10 Druga knjiga o Samuelu

1

1 A poslije Šaulove smrti, kada se David vratio s pokolja Amalečana, i kada je David proboravio dva dana u Siklagu,

2 trećega dana, gle, dođe neki čovjek iz tabora od Šaula, razderane odjeće i glave posute zemljom. Došavši k Davidu, baci se on na zemlju i pokloni mu se.

3 I reče mu David: “Odakle dolaziš?” On mu odvrati: “Umaknuo iz sam iz Izraelova tabora.”

4 Reče mu David: “Kako je bilo? Ispričaj mi, molim te.” Ovaj odgovori: “Narod je pobjegao iz boja, i mnogo je naroda palo i izginulo; i Šaul i njegov sin Jonatan mrtvi su.”

5 I upita David mladića koji mu je to javljao: “Kako znaš da su Šaul i njegov sin Jonatan mrtvi?”

6 A mladić koji mu je to javljao reče: “Slučajno sam se zatekao na brdu Gilboi, kada vidjeh gdje se Šaul odupire svojim kopljem; i gle, kola i konjanici žestoko navaljivahu na nj.

7 On se obazre, ugleda me i pozva; a ja odgovorih: “Evo me.”

8 I reče mi: “Tko si ti?” Ja mu odgovorih: “Amalečanin sam.”

9 I opet mi reče: “Ustani, molim te, na me i ubij me: jer me tjeskoba obuzela, a život je još sav u meni.”

10 Tako ustadoh na nj i ubih ga, jer sam bio siguran da, nakon što je pao, neće preživjeti; i uzeh krunu što mu je bila na glavi i narukvicu što mu je bila na ruci i donijeh ih ovamo svome gospodaru.”

11 Tada David zgrabi svoje halje i razdera ih; a tako i svi ljudi koji bijahu s njim.

12 I naricali su, plakali i postili sve do večeri za Šaulom, i za njegovim sinom Jonatanom, i za GOSPODINOVIM narodom, i za domom Izraelovim, zato što su oni pali od mača.

13 Tada David upita mladića koji mu je to dojavio: “Odakle si ti?” A on odgovori: “Ja sam sin jednoga stranca, Amalečanina.”

14 I reče mu David: “Kako se nisi bojao pružiti svoju ruku da smakneš GOSPODINOVA pomazanika?”

15 Tada pozva David jednog od momaka i reče: “Pristupi, i navali na nj.” I udari ga ovaj tako da on umrije.

16 I reče mu David: “Tvoja krv na tvoju glavu; jer su tvoja usta protiv tebe posvjedočila, rekavši: ‘Ja sam ubio GOSPODINOVA pomazanika.’ ”

17 I naricao je David ovom tužaljkom nad Šaulom i nad Jonatanom, sinom njegovim:

18 (I naredi on da se djecu Judinu poučava služiti lûkom: eno, to je zapisano u Knjizi Jašerovoj.)

19 “Krasota Izraelova je pobijena na uzvišicama: kako li padoše junaci!

20 Nemojte govoriti to u Gatu, nemojte to razglašavati na ulicama Aškelona; da se ne bi radovale kćeri filistejske, da ne bi likovale kćeri neobrezaničke.

21 Vi gore Gilbojske, neka ne bude rose i neka ne bude kiše na vas, ni poljâ za prinose: jer je ondje sramotno odbačen štit junaka, štit Šaulov, kao da on nije bio uljem pomazan.

22 Od krvi pobijenih, od sala moćnikâ, lûk se Jonatanov nije odvraćao i mač se Šaulov nije prazan vraćao.

23 Šaul i Jonatan bili su dragi i prijatni tijekom svojih života, ni u svojoj se smrti ne razdvojiše: bili su hitriji od orlova, bili su jači od lavova.

24 Kćeri Izraelove, plačite nad Šaulom, koji vas je u skrlet odijevao i druge užitke, koji je stavljao ukrase od zlata na vašu odjeću.

25 Kako junaci usred boja padoše! O, Jonatane, pogubljen si na svojim visovima.

26 Žalostan sam zbog tebe, brate moj, Jonatane. Nadasve drag si mi bio: tvoja ljubav bila mi je čudesna; ljubav prema ženi ona je nadvisivala.

27 Kako li padoše junaci i propade bojno oružje!”

2

1 Poslije toga upita David GOSPODINA, rekavši: “Da uzađem u koji od Judinih gradova?” I odgovori mu GOSPODIN: “Uzađi.” I reče David: “Kamo da uzađem?” I reče mu on: “U Hebron.”

2 Tako uzađe David onamo, i njegove dvije žene također: Ahinoama Jizreelka, i Abigajla, žena Nabala Karmelićanina.

3 I ljude koji bijahu s njim povede David gore, svakoga s njegovim domom; i nastaniše se oni u gradovima Hebrona.

4 I dođoše ljudi iz Jude te pomazaše ondje Davida za kralja nad domom Judinim. I rekoše oni Davidu da “ljudi iz Jabeš-Gileada bijahu ti koji su pokopali Šaula”.

5 I posla David glasnike ljudima iz Jabeš-Gileada, i poruči im: “Blagoslovljeni bili od GOSPODINA zato što ste iskazali tu naklonost svome gospodaru, to jest Šaulu, i pokopali ga.

6 A sada neka GOSPODIN iskaže naklonost i istinu vama; a i ja ću vam se odužiti za tu naklonost zato što ste to učinili.

7 Neka vam zbog toga ojačaju ruke i budite junaci: jer je vaš gospodar Šaul mrtav, a dom Judin je mene pomazao za kralja nad sobom.”

8 Ali Abner, sin Nerov, zapovjednik Šaulove vojske, uzeo je Šaulova sina Išbošeta i odveo ga preko u Mahanajim.

9 I postavio ga je za kralja nad Gileadom, i nad Ašurijcima, i nad Jizreelom, i nad Efrajimom, i nad Benjaminom, i nad svim Izraelom.

10 Četrdeset godina bijaše star Išbošet, sin Šaulov, kad je počeo vladati nad Izraelom, i vladao je dvije godine. No dom Judin slijedio je Davida.

11 A vrijeme za koje je David bio kralj u Hebronu nad domom Judinim bijaše sedam godina i šest mjeseci.

12 I iziđe Abner, sin Nerov, i sluge Šaulova sina Išbošeta, iz Mahanajima u Gibeon.

13 I iziđe Joab, sin Serujin, i sluge Davidove, i susretne se s njim kod Gibeonskog jezera: i sjedoše, jedan s jedne strane jezera, a drugi s druge strane jezera.

14 I reče Abner Joabu: “Neka sada ustanu mladići i poigraju se pred nama.” Joab odvrati: “Neka ustanu.”

15 Tada ustadoše i odoše preko dvanaestorica od Benjamina, koji su pristali uz Išbošeta, sina Šaulova, i dvanaestorica od Davidovih slugu.

16 I uhvati svaki svoga protivnika za glavu i zabode svoj mač u bok svoga protivnika; tako zajedno padoše: stoga je to mjesto nazvano Helkat-Hasurim, a nalazi se u Gibeonu.

17 I bijaše toga dana žestok boj i Abner bî potučen, i Izraelci, pred Davidovim slugama.

18 I bijahu ondje tri Serujina sina: Joab, Abišaj i Asahel; a Asahel bijaše hitrih nogu kao srndač u polju.

19 I pojuri Asahel za Abnerom: slijedeći Abnera, ne skrenu on ni desno ni lijevo.

20 Tada se Abner obazre iza sebe i upita: “Jesi li ti Asahel?” On odgovori: “Ja sam.”

21 Reče mu Abner: “Okreni se nadesno ili nalijevo, pograbi jednoga od mladića i uzmi si njegovo oružje.” No Asahel ne htjede skrenuti od njega.

22 Tada Abner ponovno reče Asahelu: “Okreni se od mene i ne slijedi me: zašto da te oborim na zemlju? Kako ću onda pokazati svoje lice tvome bratu Joabu?”

23 No on ne htjede skrenuti. Stoga ga Abner udari stražnjim krajem koplja ispod petoga rebra, tako da mu je koplje izišlo odostraga; i pade on ondje i umrije na tome istome mjestu. I zaustavljao se svatko tko bi došao do mjesta gdje je Asahel pao i umro.

24 Joab i Abišaj su i dalje gonili Abnera; već se sunce spustilo kada su stigli do brijega Ame, koji leži ispred Gije, uz put za Gibeonsku pustaru.

25 I okupiše se djeca Benjaminova zajedno za Abnerom, sačiniše jednu skupinu te stadoše na vrh brijega.

26 Tada Abner zazva Joaba i reče: “Zar će mač dovijeka proždirati? Zar ne znaš da će to na posljetku gorko svršiti? Koliko dugo ti treba da naložiš ljudima da se odvrate i ne slijede svoju braću?”

27 A Joab odvrati: “Kao što je živ GOSPODIN, da ti nisi progovorio, tek bi se ujutro svaki od ovih ljudi okanio od toga da slijedi svoga brata.”

28 Tada Joab zatrubi u trublju te sav narod stade i prestade goniti Izraela; i više se nisu borili.

29 Abner i njegovi ljudi su svu tu noć išli ravnicom, prešli preko Jordana, prošli kroz sav Bitron i došli do Mahanajima.

30 I vratio se Joab iz potjere za Abnerom; a kad je okupio sve ljude, od Davidovih je slugu nedostajalo devetnaest ljudi i Asahel.

31 Davidove sluge pak su potukle Benjamina i Abnerove ljude, tako da je poginulo tri stotine i šezdeset ljudi.

32 I poniješe Asahela te ga pokopaše u grobnici njegova oca, koja bijaše u Betlehemu. Joab i njegovi ljudi hodali su svu noć te u svanuće stigli do Hebrona.

3

1 Dugotrajan je bio rat između doma Šaulova i doma Davidova; no David je postajao sve jači, a dom Šaulov sve slabiji.

2 I rodili su se Davidu sinovi u Hebronu: njegov prvorođenac bio je Amon, od Ahinoame Jizreelke;

3 drugi mu je bio Kileab, od Abigajle, žene Nabala Karmelićanina; treći je bio Abšalom, sin Maake, kćeri gešurskoga kralja Talmaja;

4 četvrti Adonija, sin Hagitin, peti Šefatja, sin Abitalin;

5 a šesti Jitream, od Davidove žene Egle. Ti su se Davidu rodili u Hebronu.

6 I dok je trajao rat između doma Šaulova i doma Davidova, Abner se ojačao za dom Šaulov.

7 A Šaul je bio imao priležnicu kojoj bijaše ime Rispa, kći Ajina. I reče Išbošet Abneru: “Zašto si ulazio k priležnici moga oca?”

8 Tada se Abner silno razgnjevi zbog tih Išbošetovih riječi i reče: “Zar sam pasja glava ja koji protiv Jude do ovoga dana iskazujem naklonost domu tvoga oca Šaula, njegovoj braći i njegovim prijateljima, i nisam te izručio u ruku Davidovu, da me ti danas optužuješ za prijestup u pogledu te žene?

9 Tako neka Bog učini Abneru, i još više, osim ako, kao što se GOSPODIN bio zakleo Davidu, i ja tako učinim njemu:

10 da prenese kraljevstvo s doma Šaulova i da uspostavi Davidovo prijestolje nad Izraelom i nad Judom, od Dana pa sve do Beer-Šebe.”

11 I nije on mogao odgovoriti ni riječ Abneru, jer ga se bojao.

12 I posla Abner glasnike Davidu u svoje ime, poručivši: “Čija je zemlja?” rekavši i: “Sklopi savez sa mnom, i gle, moja ruka će biti s tobom da k tebi okupim sav Izrael.”

13 I reče on: “Dobro; sklopit ću savez s tobom, ali od tebe zahtijevam jedno: Nećeš vidjeti moje lice, osim ako najprije dovedeš Mikalu, Šaulovu kćer, kada dođeš vidjeti moje lice.”

14 I posla David glasnike Išbošetu, Šaulovu sinu, poručivši: “Predaj mi moju ženu Mikalu, koju sam si bio isprosio sa stotinu filistejskih pretkožica.”

15 I posla Išbošet po nju i uze je od njezina muža, to jest Paltiela, Lajiševa sina.

16 A njezin muž pođe s njom te je plačući išao za njom do Bahurima. Tada mu Abner reče: “Idi, vrati se.” I vrati se on.

17 A Abner je bio porazgovarao s Izraelovim starješinama, rekavši: “Vi ste već odavno tražili da David bude kralj nad vama.

18 Sada to učinite; jer je GOSPODIN o Davidu rekao: ‘Rukom svoga sluge Davida spasit ću svoj narod, Izraela, iz ruke Filistejaca i iz ruke svih njihovih neprijatelja.’ ”

19 I govorio je Abner na uši Benjaminu; i ode Abner govoriti na uši Davidu u Hebron sve što je izgledalo dobro Izraelu i ono što je izgledalo dobro svemu domu Benjaminovu.

20 Tako dođe Abner k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi. I priredi David gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim.

21 I reče Abner Davidu: “Ustat ću i poći okupiti sav Izrael k mome gospodaru kralju, da sklope savez s tobom i da vladaš nad svime što tvoje srce poželi.” I otposla David Abnera; i ode on u miru.

22 I gle, Davidove i Joabove sluge vraćale su se iz potjere za nekom skupinom i donosile velik plijen; no Abner nije bio s Davidom u Hebronu, jer ga je ovaj bio otposlao i on je otišao u miru.

23 Kada je stigao Joab i sva vojska koja bijaše s njim, dojaviše Joabu: “Abner, sin Nerov, bio je došao kralju i on ga je otposlao, i ovaj je otišao u miru.”

24 Tada Joab dođe kralju i reče: “Što si učinio? Evo, Abner je bio došao k tebi; zašto si ga otposlao pa je on neometano otišao?

25 Ta znaš Abnera, sina Nerova, da te došao prevariti i doznati za tvoj izlazak i tvoj ulazak, i doznati sve što činiš.”

26 A kada je izišao od Davida, posla Joab glasnike za Abnerom, koji ga vratiše od zdenca Sire; no David to nije znao.

27 Kada se Abner vratio natrag do Hebrona, kod vrata ga Joab uze na stranu kako bi nasamo porazgovarao s njim, i udari ga ondje ispod petoga rebra tako da on umrije, zbog krvi svoga brata Asahela.

28 Kasnije, kada je čuo za to, David reče: “Ja i moje kraljevstvo dovijeka smo nedužni pred GOSPODINOM za krv Abnera, sina Nerova.

29 Neka to počiva na glavi Joabovoj i na svemu domu njegova oca; i neka u Joabovu domu ne uzmanjka onoga tko ima kakav izljev, ili gubavoga, ili onoga tko se oslanja o štap, ili onoga tko pada od mača, ili onoga kome nedostaje kruha.”

30 Tako su Joab i njegov brat Abišaj zaklali Abnera, zato što je on ubio njihova brata Asahela u boju kod Gibeona.

31 I reče David Joabu i svemu narodu koji bijaše s njim: “Razderite svoju odjeću, opašite kostrijet i naričite pred Abnerom.” I sâm kralj David pođe za nosilima.

32 I pokopaše Abnera u Hebronu. I podigne kralj glas i zaplaka kod Abnerova groba; i sav narod plakaše.

33 I naricaše kralj za Abnerom govoreći: “Umrije li Abner kao što umire luda?

34 Ruke ti nisu bile vezane, ni tvoje noge stavljene u okove: pao si kao što čovjek pada pred zlikovcem.” I ponovno zaplaka sav narod za njim.

35 A kada je sav narod došao nutkajući Davida da pojede nešto dok je još dan, David se zakle govoreći: “Neka mi tako učini Bog, i još više, ako li prije negoli se spusti sunce okusim kruha ili što drugo.”

36 I zapazi to sav narod i bijaše im po volji; kao što je svemu narodu bilo po volji što god je kralj činio.

37 Jer je sav narod i sav Izrael toga dana uvidio da nije od kralja bilo to da se ubije Abnera, sina Nerova.

38 I reče kralj svojim slugama: “Ne znate li da je danas u Izraelu pao knez i velik čovjek?

39 A ja sam danas slab, premda sam pomazani kralj; ti ljudi, Serujini sinovi, prejaki su za mene: neka GOSPODIN naplati zločincu prema njegovoj zloći.”

4

1 Kada je Šaulov sin čuo da je Abner poginuo u Hebronu, njemu klonuše ruke; i sav se Izrael uznemiri.

2 A imao je Šaulov sin dva čovjeka koji bijahu zapovjednici četama; jednome je ime bilo Baana, a drugi se zvao Rekab, sinovi Rimona Beeroćanina, od djece Benjaminove (jer se i Beerot ubrajao k Benjaminu;

3 a Beeroćani bijahu izbjegli u Gitajim i bijahu ondje došljaci sve do ovoga dana).

4 A Jonatan, Šaulov sin, imao je sina koji bijaše hromih nogu. Bilo mu je pet godina kad je iz Jizreela došla ona vijest o Šaulu i Jonatanu pa ga je njegova dadilja podigla i dala se u bijeg. Kako se žurila da pobjegne, on joj je pao te je ohromio. Njegovo ime bilo je Mefibošet.

5 A sinovi Rimona Beeroćanina, Rekab i Baana, odoše te za najveće dnevne vrućine dođoše do Išbošetove kuće; a on je u podne ležao na postelji.

6 I uđoše u kuću, kao da će uzeti pšenicu, i udariše ga ispod petoga rebra. Tada Rekab i Baana pobjegoše.

7 Jer, kada su bili ušli u kuću, on je ležao na svojoj postelji u spavaonici; i udariše ga, zaklaše, odrubiše mu glavu i uzeše je; i svu su noć išli putem po ravnici.

8 I doniješe Išbošetovu glavu Davidu u Hebron i rekoše kralju: “Evo glave Išbošeta, sina tvoga neprijatelja Šaula, koji je tražio tvoj život. GOSPODIN je danas osvetio moga gospodara kralja na Šaulu i na njegovu sjemenu.”

9 I odgovori David Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona Beeroćanina, rekavši im: “Kao što je živ GOSPODIN, koji je izbavio moju dušu iz svake nedaće,

10 kada mi je jedan bio dojavio: ‘Evo, Šaul je mrtav’, misleći da je donio dobru vijest, zgrabio sam ga i pogubio u Siklagu, a mislio je da ću ga nagraditi za njegovu vijest:

11 što li ću tek kada su zlikovci ubili pravedna čovjeka u njegovoj vlastitoj kući, na njegovoj postelji? Zar da ne zahtijevam njegovu krv iz vaše ruke i ne istrijebim vas sa zemlje?”

12 I zapovjedi David svojim momcima pa ih oni zaklaše, odsjekoše im ruke i noge te ih objesiše nad jezerom u Hebronu. A glavu Išbošetovu uzeše i pokopaše je u Abnerovoj grobnici u Hebronu.

5

1 Tada dođoše sva Izraelova plemena k Davidu u Hebron i rekoše: “Evo, mi smo tvoja kost i tvoje meso.

2 Nekada, kada je Šaul bio kralj nad nama, ti si bio taj koji je izvodio i uvodio Izraela; i rekao ti je GOSPODIN: ‘Ti ćeš pasti moj narod, Izraela, i ti ćeš biti predvodnikom nad Izraelom.’ ”

3 Tako sve starješine Izraela dođoše kralju u Hebron; i sklopi kralj David savez s njima u Hebronu pred GOSPODINOM: i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.

4 Davidu je bilo trideset godina kad je počeo vladati i vladao je četrdeset godina.

5 U Hebronu je vladao nad Judom sedam godina i šest mjeseci, a u Jeruzalemu je vladao trideset i tri godine nad svim Izraelom i Judom.

6 I pođoše kralj i njegovi ljudi do Jeruzalema k Jebusejcima, stanovnicima te zemlje, koji Davidu prozboriše, rekavši: “Ne možeš ti ući ovamo, osim ako ukloniš slijepe i hrome”, misleći time: “David ne može ući ovamo.”

7 No David zauze Sionsku tvrđavu; a to je Davidov grad.

8 I reče David toga dana: “Tko god se uspne do odvoda i potuče Jebusejce, i te hrome i slijepe, koje mrzi Davidova duša, on će biti vođom i zapovjednikom.” Stoga i vele: “Slijepi i hromi neka ne ulaze u kuću.”

9 Tako je David živio u tvrđavi i nazvao je Davidovim gradom. I ogradio je David uokolo od Mila i prema unutra.

10 I napredovao je David te postao velik; i bijaše s njim GOSPODIN, Bog nad vojskama.

11 A Hiram, kralj Tira, posla glasnike Davidu, i cedrova drva, i tesare, i zidare; i sagradiše oni kuću Davidu.

12 I uvidje David da ga je GOSPODIN utvrdio kao kralja nad Izraelom i da je uzvisio njegovo kraljevstvo zbog svog izraelskog naroda.

13 I uze si David, nakon što je došao iz Hebrona, još priležnica i žena iz Jeruzalema; i rodi se Davidu još sinova i kćeri.

14 Ovo su imena onih koji su mu se rodili u Jeruzalemu: Šamua, i Šobab, i Natan, i Salomon,

15 i Jibhar, i Elišua, i Nefeg, i Jafija,

16 i Elišama, i Elijada, i Elifalet.

17 Ali kada su Filistejci čuli da su Davida pomazali za kralja nad Izraelom, uzađoše svi Filistejci potražiti Davida; a David se, čuvši za to, spusti u utvrdu.

18 I dođoše Filistejci i raširiše se po Refaimskoj dolini.

19 I upita David GOSPODINA, rekavši: “Da uzađem do Filistejaca? Hoćeš li ih predati u moju ruku?” I odgovori GOSPODIN Davidu: “Uzađi; jer ću, nedvojbeno, predati Filistejce u tvoju ruku.”

20 I dođe David do Baal-Perasima i pobi ih David ondje; i reče: “GOSPODIN je prodro među moje neprijatelje preda mnom, kao što prodiru vode.” Stoga je to mjesto nazvao Baal-Perasim.

21 I ostaviše oni ondje svoje kipove pa ih David i njegovi ljudi spališe.

22 I ponovno dođoše Filistejci i raširiše se po Refaimskoj dolini.

23 A kada David upita GOSPODINA, on odgovori: “Nemoj uzlaziti, nego ih zaobiđi i navali na njih sučelice dudovima.

24 A kada čuješ zvuk koraka u vrhovima dudova, onda pohitaj: jer će tada GOSPODIN ići pred tobom da pobije filistejsku vojsku.

25 I učini David tako, kao što mu GOSPODIN bijaše zapovjedio; i pobi Filistejce od Gebe pa sve dok ne dođeš do Gazera.

6

1 Ponovno okupi David sve birane muškarce u Izraelu, njih trideset tisuća.

2 I ustade David te sa svim tim narodom koji bijaše s njim pođe od Baale Judine da donese odande Kovčeg Božji, koji je nazvan imenom GOSPODINA nad vojskama koji prebiva među kerubima.

3 I položiše Kovčeg Božji na nova kola i izniješe ga iz kuće Abinadabove u Gibei: Uza i Ahjo, sinovi Abinadabovi, vozili su nova kola.

4 I izniješe ga iz kuće Abinadabove u Gibei te pođoše za Kovčegom Božjim; a Ahjo je išao pred Kovčegom.

5 I svirahu David i sav dom Izraelov pred GOSPODINOM na svakvrsnim glazbalima od jelovine, to jest na harfama, i citrama, i bubnjićima, i sviralama, i cimbalima.

6 Kada su došli do Nakonova gumna, pruži Uza ruku prema Kovčegu Božjem i prihvati ga, jer su ga volovi zatresli.

7 I planu gnjev Božji na Uzu te ga udari Bog zbog njegove pogreške; i umrije on ondje kraj Kovčega Božjega.

8 I ozlovolji se David zato što je GOSPODIN načinio prolom na Uzi i nazva to mjesto Peres-Uza do ovoga dana.

9 I uplaši se David toga dana GOSPODINA; i reče: “Kako bi Kovčeg GOSPODINOV mogao doći k meni?”

10 Tako ne htjede David preseliti Kovčeg GOSPODINOV k sebi u Davidov grad, nego ga odveze David u kuću Obed-Edoma Gaćanina.

11 I ostade Kovčeg GOSPODINOV tri mjeseca u kući Obed-Edoma Gaćanina; i blagoslovi GOSPODIN Obed-Edoma i sav njegov dom.

12 I dojaviše kralju Davidu: “Blagoslovio je GOSPODIN zbog Kovčega Božjega dom Obed-Edomov i sve što on ima.” Stoga David ode i s veseljem ponese Kovčeg Božji iz Obed-Edomove kuće gore u Davidov grad.

13 A kada su nosili Kovčeg GOSPODINOV šest koraka, on žrtvova volove i utovljena goveda.

14 I plesao je David pred GOSPODINOM svom svojom snagom; i bio je David òpasān lanenim oplećkom.

15 Tako su David i sav dom Izraelov nosili gore Kovčeg GOSPODINOV uz klicanje i uza zvuk trublje.

16 A kada je Kovčeg GOSPODINOV ušao u Davidov grad, Šaulova kći Mikala pogleda kroz prozor te vidje kralja Davida kako skače i pleše pred GOSPODINOM; i prezre ga ona u svome srcu.

17 I uniješe Kovčeg GOSPODINOV i položiše ga na njegovo mjesto usred šatora što ga je za nj bio razapeo David; i prinese David paljenice i pomirbene prinose pred GOSPODINOM.

18 Završivši s prinošenjem paljenica i pomirbenih prinosa, blagoslovi on narod u ime GOSPODINA nad vojskama.

19 I razdijeli među narod, to jest među sve mnoštvo Izraelovo, kako ženama tako i muškarcima, svakome po kolač kruha, dobar komad mesa i vrč vina. Tako sav narod ode, svaki svojoj kući.

20 Tada se David vrati blagosloviti svoj dom. A Mikala, Šaulova kći, iziđe u susret Davidu i reče: “Kako se danas proslavio kralj Izraela otkrivši se pred očima sluškinja svojih slugu kao što se besramno otkriva jedan od ništarija!”

21 I odgovori David Mikali: “Bilo je to pred GOSPODINOM, koji me ispred tvoga oca, i ispred svega njegova doma, izabrao da me postavi za vladara nad GOSPODINOVIM narodom, nad Izraelom: zato ću plesati pred GOSPODINOM.

22 I bit ću još gori od toga, i bit ću nizak u vlastitim očima; a što se tiče sluškinja koje si spomenula, one će me smatrati časnim.”

23 Stoga Šaulova kći Mikala nije imala djeteta sve do dana svoje smrti.

7

1 Jednom kada je kralj sjedio u svome domu i kad mu je GOSPODIN dao počinak od svih njegovih neprijatelja uokolo,

2 reče kralj proroku Natanu: “Gle sada, ja stanujem u kući od cedrovine, a Kovčeg Božji prebiva među zastorima.”

3 I reče Natan kralju: “Idi, učini sve što ti je na srcu; jer je GOSPODIN s tobom.”

4 I dođe te noći Natanu riječ GOSPODINOVA govoreći:

5 “Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori GOSPODIN: ‘Zar ćeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam?

6 Nisam prebivao ni u kojoj kući od vremena kada sam izveo djecu Izraelovu iz Egipta, sve do ovoga dana, nego sam hodio u šatoru i u prebivalištu.

7 Jesam li na ikojem od svih mjesta gdje sam hodio sa svom djecom Izraelovom prozborio riječ ikome od Izraelovih plemena, kojima sam zapovjedio da pasu moj narod, Izraela, rekavši: Zašto mi ne sagradite kuću od cedrovine?

8 Sada, dakle, reci ovako mome sluzi Davidu: Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Uzeo sam te od ovčinjaka, od toga da ideš za ovcama, da budeš vladar nad mojim narodom, nad Izraelom;

9 ja sam bio s tobom kamo god si polazio, i iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje ispred tebe i pribavio ti veliko ime, poput imena velikih muževa koji su u zemlji.

10 Uostalom, ja ću odrediti mjesto za svoj narod, Izrael, i posaditi ih da mogu prebivati na svome mjestu te ne moraju više seliti; niti će ih više djeca zla mučiti, kao ranije

11 i kao od vremena kada sam zapovjedio sucima da budu nad mojim narodom, Izraelom, i dao ti da otpočineš od svih svojih neprijatelja. Dakle, GOSPODIN ti veli da će ti sagraditi dom.

12 A kada se tvoji dani ispune i ti usneš sa svojim ocima, podići ću tvoje sjeme nakon tebe, koje će proizići iz tvoje nutrine, i utvrditi njegovo kraljevstvo.

13 On će sagraditi dom mome imenu, a ja ću utvrditi prijestolje njegova kraljevstva dovijeka.

14 Ja ću biti njegov otac, a on će biti moj sin. Ako on počini nepravdu, kaznit ću ga ljudskom palicom i udarcima djece ljudske:

15 ali moje milosrđe neće otići od njega, kao što sam ga uzeo od Šaula, kojega sam uklonio pred tobom.

16 I tvoj dom i kraljevstvo zauvijek će biti utvrđeno pred tobom: tvoje će prijestolje biti utvrđeno dovijeka.’ ”

17 Tako je Natan govorio Davidu prema svim tim riječima i prema svemu tome viđenju.

18 Tada uđe kralj David te sjedne pred GOSPODINOM i reče: “Tko sam ja, Gospodine BOŽE? i što je moj dom da si me doveo dovde?

19 I to je još bilo premalo u tvojim očima, Gospodine BOŽE; nego si o domu svoga sluge govorio i u pogledu daleke budućnosti. Je li to ljudski način, Gospodine BOŽE?

20 I što ti David više može reći? jer ti, Gospodine BOŽE, poznaješ svoga slugu.

21 Zbog svoje riječi i po svom vlastitom srcu učinio si sva ta velika djela, kako bi svome sluzi dao da ih upozna.

22 Zato si velik, Gospodine BOŽE: jer nitko nije kao ti, niti ima Boga uz tebe, po svemu što smo čuli svojim ušima.

23 I koji je narod na zemlji poput tvoga naroda, poput Izraela, kojega je Bog išao izbaviti sebi za narod i steći sebi ime, i učiniti za nas velika i strašna djela, za tvoju zemlju, pred tvojim narodom, koji si iz Egipta izbavio od narodâ i njihovih bogova?

24 Jer si ti sebi potvrdio svoj narod, Izraela, da ti bude narodom dovijeka; a ti si, GOSPODINE, postao njihovim Bogom.

25 A sada, GOSPODINE Bože, riječ koju si izrekao u pogledu svoga sluge i u pogledu njegova doma, utvrdi dovijeka i učini kao što si rekao.

26 I neka se tvoje ime zauvijek veliča, i govori se: ‘GOSPODIN nad vojskama je Bog nad Izraelom’; i neka dom tvoga sluge Davida bude utvrđen pred tobom.

27 Jer ti si, GOSPODINE nad vojskama, Bože Izraelov, svome sluzi objavio: ‘Ja ću ti sagraditi dom’; stoga je tvoj sluga u svome srcu smogao smjelosti da ti se pomoli ovom molitvom.

28 A sada, Gospodine BOŽE, ti si taj Bog i tvoje su riječi istinite, i ti si obećao to dobro svome sluzi:

29 neka bi ti, stoga, sada bilo po volji da blagosloviš dom svoga sluge, da dovijeka traje pred tobom; jer si ti, Gospodine BOŽE, to rekao: neka tvojim blagoslovom dom tvoga sluge bude blagoslovljen dovijeka.”

8

1 I potuče poslije toga David Filistejce i pokori ih; i uze David Meteg-Amu iz ruke Filistejaca.

2 I potuče Moab; i izmjeri ih konopcem polegavši ih po tlu: s dva konopca odmjeri one koje treba pogubiti, a jednim punim konopcem one koje treba ostaviti na životu. I tako Moapci postadoše sluge Davidu i donošahu mu darove.

3 Potukao je David i Hadadezera, sina Rehobova, kralja Sobe, kada je on pošao povratiti svoje područje kod rijeke Eufrata.

4 Njemu je David uzeo tisuću bojnih kola, sedam stotina konjanika i dvadeset tisuća pješaka; i presjekao je David tetive svim konjima bojnih kola, ali ih je ostavio za stotinu kola.

5 A kada su Sirijci iz Damaska pritekli u pomoć Hadadezeru, kralju Sobe, pobio je David Sirijcima dvadeset i dvije tisuće ljudi.

6 Tada postavi David posade u Damašćanskoj Siriji: Sirijci postadoše sluge Davidu i donošahu mu darove. I čuvao je GOSPODIN Davida kuda god bi on išao.

7 I uze David zlatne štitove koji bijahu na Hadadezerovim slugama i donije ih u Jeruzalem.

8 A iz Bete i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova, kralj David uze nadasve mnogo mjedi.

9 Kada je Toi, kralj Hamata, čuo da je David potukao svu Hadadezerovu vojsku,

10 posla Toi svoga sina kralju Davidu da ga pozdravi i da ga blagoslovi, zato što se borio protiv Hadadezera i potukao ga: jer je Hadadezer vodio ratove s Toijem. I donije Joram sa sobom posude od srebra, i posude od zlata, i posude od mjedi,

11 koje je kralj David također posvetio GOSPODINU zajedno sa srebrom i zlatom što ga bijaše posvetio od svih naroda koje je pokorio:

12 od Sirije, i od Moaba, i od djece Amonove, i od Filistejaca, i od Amaleka, i plijen od Hadadezera, sina Rehobova, kralja Sobe.

13 I postade David glasovit kada se vratio potukavši Sirijce u Slanoj dolini, njih osamnaest tisuća.

14 I postavi on posade u Edomu; po svemu Edomu postavi posade pa svi u Edomu postadoše sluge Davidu. I čuvao je GOSPODIN Davida kuda god bi on išao.

15 I vladao je David nad svim Izraelom; i sudio je David i činio pravo svemu svome narodu.

16 A Joab, sin Serujin, bijaše nad vojskom; Jehošafat, sin Ahiludov, bijaše bilježnik;

17 Sadok, sin Ahitubov, i Ahimelek, sin Abijatrov, bijahu svećenici; Seraja bijaše pisar;

18 Benaja, sin Jehojadin, bijaše nad Kerećanima i Pelećanima; Davidovi sinovi pak bijahu glavni upravitelji.

9

1 I reče David: “Ima li ikoga tko je preostao od Šaulova doma, da mu iskažem naklonost zbog Jonatana?”

2 A bijaše ondje jedan sluga Šaulova doma, kome bijaše ime Siba. Kada su ga dozvali k Davidu, kralj ga upita: “Jesi li ti Siba?” On odgovori: “Tvoj sluga jest taj.”

3 I reče kralj: “Zar nema više nikoga od Šaulova doma da mu iskažem Božju naklonost?” I odgovori Siba kralju: “Ima Jonatan još jednoga sina, koji je hromih nogu.

4 I upita ga kralj: “Gdje je on?” A Siba odgovori kralju: “Eno, on je u kući Makira, sina Amielova, u Lo-Debaru.”

5 Tada kralj David posla po nj i odvede ga iz kuće Makira, sina Amielova, iz Lo-Debara.

6 A kada je Mefibošet, sin Šaulova sina Jonatana, došao k Davidu, pade on ničice i iskaza poštovanje. I reče David: “Mefibošete”, a on odgovori: “Evo tvoga sluge!”

7 Reče mu David: “Ne boj se, jer ću ti doista iskazati naklonost zbog tvoga oca Jonatana i vratiti ti svu zemlju tvoga oca Šaula; a ti ćeš uvijek jesti kruh za mojim stolom.”

8 I pokloni se on i reče: “Što je tvoj sluga da bi ti gledao na takva mrtvoga psa kao što sam ja?”

9 Tada kralj dozva Sibu, Šaulova slugu, i reče mu: “Sve ono što je pripadalo Šaulu i svemu domu njegovu dao sam sinu tvoga gospodara.

10 Stoga ćeš mu ti, i tvoji sinovi, i tvoje sluge, obrađivati zemlju, i donosit ćeš urod da sin tvoga gospodara ima hrane za jesti; no Mefibošet, sin tvoga gospodara, uvijek će jesti kruh za mojim stolom.” A Siba je imao petnaest sinova i dvadeset slugu.

11 Tada Siba reče kralju: “Tvoj sluga će u svemu postupiti kao što je moj gospodar kralj zapovjedio svome sluzi.” “A što se tiče Mefibošeta,” reče kralj, “on će jesti za mojim stolom kao jedan od kraljevih sinova.”

12 A Mefibošet je imao maloga sina, kome bijaše ime Mika. I svi koji su živjeli u Sibinoj kući bijahu sluge Mefibošetu.

13 Tako je Mefibošet živio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom; a bio je hrom na obje noge.

10

1 I dogodi se nakon toga da umrije kralj djece Amonove pa namjesto njega zavlada njegov sin Hanun.

2 Tada David reče: “Iskazat ću naklonost Nahašovu sinu Hanunu, kao što je njegov otac iskazao naklonost meni.” I posla David svoje sluge da ga po njima utješi zbog njegova oca. I stigoše Davidove sluge u zemlju djece Amonove.

3 A knezovi djece Amonove rekoše svome gospodaru Hanunu: “Misliš li da ti je David iz počasti prema tvome ocu poslao tješitelje? Nije li ti možda David poslao svoje sluge da istraže grad i potajno ga izvide, kako bi ga oborio?”

4 Stoga Hanun uze Davidove sluge, obrija im po pola brade i odreza im halje po sredini, sve do zadnjica, i otposla ih.

5 Kada to dojaviše Davidu, on im posla nekoga u susret, jer bijahu preko mjere osramoćeni. I poruči im kralj: “Ostanite u Jerihonu dok vam ne porastu brade pa se onda vratite.”

6 A kada djeca Amonova vidješe da su se ogadila Davidu, poslaše djeca Amonova da se unajme Sirijci iz Bet-Rehoba i Sirijci iz Sobe, dvadeset tisuća pješaka, i od kralja Maake tisuću ljudi, a iz Iš-Toba dvanaest tisuća ljudi.

7 Kada je David čuo za to, posla on Joaba i svu vojsku junakâ.

8 I iziđoše djeca Amonova i svrstaše se u bojni red pred ulazom na gradska vrata; a Sirijci iz Sobe, i iz Rehoba, i iz Iš-Toba, i Maaka, bijahu zasebno u polju.

9 Kada Joab vidje da mu se prednja strana bojišta nalazi sprijeda i straga, odabra on najbiranije Izraelce i svrsta ih u bojni red protiv Sirijaca;

10 a ostatak ljudstva preda u ruku svome bratu Abišaju, da ih on svrsta protiv djece Amonove.

11 I reče mu: “Ako Sirijci budu prejaki za mene, onda ćeš mi ti pomoći; ali ako djeca Amonova budu prejaka za tebe, tada ću ja doći i pomoći tebi.

12 Budi hrabar i držimo se junački za svoj narod i za gradove našega Boga, a GOSPODIN neka uradi što se njemu čini dobrim.”

13 I primakne se Joab, i ljudstvo koje bijaše s njim, za boj protiv Sirijaca; i pobjegoše oni pred njim.

14 A kada su djeca Amonova vidjela da su Sirijci pobjegli, pobjegoše i oni pred Abišajem i uđoše u grad. Tako se Joab vrati od djece Amonove te dođe u Jeruzalem.

15 Kada Sirijci vidješe da su potučeni pred Izraelom, okupiše se zajedno.

16 I posla Hadarezer te izvede Sirijce koji bijahu s one strane Rijeke, i dođoše oni u Helam; a predvodio ih je Šobak, zapovjednik Hadarezerove vojske.

17 Kada to dojaviše Davidu, okupi on sav Izrael, prijeđe preko Jordana i ode do Helama. I svrstaše se Sirijci protiv Davida i potukoše se s njim.

18 I pobjegoše Sirijci pred Izraelom; a David im pobi ljude na sedam stotina sirijskih bojnih kola, i četrdeset tisuća konjanika; i udari Šobaka, zapovjednika njihove vojske, koji ondje umrije.

19 A svi kraljevi koji bijahu sluge Hadarezeru, kada vidješe da su potučeni pred Izraelom, sklopiše mir s Izraelom i stadoše mu služiti. Tako se Sirijci više nisu usuđivali pomagati djeci Amonovoj.

11

1 A kada je prošla ta godina, u doba kada kraljevi polaze u boj posla David Joaba i s njim svoje sluge i sav Izrael: oni pobiše djecu Amonovu i opsjednuše Rabu. Ali David je ostao u Jeruzalemu.

2 Jedne večeri David ustade sa svoje postelje te je šetao po krovu kraljevskoga doma, kadli s krova ugleda neku ženu kako se kupa; a žena bijaše nadasve prekrasna za vidjeti.

3 I posla David i raspita se za tu ženu. I reče mu netko: “Nije li to Bat-Šeba, kći Eliamova, žena Urije Hetita?”

4 Tada posla David glasnike i dovede je. I dođe ona k njemu te on legne s njom, jer je bila očišćena od svoje nečistoće; i vrati se ona svojoj kući.

5 I zatrudnje žena te posla Davidu poruku: “Trudna sam.”

6 Tada David poruči Joabu: “Pošalji mi Uriju Hetita.” I posla Joab Uriju k Davidu.

7 A kada je Urija došao k njemu, David ga preispita kako je Joab, kako se drži narod i kako napreduje rat.

8 I reče David Uriji: “Siđi do svoje kuće i operi svoje noge.” I ode Urija iz kraljeve kuće; i poniješe za njim obilje jela od kralja.

9 Ali Urija prespava kod vrata kraljeve kuće sa svim slugama svoga gospodara i ne ode dolje do svoje kuće.

10 A kada Davidu rekoše: “Urija nije otišao dolje svojoj kući”, upita David Uriju: “Nisi li došao s puta? Zašto onda nisi išao dolje u svoju kuću?”

11 Na to Urija odgovori Davidu: “Kovčeg, Izrael i Juda borave pod šatorima; i moj gospodar Joab i sluge moga gospodara logoruju na otvorenim poljima: zar da ja, onda, idem u svoju kuću jesti i piti te leći sa svojom ženom? Kao što si živ ti i kao što ti je živa duša, neću to učiniti.”

12 I reče David Uriji: “Ostani i danas ovdje, a sutra ću te otposlati.” Tako je Urija ostao u Jeruzalemu taj dan i sutradan.

13 Kada ga je David pozvao, jeo je on i pio pred njim; i on ga opi. Uvečer je izišao leći na svoj ležaj sa slugama svoga gospodara, no nije otišao dolje do svoje kuće.

14 I napiše David ujutro pismo Joabu i posla ga po Urijinoj ruci.

15 U pismu je napisao: “Postavite Uriju u prve redove, gdje je najžešći boj, i povucite se od njega, da bude udaren i pogine.”

16 A kada je Joab promotrio grad, dodijeli on Uriji mjesto za koje je znao da su ondje smioni muževi.

17 I iziđoše iz grada ljudi i potukoše se s Joabom; i padoše neki od Davidovih slugu, a poginu i Urija Hetit.

18 Tada Joab posla da se javi Davidu sve što se tiče rata,

19 zapovjedivši glasniku: “Kada ispripovjediš kralju o ratu,

20 ako se kralj razgnjevi i kaže ti: ‘Zbog čega ste se toliko primakli gradu kada ste se tukli? Zar niste znali da će oni strijeljati sa zidina?

21 Tko je udario Abimeleka, sina Jerubbešetova? Nije li neka žena sa zida bacila na nj komad mlinskoga kamena, tako da je umro u Tebesu? Zašto ste se primakli zidu?’ Tada ti kaži: ‘Mrtav je i tvoj sluga Urija Hetit.”

22 Tako glasnik ode, dođe k Davidu i ispripovijeda mu sve zbog čega ga je Joab poslao.

23 I ispripovijeda glasnik Davidu: “Doista su nas ti ljudi nadjačali i izišli do nas u polje, no mi smo ih potisnuli sve do ulaza na gradska vrata.

24 Tada su strijelci počeli sa zidina strijeljati po tvojim slugama pa neki od kraljevih slugu poginuše, a mrtav je i tvoj sluga Urija Hetit.”

25 Tada David reče glasniku: “Ovako reci Joabu: ‘Neka te to ne ozlovolji, jer mač proždire jednoga kao i drugoga: navali jače protiv grada i obori ga’; i ohrabri ga.”

26 A kada je Urijina žena čula da je mrtav njezin muž, Urija, oplaka ona svoga muža.

27 Kada je prošlo žalovanje, posla David po nju i uze je u svoju kuću; ona mu postade ženom i rodi mu sina. Ali to što je David učinio bilo je mrsko GOSPODINU.

12

1 Tada GOSPODIN posla Natana k Davidu. I dođe on k njemu i reče mu: “U nekom gradu bijahu dva čovjeka; jedan bogat, a drugi siromašan.

2 Bogati je imao nadasve mnogo ovaca i goveda,

3 a siromašni nije imao ništa, osim jedne ovčice koju je bio kupio i hranio: ona je rasla s njim i s njegovom djecom, jela je od njegova jela, pila iz njegove čaše, počivala u njegovu naručju i bila mu kao kći.

4 I dođe neki putnik k bogatom čovjeku, no ovome bijaše žao uzeti od svojih ovaca i od svojih goveda da priredi jelo putniku koji mu je došao; nego uze on ovčicu onoga siromaha i priredi je za čovjeka koji mu je došao.”

5 Tada se žestoko raspali Davidov gnjev protiv toga čovjeka; i reče on Natanu: “Kao što je živ GOSPODIN, svakako treba umrijeti čovjek koji je to učinio.

6 I neka četverostruko nadoknadi janje, zato što je to učinio i zato što nije imao samilosti.”

7 I reče Natan Davidu: “Ti si taj čovjek. Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom i ja sam te izbavio iz ruke Šaulove;

8 i dao sam ti kuću tvoga gospodara, i predao sam u tvoje naručje žene tvoga gospodara, i dao sam ti dom Izraelov i Judin; i ako je to bilo premalo, povrh toga bih ti pridodao i ovo i ono.

9 Zašto si prezreo zapovijed GOSPODINOVU učinivši zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita i uzeo si njegovu ženu da ti bude ženom, a njega si zaklao mačem djece Amonove.

10 Stoga sada mač neće nikada odstupiti od tvoga doma, zato što si me prezreo i uzeo ženu Urije Hetita da ti bude ženom.’

11 Ovako govori GOSPODIN: ‘Evo, ja ću podići zlo protiv tebe iz tvoga vlastitoga doma i uzet ću tvoje žene ispred tvojih očiju i dati ih tvome bližnjemu; i lijegati će on s tvojim ženama naočigled ovome suncu.

12 Jer ti si to radio potajno; no ja ću ovo izvesti pred svim Izraelom i pred suncem.’ ”

13 I reče David Natanu: “Sagriješio sam protiv GOSPODINA.” I reče Natan Davidu: “GOSPODIN je uklonio tvoj grijeh; nećeš umrijeti.

14 Ali budući da si tim djelom dao golem povod GOSPODINOVIM neprijateljima da hule, svakako će umrijeti dijete koje ti se rodilo.”

15 I ode Natan svojoj kući. I udari GOSPODIN dijete koje je Urijina žena bila rodila Davidu pa se ono teško razbolje.

16 Zato je David zaklinjao Boga za dijete; i postio je David i ulazio i svu noć na zemlji ležao.

17 I ustadoše starješine njegova doma i odoše k njemu da ga podignu sa zemlje; no on ne htjede, niti je jeo kruh s njima.

18 I umrije dijete sedmoga dana. Davidove sluge bojahu mu se reći da je dijete mrtvo; jer rekoše: “Gle, dok je dijete još bilo živo govorismo mu, a on nije htio ni čuti naš glas; kako li će se tek ražalostiti ako mu kažemo da je dijete mrtvo?”

19 Ali kada David opazi da se njegove sluge došaptavaju, uvidje David da je dijete mrtvo. Stoga upita David svoje sluge: “Je li dijete mrtvo?” I odgovoriše mu: “Mrtav je.”

20 Tada David ustade sa zemlje, opra se i pomaza, promijeni svoju odjeću te uđe u dom GOSPODINOV i pokloni se. Zatim ode u svoju kuću; a kada zaiska, staviše preda nj kruha pa je jeo.

21 Tada mu njegove sluge rekoše: “Što si to učinio? Postio si i plakao za djetetom dok je još bilo živo, a kada je dijete umrlo, ustao si i jedeš kruh.”

22 I reče on: “Dok je dijete još bilo živo postio sam i plakao; jer rekoh: ‘Tko zna neće li mi se GOSPODIN smilovati da mi dijete preživi?

23 No sada kada je mrtav, čemu da postim? Mogu li ga vratiti natrag? Ja ću otići k njemu, ali se on neće vratiti k meni.”

24 I utješi David svoju ženu Bat-Šebu te ode k njoj i legne s njom: i rodi ona sina, a on mu dade ime Salomon; i ljubljaše ga GOSPODIN.

25 I posla on poruku rukom proroka Natana; i nazva ga imenom Jedidija, zbog GOSPODINA.

26 A Joab napadne na Rabu djece Amonove i zauze kraljevski grad.

27 I posla Joab glasnike Davidu, poručivši mu: “Tukao sam se protiv Rabe i zauzeo Grad vodâ.

28 Zato sada okupi ostatak ljudstva, utabori se protiv grada i zauzmi ga: da ne bih ja zauzeo grad pa bi se nazivao po mome imenu.”

29 I okupi David sve ljudstvo i pođe na Rabu, navali na nju i zauze je.

30 I skine on njihovu kralju s glave krunu, čija težina bijaše jedan talent zlata s dragim kamenjem; i staviše je na Davidovu glavu. I odnese on obilje plijena iz grada.

31 I izvede narod koji bijaše u njemu i stavi ih pod pile, i pod željezne drljače, i pod željezne sjekire, i natjera ih da prođu kroz peć za opeku. Tako učini svim gradovima djece Amonove. Tada se David i sve ljudstvo vratiše u Jeruzalem.

13

1 Nakon toga se dogodilo ovo: Abšalom, Davidov sin, imao je lijepu sestru, kojoj bijaše ime Tamara; u nju se zaljubio Davidov sin Amnon.

2 Amnon se toliko mučio da se razbolio zbog svoje sestre Tamare; jer ona bijaše djevica i Amnon je uvidio da mu je teško učiniti joj bilo što.

3 No Amnon je imao prijatelja kome bijaše ime Jonadab, sina Davidova brata Šimeja; a Jonadab je bio nadasve lukav čovjek.

4 On mu reče: “Zašto ti, premda si kraljev sin, kopniš iz dana u dan? Ne bi li mi rekao?” I reče mu Amnon: “Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga brata Abšaloma.”

5 Reče mu Jonadab: “Lezi u svoju postelju i pretvaraj se da si bolestan; a kada te tvoj otac dođe pogledati, reci mu: ‘Dopusti da dođe moja sestra Tamara i dade mi jesti; i neka pripravi jelo pred mojim očima, da to mogu vidjeti, i jest ću to iz njezine ruke.’ ”

6 Tako Amnon leže i pričini se bolesnim; a kada ga je kralj došao pogledati, reče Amnon kralju: “Molim te, dopusti mojoj sestri Tamari da dođe i da mi pred očima načini nekoliko kolača, da mogu jesti iz njezine ruke.”

7 Tada David posla kući poruku Tamari, rekavši: “Idi sada u kuću svoga brata Amnona i priredi mu jelo.”

8 Tako Tamara ode do kuće svoga brata Amnona; a on ležaše. I uze ona brašno, zamijesi ga, načini kolače pred njegovim očima i ispeče kolače.

9 I uze ona tavu i istrese ih pred njim; no on ne htjede jesti. I reče Amnon: “Izvedite sve od mene.” I iziđoše svi od njega.

10 Tada Amnon reče Tamari: “Donesi jelo u sobu da jedem iz tvoje ruke.” I uze Tamara kolače koje je bila načinila i ponese ih u sobu svome bratu Amnonu.

11 A kada mu ih je donijela da jede, on je pograbi i reče joj: “Dođi, legni sa mnom, sestro moja.”

12 Ona mu odgovori: “Ne, brate moj, nemoj me siliti; jer se takvo što ne smije raditi u Izraelu: ne čini tu ludost.

13 A ja, kamo ću ja sa svojom sramotom? a ti, ti ćeš biti kao jedan od bezumnika u Izraelu. Stoga te molim, govori s kraljem; jer me on tebi neće uskratiti.”

14 No on ne htjede poslušati njezin glas; nego je, budući da je bio jači od nje, svlada i legne s njom.

15 Tada je Amnon krajnje zamrzi, tako da je mržnja kojom ju je zamrzio bila veća od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I reče joj Amnon: “Ustani, gubi se!”

16 A ona njemu reče: “Nema razloga za to; to zlo što me tjeraš veće je od onoga koje si mi učinio.” Ali on je ne htjede poslušati.

17 Tada pozva svog slugu koji ga je posluživao i reče mu: “Otjeraj ovu od mene i zasuni vrata za njom.”

18 A ona je na sebi imala šaren ogrtač, jer su se u takvu odjeću odijevale kraljeve kćeri koje bijahu djevice. Tada je sluga izvede van i zasune vrata za njom.

19 I posu se Tamara pepelom po glavi, razdrije svoj šareni ogrtač što je bio na njoj, stavi si ruku na glavu i pođe vičući.

20 I reče joj njezin brat Abšalom: “Je li tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali smiri se sada, sestro moja: on ti je brat; ne obaziri se na to.” Tako Tamara ostade usamljena u kući svoga brata Abšaloma.

21 Ali kada je kralj David čuo za sve to, silno se razgnjevio.

22 A Abšalom svome bratu Amnonu ne reče ni dobro ni loše; jer je Abšalom mrzio Amnona, zato što mu je silovao sestru Tamaru.

23 Nakon pune dvije godine Abšalom je imao strigače ovaca u Baal-Hasoru, koji je kod Efrajima; i pozva Abšalom sve kraljeve sinove.

24 I dođe Abšalom kralju i reče mu: “Evo, tvoj sluga ima strigače; neka, molim te, kralj i njegove sluge pođu s tvojim slugom.”

25 I reče kralj Abšalomu: “Ne, sine moj, nećemo poći svi, da ti ne budemo na teret.” I navaljivao je na nj; no on ne htjede poći, nego ga blagoslovi.

26 Tada Abšalom reče: “Ako ne, pusti, molim te, moga brata Amnona da pođe s nama.” I reče mu kralj: “Zašto da on ide s tobom?”

27 No Abšalom je navaljivao na nj, tako da je on pustio Amnona i sve kraljeve sinove da pođu s njim.

28 A Abšalom je bio zapovjedio svojim slugama: “Pazite kada se Amnonu srce razveseli od vina i kada vam kažem: ‘Smaknite Amnona’; tada ga ubijte i ne bojte se: nisam li vam zapovjedio? Hrabri budite i budite junaci.”

29 I učiniše Abšalomove sluge Amnonu kao što im je Abšalom zapovjedio. Tada poskakaše svi kraljevi sinovi, zajaha svaki svoju mazgu, i pobjegoše.

30 I dok su oni još bili na putu, dođe Davidu vijest: “Abšalom je poklao sve kraljeve sinove; nije ostao nijedan od njih.”

31 Tada ustade kralj, razdrije svoju odjeću i legne na zemlju; a sve njegove sluge stajahu kraj njega razdrte odjeće.

32 A Jonadab, sin Davidova brata Šimeja, reče: “Neka moj gospodar ne misli da su pobili sve mladiće, kraljeve sinove; jer mrtav je samo Amnon: jer je to po Abšalomovoj odluci bila nakana od onoga dana kada je on silovao njegovu sestru Tamaru.

33 Zato neka sada moj gospodar kralj ne uzima k srcu i ne misli da su poginuli svi kraljevi sinovi; jer je mrtav samo Amnon.”

34 A Abšalom bijaše pobjegao. I podigne oči mladić koji je držao stražu, pogleda, i gle, mnogo ljudi dolazi putem niz padinu brda iza njega.

35 I reče Jonadab kralju: “Evo, dolaze kraljevi sinovi: tako je kako je tvoj sluga rekao.”

36 Čim je on to dorekao, gle, dođoše kraljevi sinovi, digoše glas i zaplakaše; i kralj i njegove sluge također gorko plakahu.

37 No Abšalom pobježe te ode k Talmaju, sinu Amihudovu, kralju Gešura. I tugovao je David svaki dan za svojim sinom.

38 Tako je Abšalom pobjegao, otišao do Gešura i bio ondje tri godine.

39 A kralju Davidu je čeznula duša za time da pođe k Abšalomu; jer se utješio u pogledu Amnona, budući da je bio mrtav.

14

1 A Joab, sin Serujin, opazi da kraljevo srce naginje Abšalomu.

2 I posla Joab u Tekou te dovede odande jednu mudru ženu i reče joj: “Pravi se da si u žalosti; odjeni se u žalobnu odjeću i nemoj se namazati uljem, nego budi kao žena koja već dugo tuguje za mrtvim.

3 Otiđi kralju i govori mu ovako.” Tako Joab stavi riječi u njezina usta.

4 A kada je ta žena iz Tekoe došla govoriti kralju, pade ona ničice na zemlju, pokloni se i reče: “Pomozi, kralju.”

5 Kralj joj odvrati: “Što te tišti?” A ona odgovori: “Uistinu sam udovica i muž mi je mrtav.

6 A tvoja sluškinja imala je dva sina; oni se posvadiše u polju, no nije bilo ondje nikoga da ih razdvoji: i udari jedan drugoga i ubi ga.

7 I gle, sva se obitelj digla protiv tvoje sluškinje, i rekoše: ‘Predaj toga koji je ubio svoga brata, da mi njega ubijemo za život njegova brata kojega je ubio, pa ćemo zatrti i baštinika’; tako će ugasiti žeravicu što mi je ostala i neće ostaviti mome mužu ni imena ni ostatka na zemlji.”

8 I reče kralj ženi: “Idi svojoj kući, a ja ću dati nalog u pogledu tebe.”

9 Tada žena iz Tekoe reče kralju: “Gospodaru moj, kralju, neka krivica bude na meni i na mome očinskome domu, a kralj i njegovo prijestolje nedužni.

10 I reče kralj: “Tko god ti je što rekao, dovedi ga k meni i neće te više dirati.”

11 Tada ona reče: “Molim te, neka se kralj spomene GOSPODINA, svoga Boga, da nećeš dopustiti krvnim osvetnicima da me više zatiru, da mi ne ubiju sina.” A on odvrati: “Kao što je živ GOSPODIN, neće tvome sinu ni vlas pasti na zemlju.”

12 Tada žena reče: “Molim te, dopusti svojoj sluškinji da kaže jednu riječ svome gospodaru kralju.” On odvrati: “Reci.”

13 I reče žena: “Zašto si onda namislio takvo što protiv naroda Božjega? jer kralj o tome govori kao onaj tko je kriv, u tome što kralj ne dovodi natrag kući svog prognanika.

14 Jer mi svakako moramo umrijeti, i poput vode smo prolivene po zemlji, koju se ne može ponovno skupiti; i nije Bog pristran ni prema kome: no on nalazi načinâ da njegov prognanik ne bude izopćen od njega.

15 A sada, razlog zašto sam došla govoriti o tome mome gospodaru kralju jest to što su me ljudi uplašili, pa je tvoja sluškinja rekla: ‘Govorit ću sada s kraljem; može biti da će kralj ispuniti molbu svoje sluškinje.

16 Jer poslušat će kralj, da izbavi svoju sluškinju iz ruke čovjeka koji bi me htio zajedno s mojim sinom istrijebiti s Božje baštine.

17 Tada tvoja sluškinja reče: ‘Riječ moga gospodara kralja bit će mi sada na utjehu, jer je moj gospodar kralj kao anđeo Božji i raspoznaje dobro i zlo: stoga će GOSPODIN, Bog tvoj, biti s tobom.”

18 Tada kralj odgovori, rekavši ženi: “Nemoj mi zatajiti ovo što ću te pitati.” I reče žena: “Neka govori moj gospodar kralj.”

19 I upita kralj: “Nije li ruka Joabova s tobom u svemu ovome?” I odgovori žena, rekavši: “Kao što je živa tvoja duša, moj gospodaru kralju, nitko ne može skrenuti ni desno ni lijevo od toga što je rekao moj gospodar kralj: jer tvoj sluga Joab mi je to naložio i on je stavio sve te riječi u usta tvoje sluškinje.

20 Tvoj sluga Joab je to učinio kako bi dao drugo značenje tim riječima; a moj gospodar je mudar, ima mudrost poput Božjega anđela i zna sve što je na zemlji.”

21 I reče kralj Joabu: “Evo, učinio sam to: idi, stoga, i dovedi natrag mladića Abšaloma.”

22 I pade Joab licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju; i reče Joab: “Danas tvoj sluga zna da sam našao milost u tvojim očima, gospodaru moj, kralju, u tome što je kralj ispunio molbu svoga sluge.”

23 Tako ustade Joab te ode u Gešur i dovede Abšaloma u Jeruzalem.

24 I reče kralj: “Neka se vrati u svoju kuću, no neka ne vidi moga lica.” Tako se Abšalom vratio u svoju kuću, ali nije vidio kraljeva lica.

25 No u svemu Izraelu nije bilo nikoga koga bi se toliko hvalilo zbog njegove ljepote kao Abšaloma: od stopala do tjemena ne bijaše na njemu mane.

26 A kada je šišao svoju kosu (a šišao bi je pri svršetku svake godine; jer mu je kosa bila preteška pa ju je šišao), procijenio bi svoju kosu na dvije stotine šekela prema kraljevu mjerilu.

27 I rodiše se Abšalomu tri sina i jedna kći, kojoj bijaše ime Tamara; ona je bila žena lijepa izgleda.

28 Tako Abšalom proboravi dvije godine u Jeruzalemu, no ne vidje kraljevo lice.

29 Stoga Abšalom posla po Joaba da ga pošalje kralju; no on ne htjede doći k njemu. Ni kada posla po drugi put, ne htjede on doći.

30 Stoga reče on svojim slugama: “Gledajte, Joabovo polje je blizu mojega i on ima ječam na njemu: idite i zapalite ga.” I zapališe Abšalomove sluge to polje.

31 Ustade tada Joab, dođe k Abšalomu u njegovu kuću i reče mu: “Zašto su tvoje sluge zapalile moje polje?”

32 I odgovori Abšalom Joabu: “Evo, slao sam po tebe, rekavši: Dođi ovamo da te pošaljem da kralju veliš: ‘Zašto sam došao iz Gešura? Bilo bi mi bolje da sam još uvijek tamo’: stoga mi sada dopusti da vidim kraljevo lice; a ako ima kakve krivice u meni, neka me on ubije.”

33 Tako Joab ode kralju i to mu ispriča; a kada pozva Abšaloma, dođe on kralju i pokloni se licem do zemlje pred kraljem: i poljubi kralj Abšaloma.

15

1 Nakon toga Abšalom pribavi sebi kola i konje i pedeset ljudi da trče pred njim.

2 I ustajao bi Abšalom rano i stao bi kraj puta do gradskih vrata: kada bi netko tko je imao kakvu parnicu dolazio na sud kralju, Abšalom bi ga pozvao k sebi i rekao: “Iz kojega si grada?” A ovaj bi odgovorio: “Tvoj sluga je iz jednoga od Izraelovih plemena.”

3 Tada bi mu Abšalom rekao: “Vidiš, tvoja je stvar dobra i ispravna; ali nema nikoga koga je kralj ovlastio da te sasluša.”

4 Abšalom bi još rekao: “Ah, kada bih ja bio postavljen za suca u zemlji, da svatko tko ima kakvu parnicu ili suđenje dođe k meni, ja bih mu dosudio pravo.”

5 I bijaše tako da bi on, kada bi tko pristupio k njemu da mu se pokloni, pružio svoju ruku, prihvatio ga i poljubio.

6 Na taj način je Abšalom postupao prema svemu Izraelu koji je dolazio na suđenje kralju: tako je Abšalom oteo srca Izraelaca.

7 I bijaše nakon četrdeset godina da Abšalom reče kralju: “Molim te, dopusti mi da odem u Hebron izvršiti svoj zavjet, kojim sam se zavjetovao GOSPODINU.

8 Jer se tvoj sluga zavjetovao, dok sam boravio u Gešuru u Siriji, rekavši: “Ako me GOSPODIN ponovno dovede u Jeruzalem, tada ću služiti GOSPODINU.”

9 I reče mu kralj: “Idi u miru.” Tako se on digne i ode u Hebron.

10 No Abšalom razasla uhode po svim Izraelovim plemenima, rekavši: “Čim začujete zvuke trublje, recite: “Abšalom vlada u Hebronu.”

11 I pođe s Abšalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema, koji bijahu pozvani; i pođoše oni bezazleno, a da nisu ništa znali.

12 I posla Abšalom po Ahitofela Gilonca, Davidova savjetnika, čak u njegov grad Giloh, dok je on prinosio žrtve. I bijaše urota jaka, jer je narod sve više pristajao uz Abšaloma.

13 I dođe glasnik Davidu, rekavši: “Srca Izraelaca priklonila su se Abšalomu.”

14 I reče David svim svojim slugama koje bijahu s njim u Jeruzalemu: “Ustanite i bježimo; jer inače nećemo umaknuti Abšalomu: požurite da odemo, da nas on ne sustigne iznenada, svali zlo na nas i udari grad oštricom mača.”

15 A kraljeve sluge odgovoriše kralju: “Evo, tvoje sluge su spremne učiniti što god moj gospodar kralj odredi.”

16 Tada pođe kralj, i sav njegov dom za njim. I ostavi kralj deset žena, koje bijahu priležnice, da čuvaju kuću.

17 I pođe kralj, i sav narod za njim, i zaustavi se na nekom udaljenom mjestu.

18 I prođoše sve njegove sluge kraj njega; i svi Kerećani, i svi Pelećani, i svi Gićani, šest stotina muškaraca koji bijahu došli za njim iz Gata, prođoše pred kraljem.

19 Tada kralj reče Itaju Gićaninu: “Zašto i ti ideš s nama? Vrati se na svoje mjesto i ostani uz kralja: jer ti si stranac i također si prognan.

20 Ta tek si jučer došao, zar da te danas vodim gore-dolje s nama, kad vidiš da ja idem onamo kamo mogu. Ti se vrati i povedi natrag svoju braću: neka s tobom bude milost i istina.”

21 I odgovori Itaj kralju, rekavši: “Kao što je živ GOSPODIN, i kao što je živ moj gospodar kralj, gdje god bude moj gospodar kralj, bilo u smrti ili životu, ondje će biti i tvoj sluga.”

22 Tada David reče Itaju: “Idi i prijeđi preko.” I prijeđe Itaj Gaćanin, i svi njegovi ljudi, i sva djeca koja bijahu s njim.

23 I sva je zemlja jakim glasom plakala i sav je narod prelazio preko: tada i sâm kralj prijeđe preko potoka Kidrona, a i sav narod prijeđe, prema putu za pustaru.

24 I gle, bijahu s njim i Sadok i svi Leviti noseći Kovčeg Božjega saveza. I spustiše oni Kovčeg Božji; a Abijatar uzađe, sve dok sav narod nije izišao iz grada.

25 Tada kralj reče Sadoku: “Odnesi Kovčeg Božji natrag u grad: ako nađem naklonost u GOSPODINOVIM očima, on će me vratiti natrag i dopustiti mi da ponovno vidim i njega i njegovo prebivalište.

26 Ali ako kaže: ‘Nisi mi po volji’, evo, neka mi učini onako kako mu se čini dobrim.”

27 I još reče kralj svećeniku Sadoku: “Nisi li ti vidjelac? Vrati se u miru u grad, i obojica vaših sinova s vama, tvoj sin Ahimaas i Abijatrov sin Jonatan.

28 Evo, ja ću se zadržati u ravnicama u pustari dok ne dođe riječ od vas da me izvijesti.”

29 Stoga Sadok i Abijatar odniješe Kovčeg Božji natrag u Jeruzalem; i ostadoše ondje.

30 A David se uspinjao strminom Maslinskoga brda; uspinjao se plačući, pokrivene glave i išao bosonog: i sav narod koji bijaše s njim, svaki muškarac, pokrio je svoju glavu; i uspinjahu se plačući.

31 I dojavi netko Davidu: “Ahitofel je među urotnicima s Abšalomom.” I reče David: “Molim te, GOSPODINE, obrati Ahitofelov savjet u bezumlje.”

32 A kada je David stigao na vrh gore, gdje se klanjao Bogu, gle, dođe mu u susret Hušaj Arkijac, razdrte halje i glave posute zemljom.

33 Njemu David reče: “Ako pođeš sa mnom, samo ćeš mi biti na teret;

34 ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: ‘Bit ću ti sluga, kralju; kao što sam dosad bio sluga tvome ocu, tako ću sada biti tvoj sluga’, tada ćeš moći osujetiti Ahitofelov savjet u moju korist.

35 Nemaš li tamo uza se svećenike Sadoka i Abijatra? Stoga što god čuješ iz kraljeve kuće, javi svećenicima Sadoku i Abijatru.

36 Evo, s njima su ondje njihova dva sina, Sadokov sin Ahimaas i Abijatrov sin Jonatan; po njima mi javljajte sve što čujete.”

37 Tako Hušaj, Davidov prijatelj, ode u grad, a Abšalom uđe u Jeruzalem.

16

1 A kada je David tek prešao vrh gore, gle, susretne ga Siba, Mefibošetov sluga, s dva osamarena magarca, a na njima dvije stotine hljebova kruha, i stotinu grozdova suhoga grožđa, i stotinu plodova ljetnoga voća, i mješina vina.

2 I upita kralj Sibu: “Što si namislio s time?” A Siba reče: “Magarci su za kraljev dom, da jaše na njima, kruh i ljetno voće za jelo momcima, a vino da ga mogu piti oni koji klonu u pustari.”

3 I upita kralj: “A gdje je sin tvoga gospodara?” A Siba reče kralju: “Eno je ostao u Jeruzalemu; jer reče: ‘Danas će mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.’ ”

4 Tada kralj reče Sibi: “Evo, tvoje je sve što pripada Mefibošetu.” A Siba odvrati: “Ponizno te molim da mogu naći milost u tvojim očima, moj gospodaru kralju.”

5 Kada je kralj David stigao do Bahurima, gle, iziđe odande jedan čovjek od obitelji i doma Šaulova, kome bijaše ime Šimej, sin Gerin: on je istupio te, prilazeći, proklinjao.

6 I bacao je kamenje na Davida i na sve sluge kralja Davida; a sav narod i svi junaci bijahu mu zdesna i slijeva.

7 Ovako je Šimej govorio proklinjući: “Iziđi, iziđi, ti krvniče; ti sine Belijalov:

8 GOSPODIN je na te uzvratio svu krv doma Šaula, namjesto koga si zavladao, i predao je GOSPODIN kraljevstvo u ruku tvoga sina Abšaloma; i gle, snašla te nevolja zato što si krvnik.”

9 Tada Abišaj, sin Serujin, reče kralju: “Zašto da taj mrtav pas proklinje moga gospodara kralja? Pusti me, molim te, da odem preko i skinem mu glavu.”

10 I reče kralj: “Što ja imam s vama, sinovi Serujini? Pustite ga neka proklinje, jer mu je GOSPODIN rekao: ‘Proklinji Davida.’ Tko će onda reći: ‘Zašto si tako činio?’ ”

11 I reče David Abišaju i svim svojim slugama: “Evo, moj sin, koji je izišao iz moje utrobe, traži moj život, a kamoli to neće sada činiti ovaj Benjaminovac? Pustite ga neka proklinje, jer mu je to GOSPODIN naložio.

12 Može biti da će GOSPODIN pogledati na moju nevolju i da će mi GOSPODIN uzvratiti dobrim za njegovo današnje proklinjanje.”

13 A kada su David i njegovi ljudi prošli, pođe Šimej padinom brda usporedo s njim proklinjući dok je išao, bacajući kamenje na nj i bacajući prašinu.

14 A kralj i sav narod koji bijaše s njim stigoše umorni i okrijepiše se ondje.

15 I dođoše Abšalom i sav Izraelski narod u Jeruzalem; i Ahitofel s njim.

16 A kada je Hušaj Arkijac, Davidov prijatelj, došao k Abšalomu, reče Hušaj Abšalomu: “Živio kralj, živio kralj.”

17 I reče Abšalom Hušaju: “Je li to tvoja naklonost tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?”

18 I odvrati Hušaj Abšalomu: “Ne, nego koga izabere GOSPODIN, i ovaj narod i svi Izraelci, njegov ću biti i uz njega ću ostati.

19 A, opet, kome ću služiti? Zar da ne služim u nazočnosti njegova sina? Kao što sam služio u nazočnosti tvoga oca, tako ću biti i u tvojoj nazočnosti.”

20 Tada Abšalom reče Ahitofelu: “Posavjetujte se međusobno što da činimo.”

21 I reče Ahitofel Abšalomu: “Uđi k priležnicama svoga oca, koje je ostavio da čuvaju kuću; i sav će Izrael čuti da si omrznuo svome ocu: tada će ruke svih koji su s tobom biti jake.

22 Tako razapeše Abšalomu šator na krovu kuće; i uđe Abšalom k priležnicama svoga oca naočigled svemu Izraelu.

23 A Ahitofelov savjet, koji bi on u to doba dao, bio je kao kada bi tko iskao proročanstvo od Boga: takav je bio svaki savjet Ahitofelov i Davidu i Abšalomu.

17

1 Osim toga Ahitofel reče Abšalomu: “Dopusti mi sada da odaberem dvanaest tisuća ljudi, i ustat ću te ove noći poći u potjeru za Davidom.

2 Navalit ću na nj dok je iscrpljen i iznemoglih ruku, i uplašiti ga; i razbježat će se sav narod koji je s njim, a ja ću ubiti samo kralja.

3 I vratit ću ti natrag sav narod: imati čovjeka koga tražiš je kao da su se svi vratili; tako će sav narod biti u miru.”

4 I svidje se ta riječ Abšalomu i svim starješinama Izraela.

5 Tada Abšalom reče: “Pozovite sada i Hušaja Arkijca i čujmo što on veli.”

6 Kada je Hušaj došao k Abšalomu, Abšalom mu reče: “Ahitofel je savjetovao tako i tako: hoćemo li postupiti po njegovoj riječi? Ako nećemo, govori ti.”

7 I odgovori Hušaj Abšalomu: “Savjet koji je dao Ahitofel nije dobar u ovom trenutku.

8 Jer,” reče Hušaj, “ti znaš svoga oca i njegove ljude da su silni ljudi, i da su bijesni u duši kao medvjedica kojoj su oteli mladunčad u polju: a tvoj otac je ratnik i neće on noćiti s narodom.

9 Evo, on je sada skriven u kakvoj jami ili na kojem drugom mjestu; i bit će da će, kada neki od ovih u početku budu poraženi, svatko tko to čuje reći: ‘Pokolj je među ljudima koji slijede Abšaloma.’

10 Tada će se i onaj tko je junačan, čije je srce kao srce u lava, posve obeshrabriti: jer sav Izrael zna da je tvoj otac silan čovjek i da su oni koji su s njim junaci.

11 Stoga savjetujem da se sav Izrael okupi k tebi, od Dana pa sve do Beer-Šebe, da ga bude mnogo kao pijeska kraj mora, i da ti osobno pođeš u boj.

12 Tako ćemo navaliti na njega na onome mjestu gdje se nađe i obrušiti se na nj kao što rosa pada na tlo pa od njega i od svih ljudi koji su s njim neće ostati ni jedan.

13 A ako se zatekne u kojem gradu, tada će sav Izrael donijeti užad do toga grada i vući ćemo ga u rijeku, sve dok se ondje ne nađe ni jedan kamenčić.”

14 I rekoše Abšalom i svi Izraelci: “Savjet Hušaja Arkijca bolji je negoli savjet Ahitofelov.” Jer GOSPODIN je odlučio osujetiti Ahitofelov dobar savjet, kako bi GOSPODIN naveo zlo na Abšaloma.

15 Tada Hušaj reče svećenicima Sadoku i Abijatru: “Tako i tako je Ahitofel savjetovao Abšalomu i Izraelovim starješinama, a tako i tako sam savjetovao ja.

16 Stoga sada hitro pošaljite nekoga i poručite Davidu: ‘Nemoj noćas noćiti u ravnicama pustare, nego žurno prijeđi preko; da ne bude progutan kralj i sav narod koji je s njim.’ ”

17 A Jonatan i Ahimaas ostadoše kod En-Rogela; jer ih se nije smjelo vidjeti da dolaze u grad pa je jedna bludnica izišla javiti im to; i pođoše oni odnijeti vijest kralju Davidu.

18 Ipak ih je neki momak vidio i dojavio to Abšalomu; no oni obojica žurno odoše te dođoše u kuću nekog čovjeka u Bahurimu, koji imaše zdenac u dvorištu, i spustiše se u nj.

19 A žena uze pokrivač i rasprostre ga preko otvora zdenca te razaspe mljeveno žito po njemu; a nije se znalo za to.

20 Kada su Abšalomove sluge došle k ženi u kuću, upitaše je: “Gdje su Ahimaas i Jonatan?” Žena im odvrati: “Prešli su preko potoka.” A kada ih potražiše i ne nađoše, vratiše se u Jeruzalem.

21 Nakon što su oni otišli, iziđoše ovi iz zdenca i odoše izvijestiti kralja Davida; i rekoše Davidu: “Ustanite, i prijeđite brzo preko vode; jer je tako i tako Ahitofel savjetovao protiv vas.”

22 Tada ustade David i sav narod koji bijaše s njim pa prijeđoše preko Jordana: u svitanje nije bilo nijednoga tko nije prešao preko Jordana.

23 A kada Ahitofel vidje da se nije postupilo po njegovu savjetu, osamari on svoga magarca, ustade, ode svojoj kući u svoj grad, pobrine se za svoj dom, objesi se i umrije; i pokopaše ga u grobnici njegova oca.

24 Tada David dođe u Mahanajim. A Abšalom prijeđe preko Jordana, on i svi Izraelci s njim.

25 I postavi Abšalom Amasu za zapovjednika vojske umjesto Joaba; a taj Amasa bijaše sin nekog čovjeka koji se zvao Jitra, Izraelac, koji je bio ušao k Abigajli, kćeri Nahašovoj, sestri Joabove majke Sarvije.

26 Tako se Izrael i Abšalom utaboriše u zemlji gileadskoj.

27 A kada je David došao do Mahanajima, tada Šobi, sin Nahaša iz Rabe djece Amonove, i Makir, sin Amielov iz Lo-Debara, i Barzilaj, Gileađanin iz Rogelima,

28 doniješe postelje, i zdjele, i zemljano suđe, i pšenicu, i ječam, i prženo žito, i grah, i leću, i prženi grašak,

29 i med, i maslac, i ovce, i kravlji sir, za Davida i za ljude koji bijahu s njim, da jedu; jer rekoše: “Narod je gladan, umoran i žedan u pustari.”

18

1 I prebroji David ljudstvo koje bijaše s njim te postavi nad njima zapovjednike nad tisućama i zapovjednike nad stotinama.

2 I otposla on trećinu ljudstva pod rukom Joabovom, trećinu pod rukom Abišaja, sina Serujina, brata Joabova, i trećinu pod rukom Gitejca Itaja. I reče kralj narodu: “I ja ću svakako s vama.”

3 Ali narod odgovori: “Ti ne smiješ ići: jer ako mi pobjegnemo, oni neće mariti za nas pa i ako nas polovica izgine, ali ti vrijediš kao nas deset tisuća; stoga je bolje da nam ti pritekneš u pomoć iz grada.”

4 I reče im kralj: “Učinit ću ono što vam se čini najboljim.” I stajaše kralj kod vrata, a sav je narod izlazio po stotinama i po tisućama.

5 I zapovjedi kralj Joabu i Abišaju i Itaju, rekavši: “Postupite zbog mene blago s mladićem, to jest s Abšalomom.” I sav je narod čuo kad je kralj svim zapovjednicima izdao nalog u pogledu Abšaloma.

6 Tako iziđe narod u polje protiv Izraela; i bijaše boj u Efrajimovoj šumi,

7 gdje narod Izraelov bijaše potučen pred Davidovim slugama. I bijaše toga dana velik pokolj: dvadeset tisuća ljudi;

8 jer se boj proširio po svemu onome kraju, i proždrla je šuma toga dana više ljudi negoli je proždro mač.

9 I naleti Abšalom na Davidove sluge. A Abšalom je jahao na mazgi; i zađe mazga pod guste grane velikoga hrasta te njemu zape glava za hrast i on bî podignut uvis između neba i zemlje; a mazga što je bila pod njim ode dalje.

10 I vidje to neki čovjek te kaza Joabu, rekavši: “Gle, vidio sam Abšaloma obješena o hrast.”

11 I reče Joab čovjeku koji mu je to javio: “Gle, vidio si ga, pa zašto ga nisi ondje satro do zemlje, i dao bih ti deset srebrnih šekela i pojas.”

12 I odvrati čovjek Joabu: “Kada bih primio na ruku tisuću srebrnih šekela, svejedno ne bih pružio svoju ruku protiv kraljeva sina: jer je na naše uši kralj tebi i Abišaju i Itaju naložio: ‘Pazite da nitko ne takne mladića Abšaloma.

13 Inače bih postupio nepošteno protiv vlastitog života: jer kralju ništa nije skriveno, a i ti bi sâm stao protiv mene.

14 Tada Joab reče: “Neću ja gubiti vrijeme s tobom.” I uze on tri strijele u ruku i probode ih kroz srce Abšalomu dok on još bijaše živ na hrastu.

15 I desetorica momaka koji su nosili Joabovo oružje opkoliše i stadoše udarati Abšaloma te ga usmrtiše.

16 I zatrubi Joab u trublju i vrati se narod iz potjere za Izraelom; jer je Joab zadržao narod.

17 I uzeše Abšaloma te ga baciše u veliku jamu u šumi i navališe na nj golemu hrpu kamenja; a sav Izrael pobježe, svaki k svome šatoru.

18 A Abšalom si je za života bio uzeo i podigao stup, koji je u Kraljevu dolu; jer reče: “Nemam sina da bi čuvao moje ime u sjećanju.” Taj stup nazvao je on svojim imenom, i do ovoga dana naziva ga se Abšalomovim mjestom.

19 Tada reče Ahimaas, sin Sadokov: “Pusti me sada da otrčim kralju javiti vijest da ga je GOSPODIN osvetio na njegovim neprijateljima.”

20 I reče mu Joab: “Nemoj danas nositi vijest, nego odnesi vijest koji drugi dan: danas nemoj nositi tu vijest, jer je kraljev sin mrtav.”

21 Tada Joab reče Kušiju: “Idi kaži kralju što si vidio.” I pokloni se Kuši Joabu te otrča.

22 Potom Ahimaas, sin Sadokov, ponovno reče Joabu: “Kako god bilo, pusti me, molim te, da i ja otrčim za Kušijem.” I odvrati Joab: “Zašto bi trčao, sine moj, kada vidiš da nemaš dobru vijest.”

23 “Ali kako god bilo”, reče on, “pusti me da otrčim.” I reče mu: “Trči.” Tada Ahimaas otrča putem kroz ravnicu i pretekne Kušija.

24 A David je sjedio među dvojim gradskim vratima; i pope se stražar na krov iznad vrata u zidu, podigne svoje oči i pogleda; i ugleda čovjeka gdje trči sâm.

25 I viknu stražar i javi to kralju. A kralj reče: “Ako je sâm, dobra je vijest u njegovim ustima.” A ovaj se hitro približavao.

26 I ugleda stražar drugoga čovjeka gdje trči; i dovikne stražar vrataru, rekavši: “Evo još jedan čovjek trči sâm.” A kralj reče: “On također donosi dobru vijest.”

27 I reče stražar: “Čini mi se da onaj prvi trči kao što trči Ahimaas, sin Sadokov.” A kralj reče: “On je dobar čovjek i dolazi s dobrom viješću.”

28 I doviknu Ahimaas kralju: “Sve je dobro!” I baci se ničice na zemlju pred kraljem i reče: “Neka je blagoslovljen GOSPODIN, Bog tvoj, koji je napustio one ljude koji su digli svoju ruku protiv moga gospodara kralja.”

29 I reče kralj: “Je li mladić Abšalom dobro?” Ahimaas odgovori: “Kada je kralj slao kraljeva slugu i mene, tvoga slugu, vidio sam veliku strku, ali ne znam što je to bilo.”

30 Reče mu kralj: “Odstupi i stani tu.” I odstupi on i stane mirno.

31 I gle, dođe Kuši; i reče Kuši: “Dobra vijest, moj gospodaru kralju: GOSPODIN te danas izbavio od svih onih koji su ustali protiv tebe.”

32 I reče kralj Kušiju: “Je li mladić Abšalom dobro?” Kuši odgovori: “Neka neprijatelji moga gospodara kralja, i svi koji se dižu protiv tebe da ti naude, prođu kao taj mladić.”

33 Kralj se silno potrese te plačući pođe gore u odaju nad vratima. Išao je govoreći: “Sine moj, Abšalome! Sine moj, sine moj, Abšalome! Dao Bog da sam ja umro umjesto tebe, Abšalome, sine moj, sine moj!”

19

1 I dojaviše Joabu: “Eno, kralj plače i tuguje za Abšalomom.”

2 I pretvori se toga dana pobjeda u žalost za sav narod: jer je narod toga dana čuo gdje govore kako se kralj ražalostio zbog svoga sina.

3 I uđe toga dana ljudstvo kriomice u grad, kao što se posramljeno iskradaju ljudi kada bježe iz boja.

4 I prekri kralj svoje lice; i plakaše kralj jakim glasom: “Sine moj, Abšalome, Abšalome, sine moj, sine moj!”

5 I uđe Joab u kuću kralju i reče: “Danas si osramotio lica svih svojih slugu, koje su ti ovoga dana spasile život, i živote tvojih sinova i tvojih kćeri, i živote tvojih žena, i živote tvojih priležnica,

6 time što ljubiš svoje neprijatelje, a mrziš svoje prijatelje. Jer danas si pokazao da ne mariš ni za kneževe ni za sluge; jer uviđam danas da bi ti bilo pravo da je Abšalom preživio, a svi mi danas pomrli.

7 Stoga sada ustani, iziđi i govori utješno svojim slugama; jer ti se kunem GOSPODINOM: ako ne iziđeš, ni jedan od njih neće noćas ostati s tobom; i to će ti biti gore negoli sve zlo koje te snašlo od tvoje mladosti pa do sada.”

8 Tada ustade kralj i sjedne na vratima. I javiše svemu narodu, rekavši: “Eno, kralj sjedi na vratima.” I dođe sve ljudstvo pred kralja; jer Izrael se bijaše razbježao, svaki k svome šatoru.

9 A sav se narod po svim Izraelovim plemenima svađao govoreći: “Kralj nas je spasio iz ruke naših neprijatelja i izbavio nas je iz ruke Filistejaca; a sada je pobjegao iz zemlje zbog Abšaloma.

10 A Abšalom, koga smo pomazali nad sobom, poginuo je u boju. Zašto sada ne kažete ništa o tome da se kralja dovede natrag?”

11 I poruči kralj David svećenicima Sadoku i Abijatru: “Govorite judejskim starješinama i recite: ‘Zašto ste vi posljednji koji će dovesti kralja natrag u njegovu kuću? Jer riječi svega Izraela doprle su do kralja, to jest do njegova doma.

12 Vi ste moja braća, vi ste moje kosti i moje meso: zašto biste onda vi bili posljednji koji će natrag dovesti kralja?

13 I recite Amasi: ‘Nisi li ti od moje kosti i od moga mesa? Neka mi Bog tako učini, i još više, ako ti ne budeš preda mnom uvijek zapovjednikom vojske namjesto Joaba.”

14 I pridobi on srca svih Judejaca, i to kao srce jednog čovjeka, tako da oni poslaše ovu poruku kralju: “Vrati se, ti i sve tvoje sluge.”

15 Tako se kralj vrati i dođe do Jordana. A Juda dođe do Gilgala u susret kralju, da prevedu kralja preko Jordana.

16 I Šimej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima, pohiti te siđe zajedno s Judejcima u susret kralju Davidu.

17 I bijaše s njim tisuću ljudi od Benjamina, kao i Siba, sluga doma Šaulova, sa svojih petnaest sinova i dvadeset slugu; i odoše oni pred kralja preko Jordana.

18 I prijeđe preko splav da preveze kraljev dom i da se učini što god on smatra dobrim. A Šimej, sin Gerin, baci se pred kralja kada je on prešao preko Jordana.

19 I reče on kralju: “Neka mi moj gospodar ne uračuna nedjelo, i ne spominji se onoga što je tvoj sluga pokvareno činio u dan kada je moj gospodar kralj izlazio iz Jeruzalema; neka kralj to ne uzima k srcu.

20 Jer znade tvoj sluga da sam sagriješio; stoga sam, evo, danas došao prvi od svega doma Josipova da siđem u susret svome gospodaru kralju.”

21 Ali Serujin sin Abišaj odgovori, rekavši: “Zar neće Šimej biti ubijen zbog toga što je proklinjao GOSPODINOVA pomazanika?”

22 A David odgovori: “Što ja imam s vama, sinovi Serujini, da mi u ovaj dan budete neprijateljima? Treba li danas usmrtiti ikoga u Izraelu? Jer ne znam jesam li ovoga dana kralj nad Izraelom?”

23 Stoga kralj reče Šimeju: “Nećeš umrijeti.” I zakle mu se kralj.

24 I Šaulov sin Mefibošet siđe u susret kralju; a on nije uređivao svoje noge ni podrezivao bradu, ni prao svoju odjeću od onoga dana kada je kralj otišao do dana kada se u miru vratio.

25 A kada je došao u Jeruzalem u susret kralju, reče mu kralj: “Zašto nisi bio pošao sa mnom, Mefibošete?”

26 On odgovori: “Gospodaru moj, kralju, moj sluga me prevario: jer tvoj mu je sluga rekao: ‘Osedlat ću si magare, da mogu jahati na njemu, i poći s kraljem’; jer je tvoj sluga hrom.

27 A on je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom kraljem; ali moj gospodar kralj je kao anđeo Božji: učini, stoga, što je dobro u tvojim očima.

28 Jer svi iz doma moga oca bili su samo mrtvaci pred mojim gospodarom kraljem; no ipak si ti posadio svoga slugu među one koji su jeli za tvojim stolom. Kakvo ja onda imam pravo išta više vapiti kralju?”

29 I reče mu kralj: “Zašto još govoriš o tome? Rekoh: Ti i Siba podijelite zemlju.”

30 A Mefibošet reče kralju: “Neka on uzme sve, samo kada se moj gospodar kralj vratio s mirom u svoj dom.”

31 I Barzilaj Gileađanin se spusti od Rogelima te prijeđe s kraljem preko Jordana, da ga isprati preko Jordana.

32 A Barzilaj bijaše vrlo star, čak osamdeset godina. On je pribavljao kralju sredstva za život dok je on boravio kod Mahanajima; jer je bio vrlo imućan čovjek.

33 I reče kralj Barzilaju: “Dođi preko sa mnom i ja ću te uzdržavati kod sebe u Jeruzalemu.”

34 A Barzilaj odgovori kralju: “Dokle ću ja još živjeti da bih uzašao s kraljem u Jeruzalem?

35 Danas sam star osamdeset godina: mogu li ja razlučivati između dobra i zla? Može li tvoj sluga osjetiti okus onoga što jede ili što pije? Mogu li ja još slušati glas pjevača i pjevačica? Zašto bi onda tvoj sluga bio samo na teret mome gospodaru kralju?

36 Tvoj sluga će samo prijeći s kraljem kratak put preko Jordana; jer zašto bi mi kralj uzvraćao s takvom nagradom?

37 Dopusti svome sluzi, molim te, da se vrati natrag, da umrem u svome gradu i budem pokopan uz grob svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama; neka on prijeđe s mojim gospodarom kraljem; i učini njemu ono što ti se čini dobrim.”

38 A kralj odgovori: “Kimham neka ide sa mnom i učinit ću mu ono što se tebi bude činilo dobrim; i što god zaišteš od mene, to ću ti učiniti.”

39 I prijeđe sav narod preko Jordana. A kada je kralj prešao, poljubi kralj Barzilaja i blagoslovi ga; i vrati se on u svoje mjesto.

40 Tada kralj nastavi prema Gilgalu i Kimham pođe s njim; i sav je narod Judin pratio kralja, i polovina Izraelova naroda.

41 I gle, svi Izraelci dođoše kralju i rekoše mu: “Zašto su te naša braća Judejci ukrali i preveli preko Jordana kralja, njegov dom i sve Davidove ljude s njim?”

42 Tada svi Judejci odgovoriše Izraelcima: “Zato što je nama kralj blizak srodnik. Zašto biste se vi trebali srditi zbog toga? Jesmo li mi jeli na kraljev trošak? je li nam on dao ikakav dar?”

43 A Izraelci odgovoriše Judejcima, rekavši: “Mi imamo deset udjela u kralju; dakle, imamo više prava na Davida negoli vi: zašto ste nas, onda, prezreli da naš savjet ne bude prvi u pogledu povratka našega kralja?” No riječi Judejaca bijahu žešće negoli riječi Izraelaca.

20

1 Slučajno se ondje zatekao neki sin Belijalov, kome bijaše ime Šeba, sin Bikrijev, Benjaminovac; i zatrubi on u trublju te reče: “Mi nemamo dijela u Davidu, niti imamo baštinu u sinu Jišajevu: svaki k svojim šatorima, Izraele!”

2 Tako svaki Izraelac ode gore od Davida i pođe za Šebom, sinom Bikrijevim; ali Judejci prionuše uza svoga kralja, od Jordana do Jeruzalema.

3 I dođe David u svoju kuću u Jeruzalemu; i uze kralj onih deset žena, svoje priležnice, koje je bio ostavio da čuvaju kuću, i stavi ih u pritvor. Hranio ih je, ali k njima nije ulazio. Tako su bile zatvorene živeći u udovištvu sve do dana svoje smrti.

4 Tada kralj reče Amasi: “Okupi mi u tri dana Judejce, a i ti budi ovdje prisutan.”

5 Tako Amasa ode okupiti Judejce; ali se zadrža dulje od roka koji mu on bijaše odredio.

6 I reče David Abišaju: “Šeba, sin Bikrijev, učinio nam je više štete negoli Abšalom. Uzmi ljude svoga gospodara te pođi u potjeru za njim, da se ne domogne utvrđenih gradova i umakne nam.”

7 I iziđoše za njim Joabovi ljudi, i Kerećeani, i Pelećani, i svi junaci. Iziđoše oni iz Jeruzalema u potjeru za Šebom, sinom Bikrijevim.

8 Kad bijahu kod velikog kamena koji je u Gibeonu, pred njima pođe Amasa. A Joab imaše na sebi opasanu halju i preko nje opasač s mačem u koricama pričvršćenim uz bok; i ispade mu mač kada je pošao.

9 I reče Joab Amasi: “Jesi li zdravo, brate moj?” I uhvati Joab desnicom Amasu za bradu, da ga poljubi.

10 No Amasa se nije obazirao na mač koji bijaše u Joabovoj ruci: tako ga ovaj udari njime u peto rebro i prosu mu utrobu na zemlju, i ne udari ga ponovno; i umrije on. Tako Joab i njegov brat Abišaj nastaviše potjeru za Šebom, sinom Bikrijevim.

11 A jedan od Joabovih ljudi stade kraj njega i reče: “Kome je drag Joab i tko je za Davida, neka ide za Joabom.”

12 A Amasa se valjao u krvi nasred ceste. Kada onaj čovjek vidje da ljudstvo stoji na mjestu, odvuče on Amasu s ceste u polje. Vidjevši da se zaustavlja svatko tko prolazi kraj njega, prebaci on preko njega platno.

13 Kada je on uklonjen s ceste, sve ljudstvo pođe za Joabom u potjeru za Šebom, sinom Bikrijevim.

14 I prođe on svim Izraelovim plemenima do Abela i do Bet-Maake; i svih Berijaca: i okupiše se oni te pođoše za njim.

15 I dođoše i opsjednuše ga u Abelu Bet-Maakinu; i nasuše nasip protiv grada i stajahu u opkopu: a sve ljudstvo koje bijaše s Joabom stade razbijati zid da ga obori.

16 Tada neka mudra žena viknu iz grada: “Čujte, čujte; recite Joabu: ‘Priđi ovamo da govorim s tobom.’ ”

17 Kada joj se približio, žena reče: “Jesi li ti Joab?” On odgovori: “Ja sam taj.” Tada mu ona reče: “Poslušaj riječi svoje sluškinje.” On odvrati: “Slušam.”

18 Tada ona prozbori, rekavši: “U staro doba su običavali govoriti: ‘Svakako će iskati savjet u Abelu’; i tako bi završili stvar.

19 Ja sam jedan od miroljubivih i vjernih gradova u Izraelu: ti nastojiš uništiti grad i majku u Izraelu. Zašto želiš progutati GOSPODINOVU baštinu?”

20 I odgovori Joab, rekavši: “Daleko, daleko bilo od mene to da bih progutao ili uništio.

21 Nije o tome riječ, nego je jedan čovjek s Efrajimove gore, po imenu Šeba, sin Bikrijev, digao svoju ruku protiv kralja, to jest protiv Davida: predajte samo njega i otići ću od grada.” A žena odvrati Joabu: “Evo, bacit će ti njegovu glavu preko zida.”

22 Tada žena u svojoj mudrosti ode k svemu narodu. I odsjekoše glavu Šebi, sinu Bikrijevu, i baciše je Joabu. On zatrubi u trublju te oni odstupiše od grada, svatko k svome šatoru. I vrati se Joab kralju u Jeruzalem.

23 Joab je bio nad svom vojskom Izraelovom; a Benaja, sin Jehojadin, bio je nad Kerećanima i Pelećanima;

24 Adoram je bio nad porezom; a Jehošafat, sin Ahiludov, bio je bilježnik;

25 Ševa je bio pisar; a Sadok i Abijatar bili su svećenici;

26 Ira Jairanin pak je bio Davidov glavni upravitelj.

21

1 I bijaše tri godine glad u dane Davidove, godinu za godinom. I propita se David kod GOSPODINA pa mu GOSPODIN odgovori: “To je zbog Šaula i zbog njegova krvavog doma, zato što je pobio Gibeonce.”

2 I pozva kralj Gibeonce, i porazgovara s njima. (A Gibeonci ne bijahu od djece Izraelove, nego ostatak Amorejaca, i djeca Izraelova im se bijahu zaklela; no Šaul ih je u svojoj revnosti za djecu Izraelovu i Judinu pokušao pobiti.)

3 Stoga David reče Gibeoncima: “Što da učinim za vas? i čime da izvršim pomirenje da vi blagoslovite GOSPODINOVU baštinu?”

4 I rekoše mu Gibeonci: “Ne želimo ni srebro ni zlato od Šaula ni od njegova doma; niti moraš zbog nas ubiti ikoga u Izraelu.” On odvrati: “Što kažete, to ću za vas učiniti.”

5 I odgovoriše oni kralju: “Čovjek koji nas je zatirao, i koji je smišljao protiv nas da budemo istrijebljeni i ne ostanemo ni na kojem izraelskom području,

6 neka nam preda sedmoricu od svojih sinova, i mi ćemo ih objesiti GOSPODINU u Šaulovoj Gibei, one koje GOSPODIN odabere.” I reče kralj: “Dat ću vam ih.”

7 No kralj poštedje Mefibošeta, sina Šaulova sina Jonatana, zbog GOSPODINOVE zakletve koja bijaše između njih, između Davida i Jonatana, sina Šaulova.

8 Ali kralj uze dvojicu sinova Rispe, kćeri Ajine, koje je ona rodila Šaulu, Armonija i Mefibošeta; i petoricu sinova Mikale, Šaulove kćeri, koje je ona othranila Adrielu, sinu Barzilaja Meholatejca;

9 i preda ih u ruke Gibeoncima, a oni ih objesiše na brdu pred GOSPODINOM: sva su sedmorica pala zajedno; i bijahu usmrćeni u prvim danima žetve, na početku žetve ječma.

10 A Rispa, Ajina kći, uze kostrijet i prostrije je sebi na stijeni, od početka žetve i sve dok nije na njih pala voda s neba; i nije davala pticama nebeskim da danju počivaju na njima, ni zvijerima poljskim noću.

11 I dojaviše Davidu što je učinila Rispa, Ajina kći, Šaulova priležnica.

12 I ode David te uze Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana od ljudi iz Jabeš-Gileada, koje oni bijahu ukrali s ulice u Bet-Šanu, gdje su ih Filistejci objesili kada su ono Filistejci potukli Šaula u Gilboi:

13 i ponese odande gore Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana; i skupiše kosti onih koji bijahu obješeni.

14 I pokopaše kosti Šaula i njegova sina Jonatana u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobnici njegova oca Kiša; i izvršiše sve što je kralj zapovjedio. A nakon toga se Bog zauze za zemlju.

15 I ponovno zaratiše Filistejci s Izraelom; i siđe David, i njegove sluge s njim, i potuče se s Filistejcima: i umori se David.

16 A Išbi-Benob, koji bijaše od sinova divova, čije je koplje težilo tri stotine šekela mjedi, opasan novim mačem, namisli ubiti Davida.

17 Ali mu Abišaj, sin Serujin, priteče u pomoć i udari Filistejca te ga ubije. Tada se Davidovi ljudi zakleše, rekavši Davidu: “Ti više nećeš ići s nama u boj, da ne ugasiš svjetlo Izraelovo.”

18 Poslije toga kod Goba bijaše ponovno boj s Filistejcima: tada Sibekaj Hušanin pogubi Safa, koji je bio od sinova divova.

19 I ponovno bijaše boj s Filistejcima u Gobu, gdje Elhanan, sin Jaare-Oregima, Betlehemac, pogubi brata Golijata Gitejca, kome motka koplja bijaše poput tkalačkoga vratila.

20 A bio je i boj u Gatu, gdje bijaše neki čovjek golema stasa, koji imaše po šest prstiju na svakoj ruci i po šest prstiju na svakoj nozi, dvadeset i četiri na broj; on je, također, bio rođen od diva.

21 Kada je on pogrđivao Izraela, pogubi ga Jonatan, sin Davidova brata Šimeja.

22 Ta su se četvorica rodila divu u Gatu, a pala su od ruke Davidove i od ruke njegovih slugu.

22

1 I izgovori David GOSPODINU riječi ove pjesme u dan u koji ga je GOSPODIN izbavio iz ruke svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove.

2 I reče on: “GOSPODIN je moja stijena, i moja utvrda, i moj izbavitelj;

3 Bog moje stijene; u njega ću se uzdati: on je moj štit i rog spasenja mojega, moja kula visoka i moje utočište, spasitelj moj; ti si me spasio od nasilja.

4 Zazvat ću GOSPODINA, koji je hvale dostojan: tako ću biti spašen od svojih neprijatelja.

5 Kada me valovi smrti opkoliše, bujice bezbožnih ljudi uplašiše;

6 muke me paklene okružiše, zamke smrti sputaše;

7 u tjeskobi svojoj zazvah GOSPODINA i zavapih Bogu svojemu: i čû on glas moj iz hrama svojega i krik moj uđe u uši njegove.

8 Tada se potrese zemlja i zadrhta; temelji neba se pokrenuše i uzdrmaše, jer on gnjevan bijaše.

9 I podiže se dim iz njegovih nosnica, a oganj iz usta njegovih proždiraše: od njega se zapali ugljevlje.

10 On i nebesa svinu i siđe; i tama bijaše pod njegovim nogama.

11 I uzjaha on na keruba i poletje: na krilima vjetra ga vidješe.

12 Od mraka načini on oko sebe šatore; tamne vode i guste oblake nebeske.

13 Od blještavila pred njim zapali se ugljevlje užareno.

14 Zagrmje GOSPODIN s neba, glasom svojim Višnji se oglasi.

15 On odape svoje strijele, i rasprši ih; munje, i rastjera ih.

16 I ukazaše se gudure morske i otkriše se temelji svijeta, od prijekora GOSPODINOVA, od žestokog daha njegovih nosnica.

17 On posla s neba, prihvati me; izvuče me iz voda mnogih;

18 izbavi me od moga silnoga neprijatelja i od onih koji me mrziše: jer bijahu prejaki za mene.

19 Ispriječiše mi se u dan moje nevolje: ali mi GOSPODIN bijaše oslonac.

20 I izveo me na mjesto prostrano: izbavio me, jer se meni radovao.

21 GOSPODIN me nagradio po mojoj pravednosti; prema čistoći ruku mojih on mi je uzvratio.

22 Jer sam držao putove GOSPODINOVE i od svoga Boga se u zlu nisam odmetnuo.

23 Jer svi njegovi sudovi bijahu preda mnom; a što se tiče njegovih propisa, od njih nisam odstupio.

24 I ispravan bijah pred njim i čuvah se svoga bezakonja.

25 Stoga mi je GOSPODIN uzvratio po mojoj pravednosti, po mojoj čistoći u njegovim očima.

26 Milosrdnome ćeš se kao milosrdan iskazati, a poštenome kao pošten.

27 Čistome ćeš se ti kao čist iskazati; a pokvarenjaku kao neugodan.

28 Napaćeni narod ćeš spasiti: ali oči su tvoje na oholima, da ih oboriš.

29 Jer ti si moja svjetiljka, GOSPODINE: i rasvijetlit će GOSPODIN tamu moju.

30 Jer po tebi sam kroz vojsku protrčao: s Bogom svojim preskakao sam zidine.

31 Što se Boga tiče, njegov je put savršen; riječ GOSPODINOVA je prokušana: On je štit svima koji se u njega uzdaju.

32 Jer tko je Bog, osim GOSPODINA? i tko je stijena, osim Boga našega?

33 Bog je moja snaga i moć: on čini moj put savršenim.

34 On čini da su mi noge kao u košute i postavlja me na mjesta visoka.

35 On ruke moje uči ratovanju; tako da lûk mjedeni lomim svojim rukama.

36 Ti si mi dao i štit spasenja svojega; i tvoja me blagost velikim učinila.

37 Proširio si put mojim koracima poda mnom, tako da mi se noge ne okliznuše.

38 Tjerao sam svoje neprijatelje i uništio ih; i nisam se odvratio sve dok ih nisam istrijebio.

39 I zatirao sam ih i rane im nanosio, da ne mogu ustati: jest, pod noge moje oni padoše.

40 Jer si me snagom za boj opasao: one koji se protiv mene digoše, meni si podložio.

41 Dao si mi i vratove mojih neprijatelja, da mogu uništiti one koji me mrze.

42 Oni gledahu, ali ne bijaše nikoga da spasi, i na GOSPODINA, ali im on ne odgovori.

43 Tada ih zdrobih kao prah zemaljski, razgazih ih kao blato ulično i rasuh ih uokolo.

44 Ti si me izbavio i od svađa moga naroda, održao si me da budem glavarom poganima; puk koji nisam poznavao, služit će mi.

45 Tuđinci će mi se podložiti: čim čuju, bit će meni poslušni.

46 Tuđinci će venuti i bit će uplašeni izvan svojih utvrđenih mjesta.

47 GOSPODIN živi; i neka je blagoslovljena stijena moja; i uzvišen neka je Bog, stijena spasenja mojega.

48 Bog je taj koji me osvećuje i koji mi narod podlaže,

49 i izbavlja me od mojih neprijatelja: uzdigao si me visoko nad one koji protiv mene ustadoše; od čovjeka nasilna si me izbavio.

50 Zbog toga ću te hvaliti, GOSPODINE, među poganima, i pjevati hvalospjeve tvome imenu.

51 On je kula spasenja za kralja svojega; i milost iskazuje pomazaniku svome, Davidu, i sjemenu njegovu zauvijek.”

23

1 A ovo su Davidove posljednje riječi. David, sin Jišajev, čovjek koji bijaše visoko uzdignut, pomazanik Boga Jakovljeva i mili psalimist Izraelov, reče:

2 “Duh GOSPODINOV po meni je govorio i riječ njegova bijaše na mome jeziku.

3 Bog Izraelov reče, Stijena Izraelova mi prozbori: ‘Onaj tko vlada nad ljudima, mora biti pravedan i vladati u strahu Božjemu.

4 I bit će on kao svjetlo jutarnje kada izlazi sunce i kao jutro bez oblaka; kao nježna trava što iz zemlje izbija za bistrine nakon kiše.’

5 Premda moj dom nije takav s Bogom, ipak je on sklopio sa mnom savez vječan, u svemu uređen i siguran: jer je to sve moje spasenje, i sva želja moja, ako on i ne učini da to raste.

6 No svi će sinovi Belijalovi biti kao trnje odgurnuto, jer ih se ne može uhvatiti rukama,

7 nego onaj tko će ih doticati treba biti zaštićen željezom i motkom od koplja; i bit će potpuno spaljeni ognjem na istome mjestu.”

8 Ovo su imena junaka koje je imao David: Takmonac, koji je sjedio u sjedištu, glavni među zapovjednicima; to jest Adino Esnijac: on je podigao svoje koplje protiv osam stotina, koje je jednom pobio.

9 Za njim bijaše Eleazar, sin Doda Ahohijca, jedan od one trojice junaka koji bijahu s Davidom kada su porazili Filistejce koji bijahu ondje okupljeni na boj, a Izraelci se bijahu povukli.

10 On se digao i tukao Filistejce sve dok mu se nije umorila ruka i šaka zgrčila uz mač: toga dana je GOSPODIN izveo veliku pobjedu; a ljudstvo se vratilo za njim samo pokupiti plijen.

11 Za njim bijaše Šama, sin Agija Hararijca. Mnoštvo Filistejca se okupilo na polju punom leće, a ljudstvo je pobjeglo pred Filistejcima;

12 no on je stao nasred toga polja i obranio ga te potukao Filistejce: i izveo je GOSPODIN veliku pobjedu.

13 Trojica od tridesetorice zapovjednika siđoše i dođoše u doba žetve k Davidu do Adulamske špilje; a mnoštvo Filistejaca taborovalo je u Refaimskoj dolini.

14 David tada bijaše u tvrđavi, a filistejska posada u Betlehemu.

15 I uzdahne David s čežnjom i reče: “Oh, kada bi mi tko dao piti vode sa zdenca u Betlehemu, koji je kod vrata!”

16 Tada se ta tri junaka probiše kroz vojsku Filistejaca, zahvatiše vodu iz betlehemskoga zdenca, koji bijaše kod vrata, uzeše je i doniješe Davidu: no on je ne htjede piti, nego je izli GOSPODINU.

17 I reče: “Daleko od mene, GOSPODINE, da to učinim: nije li to krv ovih ljudi koji su pošli ugrozivši svoje živote?” Stoga on to ne htjede piti. To učiniše ta tri junaka.

18 A Abišaj, brat Joabov, sin Serujin, bijaše glavni među tom trojicom. On je podigao svoje koplje protiv njih tri stotine i pobio ih, i stekao ime među trojicom.

19 Nije li on bio najdostojniji od trojice? Stoga im bijaše zapovjednikom: no nije dospio do prve trojice.

20 A Benaja, sin Jehojadin, sin junaka, iz Kabseela, koji je učinio mnoga djela, ubio je dva čovjeka poput lava iz Moaba; on je u doba snijega i sišao usred jame i ubio lava.

21 Ubio je i nekog Egipćanina, golema čovjeka: Egipćanin je imao koplje u ruci, no on se spustio k njemu sa štapom, istrgnuo koplje iz Egipćaninove ruke i ubio ga njegovim vlastitim kopljem.

22 To je učinio Benaja, sin Jehojadin, i stekao ime među tridesetoricom.

23 On je bio dostojniji negoli tridesetorica, no nije dospio do prve trojice. David ga je postavio nad svojom stražom.

24 Asahel, brat Joabov, bijaše jedan od tridesetorice; i Elhanan, sin Dodov iz Betlehema,

25 Šama Harodijac; Elika Harodijac;

26 Heles Paltijac; Ira, sin Ikeša Tekojca;

27 Abiezer Anetotejac; Mebunaj Hušatijac;

28 Salmon Ahohijac; Maharaj Netofatijac;

29 Heleb, sin Baanin, Netofatijac; Itaj, sin Ribajev iz Gibee djece Benjaminove;

30 Benaja Piratonijac; Hidaj od Gaaških potoka;

31 Abialbon Arbatijac; Azmavet Barhumijac;

32 i Eljahba Šaalbonijac; od sinova Jašenovih, Jonatan;

33 Šama Hararijac; Ahiam, sin Šarara Hararijca;

34 Elifelet, sin Ašbaja, sina Maakatijskoga; Eliam, sin Ahitofela Gilonca;

35 Hesraj Karmelićanin; Paaraj Arbijac;

36 Igal, sin Natana iz Sobe; Bani Gadijac;

37 Selek Amonac; Naharaj Beeroćanin, štitonoša Sarujina sina Joba;

38 Ira Jitrijac; Gareb Jitrijac;

39 Urija Hetit: u svemu trideset i sedmorica.

24

1 I opet se raspali srdžba GOSPODINOVA protiv Izraela; i ponuka on Davida protiv njih da kaže: “Idi, izbroji Izraela i Judu.”

2 Jer kralj Joabu, zapovjedniku vojske, koji bijaše s njim, reče: “Prođi sada po svim Izraelovim plemenima od Dana do Beer-Šebe i prebroji narod, da znam koliko je naroda.”

3 I reče Joab kralju: “Neka GOSPODIN, Bog tvoj, stostruko pridoda narodu, koliko god ih sada ima, i da oči moga gospodara kralja to vide; ali zašto moj gospodar kralj to želi?”

4 Usprkos tome, kraljeva je riječ nadvlada protiv Joaba i protiv zapovjednikâ vojske. I odoše Joab i zapovjednici vojske od kralja, izbrojiti narod Izraela.

5 I prijeđoše preko Jordana i utaboriše se u Aroeru, s desne strane grada koji je nasred Gadove rijeke, i prema Jazeru.

6 Zatim odoše u Gilead, i do zemlje Tahtim-Hodši; i dođoše do Dan-Jaana, i do Sidona,

7 i dođoše do tvrđave Tir, i do svih gradova Hivijaca i Kanaanaca: zatim pođoše na jug Jude, sve do Beer-Šebe.

8 Tako, kada prođoše svom zemljom, nakon devet mjeseci i dvadeset dana, dođoše u Jeruzalem.

9 I preda Joab kralju popis izbrojenog naroda: u Izraelu bijaše osam stotina tisuća smionih muškaraca koji su povlačili mač; a u Judi pet stotina tisuća muškaraca.

10 I pokara Davida srce nakon što je izbrojio narod. I reče David GOSPODINU: “Silno sam sagriješio u tome što sam učinio: zaklinjem te, GOSPODINE, ukloni opakost od svoga sluge; jer sam postupio vrlo ludo.”

11 Jer kada David ujutro bijaše ustao, dođe riječ GOSPODINOVA proroku Gadu, Davidovu vidiocu, rekavši:

12 “Idi i kaži Davidu: Ovako govori GOSPODIN: ‘Nudim ti troje; izaberi jedno od toga da ti učinim.’ ”

13 I tako dođe Gad k Davidu i reče mu: “Hoćeš li da ti dođe sedam godina gladi u tvoju zemlju, ili ćeš tri mjeseca bježati pred svojim neprijateljima dok te budu progonili, ili da tri dana bude kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli, i vidi koji ću odgovor dati onome koji me poslao.”

14 I reče David Gadu: “U velikoj sam stisci: daj da padnemo u ruku GOSPODINOVU; jer je veliko njegovo milosrđe; da ne padnem u ruku ljudsku.”

15 Tako posla GOSPODIN kugu na Izraela, od jutra i do određenog vremena: i umrije sedamdeset tisuća ljudi od Dana do Beer-Šebe.

16 A kada je anđeo ispružio svoju ruku nad Jeruzalem da ga zatire, odvrati se GOSPODIN od toga zla i reče anđelu koji je zatirao narod: “Dosta je: zaustavi sada svoju ruku.” A anđeo GOSPODINOV bijaše kod gumna Araune Jebusejca.

17 A kada David vidje anđela koji je udarao narod, reče: “Evo, ja sam sagriješio, ja sam zlo postupio; a te ovce, što su oni učinili? Neka tvoja ruka, molim te, bude protiv mene i protiv moga očinskoga doma.”

18 I dođe toga dana Gad k Davidu te mu reče: “Uzađi, podigni žrtvenik GOSPODINU na gumnu Araune Jebusejca.”

19 I uzađe David po riječi Gadovoj, kao što je GOSPODIN zapovjedio.

20 I pogleda Arauna te ugleda kralja i njegove sluge kako idu prema njemu; i iziđe Arauna i pokloni se ničice pred kraljem.

21 I upita Arauna: “Zašto je moj gospodar kralj došao svome sluzi?” A David odgovori: “Da kupim ovo gumno od tebe pa da sagradim žrtvenik GOSPODINU, kako bi se zaustavio pomor nad narodom.

22 I reče Arauna Davidu: “Neka moj gospodar kralj uzme i žrtvuje ono što mu se čini dobrim; evo volova za žrtvu paljenicu, i pribora s gumna, i drugog volovskog pribora za drvo.”

23 Sve to Arauna, kao kralj, dade kralju. I reče Arauna kralju: “Neka te prihvati GOSPODIN, Bog tvoj.”

24 A kralj odvrati Arauni: “Ne; nego ću ja to svakako kupiti od tebe za neku cijenu: neću prinositi žrtve paljenice GOSPODINU, Bogu mojemu, od onoga što me ništa ne košta.” Tako David kupi to gumno i volove za pedeset šekela srebra.

25 I sagradi David ondje žrtvenik GOSPODINU te prinese žrtve paljenice i pomirbene prinose. Tako se GOSPODIN zauzeo za zemlju pa se zaustavio pomor u Izraelu.