono što ti je GOSPODIN zapovjedio.”

15 I ustade Samuel te ode iz Gilgala do Gibee Benjaminove. I prebroji Šaul narod koji bijaše s njim, oko šest stotina ljudi.

16 Šaul, njegov sin Jonatan i ljudi koji bijahu s njima ostadoše u Gibei Benjaminovoj; a Filistejci se utaboriše u Mikmasu.

17 I iziđoše iz filistejskoga tabora pljačkaši u tri skupine: jedna skupina krenu putem koji vodi do Ofre, prema zemlji Šual;

18 druga skupina krenu putem za Bet-Horon, a treća skupina krenu putem do međe koja gleda na dolinu Sebojim, prema pustari.

19 A nije se po svoj zemlji Izraelovoj moglo naći kovača; jer su Filistejci bili rekli: “Da si ne bi Hebreji pravili mačeve ili koplja.”

20 Stoga su svi Izraelci silazili k Filistejcima, da svatko dade naoštriti svoj plug, i raonik, i sjekiru, i motiku.

21 A ovi su imali turpiju za motike, i za raonike, i za vile, i za sjekire, i za oštrenje ostanâ.

22 Tako se dogodilo da se u dan boja u ruci svega naroda koji bijaše sa Šaulom i Jonatanom nije našao ni mač ni koplje, osim kod Šaula i njegova sina Jonatana.

23 A Filistejska vojna posada izišla je do prolaza kod Mikmasa.

1 Jednoga dana Jonatan, Šaulov sin, reče mladiću koji mu je nosio oružje: “Dođi, pođimo preko do filistejske posade koja je s one strane.” No svome ocu ne reče ništa.

2 A Šaul se zadržavao na krajnjem djelu Gibee, pod stablom šipka koji je u Migronu; a naroda koji bijaše s njim bilo je oko šest stotina ljudi.

3 A oplećak je nosio Ahija, sin Ahituba, brata Ikabodova, sina Pinhasa, sina Elija, GOSPODINOVA svećenika u Šilu. Narod nije ni znao da je Jonatan otišao.

4 A između prolaza kojima je Jonatan pokušao prijeći do filistejske posade bijaše strma litica s jedne strane i strma litica s druge strane: jednoj bijaše ime Boses, a drugoj bijaše ime Seneh.

5 Pročelje jedne bijaše sa sjevera sučelice Mikmasu, a druge s juga sučelice Gibei.

6 I reče Jonatan mladiću koji mu je nosio oružje: “Dođi, pođimo do posade onih neobrezanika: može biti da će GOSPODIN učiniti nešto za nas; jer nema zapreke GOSPODINU da spasi putem mnoštva ili nekolicine.”

7 I reče mu njegov štitonoša: “Čini sve što ti je u srcu: kreni; evo, ja sam s tobom po tvome srcu.”

8 Tada Jonatan reče: “Evo, prijeći ćemo k tim ljudima i otkriti im se.

9 Ako nam kažu: ‘Čekajte dok ne dođemo k vama’, tada ćemo stati na svome mjestu i nećemo se uspinjati k njima.

10 Ali ako nam kažu ovako: ‘Uspnite se k nama’, tada ćemo se uspeti: jer ih je GOSPODIN predao u našu ruku i to će nam biti znak.”

11 I pokazaše se obojica filistejskoj posadi; a Filistejci rekoše: “Gle, Hebreji izlaze iz rupa u koje su se sakrili.”

12 I odgovoriše ljudi iz posade Jonatanu i njegovu štitonoši te rekoše: “Uspnite se k nama pa ćemo vam nešto pokazati.” I reče Jonatan svome štitonoši: “Uspni se za mnom; jer ih je GOSPODIN predao u ruke Izraelu.”

13 I uspne se Jonatan rukama i nogama, i njegov štitonoša za njim; i padahu pred Jonatanom, a njegov ih je štitonoša ubijao za njim.

14 Taj prvi pokolj, koji su izveli Jonatan i njegov štitonoša, bijaše nad dvadesetak ljudi, na otprilike pola jutra zemlje koju bi mogao preorati jaram volova.

15 I nastade strah i trepet u taboru, u polju i među svim narodom: posada i pljačkaši također zadrhtaše, i zemlja se potrese: nadasve velik bijaše taj strah i trepet.

16 I pogledaše Šaulovi stražari u Gibei, i gle, mnoštvo se raspršilo na sve strane; i nastaviše oni obarati jedan drugoga.

17 Tada Šaul reče ljudima koji bijahu s njim: “Prebrojite i vidite tko je otišao od nas.” A kada su prebrojili, gle, ne bijaše ondje Jonatana i njegova štitonoše.

18 I reče Šaul Ahiji: “Donesi ovamo Kovčeg Božji.” Jer je Kovčeg Božji u to doba bio s djecom Izraelovom.

19 I dok je Šaul govorio sa svećenikom, nastavi se i sve jača bijaše galama u taboru Filistejaca; i reče Šaul svećeniku: “Povuci ruku.”

20 I okupiše se Šaul i sav narod koji bijaše s njim te stigoše do mjesta boja: i gle, mač svakoga čovjeka bijaše protiv njegova druga i vladala je silna pomutnja.

21 Uz to se i oni Hebreji koji prije toga bijahu s Filistejcima, koji bijahu uzašli s njima u tabor iz okolnih krajeva, pridružiše Izraelcima koji bijahu sa Šaulom i Jonatanom.

22 Isto tako i svi Izraelci koji su se posakrivali u Efrajimovoj gori: kada su čuli da Filistejci bježe, navališe i oni za njima u boj.

23 Tako je GOSPODIN toga dana spasio Izrael; i prijeđe boj preko do Bet-Avena

24 A Izraelci toga dana bijahu izmoreni; jer je Šaul bio zakleo ljude, rekavši: “Proklet bio onaj tko pojede ikakvu hranu do večeri, dok se ja ne osvetim na svojim neprijateljima.” Tako nitko od naroda ne okusi hrane.

25 Tada svi oni iz te zemlje dođoše do šume; a ondje bijaše meda po tlu.

26 A kada je narod zašao u šumu, gle, cijedi se med; no nitko ne prinije ruku ustima, jer se narod bojao zakletve.

27 No Jonatan nije čuo kada je njegov otac zakleo narod zakletvom: stoga on ispruži kraj štapa koji mu bijaše u ruci, umoči ga u saće s medom i prinese svoju ruku k ustima; i zasvijetliše mu se oči.

28 Tada jedan iz naroda reče: “Tvoj otac je strogo zakletvom zakleo narod, rekavši: ‘Proklet bio onaj tko danas pojede ikakvu hranu.’ ” I bijaše narod iznemogao.

29 Tada Jonatan reče: “Moj otac je unesrećio zemlju: pogledajte kako su mi se oči zasvijetlile zato što sam okusio malo toga meda.

30 Što bi tek bilo da je danas narod slobodno jeo od plijena svojih neprijatelja što ga je našao? jer ne bi li sada bio mnogo veći pokolj među Filistejcima?”

31 I tukoše toga dana Filistejce od Mikmasa do Ajalona; i bijaše narod vrlo iznemogao.

32 I navali narod na plijen te uze ovaca, i volova, i teladi, i stade ih klati na zemlji: i jeo ih je narod s krvlju.

33 Tada dojaviše Šaulu: “Gle, narod griješi protiv GOSPODINA jedući s krvlju.” I reče on: “Napravili ste prijestup: dovaljajte mi danas veliki kamen.”

34 I reče Šaul: “Raziđite se među narod i recite im: ‘Neka mi svaki dovede ovamo svoga vola i svaki svoju ovcu, i koljite ih ovdje i jedite; i ne griješite protiv GOSPODINA jedući s krvlju.’ ” I sav narod, svaki čovjek, dovede te noći sa sobom svoga vola; i klaše ih ondje.

35 I načini Šaul žrtvenik GOSPODINU: bijaše to prvi žrtvenik što ga je on načinio GOSPODINU.

36 I reče Šaul: “Spustimo se noću za Filistejcima i plijenimo ih sve do svanuća; i nemojmo ostaviti ni jednoga od njih.” I rekoše oni: “Učini što god ti se čini dobrim.” Tada svećenik reče: “Pristupimo ovdje k Bogu.”

37 I zaiska Šaul savjet od Boga: “Trebam li se spustiti za Filistejcima? Hoćeš li ih predati u ruku Izraelovu?” No on mu toga dana ne odgovori.

38 Tada Šaul reče: “Pristupite ovamo, svi narodni glavari: doznajte i vidite u čemu je danas bio grijeh.

39 Jer, kao što je živ GOSPODIN, koji je spasio Izraela, ako je i u mome sinu Jonatanu, on će svakako umrijeti.” Ali ne bijaše u svemu narodu čovjeka koji bi mu odgovorio.

40 Tada reče on svemu Izraelu: “Budite vi s jedne strane, a ja i moj sin Jonatan bit ćemo s druge strane.” I odgovori narod Šaulu: “Učini ono što ti se čini dobrim.”

41 Stoga Šaul reče GOSPODINU, Bogu Izraelovu: “Daj savršen ždrijeb.” I bijahu uzeti Šaul i Jonatan; a narod ispade.

42 I reče Šaul: “Bacite ždrijeb između mene i moga sina Jonatana.” I bijaše izlučen Jonatan.

43 Tada Šaul reče Jonatanu: “Reci mi što si učinio.” I odvrati mu Jonatan, rekavši: “Okusio sam malo meda vrhom štapa koji mi bijaše u ruci, i gle, moram umrijeti.”

44 Šaul odgovori: “Bog neka tako učini, i još više: jer ćeš svakako umrijeti, Jonatane.”

45 A narod reče Šaulu: “Zar da umre Jonatan, koji je izveo to veliko spasenje u Izraelu? Ne daj, Bože: kao što je živ GOSPODIN, neće njemu pasti na zemlju ni vlas s glave; jer je on danas djelovao s Bogom.” Tako narod izbavi Jonatana da ne umre.

46 Tada Šaul odusta od toga da slijedi Filistejce; i odoše Filistejci u svoje mjesto.

47 Tako je Šaul preuzeo kraljevstvo nad Izraelom; i borio se protiv svih svojih neprijatelja naokolo: protiv Moaba, i protiv djece Amonove, i protiv Edoma, i protiv kraljeva Sobe, i protiv Filistejaca: kamo god okrenuo, zadavao im je muke.

48 I skupio je vojsku te potukao Amalečane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljačkali.

49 A sinovi Šaulovi bijahu Jonatan, Jišvi i Malki-Šua; a imena njegovih dviju kćeri bijahu ova: ime prvorođenoj Meraba, a ime mlađoj Mikala.

50 Šaulovoj ženi bijaše ime Ahinoama, kći Ahimasova; a ime zapovjednika njegove vojske bijaše Abner, sin Nera, Šaulova strica.

51 Kiš bijaše otac Šaulov; a Ner, otac Abnerov, bijaše sin Abielov.

52 I vodio se žestok rat protiv Filistejaca u sve dane Šaulove; i kada god bi Šaul vidio kakva snažna ili smiona čovjeka, uzimao bi ga sebi.

1 I reče Samuel Šaulu: “Mene je GOSPODIN poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom, nad Izraelom: stoga čuj sada glas GOSPODINOVIH riječi.

2 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Spominjem se onoga što je Amalek učinio Izraelu, kako mu je postavio zasjedu na putu kada je on uzlazio iz Egipta.

3 Sada idi, udari Amaleka i potpuno uništi sve što imaju; i ne štedi ih, nego pobij i muškarca i ženu, dijete i dojenče, govedo i ovcu, devu i magarca.”

4 I okupi Šaul narod i prebroji ih u Telamu; dvije stotine tisuća pješaka i deset tisuća muškaraca iz Jude.

5 I dođe Šaul do nekog Amalekovog grada te postavi zasjedu u dolini.

6 Zatim reče Šaul Kenijcima: “Idite, odstupite, spustite se od Amalečana da vas ne uništim zajedno s njima; jer ste iskazali naklonost svoj djeci Izraelovoj kada su uzlazila iz Egipta.” Tako Kenijci odstupiše od Amalečana.

7 I potuče Šaul Amalečane od Havile do Šura, koji je sučelice Egiptu.

8 I uhvati Agaga, amalečkoga kralja, živoga, a sav narod potpuno uništi oštricom mača.

9 Ali Šaul i narod poštedješe Agaga, i najbolje od ovaca, i od goveda, i od ugojene stoke, i od janjadi, i sve što bijaše dobro, i ne htjede ih uništiti potpuno; nego sve ono što bijaše loše i bezvrijedno, to uništiše u potpunosti.

10 Tada dođe Samuelu riječ GOSPODINOVA:

11 “Žao mi je što sam Šaula postavio za kralja: jer se on odvratio od toga da me slijedi i nije izvršio moje zapovijedi.” To ražalosti Samuela pa je svu noć vapio GOSPODINU.

12 A kada je Samuel rano ujutro ustao da se nađe sa Šaulom, rekoše Samuelu: “Šaul je došao do Karmela, i gle, postavio si je spomenik, okrenuo se i otišao odande te sišao u Gilgal.”

13 I dođe Samuel k Šaulu, a Šaul mu reče: “Blagoslovljen budi od GOSPODINA: izvršio sam GOSPODINOVU zapovijed.”

14 A Samuel odvrati: “Što onda znači to ovčje blejanje u mojim ušima, i mukanje govedâ koje čujem?”

15 I reče Šaul: “Doveli su ih od Amalečana; jer je narod poštedio najbolje od ovaca i od goveda da žrtvuje GOSPODINU, Bogu tvojemu; a ostatak smo potpuno uništili.”

16 Tada Samuel reče Šaulu: “Stani i kazat ću ti što mi je noćas rekao GOSPODIN.” On mu reče: “Govori.”

17 I reče Samuel: “Nisi li, kada si bio malen u vlastitim očima, postavljen glavarom Izraelovih plemena, i nije li te GOSPODIN pomazao za kralja nad Izraelom?

18 I poslao te GOSPODIN na put i rekao: ‘Idi i potpuno uništi te grešnike Amalečane i bori se protiv njih sve dok ne budu istrijebljeni.

19 Zašto se, onda, nisi pokorio GOSPODINOVU glasu, nego si se oborio na plijen i učinio zlo u GOSPODINOVIM očima?”

20 I reče Šaul Samuelu: “Ja sam se pokorio GOSPODINOVU glasu i pošao sam putem kojim me GOSPODIN poslao, i doveo sam amalečkoga kralja Agaga i potpuno sam uništio Amalečane.

21 Ali narod je od plijena uzeo ovce i goveda, najbolje od onoga što je trebalo potpuno uništiti, da žrtvuje GOSPODINU, Bogu tvojemu, u Gilgalu.”

22 I reče Samuel: “Jesu li GOSPODINU milije paljene i klane žrtve negoli pokoravanje GOSPODINOVU glasu? Gle, pokornost je bolja od žrtve i poslušnost od ovnujske pretiline.

23 Jer nepokornost je kao grijeh čaranja, a samovolja je kao zločin i idolopoklonstvo. Budući da si ti odbacio riječ GOSPODINOVU, i on je odbacio tebe da ne budeš kraljem.”

24 I reče Šaul Samuelu: “Sagriješio sam; prekršio sam GOSPODINOVU zapovijed i tvoje riječi: jer sam se pobojao naroda te se pokorio njegovu glasu.

25 Stoga te sada molim, oprosti mi moj grijeh, i vrati se sa mnom da se mogu pokloniti GOSPODINU.”

26 I odvrati Samuel Šaulu: “Neću se vratiti s tobom: jer ti si odbacio riječ GOSPODINOVU pa je GOSPODIN odbacio tebe od toga da budeš kraljem nad Izraelom.”

27 I kako se Samuel okrenu da ode, uhvati se on za skut njegova plašta i on se otkine.

28 I reče mu Samuel: “GOSPODIN je danas otkinuo od tebe Izraelovo kraljevstvo i dao ga tvome bližnjemu koji je bolji od tebe.

29 Osim toga, Snaga Izraelova ne laže i ne kaje se: jer on nije čovjek da bi se trebao kajati.”

30 Tada on reče: “Sagriješio sam; ipak mi sada, molim te, učini čast pred starješinama moga naroda, i pred Izraelom, i vrati se sa mnom, kako bih se mogao pokloniti GOSPODINU, Bogu tvojemu.”

31 Tako se Samuel vrati natrag sa Šaulom; i pokloni se Šaul GOSPODINU.

32 Tada Samuel reče: “Dovedite mi ovamo Agaga, amalečkoga kralja.” I dođe Agag obazrivo k njemu. I reče Agag: “Zacijelo je prošla gorčina smrti.”

33 A Samuel reče: “Kao što je tvoj mač učinio da žene ostanu bez djece, tako će tvoja majka ostati bez djeteta među ženama.” I sasiječe Samuel Agaga u komade pred GOSPODINOM u Gilgalu.

34 Tada ode Samuel u Ramu; a Šaul uzađe do svoje kuće u Šaulovoj Gibei.

35 I nije Samuel više vidio Šaula do dana svoje smrti; no ipak je Samuel oplakivao Šaula, a GOSPODIN je žalio što je Šaula postavio kraljem nad Izraelom.

1 I reče GOSPODIN Samuelu: “Dokle ćeš tugovati za Šaulom, kada sam ga ja odbacio da ne vlada nad Izraelom? Napuni svoj rog uljem i pođi; šaljem te k Jišaju Betlehemcu: jer sam među njegovim sinovima providio sebi kralja.”

2 A Samuel reče: “Kako mogu ići? Ako to čuje Šaul, ubit će me.” No GOSPODIN reče: “Uzmi sa sobom junicu, i reci: ‘Došao sam žrtvovati GOSPODINU.’

3 I pozovi Jišaja na žrtvu, a ja ću ti pokazati što ćeš učiniti; i pomazat ćeš mi onoga koga ti naznačim.”

4 I učini Samuel to što je GOSPODIN rekao te ode u Betlehem. A starješine grada zadrhtaše zbog njegova dolaska, i rekoše: “Dolaziš li s mirom?”

5 On reče: “S mirom: došao sam žrtvovati GOSPODINU. Posvetite se i dođite sa mnom žrtvovati.” I posveti on Jišaja i njegove sinove te ih pozva na žrtvu.

6 A kada su oni dolazili, ugleda on Eliaba i reče: “Zacijelo je GOSPODINOV pomazanik pred njim.”

7 Ali GOSPODIN reče Samuelu: “Ne gledaj na njegov izgled, ili na njegov visok stas, jer sam ga ja odbacio: GOSPODIN ne gleda kao što gleda čovjek; jer čovjek gleda vanj-
štinu, a GOSPODIN gleda na srce.”

8 Tada Jišaj pozva Abinadaba i provede ga pred Samuelom. A on reče: “Ni ovoga nije GOSPODIN izabrao.”

9 Zatim Jišaj provede Šamu. A on reče: “Nije GOSPODIN izabrao ni ovoga.”

10 I tako Jišaj provede kraj Samuela sedmoricu svojih sinova. No Samuel reče Jišaju: “Njih GOSPODIN nije izabrao.”

11 I upita Samuel Jišaja: “Jesu li tu sva tvoja djeca?” A ovaj reče: “Preostao je još najmlađi, eno ga čuva ovce.” Samuel odvrati Jišaju: “Pošalji da ga se dovede; jer nećemo sjesti dok on ne dođe ovamo.”

12 I posla on po njega, i uvede ga. A bijaše on rumen, prekrasna izgleda i lijep za vidjeti. I reče GOSPODIN: “Ustani, pomaži ga: jer to je taj.”

13 Tada uze Samuel rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće; i dođe od toga dana i nadalje Duh GOSPODINOV na Davida. Tako Samuel ustade i ode u Ramu.

14 Ali Duh GOSPODINOV je napustio Šaula pa njega stade mučiti jedan zao duh od GOSPODINA.

15 I rekoše Šaulu njegove sluge: “Evo, muči te zao duh od Boga.

16 Neka sada naš gospodar zapovjedi svojim slugama, koje su pred tobom, da potraže čovjeka vješta u sviranju harfe: kada nad tobom bude zao duh od Boga, neka taj svira svojom rukom i bit će ti bolje.”

17 I reče Šaul svojim slugama: “Nađite mi sada čovjeka koji dobro svira i dovedite mi ga.”

18 Tada jedan od slugu odgovori, rekavši: “Evo, vidio sam jednoga sina Jišaja Betlehemca, koji je vješt u sviranju, silan je junak i borac, razborit u govoru i zgodan čovjek, i GOSPODIN je s njim.”

19 Stoga posla Šaul glasnike k Jišaju i poruči: “Pošalji mi svog sina Davida, koji je kod ovaca.”

20 I uze Jišaj magarca natovarena kruhom, mješinu vina i jedno jare te posla to Šaulu po svome sinu Davidu.

21 I dođe David k Šaulu i stajaše pred njim, a on ga vrlo zavolje; i postade mu on štitonošom.

22 I poruči Šaul Jišaju, rekavši: “Dopusti, molim te, da David stoji preda mnom; jer je našao naklonost u mojim očima.”

23 A kada bi zao duh od Boga bio na Saulu, uzeo bi David harfu i svirao svojom rukom: tako bi se Šaul okrijepio, bilo bi mu bolje i zao duh bi odlazio od njega.

1 Tada Filistejci okupiše svoje vojske za boj i okupiše se kod Soka, koji pripada Judi, te se utaboriše između Soka i Azeke, u Efes-Damimu.

2 Okupiše se i Šaul i Izraelci, utaboriše se kod doline Elah i svrstaše se u bojne redove protiv Filistejaca.

3 Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izrael pak je stajao na gori s druge strane; a između njih bijaše dolina.

4 I iziđe iz tabora Filistejaca izazivač po imenu Golijat, iz Gata, koji bijaše visok šest lakata i jedan pedalj.

5 Na glavi on imaše kacigu od mjedi i bijaše odjeven u oklop od pločica; a težina toga oklopa bila je pet tisuća mjedenih šekela.

6 Na nogama je imao mjedene štitnike za potkoljenice i mjedeni štit između ramena.

7 Motka njegova koplja bijaše poput tkalačkoga vratila, a šiljak koplja težak šest stotina željeznih šekela; uz to je pred njim išao jedan koji je nosio štit.

8 I stajao je i vikao izraelskim vojskama govoreći im: “Zašto ste se izišli svrstati za boj? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite sebi jednog čovjeka pa neka siđe k meni.

9 Ako bude sposoban boriti se sa mnom i ubiti me, mi ćemo vam biti sluge: ali ako ga ja savladam i ubijem, tada ćete vi biti naše sluge i služiti nam.”

10 I još reče Filistejac: “Ja danas izazivam Izraelove vojske; dajte mi čovjeka da se pobijemo.”

11 Kada Šaul i sav Izrael čuše te Filistejčeve riječi, obuze ih očaj i vrlo se uplašiše.

12 A David bijaše sin onog Efraćanina iz Betlehema Judina, kome bijaše ime Jišaj; on je imao osmoricu sinova. Taj se čovjek u dane Šaulove ubrajao u stare među ljudima.

13 Trojica najstarijih Jišajevih sinova otišla su i slijedila Šaula u boj. Imena njegove trojice sinova koji su otišli u boj bijahu: Eliab, prvorođenac, do njega Abinadab, a treći Šama.

14 David bijaše najmlađi; a najstarija trojica su slijedila Šaula.

15 Ali David je bio otišao i vratio se od Šaula pasti ovce svoga oca u Betlehem.

16 A Filistejac bi prilazio izjutra i navečer i izlagao se četrdeset dana.

17 I reče Jišaj svome sinu Davidu: “Uzmi sada za svoju braću efu ovoga prženoga zrnja i ovih deset hljebova te otrči k braći do tabora;

18 i odnesi ovih deset sireva zapovjedniku njihove tisuće, pogledaj kako su ti braća i uzmi njihov zalog.”

19 A Šaul i oni, i svi Izraelci, bijahu u dolini Elah boreći se s Filistejcima.

20 I ustade David rano izjutra, ostavi ovce čuvaru, uze ono te pođe kao što mu je Jišaj bio zapovjedio; i stiže do šanca upravo kada je vojska izlazila u boj i dizala bojni poklik.

21 Jer se Izrael i Filistejci bijahu svrstali u bojne redove, vojska protiv vojske.

22 I ostavi David ono što je donio u ruci čuvara opreme, otrča među vojsku i ode pozdraviti svoju braću.

23 I gle, dok je on razgovarao s njima, iziđe iz filistejskih bojnih redova onaj izazivač, Filistejac iz Gata, po imenu Golijat, i reče one iste riječi; i David ih čû.

24 Kada ugledaše toga čovjeka, svi Izraelci pobjegoše od njega; i bijahu vrlo uplašeni.

25 I rekoše Izraelci: “Jeste li vidjeli tog čovjeka koji je uzašao? Zacijelo je uzašao izazivati Izraela: kralj će onoga tko ga ubije obdariti velikim blagom, dati mu svoju kćer i osloboditi dom njegova oca u Izraelu.”

26 I prozbori David ljudima koji stajahu kraj njega, rekavši: “Što će biti čovjeku koji ubije toga Filistejca i otkloni sramotu od Izraela? Ta tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva vojske živoga Boga?”

27 I odgovori mu narod na isti način, dodavši: “Tako će biti onome tko ga ubije.”

28 A njegov stariji brat Eliab ga je čuo gdje razgovara s ljudima; i raspali se on od srdžbe na Davida i reče: “Što si ti sišao ovamo? i kome si ostavio ono malo ovaca u pustari? Znam ja tvoju uznositost i zloću tvoga srca; sišao si vidjeti boj.”

29 A David odvrati: “Što sam učinio? Nije li s razlogom?”

30 I okrene se on od njega k drugome i upita ono isto; i odgovori mu narod kao i ranije.

31 A kada su čuli riječi koje je izrekao David, ponoviše ih pred Šaulom; i posla on po njega.

32 I reče David Šaulu: “Neka nikome ne klone srce zbog njega; tvoj će sluga ići i boriti se s tim Filistejcem.”

33 A Šaul odvrati Davidu: “Nisi ti sposoban ići protiv toga Filistejca da se boriš s njim; jer ti si samo mladić, a on je ratnik od svoje mladosti.”

34 I reče David Šaulu: “Tvoj sluga je čuvao ovce svoga oca pa je došao lav, i medvjed, i uhvatio janje iz stada;

35 a ja sam izišao za njim i udario ga i otrgnuo janje iz njegove gubice. A kada se on digao na mene, zgrabio sam ga za grivu, udario ga i zaklao.

36 Tvoj sluga je zaklao i lava i medvjeda: i taj neobrezani Filistejac će proći kao jedan od njih, jer je izazvao vojske živoga Boga.”

37 Još reče David: “GOSPODIN, koji me izbavio iz lavlje pandže, i iz pandže medvjeđe, izbavit će me iz ruke toga Filistejca.” I reče Šaul Davidu: “Idi, i neka GOSPODIN bude s tobom.”

38 I odjene Šaul Davida u svoju bojnu opravu i stavi mu mjedenu kacigu na glavu; i odjene ga u oklop.

39 David si opasa mač preko odore i pokuša hodati, jer nije bio vičan tome. I reče David Šaulu: “Ne mogu ići u tome; jer nisam navikao.” I skine to David sa sebe.

40 I uze on u ruku svoj štap, izabra si u potoku pet glatkih kamena i stavi ih u pastirsku torbu koju je imao, to jest u njezin džep; a u ruci mu bijaše praćka: i primakne se Filistejcu.

41 I dolazio je Filistejac i primicao se Davidu, a pred njim je išao čovjek koji mu je nosio štit.

42 A kada se Filistejac ogleda i spazi Davida, prezre ga: jer ovaj bijaše samo mladić, rumen i krasna izgleda.

43 I reče Filistejac Davidu: “Jesam li ja pas da dolaziš k meni sa štapovima?” I stade Filistejac proklinjati Davida svojim bogovima.

44 I reče Filistejac Davidu: “Dođi k meni i dat ću tvoje meso nebeskim pticama i poljskim zvijerima.”

45 Tada David odvrati Filistejcu: “Ti dolaziš k meni s mačem, i s kopljem, i sa štitom: ali ja k tebi dolazim u ime GOSPODINA nad vojskama, Boga Izraelovih vojskâ, koga si izazvao.

46 Danas će te GOSPODIN izručiti u moju ruku, i ja ću te ubiti i skinuti ti glavu; i dat ću danas trupla filistejske vojske pticama nebeskim i divljim zvijerima zemaljskim; kako bi sva zemlja znala da ima Boga u Izraelu.

47 I sav će ovaj zbor znati da GOSPODIN ne spašava mačem i kopljem: jer je boj GOSPODINOV, i predat će vas on u naše ruke.”

48 A kada se Filistejac digao i pošao bliže u susret Davidu, David žurno potrča prema vojsci da dočeka Filistejca.

49 I pruži David ruku u svoju torbu, izvadi iz nje kamen, baci ga iz praćke i pogodi Filistejca u čelo, tako da mu se kamen zabio u čelo; i pade on licem na zemlju.

50 Tako je David nadvladao Filistejca praćkom i kamenom, i pogodio Filistejca i ubio ga; ali u Davidovoj ruci ne bijaše mača.

51 Stoga David potrča, stane na Filistejca, pograbi njegov mač i izvuče ga iz korica te ga pogubi i njime mu odsječe glavu. A kada Filistejci vidješe da je njihov junak mrtav, stadoše bježati.

52 I ustadoše Izraelci i Judejci te povikaše i stadoše goniti Filistejce do ulaza u Dolinu i do gradskih vrata Ekrona. Ranjeni Filistejci popadali su putem do Šaarima, sve do Gata i do Ekrona.

53 I vratiše se djeca Izraelova iz potjere za Filistejcima i opljačkaše njihove šatore.

54 I uze David Filistejčevu glavu i odnije je u Jeruzalem; no njegovo oružje položi on u svoj šator.

55 A kada je Šaul gledao Davida kako ide na Filistejca, upita Abnera, zapovjednika vojske: “Čiji je sin taj mladić?” Abner mu odvrati: “Živa ti bila duša, kralju, ne bih ti mogao reći.”

56 I reče mu kralj: “Propitaj se čiji je sin taj momčić.”

57 A kada se David vratio nakon što je pogubio Filistejca, uze ga Abner i dovede pred Šaula s Filistejčevom glavom u njegovoj ruci.

58 I upita ga Šaul: “Čiji si ti sin, mladiću?” A David odgovori: “Ja sam sin tvoga sluge Jišaja Betlehemca.”

1 A kada on prestade govoriti Šaulu, veza se duša Jonatanova uz Davidovu i zavolje ga Jonatan kao vlastitu dušu.

2 I uze ga Šaul toga dana i ne dade mu više da se vrati kući svoga oca.

3 Tada Jonatan i David sklopiše savez, jer ga je on ljubio kao vlastitu dušu.

4 I skine Jonatan sa sebe plašt što bijaše na njemu i dade ga Davidu, i svoju odoru, pa čak i svoj mač, i svoj lûk, i svoj pojas.

5 I izlazio je David kamo god ga je slao Šaul i postupao mudro: Šaul ga je postavio nad ratnicima; i bio je prihvaćen u očima svega naroda i u očima Šaulovih slugu.

6 A kada su dolazili, kada se David vraćao nakon što je ubio Filistejca, iziđoše žene u susret Šaulu iz svih Izraelovih gradova pjevajući i plešući, s bubnjićima, s veseljem i s glazbalima.

7 I odgovarahu žene jedna drugoj dok su svirale: “Pobio je Šaul svoje tisuće, a David svoje desetke tisuća.”

8 I razgnjevi se Šaul žestoko i ta mu se izjava ne svidje; i reče: “Davidu su pripisale desetke tisuća, a meni su pripisale samo tisuće: što bi on više negoli kraljevstvo?”

9 I promatrao je Šaul Davida od toga dana i nadalje.

10 I dođe sutradan zao duh od Boga na Šaula pa on stade prorokovati usred kuće. David je svirao svojom rukom, kao i drugih dana, a Šaulu u ruci bijaše koplje.

11 I baci Šaul koplje, jer reče: “Pribit ću njime Davida uza zid.” I izmaknu se David dva puta od njega.

12 I bojao se Šaul Davida, zato što GOSPODIN bijaše s njim, a od Šaula je odstupio.

13 Zato ga je Šaul odstranio od sebe i postavio ga za zapovjednika nad tisućom; i izlazio je on i ulazio pred narodom.

14 I ponašao se David mudro na svim svojim putovima; i GOSPODIN bijaše s njim.

15 Stoga ga se Šaul, kada vidje da se on ponaša vrlo mudro, uplaši.

16 Ali sav Izrael i Juda volješe Davida, zato što je on izlazio i ulazio pred njima.

17 I reče Šaul Davidu: “Pogledaj moju stariju kćer Merabu, nju ću ti dati za ženu: samo mi budi hrabar i bij GOSPODINOVE bojeve.” Jer Šaul reče: “Neka ne bude na njemu moja ruka, nego neka na njemu bude ruka filistejska.”

18 A David reče Šaulu: “Tko sam ja? i što je moj život, ili dom moga oca u Izraelu, da bih ja bio kraljev zet?”

19 Ali kada je Šaulovu kćer Merabu trebalo dati Davidu, dadoše je za ženu Adrielu Meholskom.

20 A Davida je ljubila Šaulova kći Mikala; i rekoše to Šaulu i njemu to bijaše po volji.

21 I reče Šaul: “Dat ću mu je da mu bude zamkom i da ruka Filistejaca bude protiv njega.” Stoga Šaul reče Davidu: “Danas ćeš mi biti zet u jednom od dva dijela.

22 I zapovjedi Šaul svojim slugama: “Popričajte potajno s Davidom i recite mu: ‘Gle, omilio si kralju i sve njegove sluge te vole; budi, stoga, kraljev zet.’ ”

23 I rekoše Šaulove sluge te riječi na Davidove uši. I reče David: “Zar vam izgleda malenkost biti kraljevim zetom, kada sam ja siromašan i beznačajan?”

24 I preniješe to sluge Šaulu, rekavši: “Tako i tako je rekao David.”

25 I reče Šaul: “Ovako recite Davidu: ‘Kralj ne traži nikakav miraz, nego stotinu filistejskih pretkožica; da se osveti kraljevim neprijateljima.” Ali Šaul je time mislio postići to da David padne od ruke Filistejaca.

26 Kada su sluge prenijele Davidu te riječi, Davidu se dopadne da bude kraljev zet; i dani još ne bijahu istekli.

27 Stoga David ustade i pođe, on i njegovi ljudi, pa pobije Filistejcima dvije stotine ljudi. I donese David njihove pretkožice; i u punom ih broju predadoše kralju, da on može biti kraljevim zetom. I dade mu Šaul za ženu svoju kćer Mikalu.

28 I vidio je Šaul i znao da je GOSPODIN s Davidom i da ga Šaulova kći Mikala ljubi.

29 I uplaši se Šaul još više Davida; i postade Šaul Davidov trajan neprijatelj.

30 Tada iziđoše filistejski knezovi; a nakon što su oni izišli, David se ponio mnogo mudrije negoli sve Šaulove sluge; tako da se njegovo ime nadasve cijenilo.

1 I reče Šaul svome sinu Jonatanu i svim svojim slugama neka ubiju Davida.

2 Ali Šaulov sin Jonatan bijaše vrlo oduševljen Davidom; i ispriča to Jonatan Davidu, rekavši: “Moj otac Šaul traži da te ubije; stoga te molim, čuvaj se do jutra i ostani na tajnome mjestu, i prikrij se;

3 a ja ću izići i stati kraj svoga oca u polju gdje si ti i porazgovarat ću sa svojim ocem o tebi; i što vidim, to ću ti javiti.

4 I govorio je Jonatan dobro o Davidu svome ocu Šaulu, rekavši mu: “Neka kralj ne griješi protiv svoga sluge, protiv Davida; zato što on nije sagriješio protiv tebe i zato što su njegova djela prema tebi bila nadasve dobra.

5 Jer on je svoj život povjerio svojoj ruci i ubio Filistejca pa je GOSPODIN izveo veliko spasenje za sav Izrael: ti si to vidio i radovao se; zašto da onda griješiš protiv nevine krvi, da bez razloga ubiješ Davida?”

6 I posluša Šaul glas Jonatanov, i zakle se Šaul: “Živoga mi GOSPODINA, neće biti ubijen.”

7 I pozva Jonatan Davida i izloži mu Jonatan sve to. Zatim Jonatan dovede Davida k Šaulu, i bijaše on u njegovoj nazočnosti kao i ono ranije.

8 I bijaše ponovno rat: i iziđe David i potuče se s Filistejcima te ih pobije velikim pokoljem; i pobjegoše oni od njega.

9 A zao duh od GOSPODINA bijaše na Šaulu dok je sjedio u svojoj kući s kopljem u ruci, a David je svirao rukom.

10 I pokuša Šaul pribiti Davida kopljem uza zid, ali se ovaj izmakne iz Šaulove blizine te on udari kopljem u zid: i utekne David pa te noći pobjegne.

11 I posla Šaul glasnike do Davidove kuće da ga motre i da ga ujutro ubiju. A Davidu njegova žena Mikala dojavi: “Ako noćas ne spasiš život, sutra ćeš biti ubijen.”

12 Tako Mikala spusti Davida kroz prozor; i ode on te umakne i pobježe.

13 I uze Mikala kip, položi ga u postelju, stavi mu jastuk od kozje dlake za uzglavlje i prekri ga pokrivačem.

14 A kada je Šaul poslao glasnike da uhite Davida, ona reče: “Bolestan je.”

15 I posla Šaul opet glasnike da pogledaju Davida, rekavši: “Donesite mi ga gore u postelji, da ga ubijem.”

16 A kada glasnici uđoše, gle, ondje bijaše kip u postelji, s jastukom od kozje dlake kao uzglavljem.

17 I reče Šaul Mikali: “Zašto si me tako prevarila, i otposlala mog neprijatelja da mi je pobjegao?” Mikala odgovori Šaulu: “Rekao mi je: ‘Pusti me da odem; zašto da te ubijem?’ ”

18 Tako je David pobjegao i izbavio se te došao k Samuelu u Ramu i ispripovjedio mu sve što mu je Šaul učinio. I odoše on i Samuel te se nastaniše u Najotu.

19 I dojaviše Šaulu: “Evo, David je kod Najota u Rami.”

20 I posla Šaul glasnike da uhvate Davida; a kada oni vidješe skupinu proroka gdje prorokuju, i Samuela kako stoji kao njihov nadređeni, dođe Duh Božji na Šaulove glasnike pa oni stadoše prorokovati.

21 Kada je to dojavljeno Šaulu, posla on druge glasnike, no i oni stadoše jednako prorokovati. I posla Šaul po treći put glasnike, ali i oni stadoše prorokovati.

22 Tada krenu i on u Ramu; i dođe do velikog zdenca što je u Seku i zapita: “Gdje su Samuel i David?” I reče mu netko: “Eno su kod Najota u Rami.”

23 I pođe on dalje prema Najotu u Rami: Duh Božji bijaše i na njemu pa je išao i prorokovao sve dok nije došao do Najota u Rami.

24 I skinu on svoje halje te na isti način prorokovaše pred Samuelom, i ležaše gol sav onaj dan i svu onu noć. Stoga govore: “Zar je i Šaul među prorocima?”

1 I pobježe David iz Najota u Rami, dođe pred Jonatana i reče: “Što sam učinio? Što je moja krivnja? i što je moj grijeh pred tvojim ocem da traži moji život?”

2 On mu odvrati: “Bože sačuvaj; ti nećeš poginuti: evo, moj otac neće učiniti ništa, bilo veliko ili malo, a da to meni ne otkrije; jer zašto bi moj otac skrivao to od mene? Nije tako.”

3 I zakle se David i reče: “Tvoj otac sigurno zna da sam našao milost u tvojim očima pa veli: ‘Neka Jonatan to ne zna, da se ne bi žalostio’. Ali uistinu, kao što je živ GOSPODIN i kao što je živa tvoja duša, samo je korak između mene i smrti.”

4 Tada Jonatan reče Davidu: “Što god zaželi tvoja duša, to ću za tebe učiniti.”

5 I reče David Jonatanu: “Evo, sutra je mlađak i ne smijem izostati a da ne sjedim s kraljem za jelom; ali pusti me da se sakrijem u polju do trećeg dana uvečer.

6 Ako tvoj otac uopće primijeti da me nema, tada reci: ‘David me usrdno zamolio za dopuštenje da skokne do svoga grada, Betlehema; jer je ondje godišnja žrtva za svu obitelj.’

7 Ako on kaže ovako: ‘Dobro je’, tvoj će sluga biti umiren; ali ako se silno razgnjevi, tada budi siguran da se odlučio na zlo.

8 Stoga postupi dobrostivo sa svojim slugom; jer si svoga slugu uveo u savez GOSPODINOV sa sobom: no ako je u meni krivica, ubij me ti sâm; jer zašto da me vodiš svome ocu?”

9 I reče Jonatan: “Daleko to od tebe; jer kada bih pouzdano znao da je moj otac odlučio na tebe svaliti zlo, ne bih li ti to rekao?”

10 Tada David reče Jonatanu: “Tko će mi dojaviti? ili što ako ti tvoj otac odgovori grubo?”

11 I reče Jonatan Davidu: “Dođi, iziđimo u polje.” I iziđoše obojica u polje.

12 I reče Jonatan Davidu: “GOSPODINE, Bože Izraelov, kada preispitam svoga oca sutra u bilo koje doba, ili trećega dana, i gle, ako bude dobro u pogledu Davida, a ja tada ne pošaljem k tebi i ne razotkrijem ti to,

13 neka GOSPODIN učini tako i još više Jonatanu: ali ako bude po volji mome ocu da ti učini zlo, tada ću ti ja to odati i otposlati te da možeš poći u miru. I neka GOSPODIN bude s tobom, kao što je bio s mojim ocem.

14 A ti meni nemoj samo dok sam živ iskazati GOSPODINOVU naklonost da ne umrem,

15 nego nemoj uskratiti svoju naklonost ni mome domu dovijeka; niti onda kada GOSPODIN iskorijeni s lica zemlje svakog Davidovog neprijatelja.”

16 Tako Jonatan sklopi savez s domom Davidovim, rekavši: “Neka GOSPODIN to zahtijeva i iz ruke Davidovih neprijatelja.”

17 I potakne Jonatan Davida da se ponovno zakune, zato što ga je on ljubio: jer ga je ljubio kao što je ljubio vlastitu dušu.

18 Tada Jonatan reče Davidu: “Sutra je mlađak: ti ćeš nedostajati, zato što će tvoje mjesto biti prazno.

19 Nakon što sačekaš tri dana, siđi odmah i dođi do mjesta na kojemu si se skrivao kada se radilo o onome te ostani kod kamena Ezela.

20 Ja ću odapeti tri strijele njemu sa strane, kao da gađam u neku oznaku.

21 I gle, poslat ću momka, rekavši: ‘Idi, nađi strijele.’ Ako momku izričito kažem: ‘Gle, strijele su na ovu stranu od tebe, uzmi ih’, tada ti dođi: jer je za tebe mir i nema opasnosti; kao što je živ GOSPODIN.

22 Ali ako momku kažem ovako: ‘Gledaj, strijele su dalje pred tobom’, ti idi svojim putem, jer te GOSPODIN šalje odavde.

23 A što se tiče onoga što smo ti i ja dogovorili, evo, GOSPODIN neka bude između tebe i mene dovijeka.”

24 Tako se David sakri u polju. A kada je nastupio mlađak, sjedne kralj za jelo.

25 I sjedio je kralj na svome sjedalu kao i inače, na sjedalu kod zida. I ustade Jonatan pa Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto ostade prazno.

26 No taj dan Šaul ne reče ništa, jer je mislio: “Nešto mu se dogodilo, nije čist; sigurno nije čist.”

27 A i sutradan, drugi dan mjeseca, Davidovo mjesto bijaše prazno; i upita Šaul svoga sina Jonatana: “Zašto sin Jišajev ne dolazi na objed ni jučer ni danas?”

28 I odgovori Jonatan Šaulu: “David me usrdno zamolio za dopust da ode u Betlehem.

29 Rekao mi je: ‘Pusti me, molim te, jer naša obitelj ima žrtvu u gradu i brat mi je naredio da budem tamo. A sada, ako sam našao naklonost u tvojim očima, molim te, pusti me da odem i vidim svoju braću.’ Zbog toga on nije došao za kraljev stol.”

30 Tada plane Šaulov gnjev na Jonatana i on mu reče: “Ti sine izopačene buntovnice, zar ja ne znam da si izabrao Jišajeva sina na vlastitu sramotu i na sramotu golotinje svoje majke?

31 Jer dokle god Jišajev sin bude živ na zemlji, ti nećeš biti siguran, ni tvoje kraljevstvo. Zato sada pošalji po njega i dovedi mi ga, jer on svakako mora umrijeti.”

32 I odgovori Jonatan svome ocu Šaulu: “Zašto ga treba ubiti? što je učinio?”

33 Tada Šaul baci koplje na nj da ga zatuče, po čemu Jonatan uvidje da je njegov otac odlučio ubiti Davida.

34 Tako se Jonatan diže od stola u žestokoj srdžbi te drugoga dana toga mjeseca nije ništa jeo; jer bijaše žalostan zbog Davida, zato što ga je njegov otac osramotio.

35 I iziđe ujutro Jonatan u polje u vrijeme dogovoreno s Davidom, i s njim neki mladi momak.

36 I reče on svome momku: “Trči, nađi sada strijele koje odapnem.” I, kako je momak trčao, odape on strijelu preko njega.

37 Kada je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju Jonatan bijaše odapeo, viknu Jonatan za momkom: “Nije li strijela pred tobom?”

38 I povika Jonatan za momkom: “Brže, požuri, nemoj stajati!” I pokupi Jonatanov momak strijele te dođe k svome gospodaru.

39 No momak nije znao ništa; samo su Jonatan i David znali o čemu se radi.

40 I dade Jonatan svoje oružje momku i reče mu: “Idi, odnesi to u grad.”

41 Čim je momak otišao, ustade David s južne strane, pade ničice na zemlju i triput se pokloni. I izljubiše jedan drugoga te zajedno plakahu, osobito David.

42 I reče Jonatan Davidu: “Idi u miru, jer smo se obojica zakleli u ime GOSPODINOVO, rekavši: ‘Neka GOSPODIN bude između mene i tebe, i između moga sjemena i tvoga sjemena dovijeka.’ ” I ustade on i ode, a Jonatan se vrati u grad.

1 Tada dođe David u Nob do svećenika Ahimeleka; a Ahimelek bijaše uplašen u susretu s Davidom i reče mu: “Zašto si sâm, i zašto nitko nije s tobom?”

2 I reče David svećeniku Ahimeleku: “Naložio mi je kralj da nešto obavim, i rekao mi: ‘Neka nitko ne dozna ništa o tome zbog čega te šaljem i što sam ti zapovjedio’; a svoje sam sluge uputio na to i to mjesto.

3 A sada, što ti je pri ruci? Daj mi pet hljebova kruha u ruku, ili što god se nađe.”

4 I odgovori svećenik Davidu: “Nemam običnoga kruha pri ruci, nego je tu posvećeni kruh; samo ako su se mladići uzdržavali barem od žena.”

5 I odgovori David svećeniku i reče mu: “Uistinu su nam žene bile uskraćene u ova tri dana otkada iziđoh i sudovi u mladića su sveti, a kruh je u neku ruku običan, jest, premda je danas bio posvećen u posudi.

6 I tako mu svećenik dade posvećeni kruh, jer ne bijaše ondje drugoga kruha osim prikaznoga kruha, koji se uzimao pred GOSPODINOM kako bi se onoga dana kada ga se ukloni stavio vrući kruh.

7 A ondje toga dana bijaše neki čovjek od Šaulovih slugu, koji se zadržao pred GOSPODINOM. Ime mu bijaše Doeg, Edomac, glavni od Šaulovih pastira.

8 I reče David Ahimeleku: “Nije li ti pri ruci koplje ili mač? jer nisam sa sobom ponio ni svoj mač ni svoje oružje, jer je taj kraljev posao zahtijevao žurbu.”

9 I reče svećenik: “Evo, ovdje je mač Filistejca Golijata, kojega si ubio u dolini Elah, zamotan je u platno ispod oplećka; ako to želiš uzeti, uzmi, jer nema tu drugoga osim toga.” I reče David: “Nema takvoga kao što je taj; daj mi ga.”

10 I ustade David te toga dana pobjegne zbog straha pred Šaulom; i ode k Akišu, kralju Gata.

11 I rekoše Akišu njegove sluge: “Nije li taj David kralj te zemlje? Nisu li oni jedan drugome pjevali o njemu u plesovima: ‘Šaul je pobio svoje tisuće, a David svoje desettisuće’? ”

12 I pohrani David te riječi u svoje srce; i silno se uplaši gatskoga kralja Akiša.

13 I promijeni on svoje ponašanje pred njima te se pretvarao da je lud u njihovim rukama, i grebao po ulaznim vratima i puštao da mu slina teče niz bradu.

14 Tada Akiš reče svojim slugama: “Evo, vidite da je čovjek lud: zašto ste ga onda doveli k meni?

15 Zar mi je potreban luđak da ste mi doveli ovoga da luduje preda mnom? Zar da taj ulazi u moju kuću?”

1 Stoga David ode odande, i umakne u spilju Adulam; a kada su to čula njegova braća i sav dom njegova oca, odoše oni dolje k njemu.

2 I pridruži mu se svatko tko bijaše u nevolji, i svatko tko bijaše u dugovima, i svatko tko bijaše nezadovoljan; i postade im on predvodnikom; i bijaše s njim oko četiri stotine ljudi.

3 Odande ode David u Mispu Moapsku; i reče moapskome kralju: “Dopusti, molim te, da moj otac i moja majka dođu i budu kod vas dok ne uvidim što će Bog učiniti za mene.

4 I izvede ih on pred moapskoga kralja; i ostadoše oni kod njega sve vrijeme koje je David bio u skloništu.

5 I reče prorok Gad Davidu: “Nemoj ostati u skrovištu; idi i zađi u zemlju Judinu.” Tada ode David, i zađe u šumu Haret.

6 Kada je Šaul čuo da je David otkriven, i ljudi koji bijahu s njim (a Šaul je boravio u Gibei, pod nekim drvetom u Rami, s kopljem u ruci, a oko njega stajahu sve njegove sluge),

7 tada reče Šaul svojim slugama koje su stajale oko njega: “Slušajte sada, Benjaminovci; hoće li sin Jišajev svakome od vas dati polja i vinograde, postaviti vas zapovjednicima nad tisućama i zapovjednicima nad stotinama,

8 da ste se svi urotili protiv mene, i da nema nikoga tko bi mi dojavio da je moj sin sklopio savez s Jišajevim sinom; i nitko od vas da me požali ili mi dojavi da je moj sin potaknuo moga slugu protiv mene da vreba na mene, kao što je to danas?”

9 Tada odgovori Doeg Edomac, koji bijaše postavljen nad Šaulovim slugama, i reče: “Ja sam vidio sina Jišajeva kad je došao u Nob k Ahimeleku, sinu Ahitubovu.

10 On se propitao za nj u GOSPODINA, dao mu je živež i predao mu mač Filistejca Golijata.”

11 Tada posla kralj da se dozove svećenika Ahimeleka, sina Ahitubova, i sav dom njegova oca, svećenike koji bijahu u Nobu; i dođoše svi oni pred kralja.

12 I reče Šaul: “Slušaj sada, sine Ahitubov.” On odgovori: “Evo me, gospodaru moj.”

13 Reče mu Šaul: “Zašto ste se urotili protiv mene ti i Jišajev sin, time što si mu dao kruha i mač te se propitivao kod Boga za njega, da se digne protiv mene i vreba, kao što je to danas?”

14 Tada Ahimelek odgovori kralju i reče: “Pa tko je tako vjeran među svim tvojim slugama kao David, koji je kraljev zet i postupa po tvojim zapovijedima te je poštovan u tvome domu?

15 Jesam li se tada prvi put propitivao za njega kod Boga? Daleko to od mene: neka kralj ne pripisuje ništa svome sluzi, ni svemu domu moga oca, jer tvoj sluga nije znao ništa od toga, ni manje ni više.”

16 I reče kralj: “Svakako ćeš umrijeti, Ahimeleče, ti i sav dom tvoga oca.”

17 I reče kralj pješacima koji stajahu oko njega: “Navalite, i pobijte GOSPODINOVE svećenike; zato što je i njihova ruka s Davidom, i zato što su znali da je on u bijegu, a nisu mi to javili.” No kraljeve sluge ne htjedoše spustiti svoju ruku na GOSPODINOVE svećenike.

18 I reče kralj Doegu: “Navali ti i udri svećenike.” I navali Doeg Edomac, i obori se na svećenike; i zakla on toga dana četrdeset i pet onih koji su nosili laneni oplećak.

19 I Nob, grad tih svećenika, udari on oštricom mača pa i muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda, magarce i ovce pokla oštricom mača.

20 A jedan od sinova Ahimeleka, sina Ahitubova, po imenu Abijatar, umakne i pobjegne k Davidu.

21 I dojavi Abijatar Davidu da je Šaul pobio GOSPODINOVE svećenike.

22 I reče David Abijatru: “Ja sam onoga dana kada je ondje bio Doeg Edomac znao da će on to svakako dojaviti Šaulu: ja sam skrivio smrt svih iz doma tvoga oca.

23 Ostani sa mnom, nemoj se bojati: jer onaj tko traži moj život, traži i tvoj život; no sa mnom ćeš biti u sigurnosti.”

1 Tada dojaviše Davidu: “Gle, Filistejci napadaju Keilu i pljačkaju gumna.”

2 Stoga David zapita GOSPODINA, rekavši: “Trebam li ići i potući te Filistejce?” I reče GOSPODIN Davidu: “Idi, potuci Filistejce i spasi Keilu.”

3 I rekoše Davidu njegovi ljudi: “Evo, u strahu smo ovdje u Judi; koliko li ćemo više biti ako odemo u Keilu protiv filistejskih četa?”

4 Tada David ponovno upita GOSPODINA. I odgovori mu GOSPODIN, rekavši: “Ustani, siđi do Keile; jer ću predati Filistejce u tvoju ruku.”

5 Tako David i njegovi ljudi odoše do Keile i potukoše se s Filistejcima; i odvedoše njihovu stoku i udariše ih velikim pokoljem. Tako je David spasio stanovnike Keile.

6 A kada je ono Abijatar, sin Ahimelekov pobjegao k Davidu u Keilu, sišao je s oplećkom u ruci.

7 I dojaviše Šaulu da je David došao do Keile. I reče Šaul: “Bog mi ga je izručio u ruku; jer se zatvorio ušavši u grad koji ima vrata i zasune.”

8 I sazva Šaul sav narod u boj da siđu do Keile opsjednuti Davida i njegove ljude.

9 I dozna David da Šaul potajno provodi zlo protiv njega; i reče svećeniku Abijatru: “Donesi oplećak.”

10 Tada reče David: “GOSPODINE, Bože Izraelov, tvoj sluga je pouzdano čuo da Šaul nastoji doći u Keilu razoriti grad zbog mene.

11 Hoće li me ljudi iz Keile izručiti u njegovu ruku? hoće li Šaul sići, kao što je tvoj sluga čuo? GOSPODINE, Bože Izraelov, zaklinjem te, reci svome sluzi.” I reče GOSPODIN: “Doći će.”

12 Tada David upita: “Hoće li ljudi iz Keile izručiti mene i moje ljude u ruku Šaulu?” GOSPODIN odgovori: “Predat će te.”

13 Tada David i njegovi ljudi, kojih bijaše oko šest stotina, ustadoše i odoše iz Keile te pođoše onamo kamo su mogli ići. I dojaviše Šaulu da je David pobjegao iz Keile; i odusta on od odlaska.

14 I boravio je David u uporištima u pustari te je ostao na jednoj gori u pustari Zif. Šaul ga je svaki dan tražio, ali ga Bog nije izručio u njegovu ruku.

15 I vidje David da je Šaul izišao kako bi tražio njegov život: i bijaše David u pustari Zif, u šumi.

16 I ustade Jonatan, Šaulov sin, te ode k Davidu u šumu; i okrijepi mu on ruku u Bogu.

17 I reče mu: “Ne boj se; jer te ruka moga oca Šaula neće pronaći. Ti ćeš kraljevati nad Izraelom, a ja ću biti drugi do tebe; zna to i moj otac Šaul.”

18 I sklopiše njih dvojica savez pred GOSPODINOM. I ostade David u šumi, Jonatan pak ode svojoj kući.

19 Tada dođoše Zifijci k Šaulu u Gibeu, rekavši: “Ne krije li se David kod nas po uporištima u šumi, na brdu Hakili, koja je južno od Ješimona?

20 Stoga sada, kralju, siđi kada god ti duša zaželi da siđeš; a naše će biti da ga predamo u kraljevu ruku.”

21 I reče Šaul: “Blagoslovljeni bili od GOSPODINA; jer ste se sažalili na mene.

22 Idite, molim vas, i pripravite; saznajte i vidite na kojemu mjestu se zadržava i tko ga je tamo vidio: jer mi je rečeno da postupa vrlo lukavo.

23 Razvidite, stoga, i saznajte za sva skrovišta u kojima se skriva, i dođite mi opet kad budete sigurni pa ću poći s vama: ako bude u zemlji, tražit ću ga po svim tisućama Judinim.

24 I ustadoše oni te odoše u Zif pred Šaulom; ali David i njegovi ljudi bijahu u pustari Maon, u ravnici južno od Ješimona.

25 I pođoše ga tražiti Šaul i njegovi ljudi. I dojaviše to Davidu: stoga se on spusti na neku liticu i ostade u pustari Maon. Kada je Šaul to čuo, krenu on u potjeru za Davidom u pustaru Maon.

26 I pođe Šaul jednom stranom te planine, a David i njegovi ljudi drugom stranom planine. David se zbog straha pred Šaulom žurio da umakne; jer su Šaul i njegovi ljudi opkoljavali Davida i njegove ljude, kako bi ih pohvatali.

27 Ali tada Šaulu dođe glasnik, rekavši: “Požuri se i dođi, jer su Filistejci provalili u zemlju.”

28 Stoga se Šaul vrati iz potjere za Davidom i pođe protiv Filistejaca. Zbog toga to mjesto nazvaše Sela-Hammalekot.

29 I uzađe David odande pa je boravio u uporištima kod En-Gedija.

1 A kada se Šaul vratio iz potjere za Filistejcima, dojaviše mu: “Gle, David je u pustari En-Gedi.”

2 Tada Šaul uze tri tisuće biranih ljudi od svega Izraela te pođe tražiti Davida i njegove ljude po liticama divljih koza.

3 I dođe do ovčjih torova kraj puta, gdje bijaše neka špilja; i uđe Šaul da pokrije svoje noge; a David i njegovi ljudi ostali su postrance u špilji.

4 I rekoše Davidu njegovi ljudi: “Evo dana za koji ti je GOSPODIN rekao: ‘Gle, ja ću izručiti tvoga neprijatelja u tvoju ruku da mu učiniš kako ti se učini dobrim.’ ” Tada ustade David i potajno odsječe skut Šaulova plašta.

5 Nakon toga stade Davidu udarati srce, zato što je odrezao Šaulov skut.

6 I reče on svojim ljudima: “Ne dao GOSPODIN da učinim to svome gospodaru, GOSPODINOVU pomazaniku, da pružim svoju ruku protiv njega, jer je on GOSPODINOV pomazanik.

7 Tako David zaustavi svoje sluge tim riječima i ne dopusti im da ustanu protiv Šaula. I ustade Šaul, ode iz špilje i pođe svojim putem.

8 Zatim ustade David, iziđe iz špilje i vikne za Šaulom: “Moj gospodaru kralju!” A kada se Šaul obazre, David se sagne licem prema zemlji i pokloni se.

9 I reče David Šaulu: “Zašto slušaš riječi onih koji ti govore: ‘Gle, David ti pokušava nauditi’?

10 Evo, danas su tvoje oči vidjele kako te GOSPODIN predao u moju ruku u špilji. Neki su me nagovarali da te ubijem, ali te moje oko poštedjelo pa rekoh: ‘Neću pružiti svoju ruku protiv svoga gospodara; jer on je GOSPODINOV pomazanik.’

11 Uostalom, oče moj, pogledaj ovaj skut svoga plašta u mojoj ruci: ta po tome što sam odsjekao skut tvoga plašta i nisam te ubio spoznaj i vidi da nema ni zla ni prijestupa u mojoj ruci i da nisam sagriješio protiv tebe; no ti proganjaš moju dušu da je uzmeš.

12 Neka GOSPODIN sudi između mene i tebe, i neka me GOSPODIN osveti od tebe; no moja ruka neće biti na tebi.

13 Kao što kaže poslovica starih: ‘Zloća dolazi od zlikovca’, no moja ruka neće biti na tebi.

14 Za kime je izišao kralj Izraela? Za kime ideš u potjeru? Za mrtvim psom, za buhom.

15 Neka, stoga, GOSPODIN bude sudac i neka on sudi između mene i tebe, i razmotri, i zauzme se za moj slučaj i izbavi me iz tvoje ruke.”

16 A kada je David izgovorio te riječi Šaulu, Šaul reče: “Je li to tvoj glas, moj sine Davide?” I podignu Šaul glas i zaplaka.

17 I reče Davidu: “Ti si pravedniji od mene; jer si ti meni uzvratio dobrom, dok sam ja tebi uzvraćao zlom.

18 Danas si pokazao da si postupao dobro sa mnom; jer me nisi ubio kad me GOSPODIN bio predao u tvoju ruku.

19 Jer ako čovjek naiđe na svoga neprijatelja, hoće li ga pustiti da mirno ode? Neka te, stoga, GOSPODIN nagradi dobrom za ovo što si mi danas učinio.

20 A sada, gle, ja dobro znam da ćeš ti svakako biti kralj i da će Izraelovo kraljevstvo biti utvrđeno u tvojoj ruci.

21 Stoga mi se zakuni GOSPODINOM da nećeš zatrti moje sjeme nakon mene i da nećeš iskorijeniti moje ime iz doma moga oca.”

22 I zakle se David Šaulu. I ode Šaul kući, a David i njegovi ljudi uzađoše u skrovište.

1 I umrije Samuel; i okupiše se svi Izraelci i oplakaše ga, i pokopaše ga u njegovu domu kod Rame. I ustade David te siđe u pustaru Paran.

2 A bijaše u Maonu neki čovjek čije se imanje nalazilo u Karmelu. Bio je to čovjek nadasve velik, i imao je tri tisuće ovaca i tisuću koza; a upravo je strigao svoje ovce u Karmelu.

3 Ime tome čovjeku bijaše Nabal, a ime njegovoj ženi Abigajla. Ona je bila razborita žena prekrasna izgleda; no čovjek je bio surov i zao u svojim postupcima; i bijaše on od doma Kalebova.

4 David u pustari sazna da Nabal striže svoje ovce.

5 I posla David deset momaka te reče David momcima: “Pođite gore do Karmela, otiđite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime.

6 Ovako ćete reći njemu koji živi u blagostanju: ‘Mir tebi, mir tvome domu i mir svemu što imaš.

7 Sada sam čuo da imaš strigače: a sada, tvojim pastirima koji su bili kod nas mi nismo naudili, niti im je što uzmanjkalo sve vrijeme što su bili u Karmelu.

8 Pitaj svoje momke i oni će ti objasniti. Stoga daj da momci nađu naklonost u tvojim očima; jer dolazimo u dobar dan: podaj, molim te, svojim slugama i svome sinu Davidu, što god ti dođe pod ruku.”

9 Kada su Davidovi momci stigli, rekoše Nabalu sve te riječi u Davidovo ime i ušutješe.

10 I odgovori Nabal Davidovim slugama, rekavši: “Tko je David? i tko je sin Jišajev? Ima danas mnogo slugu koji su pobjegli svaki od svoga gospodara.

11 Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu i svoje meso koje sam naklao za svoje strigače i dam to ljudima za koje ne znam ni odakle su?”

12 Tako Davidovi momci okrenuše svojim putem i odoše natrag te dođoše i javiše njemu sve te riječi.

13 I reče David svojim ljudima: “Pripašite svaki svoj mač.” I pripasaše svaki svoj mač, a i David pripasa svoj mač; i uspne se za Davidom oko četiri stotine ljudi, a dvije stotine ostade kod stvari.

14 No jedan od momaka reče Abigajli, Nabalovoj ženi: “Evo, David je iz pustinje poslao glasnike da pozdrave našega gospodara; no on ih je izgrdio.

15 A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama, i nisu nam naudili niti nam je što uzmanjkalo dokle god smo bili bliski s njima kad smo bili u poljima.

16 Bili su nam zidinom i noću i danju sve vrijeme dok smo bili s njima čuvajući ovce.

17 Stoga sada promisli i vidi što ćeš učiniti; jer se zlo piše našem gospodaru i svemu njegovu domu; jer on je takav sin Belijalov da čovjek ne može s njim razgovarati.”

18 Tada Abigajla požuri te uze dvije stotine hljebova, dvije mješine vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjera pržena žita, stotinu grozdova suhoga grožđa i dvije stotine kolača od smokava i natovari to na magarce.

19 I reče ona svojim slugama: “Idite preda mnom; evo, ja dolazim za vama.” Ali ne reče ništa svome mužu Nabalu.

20 I dok se jašući na magarcu spuštala niz zakrivenu stranu brda, gle, David i njegovi ljudi silažahu prema njoj; i ona naiđe na njih.

21 A David bijaše rekao: “Zaista sam uzalud čuvao sve što je taj prostak imao u pustari, tako da nije nestalo ništa od svega što mu pripada; a on mi je uzvratio zlo za dobro.

22 Tako i još više neka Bog učini Davidovim neprijateljima ako mu do zore od svega što njemu pripada ostavim i ono što mokri uza zid.”

23 Kada Abigajla ugleda Davida, ona hitro sjaha s magarca, baci se ničice pred Davida i pokloni se do zemlje.

24 I, bacivši mu se do nogu, reče: “Na meni, moj gospodaru, na meni neka bude ta krivica; i dopusti svojoj sluškinji, molim te, da govori pred tobom, i poslušaj riječi svoje sluškinje.

25 Neka se moj gospodar, molim te, ne obazire na toga Belijalova čovjeka, toga Nabala; jer kakvo mu je ime, takav je i on: Nabal mu je ime i ludost je s njim. No ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela momke moga gospodara, koje si bio poslao.

26 Stoga sada, gospodaru moj, kao što je živ GOSPODIN i kao što je živa tvoja duša, budući da te GOSPODIN spriječio da dođeš proliti krv i od toga da se osvetiš vlastitom rukom, pusti sada svoje neprijatelje i one koji žele zlo mome gospodaru da budu kao Nabal.

27 I sada ovaj blagoslov koji je tvoja sluškinja donijela svome gospodaru, dopusti da bude predan momcima koji slijede moga gospodara.

28 Molim te, oprosti pogrešku svoje sluškinje; jer GOSPODIN će svakako izgraditi trajan dom mome gospodaru; jer moj gospodar bije GOSPODINOVE bojeve, i nije se u tebi našlo zlo za svega tvoga vijeka.

29 No ipak je jedan čovjek ustao da te progoni i traži tvoju dušu: ali neka duša moga gospodara bude umotana u svitku života kod GOSPODINA, Boga tvojega; a duše tvojih neprijatelja, njih neka on izbaci kao iz praćke.

30 A kada GOSPODIN mome gospodaru učini prema svemu dobru koje je obećao u pogledu tebe, i postavi te vladarom nad Izraelom,

31 da ne bude na žalost ni na sablazan srcu moga gospodara to da si bezrazložno prolio krv ili da se moj gospodar sâm osvetio: nego se, tada kada GOSPODIN učini dobro mome gospodaru, on spomene svoje sluškinje.”

32 I reče David Abigajli: “Blagoslovljen GOSPODIN, Bog Izraelov, koji te danas poslao da me sretneš;

33 i neka je blagoslovljen tvoj savjet i blagoslovljena ti koja si me danas odvratila da ne odem proliti krv i od toga da se osvetim vlastitom rukom.

34 Ali, kao što je živ GOSPODIN, Bog Izraelov, koji me zadržao da ti ne učinim zlo, da nisi požurila i došla mi u susret, zaista ne bi Nabalu do zore ostalo ni ono što uza zid mokri.”

35 Tako David primi iz njezine ruke ono što mu je bila donijela i reče joj: “Uzađi u miru u svoju kuću; evo, poslušao sam tvoj glas i prihvatio te.”

36 I dođe Abigajla k Nabalu; i gle, on imaše gozbu u svojoj kući, gozbu kao u kralja; i bijaše Nabalu srce veselo, jer je bio vrlo pijan: stoga mu ona ne reče ništa, ni manje ni više, sve do zore.

37 A ujutro, kada je vino izišlo iz Nabala i kad mu je žena sve to ispričala, obamrije srce u njemu i postade on kao kamen.

38 A desetak dana poslije toga GOSPODIN udari Nabala te on umrije.

39 Kad je David čuo da je Nabal mrtav, reče: “Neka je blagoslovljen GOSPODIN što me zastupao u pogledu mog poniženja od ruke Nabalove i očuvao svoga slugu od zla: jer je GOSPODIN uzvratio Nabalovu zloću na njegovu vlastitu glavu.” I posla David poruku Abigajli da bi je uzeo za ženu.

40 Kad su Davidove sluge došle k Abigajli u Karmel, rekoše joj: “David nas je poslao k tebi da te odvedemo k njemu za ženu.”

41 I ustade ona, pokloni se licem do zemlje i reče: “Evo, neka tvoja sluškinja bude služavkom da pere noge slugama moga gospodara.”

42 I požuri Abigajla, ustade i zajaha na magarca, s pet svojih djevojaka koje su pošle za njom; i pođe za Davidovim glasnicima te mu postade ženom.

43 I Ahinoamu iz Jizreela uze David; i bijahu mu obje ženama.

44 Jer je Šaul svoju kćer Mikalu, Davidovu ženu, dao Paltiju, Laišovu sinu, koji bijaše iz Galima.

1 I dođoše Zifijci k Šaulu u Gibeu, rekavši: “Ne krije li se David na brdu Hakila, koje je pred Ješimonom?”

2 Tada ustade Šaul i ode dolje do pustare Zif s tri tisuće odabranih Izraelaca potražiti Davida u pustari Zif.

3 I utabori se Šaul na brdu Hakila, koje je pred Ješimonom, kraj puta. A David je prebivao u pustari; i vidje on da je Šaul došao za njim u pustaru.

4 Stoga David posla uhode te uvidje da je Šaul doista došao.

5 I ustade David i dođe do mjesta gdje se Šaul utaborio: i promotri David mjesto na kojemu je ležao Šaul, i Abner, sin Nerov, zapovjednik njegove vojske: Šaul je ležao u rovu, a narod se utaborio ukrug oko njega.

6 Tada prozbori David Hetitu Ahimeleku, i Abišaju, sinu Serujinu, bratu Joabovu, rekavši: “Tko će se spustiti sa mnom u tabor do Šaula?” Abišaj odvrati: “Ja ću se spustiti s tobom.”

7 Tako David i Abišaj dođoše noću do onih ljudi: i gle, Šaul leži spavajući unutar rova, koplje mu zabodeno u zemlju kod uzglavlja, a Abner i narod leže oko njega.

8 Tada Abišaj reče Davidu: “Bog je danas predao tvoga neprijatelja u tvoju ruku: stoga mi sada, molim te, dopusti da ga smjesta pribijem tim kopljem uza zemlju, i neću ga udariti drugi put.”

9 I reče David Abišaju: “Nemoj ga ubiti: jer tko može pružiti svoju ruku protiv GOSPODINOVA pomazanika i biti bez krivice?”

10 I još reče David: “Kao što je živ GOSPODIN, udarit će njega GOSPODIN: ili će doći njegov dan da umre ili će sići u boj i poginuti.

11 Ne dao GOSPODIN da ja pružim svoju ruku protiv GOSPODINOVA pomazanika; nego, uzmi sada to koplje što je kod njegova uzglavlja, i vrč za vodu, i pođimo.”

12 Tako uze David ono koplje i vrč za vodu od Šaulova uzglavlja; i odoše oni: nitko to nije vidio ni znao, niti se probudio; jer svi su bili pozaspali, zato što je na njih pao dubok san od GOSPODINA.

13 Tada ode David preko na drugu stranu, i stade izdaleka na vrhu nekoga brda; i bijaše između njih velika udaljenost.

14 I viknu David onim ljudima i Abneru, sinu Nerovu, rekavši: “Ne odgovaraš, Abnere?” Tada se Abner odazva i reče: “Tko si ti da vičeš kralju?”

15 I reče David Abneru: “Nisi li ti junačan čovjek? i tko je kao ti u Izraelu? Zašto onda nisi čuvao svoga gospodara, kralja? Jer jedan od naroda bijaše došao ubiti kralja, tvoga gospodara.

16 Nije dobro to što si učinio. Kao što je živ GOSPODIN, zaslužili ste smrt; jer niste čuvali svoga gospodara, GOSPODINOVA pomazanika. Gledaj sada gdje je kraljevo koplje i vrč za vodu što bijaše kraj njegova uzglavlja.”

17 I prepozna Šaul Davidov glas i reče: “Je li to tvoj glas, moj sine Davide?” I reče David: “Moj je to glas, gospodaru moj, kralju.”

18 I reče: “Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Jer što sam učinio? ili kakvo je zlo u mojoj ruci?

19 Stoga te sada molim, neka moj gospodar kralj posluša riječi svoga sluge. Ako te GOSPODIN potaknuo protiv mene, neka on prihvati prinos; ali ako su to bila ljudska djeca, neka su prokleta pred GOSPODINOM; jer su me ovaj dan izagnala, tako da ne mogu prebivati na GOSPODINOVOJ baštini, rekavši: ‘Idi, služi drugim bogovima.’

20 Stoga sada, neka moja krv ne padne na zemlju pred licem GOSPODINOVIM: jer je kralj Izraelov izišao tražiti buhu, kao kada netko lovi jarebicu u gorama.”

21 Tada Šaul odvrati: “Sagriješio sam. Vrati se, Davide, sine moj; neću ti više činiti zla, jer je danas moja duša bila dragocjena u tvojim očima. Evo, ludo sam postupao i preko mjere griješio.”

22 I odgovori David i reče: “Evo kraljeva koplja! Neka jedan od momaka dođe preko i uzme ga.

23 GOSPODIN neka svakome uzvrati po njegovoj pravednosti i po njegovoj vjernosti: jer te danas GOSPODIN bio predao u moju ruku, no ja nisam htio pružiti svoju ruku protiv GOSPODINOVA pomazanika.

24 I gle, kako je danas tvoj život bio cijenjen u mojim očima, neka i moj život bude cijenjen u GOSPODINOVIM očima i neka me on izbavi iz svake nevolje.”

25 Tada Šaul reče Davidu: “Blagoslovljen budi, sine moj Davide: učinit ćeš velike stvari i svakako nadvladati.” Tako David ode svojim putem, a Šaul se vrati u svoje mjesto.

1 I reče David u svome srcu: “Ipak ću jednoga dana propasti od Šaulove ruke; nema za me ničeg boljeg negoli da što brže pobjegnem u zemlju Filistejaca; i izgubit će Šaul nadu i neće me više tražiti ni u kojem kraju Izraela: tako ću umaknuti iz njegove ruke.”

2 I ustade David te s onih šest stotina ljudi koji bijahu s njim prijeđe k Akišu, sinu Maokovu, kralju Gata.

3 I boravio je David kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojim domom, a David sa svoje dvije žene, Ahinoamom Jizreelkom i Abigajlom Karmelićankom, ženom Nabalovom.

4 I dojaviše Šaulu da je David pobjegao u Gat pa on više nije tragao za njim.

5 I reče David Akišu: “Ako sam sada našao milost u tvojim očima, dopusti im neka mi daju mjesto u nekom gradu u zemlji da ondje prebivam: jer zašto da tvoj sluga prebiva kod tebe u kraljevskom gradu?”

6 Tada mu Akiš toga dana dade Siklag: stoga Siklag pripada kraljevima Jude do ovoga dana.

7 I proboravi David u zemlji Filistejaca punu godinu dana i četiri mjeseca.

8 I izlazio je David sa svojim ljudima te napadao Gešurce, i Gizrijce, i Amalečane; jer ti narodi od davnine bijahu stanovnici one zemlje, kad ideš do Šura i sve do zemlje egipatske.

9 I tukao je David tu zemlju ne ostavljajući na životu ni muškarca ni ženu, odvodio ovce, i goveda, i magarce, i deve, i odjeću, i vraćao se te odlazio k Akišu.

10 I pitao bi ga Akiš: “Gdje ste danas plijenili?” A David bi odgovarao: “Južno od Jude”, i: “Južno od Jerahmeelaca”, i: “Južno od Kenijaca.”

11 David nije ostavljao na životu ni muško ni žensko, kako ne bi donijeli vijesti u Gat, rekavši: “Da ne bi pričali za nas: ‘Tako je radio David i tako će biti njegov običaj dokle god prebiva u zemlji Filistejaca.’ ”

12 I vjerovao je Akiš Davidu, rekavši: “Učinio je da ga njegov narod, Izrael, krajnje prezire; stoga će mi biti slugom dovijeka.”

1 I okupiše u one dane Filistejci svoje vojske za rat da se pobiju s Izraelom. I reče Akiš Davidu: “Znaj zasigurno da ćeš ići sa mnom u boj, ti i tvoji ljudi.”

2 A David reče Akišu: “Svakako ćeš saznati što tvoj sluga može učiniti.” I odvrati Akiš Davidu: “Zato ću te postaviti da mi čuvaš glavu dovijeka.”

3 A Samuel je bio umro i sav ga je Izrael oplakao i pokopao u Rami, to jest u njegovu gradu. A Šaul je protjerao iz zemlje one koji su imali kućne duhove, i vračeve.

4 I okupe se Filistejci te dođu i utabore se kod Šunema; i okupi Šaul sav Izrael i utabore se oni kod Gilboe.

5 Kad je ugledao filistejsku vojsku, uplaši se Šaul i srce mu snažno zadrhta.

6 A kada se Šaul propitao u GOSPODINA, GOSPODIN mu ne odgovori: ni putem snova, ni putem Urima, ni po prorocima.

7 Tada reče Šaul svojim slugama: “Potražite mi neku ženu koja priziva duhove, da odem k njoj i propitam se kod nje.” I rekoše mu njegove sluge: “Evo, ima u En-Doru neka žena koja ima kućnoga duha.”

8 I preruši se Šaul, odjene drugu odjeću i ode, i s njim dva čovjeka; i dođoše noću k onoj ženi. I reče joj on: “Molim te, vračaj mi pomoću kućnoga duha i dozovi mi onoga za koga ti kažem.”

9 A žena mu odvrati: “Gle, ti znaš što je učinio Šaul: kako je istrijebio iz zemlje one koji imaju kućne duhove, i vračeve. Zašto onda postavljaš zamku mome životu, da me ubiješ?”

10 I zakle joj se Šaul GOSPODINOM, rekavši: “Kao što je živ GOSPODIN, neće te snaći kazna za to.”

11 Tada žena upita: “Koga da ti uznesem?” A on reče: “Uznesi mi Samuela.”

12 Kada ugleda Samuela, krikne žena jakim glasom; i reče žena Šaulu: “Zašto si me prevario? Ta ti si Šaul.”

13 I reče joj kralj: “Ne boj se; ta što si vidjela?” I reče žena Šaulu: “Vidjela sam bogove kako uzlaze iz zemlje.”

14 On je upita: “Kakva je on obličja?” Ona odvrati: “Uzlazi neki starac zaogrnut plaštem.” I shvati Šaul da je to Samuel pa se sagnu licem do zemlje i pokloni.

15 I reče Samuel Šaulu: “Zašto si me uznemirio da me dovedeš gore?” I odgovori Šaul: “U velikoj sam tjeskobi; jer su Filistejci zaratili protiv mene, a Bog je otišao od mene i više mi ne odgovara ni po prorocima ni po snovima. Zato te dozvah da mi ti objaviš što da činim.”

16 Tada Samuel reče: “Zašto onda pitaš mene, kada je GOSPODIN otišao od tebe i postao tvojim neprijateljem?

17 I učinio je njemu GOSPODIN kao što je bio rekao po meni: jer je istrgnuo GOSPODIN kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome bližnjemu, to jest Davidu;

18 budući da se ti nisi pokorio GOSPODINOVU glasu, niti si proveo njegov žestoki gnjev nad Amalekom, zato ti je GOSPODIN danas to učinio.

19 Štoviše, GOSPODIN će i Izraela zajedno s tobom predati u ruke Filistejcima; a sutra ćete ti i tvoji sinovi biti sa mnom: GOSPODIN će i Izraelovu vojsku predati u ruku Filistejcima.”

20 I smjesta pade Šaul svom dužinom na zemlju i bijaše prestravljen zbog Samuelovih riječi; i ne bijaše u njemu snage, jer nije bio jeo kruha sav dan ni svu noć.

21 I dođe ona žena k Šaulu i vidje da se strašno muči pa mu reče: “Evo, tvoja se sluškinja pokorila tvome glasu; stavila sam svoj život u svoju ruku i poslušala tvoje riječi koje si mi rekao.

22 Stoga sada, molim te, poslušaj i ti glas svoje sluškinje i dopusti mi da stavim zalogaj kruha pred tebe pa jedi, da imaš snage kada pođeš svojim putem.”

23 No on odbije i reče: “Neću jesti.” Ali njegove ga sluge zajedno sa ženom prisiliše; i posluša on njihov glas. Tako ustade on sa zemlje i sjede na postelju.

24 A žena imaše kod kuće ugojeno tele te ga žurno zakla, uze brašno, zamijesi ga i ispeče beskvasne kruhove:

25 i iznese to pred Šaula i pred njegove sluge pa jedoše. Zatim ustadoše i odoše te noći.

1 I okupiše Filistejci sve svoje vojske u Afeku, a Izraelci se utaboriše kod izvora koji je u Jizreelu.

2 I prelazili su filistejski knezovi sa stotinama i s tisućama; no David i njegovi ljudi prelazili su u zalaznici s Akišom.

3 Tada filistejski knezovi rekoše: “Što ovi Hebreji rade ovdje?” I reče Akiš filistejskim knezovima: “Nije li to David, sluga izraelskoga kralja Šaula, koji je kod mene ovih dana, to jest ovih godina, i nisam našao nedostatka u njemu sve otkad je izbjegao k meni pa do ovoga dana.”

4 No filistejski knezovi bijahu ljuti na njega; i rekoše mu filistejski knezovi: “Pošalji tog čovjeka natrag, neka se vrati u svoje mjesto koje si mu odredio i neka ne silazi s nama u boj, da nam u boju ne bude protivnikom: jer čime bi se pomirio sa svojim gospodarom, ne bi li s glavama ovih ljudi?

5 Nije li to onaj David o kome su jedno drugome plešući pjevali: ‘Šaul je pobio svoje tisuće, a David svoje desettisuće?’ ”

6 Tada Akiš dozva Davida i reče mu: “Doista, kao što je živ GOSPODIN, bio si pošten i tvoj izlazak i tvoj ulazak kod mene u vojsci dobar je u mojim očima: jer nisam našao zla u tebi od dana kada si došao k meni pa do ovoga dana; no knezovi ti nisu skloni.

7 Stoga se sada vrati i pođi u miru da ne ozlovoljiš filistejske knezove.”

8 I reče David Akišu: “Ali što sam učinio? i što si našao u svome sluzi sve vrijeme otkad sam s tobom pa do ovoga dana, da ne bih mogao ići boriti se protiv neprijateljâ moga gospodara kralja?”

9 I odgovori Akiš i reče Davidu: “Znam, dobar si u mojim očima, kao anđeo Božji; no knezovi Filistejaca su rekli: ‘On neće ići s nama u boj.’

10 Stoga sada ustani rano ujutro sa slugama svoga gospodara koje su došle s tobom: čim ujutro rano ustanete i bude svjetlo, otiđite.”

11 Tako David i njegovi ljudi ustadoše rano da ujutro odu, da se vrate u zemlju Filistejaca. Filistejci pak uzađoše do Jizreela.

1 A kada je David trećega dana sa svojim ljudima stigao do Siklaga, gle, Amalečani bijahu napali Jug i Siklag te su potukli Siklag, spalili ga ognjem

2 i zarobili žene koje bijahu u njemu: nisu ubili nikoga, ni velikoga ni maloga, nego su ih odveli i otišli svojim putem.

3 Tako David i njegovi ljudi dođoše do grada, i gle, on bijaše spaljen ognjem; a njihove žene, i njihovi sinovi, i njihove kćeri, bijahu zarobljeni.

4 Tada David i narod koji bijaše s njim podigoše glas i plakahu, sve dok više nisu imali snage plakati.

5 I bijahu zarobljene obje Davidove žene: Ahinoama Jizreelka i Abigajla, žena Nabala Karmelićanina.

6 I bijaše David u golemoj nevolji, jer je narod govorio da ga se kamenuje, zato što je duša svemu narodu bila ogorčena, svakome zbog njegovih sinova i njegovih kćeri: no David se ohrabri u GOSPODINU, svome Bogu.

7 I reče David svećeniku Abijatru, sinu Ahimelekovu: “Molim te, donesi mi ovamo oplećak.” I donese Abijatar oplećak Davidu.

8 I propita se David kod GOSPODINA, rekavši: “Da krenem u potjeru za tom družinom? Hoću li ih sustići?” I odgovori mu on: “Kreni u potjeru: jer svakako ćeš ih sustići i jamačno ćeš sve natrag vratiti.”

9 I tako pođe David, on i šest stotina ljudi koji bijahu s njim; i dođoše do potoka Besora, gdje ostadoše oni koji su zaostali.

10 No David nastavi potjeru, on i četiri stotine ljudi; jer je zaostalo dvije stotine onih koji su bili tako iznemogli da nisu mogli prijeći preko potoka Besora.

11 I nađoše u polju nekog Egipćanina i dovedoše ga Davidu, dadoše mu kruha pa je jeo; i dadoše mu piti vode;

12 i dadoše mu komad kolača od smokava i dva grozda suhoga grožđa. Kada se on najeo, ponovno mu se vratio duh; jer tri dana i tri noći nije jeo kruha ni pio vode.

13 I reče mu David: “Čiji si ti i odakle si?” A on reče: “Ja sam mladić iz Egipta, sluga jednog Amalečanina; moj gospodar me ostavio, jer sam se prije tri dana razbolio.

14 Napali smo Jug Keretski i područje koje pripada Judi, i Jug Kalebov; i Siklag smo spalili ognjem.”

15 I reče mu David: “Možeš li me odvesti dolje do te družine?” On odvrati: “Zakuni mi se Bogom da me nećeš ubiti ni predati u ruke mome gospodaru i odvest ću te dolje do te družine.”

16 A kada ga je odveo dolje, gle, ovi se bijahu raširili po svoj zemlji jedući, pijući i plešući zbog svega velikoga plijena što ga bijahu oteli iz zemlje Filistejaca i iz zemlje Judine.

17 I tukao ih je David od sumraka do večeri idućeg dana; i nije umaknuo ni jedan od njih, osim četiri stotine mladića koji su zajahali deve i pobjegli.

18 I povratio je David sve ono što Amalečani bijahu odnijeli; i izbavio je David obje svoje žene.

19 I ništa im nije manjkalo, ni malo ni veliko, ni sinovi ni kćeri, ni plijen niti išta od onoga što su im bili oteli: David je povratio sve.

20 I uze David sva stada i sva krda koja su ovi tjerali pred ostalom stokom pa reče: “Ovo je Davidov plijen.”

21 I dođe David do one dvije stotine ljudi koji bijahu toliko iznemogli da nisu mogli ići za Davidom, kojima je bio dao da ostanu kod potoka Besora: oni iziđoše u susret Davidu i u susret ljudima koji bijahu s njim; a kada se David približio tim ljudima, pozdravi ih.

22 Tada svi opaki ljudi i ljudi Belijalovi od onih koji su išli s Davidom, odgovoriše rekavši: “Budući da oni nisu išli s nama, nećemo im dati ništa od plijena koji smo povratili, osim svakome njegovu ženu i njegovu djecu da si ih povedu i odu.”

23 Tada David reče: “Nemojte činiti tako, braćo moja, s ovime što nam je dao GOSPODIN, koji nas je očuvao i izručio u našu ruku družinu koja je bila izišla protiv nas.

24 Jer tko će vas poslušati u tome? Nego, kakav je dio onome tko silazi u boj, takav neka bude dio onome koji ostaje kod stvari: neka podijele jednako.”

25 I bijaše od toga dana i nadalje tako da je on to učinio propisom i odredbom za Izraela sve do ovoga dana.

26 A kada je David došao do Siklaga, posla on od plijena starješinama Jude, to jest svojim prijateljima, rekavši: “Evo za vas dara od plijena GOSPODINOVIH neprijatelja.”

27 Onima u Betelu, i onima u Južnome Ramotu, i onima u Jatiru,

28 i onima u Aroeru, i onima u Sifmotu, i onima u Eštemoi,

29 i onima u Rakalu, i onima u gradovima Jerahmeelaca, i onima u gradovima Kenijaca,

30 i onima u Hormi, i onima u Kor-Ašanu, i onima u Ataku,

31 i onima u Hebronu i svim onim mjestima gdje su David i njegovi ljudi običavali zalaziti.

1 I povedoše Filistejci boj protiv Izraela pa počeše Izraelci bježati pred Filistejcima i padahu pobijeni po gori Gilboi.

2 I navališe Filistejci žestoko na Šaula i njegove sinove; i pobiše Filistejci Jonatana, i Abinadaba, i Malki-Šuu, Šaulove sinove.

3 A boj protiv Šaula postade žešći i napadoše ga strijelci s lukovima; i bî teško ranjen od strijelaca.

4 Tada Šaul reče svome štitonoši: “Izvuci svoj mač i probodi me; da ne dođu ti neobrezanici, probodu me i zlostave.” No njegov štitonoša ne htjede; jer bijaše silno uplašen. Stoga Šaul uze mač i baci se na nj.

5 A kada vidje njegov štitonoša da je Šaul mrtav, baci se i on na svoj mač i umrije s njim.

6 Tako je toga dana poginuo Šaul i njegova tri sina, i njegov štitonoša, i svi njegovi ljudi.

7 A kad su Izraelci koji bijahu s druge strane doline, i oni koji bijahu s druge strane Jordana, vidjeli da su ljudi Izraelovi pobjegli i da su mrtvi Šaul i njegovi sinovi, napustiše gradove i pobjegoše; i dođoše Filistejci i nastaniše se u njima.

8 Sutradan kada su Filistejci došli poskidati pobijene, nađoše Šaula i njegova tri sina pala na gori Gilboi.

9 I odsjekoše mu glavu, skinuše s njega bojnu opremu i poslaše je naokolo po svoj zemlji Filistejaca da se to objavi u domu njihovih idola i među narodom.

10 I staviše njegovu bojnu opremu u Aštarotin dom; i pribiše njegovo tijelo na zid grada Bet-Šana.

11 A kada su stanovnici Jabeš-Gileada čuli što su Filistejci učinili Šaulu,

12 ustadoše svi hrabri ljudi te su išli svu noć te uzeli Šaulovo tijelo i tijela njegovih sinova sa zida Bet-Šana, vratili se u Jabeš i ondje ih spalili.

13 I uzeli su njihove kosti te ih pokopali pod nekim drvetom u Jabešu, i postili sedam dana.

09 Prva knjiga o Samuelu

Koristimo kolačiće