1
1 Zbilo se to tridesete godine, u četvrtome mjesecu, petoga dana toga mjeseca, kad sam bio među prognanicima kod rijeke Kebar: otvorila su se nebesa i vidio sam viđenja Božja.
2 Petoga dana toga mjeseca, koji je bio pete godine sužanjstva kralja Jehojakina,
3 riječ GOSPODINOVA dođe izričito svećeniku Ezekielu, sinu Buzijevu, u zemlji Kaldejaca, kod rijeke Kebar; i bijaše ondje na njemu ruka GOSPODINOVA.
4 I pogledah, i gle, sa sjevera dođe vihor, golem oblak i oganj koji sâm sebe obuhvaća; oko njega svjetlost, a iz njega, iz samoga ognja, nešto boje jantara.
5 Iz središta toga ukaza se obličje četiriju živih bića. Ovakav je bio njihov izgled: imala su obličje čovjeka.
6 Svako od njih imalo je četiri lica i svako je imalo četiri krila.
7 Noge su im bile ravne, a stopala njihovih nogu kao stopala teleće noge; i blistala su kao boja uglačane mjedi.
8 I imala su čovječje ruke pod krilima na svoje četiri strane; sva četiri imahu svoja lica i svoja krila.
9 Krila njihova bijahu sastavljena jedno s drugim, nisu se okretala kada su išla; svako se kretalo ravno naprijed.
10 Što se tiče izgleda njihovih lica, sva četiri imala su lice čovječje, i lice lavlje zdesna; i sva četiri imala su lice volovsko slijeva i sva četiri imala su lice orla.
11 Takva bijahu njihova lica; dok su im krila bila protegnuta uvis: dva krila od svakoga bijahu pridružena jedno drugome, a dva su im pokrivala tijela.
12 Svako od njih išlo je ravno naprijed: kamo je išao duh, išla su ona; i nisu se okretala kada su išla.
13 Što se tiče obličja živih bića, izgledom ona bijahu nalik užarenu ugljevlju i slična svjetiljkama: išla su gore-dolje između živih bića; oganj bijaše sjajan i iz ognja je izlazila munja.
14 Živa su bića trčala i vraćala se poput bljeska munje.
15 Dok sam promatrao živa bića, gle, po jedan kotač na zemlji uz živa bića s njihova četiri lica.
16 Izgled kotačâ i njihova izrada bijaše nalik boji krizolita; sva četiri bijahu istoga oblika: izgled i izrada bijaše im kao da je kotač usred kotača.
17 Kada su išli, išli su na svoje četiri strane; i nisu skretali kada su išli.
18 Što se tiče njihovih naplataka, oni bijahu tako visoko da su bili zastrašujući; i sva četiri naplatka bijahu im svuda naokolo puna očiju.
19 Kada bi živa bića krenula, s njima bi krenuli i kotači; kada bi se živa bića podigla sa zemlje, podigli bi se i kotači.
20 Kuda god je išao duh, išli su i oni; onuda je išao duh njihov; i kotači su se podizali sučelice njima: jer duh živoga bića bijaše u kotačima.
21 Kada bi ona išla, išli bi oni; kada bi se ona zaustavila, zaustavili bi se oni; kada bi se ona podigla sa zemlje, podigli bi se i kotači sučelice njima: jer duh živoga bića bijaše u kotačima.
22 Svod nad glavama živoga bića izgledom bijaše kao blještavilo strahovita kristala, protegnut nad njihovim glavama.
23 I bijahu im pod svodom krila ispružena, jedno prema drugome: svaki je imao dva kojima se pokrivao s jedne strane, i svaki je imao dva s kojima su pokrivali svoja tijela s druge strane.
24 Kada su išla, čuh zvuk njihovih krila kao hûk velikih voda, kao glas Svemoćnoga, zvuk govora, poput graje vojske: kada bi se zaustavila, spustila bi krila.
25 I bijaše glas od svoda koji bijaše nad njihovim glavama, kada bi stala i spustila krila.
26 A iznad svoda nad njihovim glavama bijaše nešto nalik prijestolju; izgledom poput kamena safira: gore na tome što bijaše nalik prijestolju bijaše nešto kao obličje čovjeka.
27 I vidjeh kao sjaj jantara, nešto nalik ognju uokolo iznutra; od obličja njegovih slabina pa naviše i od obličja njegovih slabina nadolje vidjeh nešto nalik ognju okruženo sjajem.
28 Kao obličje duge što je u oblaku tijekom kišnoga dana, takav bijaše izgled svjetlosti uokolo. To je bio prikaz slave GOSPODINOVE. Kada sam to vidio, padoh na lice; i začuh nečiji glas gdje govori.
2
1 I reče mi: “Sine čovječji, ustani na noge i govorit ću ti.
2 I uđe u mene duh kada mi on progovori, i postavi me na noge, da čujem onoga koji mi govoraše.
3 I reče mi: “Sine čovječji, šaljem te k djeci Izraelovoj, k buntovnu narodu koji se pobunio protiv mene: oni i njihovi oci griješili su protiv mene sve do ovoga dana.
4 Jer su oni djeca bezobrazna i okorjela srca. Šaljem te k njima; a ti im reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG.’
5 A oni, poslušali li ne poslušali (jer su dom buntovnički), ipak će znati da je među njima bio prorok.
6 “A ti ih se, sine čovječji, nemoj bojati, i ne plaši se njihovih riječi, premda je čičak i trnje s tobom i prebivaš među štipavcima: ne plaši se njihovih riječi i ne daj se zastrašiti njihovim pogledima, ako i jesu dom buntovnički.
7 Govorit ćeš im moje riječi, slušali oni ili propustili: jer su krajnje buntovni.
8 No ti, sine čovječji, poslušaj što ti govorim: ne budi buntovan kao taj dom buntovnički; otvori usta svoja i jedi što ti dajem.”
9 A kada pogledah, gle, ruka ispružena prema meni; i gle, u njoj bijaše svitak knjige.
10 I razmota je on preda mnom; i bijaše ispisana iznutra i izvana: u njoj bijahu zapisane tužaljke, i oplakivanje, i jauk.
3
1 Nadalje mi on reče: “Sine čovječji, jedi to što si našao; pojedi ovaj svitak i idi govoriti domu Izraelovu.”
2 Tako ja otvorih usta, a on mi dade jesti taj svitak.
3 I reče mi: “Sine čovječji, nahrani svoj trbuh i ispuni utrobu ovim svitkom što ti ga dajem.” Tada ga pojedoh; i bijaše mi u ustima sladak kao med.
4 I reče mi: “Sine čovječji, idi, otiđi k domu Izraelovu i govori im mojim riječima.
5 Jer nisi poslan narodu nepoznata govora i teška jezika, nego domu Izraelovu;
6 ne k mnogim narodima nepoznata govora i teška jezika, čije riječi ti ne možeš razumjeti. No da sam te k njima poslao, oni bi te poslušali.
7 Ali dom Izraelov te neće poslušati; jer mene ne sluša: jer je sav dom Izraelov bezobrazan i okorjela srca.
8 Evo, učinio sam jakim tvoje lice protiv njihovih lica, i tvoje čelo jakim protiv njihovih čela.
9 Tvoje sam čelo učinio poput dijamanta tvrđeg od kremena: nemoj ih se bojati i ne daj se zaplašiti njihovim pogledima, premda su dom buntovnički.”
10 Nadalje mi reče: “Sine čovječji, sve moje riječi koje ću ti govoriti primaj u svoje srce, i slušaj svojim ušima.
11 I idi, otiđi k onima iz sužanjstva, k djeci svoga naroda, i govori im, i reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG’; poslušali oni ili propustili.”
12 Tada me duh podiže uvis, a za sobom čuh glas silne tutnjave gdje govori: “Blagoslovljena slava GOSPODINOVA s mjesta njegova.”
13 Čuh i zvuk krila onih živih bića koja su doticala jedno drugo, i štropot kotača sučelice njima, i zvuk silne tutnjave.
14 Tako me duh podiže uvis i odnese me te pođoh u gorčini, u jarosti svoga duha; ali ruka GOSPODINOVA bijaše snažno na meni.
15 Tada odoh k onima iz sužanjstva u Tel-Abib, koji su živjeli kraj rijeke Kebar, i sjedoh ondje gdje su oni sjedili; i ostadoh zaprepašten među njima sedam dana.
16 Pri svršetku tih sedam dana dođe mi riječ GOSPODINOVA, rekavši:
17 “Sine čovječji, učinio sam te stražarom domu Izraelovu: stoga slušaj riječ iz mojih usta i upućuj im opomenu od mene.
18 Kada zlome kažem: ‘Zasigurno ćeš umrijeti’, a ti ga ne opomeneš, i ne govoriš mu kako bi zloga odvratio od njegova zla puta, da mu život spasiš, taj će zli čovjek umrijeti u svojoj krivici, ali njegovu ću krv tražiti iz tvoje ruke.
19 No ako opomeneš zloga, a on se ne odvrati od svoje zloće ni od svoga zloga puta, on će umrijeti u svojoj krivici, ali si ti izbavio svoju dušu.
20 Ponovno, kada se pravednik odvrati od svoje pravednosti te čini nepravdu, a ja postavim zapreku pred njega, on će umrijeti: zbog toga što ga nisi opomenuo, on će umrijeti u svome grijehu, a pravednost koju je činio neće se spominjati, ali njegovu ću krv tražiti iz tvoje ruke.
21 No ako ti opomeneš pravednika, da ne griješi pravednik, i on više ne griješi, on će doista živjeti, zato što je upozoren; a i ti si izbavio svoju dušu.”
22 I bijaše ondje na meni ruka GOSPODINOVA; i reče mi on: “Ustani, pođi u ravnicu i govorit ću ondje s tobom.”
23 Tada ustadoh i pođoh u ravnicu: i gle, slava GOSPODINOVA stajaše ondje, kao slava koju vidjeh kod rijeke Kebar; i padoh ničice.
24 Tada duh uđe u mene, postavi me na noge i prozbori sa mnom, i reče mi: “Idi, zatvori se u svoju kuću.
25 Ali ti, sine čovječji, evo, na tebe će oni konopce staviti i svezati te njima, i nećeš među njih izlaziti;
26 i učinit ću da ti jezik uza nepce prione, da budeš nijem, i nećeš ih više koriti: jer su dom buntovnički.
27 Ali kada prozborim s tobom, otvorit ću ti usta pa ćeš im reći: ‘Ovako govori Gospodin BOG; onaj tko sluša, neka čuje; onaj tko propušta, neka propušta’: jer su dom buntovnički.”
4
1 “A ti, sine čovječji, uzmi crijep, stavi ga preda se i nacrtaj na njemu grad, i to Jeruzalem:
2 i postavi opsadu protiv njega, i sagradi protiv njega tvrđavu, i naspi protiv njega bedem; postavi i tabor protiv njega i razmjesti protiv njega uokolo ovnove za probijanje bedema.
3 Zatim uzmi željeznu ploču i postavi je kao željezni zid između sebe i grada: okreni svoje lice k njemu i bit će opsjednut, i postavit ćeš opsadu protiv njega. To će biti znak domu Izraelovu.
4 Potom legni na svoju lijevu stranu i stavi na nju opačinu doma Izraelova: nosit ćeš njihovu opačinu prema tome koliko dana budeš na njoj ležao.
5 Jer na tebe sam položio godine njihove opačine prema broju dana, tri stotine i devedeset dana: tako ćeš ti nositi opačinu doma Izraelova.
6 A kada ih dovršiš, legni na svoju desnu stranu pa ćeš četrdeset dana nositi opačinu doma Judina: odredio sam ti po dan za svaku godinu.
7 Stoga ćeš upraviti svoje lice prema opsjednutom Jeruzalemu; i neka tvoja mišica bude otkrivena i prorokuj protiv njega.
8 I evo, ja ću staviti užad na tebe i nećeš se moći okrenuti s jedne strane na drugu dok ne dovršiš dane svoje opsade.
9 “Uzmi si pšenice, i ječma, i graha, i leće, i prosa, i slanutka, i stavi to u jednu posudu pa si načini od toga kruh, prema broju dana koje ćeš preležati na svome boku; od toga ćeš jesti tri stotine i devedeset dana.
10 I jelo tvoje koje ćeš jesti bit će odvagnuto, dvadeset šekela na dan: jest ćeš ga s vremena na vrijeme.
11 I vodu ćeš piti na mjeru, šestinu hina: pit ćeš je s vremena na vrijeme.
12 To ćeš jesti kao ječmene pogače, i peći ćeš ih naočigled njima na ljudskome izmetu.”
13 I reče GOSPODIN: “Upravo tako će djeca Izraelova jesti svoj nečisti kruh među poganima, kamo ću ih izagnati.”
14 Tada ja rekoh: “Ah, Gospodine BOŽE! Evo, duša mi nije okaljana: jer od svoga djetinjstva i sve do sada nisam jeo od onoga što bi samo uginulo ili bilo rastrgano, niti je u moja usta ušlo odvratno meso.”
15 Tada mi on reče: “Evo, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskoga izmeta, i pripravljat ćeš svoj kruh na njoj.”
16 Nadalje mi reče: “Sine čovječji, evo, prelomit ću štap kruha u Jeruzalemu: oni će jesti kruh na mjeru, i u brizi; i vodu će piti na mjeru, i sa zebnjom
17 da bi im moglo ponestati kruha i vode; i iščuđavat će se jedan drugome i izginuti zbog svoje opačine.”
5
1 “A ti, sine čovječji, uzmi oštar nož; uzmi si britvu brijačku i neka prođe po tvojoj glavi i po tvojoj bradi. Tada uzmi tezulju za vaganje i razdijeli dlaku.
2 Trećinu spali ognjem usred grada, kada se ispune dani opsade; i uzmi trećinu i sasijeci je uokolo nožem; i razaspi trećinu u vjetar, a ja ću isukati mač za njima.
3 Uzmi nešto malo od toga i sveži u svoje skute.
4 Tada ponovno uzmi od toga, pobacaj u oganj i spali ognjem; jer od toga će doći oganj u sav dom Izraelov.”
5 Ovako govori GOSPODIN: “Ovo je Jeruzalem: postavio sam ga usred narodâ i zemalja koje ga okružuju.
6 Ali on je promjenio moje sudove u bezakonje više negoli narodi, i moje propise više negoli okolne zemlje: jer su odbacili moje sudove i moje propise, nisu po njima hodili.”
7 Stoga ovako govori GOSPODIN: “Zato što ste vi umnožili bezakonje više negoli okolni narodi, i niste hodili po mojim propisima ni držali moje sudove, niti pak postupali po sudovima okolnih naroda,
8 zato ovako govori Gospodin BOG: Evo, ja, i ja sam protiv tebe i izvršit ću usred tebe osude naočigled narodâ.
9 I učinit ću u tebi ono što još nikada nisam učinio, i neću nikada slično učiniti, zbog svih tvojih gadosti.
10 Zato će usred tebe očevi jesti sinove, i sinovi će jesti svoje očeve; a ja ću izvršiti svoje osude u tebi, i sav ću tvoj ostatak rasuti u sve vjetrove.
11 Stoga ću, tako mi života”, govori GOSPODIN, “zato što si oskvrnuo moje svetište svim svojim gnusobama i svim svojim gadostima, i ja poniziti tebe; niti će te moje oko poštedjeti, niti ću se ja imalo sažaliti.
12 Trećina tvoja od kuge će pomrijeti i od gladi usred tebe izginuti; trećina oko tebe od mača će pasti, a trećinu ću rasuti u sve vjetrove i mač ću za njima izvući.
13 Tako će se izvršiti moja srdžba; i dat ću da jarost moja počine na njima i ja ću biti namiren: i znat će oni da sam ja, GOSPODIN, to govorio u svojoj revnosti, kada sam iskaljivao svoju jarost u njima.
14 I još ću od tebe pustoš načiniti, i ruglo među okolnim narodima, u očima svih koji prolaze.
15 Tako će to biti na ruglo i sramotu, na pouku i zaprepaštenje narodima koji su oko tebe, kada provedem u tebi sudove u srdžbi i jarosti i u žestokim prijekorima. Ja, GOSPODIN, rekoh.
16 Kada pošaljem na njih zle strijele gladi, koje će im biti na zator i koje ću poslati da vas uništim: ja ću uvećati glad na vama i polomiti vaš štap kruha.
17 Tako ću na vas poslati glad i opake zvijeri, i one će te ucviljeti; i kuga i krv proći će kroza te; i mač ću navesti na tebe. Ja, GOSPODIN, to rekoh.”
6
1 I dođe mi riječ GOSPODINOVA, rekavši:
2 “Sine čovječji, upravi svoje lice prema Izraelovim gorama i prorokuj protiv njih;
3 i reci: ‘Gore Izraelove, čujte riječ Gospodina BOGA. Ovako Gospodin BOG govori gorama i brežuljcima, rijekama i dolinama: Evo, dovest ću mač na vas i razorit ću vaše uzvišice.
4 I bit će pusti vaši žrtvenici i polomljeni vaši likovi; vaše ću poginule pobacati pred vaše idole.
5 I položit ću trupla djece Izraelove pred njihove idole; i razasut ću vaše kosti oko vaših žrtvenika.
6 U svim mjestima gdje prebivate, gradovi će biti opustošeni i uzvišice će biti puste; da vam se opustoše žrtvenici i postanu pusti, i vaši idoli budu polomljeni i nestanu, i vaši likovi budu sasječeni i vaša djela uništena.
7 Posred vas će pasti pobijeni, i znat ćete da sam ja GOSPODIN.
8 “No ipak ću ostaviti neki ostatak, da imate nekoga tko će među narodima pobjeći maču kada budete raspršeni po zemljama.
9 Oni od vas koji pobjegnu spominjat će se mene među narodima kamo budu odvedeni u sužanjstvo, jer sam povrijeđen njihovim bludničkim srcem, koje je odstupilo od mene, i njihovim očima, koja blud čine s njihovim idolima: sami sebe će se gnušati zbog zala koja su počinili u svim svojim gadostima.
10 I znat će da sam ja GOSPODIN i da nisam uzalud rekao da ću im učiniti to zlo.”
11 Ovako govori Gospodin BOG: “Udari svojom rukom i lupi nogom, i reci: ‘Jao zbog svih zlih gadosti doma Izraelova!’ Jer će oni pasti od mača, gladi i kuge.
12 Onaj tko je daleko, umrijet će od kuge; onaj tko je blizu, od mača će pasti; onaj tko ostane i bude opkoljen, od gladi će umrijeti: tako ću iskaliti svoju jarost na njima.
13 Tada ćete znati da sam ja GOSPODIN, kada njihovi poginuli budu među idolima oko svojih žrtvenika, na svakom visokom brežuljku, na vrhovima svih gora, i pod svakim zelenim drvetom, i pod svakim gustim hrastom, na mjestu gdje su prinosili miomiris svim svojim idolima.
14 Tako ću ispružiti nad njima svoju ruku i zemlju u pustoš pretvoriti, jest, pustiju negoli je pustara prema Di blatu, u svim njihovim nastambama. I znat će da sam ja GOSPODIN.”
7
1 I opet mi dođe riječ GOSPODINOVA, rekavši:
2 “I, sine čovječji, ovako Gospodin BOG govori zemlji Izraelovoj: ‘Svršetak, došao je svršetak na sva četiri kraja zemlje.
3 Sada je na tebe došao svršetak; i poslat ću svoju srdžbu na tebe i sudit ću ti prema tvojim putovima, i naplatit ću na tebi za sve tvoje gadosti.
4 I neće te štedjeti moje oko, niti ću imati smilovanja; nego ću naplatiti tvoje putove na tebi, i tvoje će gadosti usred tebe ostati: i znat ćete da sam ja GOSPODIN.”
5 Ovako govori Gospodin BOG: “Zlo, jedino zlo je, evo, došlo.
6 Svršetak je došao, svršetak je došao: vreba na tebe; evo, došao je.
7 Jutro ti je došlo, ti koji u zemlji prebivaš: došlo je vrijeme, blizu je dan nevolje, a ne tek odjek s gora.
8 Uskoro ću izliti na tebe svoju jarost i iskaliti na tebi svoju srdžbu: sudit ću ti prema tvojim putovima i uzvratiti ti za sve tvoje gadosti.
9 Moje oko neće štedjeti, niti ću imati smilovanja: naplatit ću ti prema tvojim putovima i tvojim gadostima što su usred tebe; i znat ćete da sam ja GOSPODIN koji udara.
10 Evo dana, evo, došao je: jutro je prošlo; palica je procvala, oholost je propupala.
11 Nasilje se izdiglo u palicu zloće: nitko od njih neće preostati, ni od njihova mnoštva, niti itko od njihovih; niti će biti naricanja za njima.
12 Došlo je vrijeme, bliži se dan: neka se ne raduje onaj tko kupuje i neka ne tuguje onaj tko prodaje: jer gnjev je nad svim mnoštvom njegovim.
13 Jer se onaj koji prodaje neće vratiti onome što je prodano, premda su još na životu; jer se to viđenje tiče svega njegova mnoštva, koje se neće vratiti; niti će itko sebe ojačati u opačini svoga života.
14 Zatrubili su u trublju da sve priprave, ali nitko u boj ne polazi; jer je moj gnjev na svemu mnoštvu njegovu.
15 Vani je mač, a unutra kuga i glad: onaj tko je u polju, od mača će umrijeti, a onoga tko je u gradu, glad i kuga će proždrijeti.
16 “Ali oni od njih koji umaknu, pobjeći će i bit će po gorama kao golubovi iz dolina; svi će žalovati, svaki zbog svoje opačine.
17 Sve će ruke klonuti i sva će koljena biti slaba kao voda.
18 I svi će se u kostrijet opásati, i užas će ih prekrivati; sramota će biti na svim licima i ćelavost na svim njihovim glavama.
19 Srebro će svoje pobacati po ulicama, a njihovo će zlato biti uklonjeno: njihovo srebro i zlato neće ih moći izbaviti u dan GOSPODINOVA gnjeva; neće nasititi svoje duše, niti će svoje trbuhe napuniti; jer je to spoticalo njihove opačine.
20 Što se tiče krasote njegova uresa, njega je on veličanstveno uredio; no oni u njemu načiniše likove svojih gnusoba i svojih gadosti: stoga sam ga od njih udaljio.
21 I predat ću ga kao plijen u ruke tuđincima i kao grabež zlikovcima zemljskim; i oni će ga zagaditi.
22 I odvratit ću svoje lice od njih, a oni će zagaditi moje skriveno mjesto; jer će pljačkaši ući u nj i oskvrnuti ga.
23 Načini lanac; jer je zemlja puna krvavih zločina, a grad je ispunjen nasiljem.
24 Stoga ću dovesti one najgore od pogana i oni će zaposjesti njihove kuće. I ukinut ću raskoš jakih; i svetišta će njihova biti oskvrnjena.
25 Dolazi pustošenje: tražit će mir, a neće ga biti.
26 Dolazit će nesreća za nesrećom i glasina za glasinom: tada će oni tražiti viđenje od proroka; ali će svećeniku nestati zakona i starješinama savjeta.
27 Kralj će tugovati, knez se u očaj zaodjenuti, a narodu zemlje ruke će drhtati: učinit ću im prema njihovu putu i suditi im prema njihovim zaslugama; i znat će oni da sam ja GOSPODIN.”
8
1 Šeste godine, u šestome mjesecu, petoga dana toga mjeseca, dok sam sjedio u svojoj kući, a preda mnom su sjedile judejske starješine, pade na me ruka Gospodina BOGA.
2 Tada pogledah, i gle, neki lik u obličju ognja: od onoga što je bilo nalik bokovima, i naniže, oganj; i od njegovih bokova i naviše nešto nalik svjetlosti, kao boja jantara.
3 I ispruži on nešto u obliku ruke i uhvati me za uvojak kose na glavi; i podigne me duh između zemlje i neba i odvede me u Božjim viđenjima u Jeruzalem, na vrata unutarnjeg ulaza koji gleda prema sjeveru, gdje bijaše postavljen kip ljubomore koji izaziva na ljubomoru.
4 I gle, bijaše ondje slava Boga Izraelova kao u viđenju koje sam bio vidio u ravnici.
5 Tada mi on reče: “Sine čovječji, podigni sada svoje oči put sjevera.” Tako ja podigoh svoje oči put sjevera, i ugledah na sjeveru, na ulazu kraj vrata žrtvenika, taj kip ljubomore.
6 I još mi reče: “Sine čovječji, vidiš li što oni rade? velike gadosti koje dom Izraelov ovdje čini, kako bih ja otišao daleko od svoga Svetišta? Ali okreni se opet i vidjet ćeš još veće gadosti.”
7 I odvede me do vrata predvorja; a kada pogledah, gle, rupa u zidu.
8 Tada mi on reče: “Sine čovječji, prokopaj sada taj zid.” Kada sam prokopao zid, ugledah vrata.
9 I reče mi on: “Uđi, i pogledaj nečasne gadosti koje tu čine.”
10 Tako ja uđoh i pogledah; i vidjeh svako obličje gmizavaca i gnusnih zvijeri, i svih idola doma Izraelova, naslikano uokolo po zidu.
11 Pred njima stajahu sedamdesetorica od starješina doma Izraelova, a usred njih stajaše Jaazanija, sin Šafanov, svaki sa svojim kadionikom u ruci; i podiže se gusti oblak kâda.
12 Tada mi on reče: “Sine čovječji, jesi li vidio što starješine doma Izraelova čine u tami, svaki u odajama svoje uobrazilje? jer govore: ‘GOSPODIN nas ne vidi; GOSPODIN je napustio zemlju.’ ”
13 I još mi reče: “Okreni se opet, i vidjet ćeš još veće gadosti što ih čine.”
14 Potom me odvede do vrata ulaza GOSPODINOVA Doma koja bijahu prema sjeveru; i gle, ondje sjeđahu žene plačući za Tamuzom.
15 Tada mi reče: “Jesi li vidio to, sine čovječji? Okreni se opet i vidjet ćeš veće gadosti od tih.
16 I uvede me u unutarnje predvorje GOSPODINOVA Doma, i gle, na vratima GOSPODINOVA hrama, između praga i žrtvenika, bijahu dvadeset petorica muškaraca leđima okrenuta GOSPODINOVU hramu, a licima prema istoku; i klanjahu se suncu prema istoku.
17 Tada mi reče: “Jesi li vidio to, sine čovječji? Je li malenkost domu Judinu da provode gadosti koje ovdje čine? jer su ispunili zemlju nasiljem i vratili se da me na srdžbu izazivaju; i gle, granu si k nosu stavljaju.
18 Stoga ću i ja postupiti jarosno: moje oko neće štedjeti, niti ću imati smilovanja; premda će oni vapiti u moje uši jakim glasom, svejedno ih neću slušati.”
9
1 Tada on jakim glasom povika u moje uši, rekavši: “Daj da pristupe bliže oni koji imaju vlast nad gradom, i to svaki sa svojim razornim oružjem u ruci.”
2 I gle, od Gornjih vrata, koja leže prema sjeveru, dođoše šestorica muškaraca, svaki s oružjem za klanje u svojoj ruci; a jedan među njima bijaše odjeven u lan, s pisarskim rogom za crnilo o boku: i uđoše te stadoše kraj mjedenoga žrtvenika.
3 A slava Boga Izraelova s keruba na kojemu bijaše ode do praga Doma. I pozva on čovjeka odjevena u lan, koji o boku imaše pisarski rog za crnilo;
4 i reče mu GOSPODIN: “Prođi gradom, posred Jeruzalema, i stavi znak na čela onih koji uzdišu i plaču zbog svih gadosti koje se čine usred njega.”
5 A drugima na moje uši reče: “Pođite za njim kroz grad i ubijajte; neka vam oko ne štedi i nemajte smilovanja:
6 koljite staro i mlado, i djevojke, i malu djecu, i žene: no ne primičite se nikome na kome je znak; i počnite od moga svetišta.” Tada počeše oni od staraca koji bijahu pred Domom.
7 I reče im on: “Oskvrnite Dom i napunite mu predvorja pobijenima: Krenite!” Oni pođoše te počeše klati po gradu.
8 I dok su ih oni klali, a ja ostao, padoh ničice te zavapih i rekoh: “Ah, Gospodine BOŽE! zar ćeš u izljevu svoga gnjeva nad Jeruzalemom uništiti sav Izraelov ostatak?”
9 Tada mi on reče: “Opačina doma Izraelova i Jude izvanredno je velika, i zemlja je puna krvi, i grad je pun izopačenosti; jer govore: ‘GOSPODIN je napustio zemlju’, i: ‘GOSPODIN ne vidi.’
10 I, što se mene tiče, moje oko neće štedjeti, niti ću imati smilovanja, nego ću im uzvratiti put njihov na glavu njihovu.”
11 I gle, čovjek odjeven u lan, koji imaše pisarski rog za crnilo o boku, izvijesti o onome što se zbiva, rekavši: “Učinio sam kako si mi zapovjedio.”
10
1 Tada pogledah, i gle, u svodu što bijaše nad glavom kerubima pojavi se nešto kao kamen safir, kao prikaz u obličju prijestolja.
2 I prozbori on čovjeku odjevenu u lan, rekavši: “Uđi među kotače, pod keruba, i napuni ruku žeravicom što je među kerubima i rasprši je nad gradom.” I pođe on naočigled meni.
3 A kerubi stajahu s desne strane Doma kada taj čovjek uđe među njih; i ispuni oblak nutarnje predvorje.
4 Tada slava GOSPODINOVA uzađe od keruba i stade na pragu Doma; i ispuni se Dom oblakom, a predvorje se ispuni sjajem GOSPODINOVE slave.
5 I čuo se zvuk kerubimskih krila sve do vanjskoga predvorja, kao glas Svemoćnoga Boga kada on govori.
6 A kada je on čovjeku odjevenu u lan zapovjedio: “Uzmi oganj između kotača, između kerubâ”, uđe on i stade kraj kotačâ.
7 I pruži jedan kerub ruku između keruba k ognju što bijaše među kerubima, uze od njega i stavi ga u ruke onome koji bijaše odjeven u lan: on to prihvati, i iziđe.
8 I ukaza se kod kerubâ, pod njihovim krilima, nešto u obliku ljudske ruke.
9 A kada pogledah, gle, uz kerube četiri kotača: jedan kotač uz jednoga keruba, a drugi kotač uz drugoga keruba. Izgledom kotači bijahu nalik kamenu krizolitu.
10 A što se tiče njihova izgleda, sva četiri bijahu istoga oblika, kao da je kotač usred kotača.
11 Kada su se kretali, išli su na svoje četiri strane: nisu skretali kada su išli, osim onamo kamo bi pogledala glava; nisu skretali dok su išli.
12 I sve tijelo njihovo, i njihova leđa, i njihove ruke, i njihova krila i kotači bijahu puni očiju svuda naokolo, kao i kotači koje su imala sva četvorica.
13 A što se tiče kotača, njima se na moje uši vikalo: “Oj, kotaču!”
14 I svaki je od njih imao četiri lica: prvo lice bijaše lice kerubovo, drugo lice bijaše lice čovjekovo, treće lice lavlje, a četvrto lice orlovo.
15 I podigoše se kerubi uvis. To je živo biće koje vidjeh kod rijeke Kebara.
16 Kada bi kerubi išli, uz njih bi išli i kotači; a kada bi kerubi dizali svoja krila da se podignu sa zemlje, kotači se ne bi okretali od njih.
17 Kada bi stali oni, stali bi kotači, a kada bi se oni podizali uvis, podizali bi se i kotači: jer duh živoga bića bijaše u njima.
18 Tada slava GOSPODINOVA ode s praga Doma i stade nad kerubima.
19 Kerubi digoše svoja krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima: kad su polazili, uz njih bijahu i kotači, i svaki se zaustavio kod ulaza na istočna vrata GOSPODINOVA doma; i bijaše nad njima slava Boga Izraelova.
20 To je živo biće koje sam bio vidio pod Bogom Izraelovim kod rijeke Kebar; i znao sam da to bijahu kerubi.
21 Svaki pojedini imao je četiri lica, i svaki po četiri krila; a pod krilima im bijaše nešto u obliku ljudskih ruku.
22 Lica im bijahu ista obličjem kao i lica koja sam bio vidio kod rijeke Kebar; a tako i njihov izgled i oni sami: svaki od njih išao je ravno naprijed.
11
1 I podigne me duh uvis i odnese me do istočnih vrata GOSPODINOVA Doma, koja gledaju na istok: i gle, kod ulaza na vrata dvadeset i pet muškaraca; među kojima vidjeh Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatiju, sina Benajina, knezove naroda.
2 Tada mi on reče: “Sine čovječji, ovo su ljudi koji zlo smišljaju i daju zao savjet u ovome gradu;
3 koji govore: ‘Nije to blizu; gradimo kuće: ovaj grad je kotao, a mi smo meso.’
4 Stoga prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovječji.”
5 I pade na me Duh GOSPODINOV i reče mi: “Reci: ‘Ovako govori GOSPODIN: Tako ste govorili, dome Izraelov: jer znam ja misli što ti u um dolaze, svaku od njih.
6 Vi ste umnožili svoje pobijene u ovome gradu i vi ste njegove ulice napunili pobijenima.’
7 Stoga ovako govori Gospodin BOG: ‘Vaši pobijeni koje ste porazbacali posred ovoga grada, oni su meso, a ovaj grad je kotao: ali ja ću vas izvesti iz njega.
8 Bojali ste se mača, a ja ću na vas dovesti mač’, govori Gospodin BOG.
9 ‘I izvest ću vas iz sredine njegove, i izručiti vas u ruke tuđincima, i provesti osude među vama.
10 Od mača ćete pasti; ja ću vam suditi na međi Izraelovoj; i znat ćete da ja jesam GOSPODIN.
11 Ovaj grad neće biti vaš kotao, niti ćete vi biti meso usred njega, nego ću vam ja suditi na međi Izraelovoj;
12 i znat ćete da ja jesam GOSPODIN: jer niste hodili po mojim propisima, niti ste provodili moje sudove, nego ste postupali po običajima pogana koji su oko vas.”
13 I, dok sam ja prorokovao, umrije Pelatija, sin Benajin. Tada padoh ničice, glasno zavapih i rekoh: “Ah, Gospodine BOŽE! zar ćeš dokrajčiti ostatak Izraelov?”
14 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA, rekavši:
15 “Sine čovječji, tvoja braća, upravo tvoja braća, ljudi tvoga roda, i sav dom Izraelov u cijelosti, jesu oni kojima su stanovnici Jeruzalema rekli: ‘Udaljite se od GOSPODINA: nama je predana u posjed ova zemlja.’
16 Stoga reci: Ovako govori Gospodin BOG: ‘Premda sam ih bacio daleko među pogane, i premda sam ih raspršio među zemljama, ipak ću im biti kao malo svetište u zemlji u koju će doći.’
17 Zato reci: Ovako govori Gospodin BOG: ‘Okupit ću vas iz naroda, sabrati vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dati vam zemlju Izraelovu.
18 I doći će oni u nju te iz nje ukloniti sve gnusobe njezine i sve njezine gadosti.
19 I dat ću im jedno srce i novoga ću duha staviti u vas; i izvadit ću kameno srce iz njihova tijela i dati im srce od mesa:
20 da hode po mojim propisima i da drže moje odredbe i vrše ih: i bit će oni moj narod, a ja ću biti Bog njihov.
21 A što se tiče onih čije srce hodi za srcem njihovih gnusoba i njihovih gadosti, njima ću uzvratiti njihov put na njihove vlastite glave”, govori Gospodin BOG.
22 Tada kerubi digoše svoja krila, i kotači uz njih; i slava Boga Izraelova bijaše nad njima.
23 I podiže se slava GOSPODINOVA iz središta grada te se zaustavi na gori koja je s istočne strane grada.
24 Zatim me duh podigne uvis i ponese me u viđenju Duhom Božjim u Kaldeju, k onima od sužanjstva. Tako viđenje koje vidjeh uzađe od mene.
25 Tada onima od sužanjstva ispripovjedih sve ono što mi je GOSPODIN pokazao.
12
1 I dođe mi opet riječ GOSPODINOVA, rekavši:
2 “Sine čovječji, prebivaš usred doma buntovničkoga, koji ima oči da vidi, a ne vidi; ima uši da čuje, a ne čuje: jer su dom buntovnički.
3 Stoga si, sine čovječji, pripravi stvari za seobu i seli se danju, naočigled njima; seli se iz svojega mjesta u drugo mjesto naočigled njima: može biti da će shvatiti, premda su dom buntovnički.
4 Iznesi svoje stvari danju naočigled njima, kao ono što se seli; i iziđi uvečer naočigled njima, kao oni koji odlaze u sužanjstvo.
5 Probij zid naočigled njima i iznesi stvari kroz otvor.
6 Naočigled njima ponesi to na ramenima i iznesi u doba sumraka: prekrij svoje lice da ne vidiš tlo; jer sam tebe postavio za znamenje domu Izraelovu.”
7 I učinih tako kako mi je bilo zapovjeđeno: iznijeh svoje stvari danju, kao stvari za sužanjstvo, a uvečer svojom rukom probih zid; iznijeh stvari u sumrak i nošah ih na ramenima naočigled njima.
8 I dođe mi ujutro riječ GOSPODINOVA, rekavši:
9 “Sine čovječji, nije li ti dom Izraelov, dom buntovnički, rekao: ‘Što radiš?’
10 Reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Ovo breme odnosi se na kneza u Jeruzalemu i na sav dom Izraelov koji je među njima.’
11 Reci: ‘Ja sam vam znamenje: kao što sam učinio ja, tako će biti učinjeno njima; preselit će se i otići u sužanjstvo.
12 I knez koji je među njima nosit će na svojim ramenima u sumrak i izići će: oni će zid prokopati da kroza nj iznose; on će prekriti svoje lice, da očima ne vidi tlo.
13 I svoju ću mrežu nad njim razapeti, i u moju će zamku biti uhvaćen: odvest ću ga u Babilon, u zemlju Kaldejaca; no neće je vidjeti, premda će ondje umrijeti.
14 I raspršit ću u svaki vjetar sve pomagače koji su oko njega, i sve čete njegove; i isukat ću mač za njima.
15 I znat će da sam ja GOSPODIN, kada ih raspršim među narode i rasijem ih po zemljama.
16 Ali ću nekolicinu od njih sačuvati od mača, od gladi i od kuge; da među poganima kamo dođu pripovijedaju sve svoje gadosti; i znat će da sam ja GOSPODIN.”
17 I još mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
18 “Sine čovječji, jedi kruh svoj s drhtanjem, i pij svoju vodu s trepetom i sa zabrinutošću;
19 i reci narodu zemlje: ‘Ovako Gospodin BOG govori o stanovnicima Jeruzalema i o zemlji Izraelovoj: Oni će kruh svoj jesti sa zabrinutošću, i vodu će svoju piti sa zaprepaštenjem, jer će im zemlja biti pusta od svega što je u njoj, zbog nasilja svih onih koji u njoj prebivaju.
20 I bit će opustošeni svi gradovi koji su naseljeni, i zemlja će biti pusta; i znat ćete da sam ja GOSPODIN.’ ”
21 I dođe mi riječ GOSPODINOVA, rekavši:
22 “Sine čovječji, kakva je to uzrečica koju imate u zemlji Iz-raelovoj govoreći: ‘Otegli su se dani i izjalovilo se svako viđenje’?
23 Stoga im reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Učinit ću da se s tom uzrečicom prestane; i neće se više njome služiti kao uzrečicom u Izraelu’, nego im reci: ‘Blizu su dani i ostvarenje svakog viđenja.
24 Jer neće više biti ispraznoga viđenja ni laskava gatanja u domu Izraelovu.
25 Jer ja sam GOSPODIN; ja ću govoriti i ostvarit će se riječ koju ću izreći: neće više biti otezanja, jer ću u vaše dane, dome buntovnički, reći riječ i izvršiti je’, govori Gospodin BOG.”
26 Opet mi dođe riječ GOSPODINOVA, rekavši:
27 “Sine čovječji, evo, oni od doma Izraelova govore: ‘Viđenje koje on vidi doći će za mnogo dana, on prorokuje za daleka vremena.’
28 Stoga im reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Nijedna od mojih riječi neće se više otezati, nego će riječ koju sam rekao biti izvršena’, govori Gospodin BOG.”
13
1 I dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih proroka koji prorokuju, i reci tima koji prorokuju iz vlastitih srdaca: ‘Čujte riječ GOSPODINOVU;
3 ovako govori Gospodin BOG: Jao bezumnim prorocima, koji slijede svoj duh, a ništa nisu vidjeli!
4 O, Izraele, tvoji proroci su kao lisice u pustinjama.
5 Vi se niste popeli u procjepe, niti ste podigli ogradu domu Izraelovu da se održi u boju u dan GOSPODINOV.
6 Ispraznost su vidjeli i lažno gatali govoreći: ‘GOSPODIN reče’, a GOSPODIN ih nije poslao; i naveli su druge da se nadaju da će potvrditi tu riječ.
7 Niste li vidjeli isprazno viđenje i niste li lažno gatali kada govorite: ‘GOSPODIN to reče’, premda ja nisam govorio?
8 Stoga ovako govori Gospodin BOG: ‘Budući da ste govorili ispraznost i laži vidjeli, zato sam ja, eto, protiv vas’, govori Gospodin BOG.
9 ‘Ruka će moja biti na prorocima koji vide ispraznost i koji gataju laži: oni neće biti u zboru moga naroda, neće biti upisani u popis doma Izraelova, niti će ući u zemlju Izraelovu; i znat ćete da sam ja Gospodin BOG.’
10 “I to zato što su zavodili moj narod govoreći: ‘Mir’, a mira ne bijaše; i dok je jedan podizao zid, drugi ga, gle, premazivahu nepromiješanom žbukom.
11 Reci onima koji zid premazuju nepromiješanom žbukom da će on pasti: spustit će se obilan pljusak; i vi ćete pasti, o krupno ledeno kamenje; i razvalit će ga olujni vjetar.
12 Evo, neće li vam se tada kada zid padne reći: ‘Gdje je ta žbuka kojom ste ga ožbukali?’
13 Stoga ovako govori Gospodin BOG: ‘Ja ću ga u svome bijesu razvaliti olujnim vjetrom; i bit će obilan pljusak u mojoj srdžbi, i krupno ledeno kamenje, da ga zatrem u svome bijesu.
14 Tako ću skršiti zid koji ste premazali nepromiješanom žbukom i na tlo ga oboriti, tako da mu se razotkrije temelj. On će pasti, a vi ćete biti zatrti usred njega: i znat ćete da sam ja GOSPODIN.
15 Tako ću iskaliti svoj gnjev na zidu, i na onima koji su ga premazali nepromiješanom žbukom, i reći vam: ‘Nema više zida ni onih koji su ga premazali,
16 to jest Izraelovih proroka koji prorokuju o Jeruzalemu i koji za nj vide viđenja mira, a mira nema’, govori GOSPODIN.
17 “Tako i ti, sine čovječji, upravi svoje lice protiv kćeri svoga naroda, koje prorokuju iz vlastita srca; i prorokuj protiv njih.
18 I reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Jao ženama koje šiju jastuke svim laktovima i prave marame za glavu svakog uzrasta da love duše! Hoćete li loviti duše moga naroda i hoćete li sačuvati na životu duše koje dolaze k vama?
19 Zar ćete me okaljati u mome narodu za par šaka ječma i za par komadića kruha, da ubijete duše koje ne bi trebale umrijeti i da sačuvate na životu duše koje ne bi trebale živjeti, lažući mome narodu, koji sluša vaše laži?
20 Stoga ovako govori Gospodin BOG: ‘Evo, ja sam protiv vaših jastuka, kojima lovite duše da biste ih navele da lete; i otrgnut ću ih iz vaših ruku i pustiti duše da odu, to jest duše koje lovite da biste ih navele da lete.
21 I marame ću vaše poderati i izbaviti svoj narod iz vaše ruke; i neće oni više biti u vašoj ruci da ih se lovi; i znat ćete da sam ja GOSPODIN.
22 Budući da ste lažima ražalostile srce pravedniku, koga ja nisam ražalostio; i ojačale ruke zlome, da se ne odvrati od svoga zla puta, obećavši mu život,
23 zato više nećete vidjeti ispraznost ni gatati opsjene: jer ću ja izbaviti svoj narod iz vaše ruke; i znat ćete da sam ja GOSPODIN.”
14
1 Tada dođoše neki od Izraelovih starješina i sjedoše pre-
da me.
2 I dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
3 “Sine čovječji, ovi ljudi su si podigli idole u svome srcu i pred lice si stavili spoticalo svoje pokvarenosti: zašto da se uopće raspituju kod mene?
4 Zato im govori i reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Svakome od doma Izraelova tko u svome srcu podigne idole i pred svoje lice stavi spoticalo svoje pokvarenosti te dođe k proroku, ja, GOSPODIN, odgovorit ću tome tko dođe prema mnoštvu njegovih idola;
5 da uhvatim dom Izraelov u njegovu vlastitu srcu, jer su se putem svojih idola svi otuđili od mene.’
6 Stoga kaži domu Izraelovu: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Pokajte se i obratite se od svojih idola; i odvratite svoja lica od svih svojih gadosti.
7 Jer svakome od doma Izraelova, ili tuđincu koji privremeno boravi u Izraelu, koji se odvoji od mene i podigne svoje idole u srcu i stavi spoticalo svoje pokvarenosti pred svoje lice pa dođe k proroku raspitivati se kod njega u pogledu mene, njemu ću ja, GOSPODIN, sâm odgovoriti:
8 i upravit ću svoje lice protiv toga čovjeka i učinit ću ga znamenjem i uzrečicom, i iskorijenit ću ga iz svoga naroda; i znat ćete da ja jesam GOSPODIN.
9 A ako prorok bude zaveden kada nešto kaže, toga sam proroka zaveo ja, GOSPODIN, i ja ću pružiti svoju ruku na njega i uklonit ću ga iz svoga naroda, Izraela.
10 Obojica će snositi kaznu za svoju pokvarenost: prorokova će kazna biti ista kao i kazna onoga tko se u njega raspitivao;
11 da dom Izraelov više ne zaluta od mene niti se kalja svim svojim prijestupima; nego da budu moj narod, a ja njihov Bog’, govori Gospodin BOG.”
12 Opet mi dođe riječ GOSPODINOVA, rekavši:
13 “Sine čovječji, kada neka zemlja teško sagriješi protiv mene, tada ću ja pružiti svoju ruku na nju, i slomit ću potporu njezina kruha, i poslati glad na nju, i istrijebiti iz nje čovjeka i živinu:
14 iako bi u njoj bila ova tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, oni bi svojom pravednošću izbavili samo vlastite duše”, govori Gospodin BOG.
15 “Ako učinim da tom zemljom prođu štetne zvijeri te je one poharaju tako da bude opustošena, da nitko ne može proći njome zbog zvijeri:
16 iako bi u njoj bila ta tri čovjeka, kao što sam ja živ,” govori Gospodin BOG, “oni ne bi izbavili ni sinove ni kćeri; jedino bi oni bili izbavljeni, a zemlja bi bila opustošena.
17 Ili, ako dovedem mač na tu zemlju, i kažem: ‘Maču, prođi tom zemljom’, tako da istrijebim iz nje čovjeka i živinu:
18 iako bi u njoj bila ta tri čovjeka, kao što sam ja živ,” govori Gospodin BOG, “oni ne bi izbavili ni sinove ni kćeri, nego bi izbavili samo sebe.
19 Ili, ako pošaljem pošast u tu zemlju i u krvi izlijem na nju svoj bijes, da istrijebim iz nje čovjeka i živinu:
20 iako bi u njoj bili Noa, Daniel i Job, kao što sam ja živ,” govori Gospodin BOG, “oni ne bi izbavili ni sina ni kćer, nego bi svojom pravednošću izbavili samo vlastite duše.”
21 Jer ovako govori Gospodin BOG: “Kamoli kada na Jeruzalem pošaljem svoje četiri žestoke osude − mač, glad, opaku zvijer i kugu − da istrijebim iz njega čovjeka i živinu?
22 No evo, u njemu će biti ostavljen ostatak koji će biti izveden, i sinovi i kćeri: evo, oni će doći k vama i vi ćete vidjeti put njihov i njihove postupke; i bit ćete utješeni u pogledu zla što sam ga naveo na Jeruzalem, i to u pogledu svega što sam na nj naveo.
23 Oni će vas utješiti kad vidite njihove putove i njihove postupke: i znat ćete da nisam bez razloga učinio sve što sam u njemu učinio”, govori Gospodin BOG.
15
1 I dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, što je drvo loze bolje od ikojeg drugog drveta, ili od grane koja je među šumskim drvećem?
3 Hoće li se od njega uzeti drvo da se radi ikakav posao? ili će tko uzeti klin od njega da na nj objesi ikakav predmet?
4 Gle, baca se u oganj kao ogrjev; oganj mu proždire oba kraja i spaljuje sredinu. Je li prikladno za ikakav posao?
5 Eto, kad je bilo čitavo nije bilo ni za kakav posao: koliko li će manje biti prikladno za ikakav posao kada ga proždere oganj i bude spaljeno?”
6 Stoga ovako govori Gospodin BOG: “Kao drvo loze među šumskim drvećem, koje sam dao ognju za ogrijev, tako ću predati stanovnike Jeruzalema.
7 I upravit ću svoje lice protiv njih: izići će iz jednoga ognja, a drugi će ih oganj proždrijeti; i znat ćete da ja jesam GOSPODIN kada svoje lice upravim protiv njih.
8 I učinit ću zemlju pustom, zato što su se ogriješili”, govori Gospodin BOG.
16
1 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, obznani Jeruzalemu njegove gadosti,
3 i reci: ‘Ovako Gospodin BOG govori Jeruzalemu: Podrijetlo tvoje i rođenje od zemlje je kanaanske; tvoj otac bijaše Amorejac, a tvoja mati Hetitikinja.
4 A što se tiče tvoga rođenja, u dan kada si rođena pupak ti nije odrezan, niti su te u vodi oprali da te očiste; uopće nisi bila osoljena ni u pelene povijena.
5 Nijedno te oko nije požalilo da ti išta od toga učini, da ti se smiluje, nego si zbog svoje odvratnosti izbačena na otvoreno polje u dan u koji si rođena.
6 “Kada prođoh kraj tebe i vidjeh te nečistu u tvojoj vlastitoj krvi, rekoh ti dok si bila u svojoj krvi: ‘Živi!’ Jest, kada si bila u svojoj krvi rekoh ti: ‘Živi!’
7 Učinio sam da se umnožiš kao poljski izdanak; i umnožila si se i narasla velika te si došla do izvanrednih uresa: dojke su ti se oblikovale i kosa ti je narasla, ali si bila gola i obnažena.
8 Kada sam prolazio kraj tebe i pogledao te, gle, tvoja dob bijaše dob ljubavi; i raširih svoj skut nad tobom i prekrih tvoju golotinju: jest, zakleh ti se, i uđoh u savez s tobom,’ govori Gospodin BOG, ‘i ti moja postade.
9 Tada te oprah vodom; jest, temeljito isprah tvoju krv s tebe i uljem te pomazah.
10 I odjenuh te u vezenu odjeću, obuh te u kožu jazavčevu, opasah te finim lanom i prekrih te svilom.
11 I okitih te ukrasima, stavih ti na ruke narukvice i oko tvoga vrata ogrlicu.
12 I stavih ti na čelo dragulj, na uši naušnice, a na tvoju glavu krunu prekrasnu.
13 Bila si zlatom i srebrom urešena; odjeća ti je bila od finoga lana, svile i veza; jela si brašno najfinije, i med, i ulje: bila si preko mjere prekrasna i u kraljevstvo si se razvila.
14 I pronijela se među poganima tvoja glasovitost zbog tvoje krasote: jer si bila savršena zbog moje ljepote, koju sam na tebe stavio,’ govori Gospodin BOG.
15 “No ti si se pouzdala u vlastitu krasotu i bludu se odala zbog svoje glasovitosti pa si svoje bludništvo izlijevala na svakoga tko bi prolazio; ono bijaše njegovo.
16 I od svoje si odjeće uzimala te prekrivala svoje uzvišice raznolikim bojama i na njima bludničila; takvo što ne smije doći, niti tako smije biti.
17 Uzela si i svoj prekrasan nakit od moga zlata i srebra, koji ti dadoh, i načinila si likove muškaraca i s njima bludničila,
18 i uzela si svoju vezenu opravu i odjenula ih; i moje ulje i moj kâd pred njih si stavljala.
19 I moju hranu koju ti dadoh, najfinije brašno, i ulje, i med, čime sam tebe hranio, pred njih si stavljala na ugodan miris; i tako to bijaše’, govori Gospodin BOG.
20 ‘I još si uzimala svoje sinove i svoje kćeri, koje si meni rodila, i njima si ih žrtvovala da budu požderani. Zar su ta tvoja bludničenja bila premalo
21 da si klala moju djecu i predavala ih da budu za njih kroz oganj provođena?
22 “U svim svojim gadostima i bludničenjima ti se nisi spomenula danâ svoje mladosti, kada si gola i obnažena bila i nečista u svojoj krvi.
23 I nakon sve svoje zloće (jao, jao tebi! govori Gospodin BOG)
24 sebi si uzvišeno mjesto sagradila i načinila si uzvišicu u svakoj ulici.
25 Svoju uzvišicu sagradila si na svakom križanju, i svoju si krasotu zagadila, i svoje si noge širila svakome tko bi prolazio, i množila si svoje bludničenje.
26 Bludničila si i sa svojim susjedima, Egipćanima velika tijela; i umnožila si svoje bludničenje da me na srdžbu izazoveš.
27 Evo, zato sam pružio svoju ruku nad tobom, i smanjio sam ti uobičajeni obrok, i izručio sam te volji onih koji te mrze, kćerima filistejskim, koje se stide tvoga razuzdanoga puta.
28 Bludničila si i s Asircima, jer si nezasitna bila: jest, s njima si bludničila i nisi se mogla nasititi.
29 I još si množila svoje bludničenje u zemlji kanaanskoj sve do Kaldeje, no svejedno se time nisi nasitila.
30 Kako li je slabo tvoje srce,’ govori Gospodin BOG, ‘kada se vidi da radiš sve to, djelo bahate bludne žene,
31 time što si gradiš uzvišeno mjesto na križanju svakoga puta i praviš svoju uzvišicu u svakoj ulici; a nisi bila kao bludnica, jer si prezirala plaću,
32 nego kao žena koja čini preljub, koja umjesto svoga muža prima tuđince!
33 Svim bludnicama daju darove: ali ti si svoje darove davala svim svojim ljubavnicima, i unajmila si ih da zbog tvoje bludnosti dolaze k tebi odasvuda.
34 S tobom je, u tvojim bludničenjima, suprotno negoli je s drugim ženama; jer nitko nije za tobom išao da bludničiš: naopaka si zato što si ti plaću davala, a tebi nije bilo plaćano.
35 “Zbog toga, bludnice, čuj riječ GOSPODINOVU:
36 ‘Ovako govori Gospodin BOG: Zato što se izlijevala tvoja nečistoća, i tvoja se golotinja razotkrivala tvojim bludničenjima s tvojim ljubavnicima, i sa svim idolima tvojih gadosti, i s krvlju tvoje djece, koju si im davala;
37 evo, zbog toga ću okupiti sve tvoje ljubavnike s kojima si uživala, i sve one koje si voljela, sa svima onima koje si mrzila; okupit ću ih uokolo protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju da vide svu tvoju nagost.
38 I sudit ću ti, kao što se sudi ženi koja je raskinula brak i krv prolila; i dat ću ti krv u bijesu i ljubomori.
39 I predat ću te u ruku njihovu, a oni će oboriti tvoje uzvišeno mjesto i razrušiti tvoje uzvišice: s tebe će zderati tvoju odjeću, uzeti tvoj prekrasan nakit i ostaviti te golu i obnaženu.
40 Oni će na tebe dovesti i mnoštvo i kamenjem će te kamenovati i mačevima te svojim probosti.
41 I spalit će tvoje kuće ognjem i izvršiti osude na tebi naočigled mnogim ženama; i učinit ću da prestaneš s bludničenjem, i nećeš više plaću davati.
42 Tako ću učiniti da počine bijes moj prema tebi i ljubomora će moja od tebe otići, a ja ću se umiriti i neću se više srditi.
43 Zato što se nisi spomenula danâ svoje mladosti, nego si me u svemu tome dražila; evo, zato ću ti uzvratiti put tvoj na tvoju glavu,’ govori Gospodin BOG, ‘i nećeš provoditi tu razuzdanost povrh svih svojih gadosti.
44 “Evo, svaki koji se služi poslovicama, ovom će se poslovicom služiti protiv tebe govoreći: ‘Kakva je mati, takva je i kći njezina.’
45 Ti si kći svoje majke, koja prezire svog muža i svoju djecu; i sestra si svojih sestara, koje preziru svoje muževe i svoju djecu: majka vam je bila Hetitkinja, a otac Amorejac.
46 Tvoja starija sestra je Samarija, ona i njezine kćeri koje prebivaju tebi slijeva; a tvoja mlađa sestra, koja prebiva tebi zdesna, je Sodoma sa svojim kćerima.
47 No ti nisi hodila po njihovim putovima ni postupala po njihovim gadostima, nego si ti, kao da je to kakva malenkost, bila pokvarenija od njih na svim svojim putovima.
48 Tako mi života,’ govori Gospodin BOG, ‘tvoja sestra Sodoma, ni ona ni njezine kćeri, nije učinila kao što si ti učinila, ti i tvoje kćeri.
49 Evo, ovo je bila opačina tvoje sestre Sodome: uznositost, izobilje kruha i obilje besposlenosti bijaše u njoj i u njezinim kćerima, i nije krijepila ruku ubogu i potrebitu.
50 I bile su ohole i činile gadost preda mnom; zato sam ih i uklonio kako mi se učinilo dobrim.
51 Nije Samarija počinila ni polovicu tvojih grijeha; nego si ti umnožila svoje gadosti više negoli one i opravdala si svoje sestre svim svojim gadostima koje si počinila.
52 Ti, dakle, koja si osudila svoje sestre, nosi vlastitu sramotu za svoje grijehe koje si počinila gadnije negoli one: one su pravednije od tebe; jest, stidi se i nosi svoju sramotu kojom si opravdala svoje sestre.
53 Kada vratim natrag njihovo sužanjstvo, sužanjstvo Sodome i njezinih kćeri, i sužanjstvo Samarije i njezinih kćeri, tada ću vratiti natrag i sužanjstvo tvojih sužanja usred njih:
54 da nosiš vlastitu sramotu, i da se postidiš u svemu što si činila, u tome da im budeš utjehom.
55 Kada se tvoje sestre, Sodoma i njezine kćeri, vrate u svoje prijašnje stanje, i kada se Samarija i njezine kćeri vrate u svoje prijašnje stanje, tada ćete se i ti i tvoje kćeri vratiti u vaše prijašnje stanje.
56 Jer nisi svojim ustima spominjala svoju sestru Sodomu u dan svoje uznositosti,
57 prije negoli je razotkrivena tvoja zloća, kao u doba tvog ruganja kćerima sirijskim, i svima onima oko nje, kćerima filistejskim, koje te sa svih strana preziru.
58 Nosila si svoju razuzdanost i svoje gadosti”, govori GOSPODIN.
59 Jer ovako govori Gospodin BOG: “Postupit ću s tobom onako kako si činila ti, koja si prezrela zakletvu raskinuvši savez.
60 “No ipak ću se spomenuti svoga saveza s tobom u danima tvoje mladosti te sklopiti s tobom savez vječni.
61 Tada ćeš se spomenuti svojih putova i postidjeti se kada primiš svoje sestre, stariju i mlađu: njih ću ti dati za kćeri, ali ne po tvome savezu.
62 I utvrdit ću svoj savez s tobom; i znat ćeš da sam ja GOSPODIN;
63 da se spominješ, i postidiš, i da nikada više ne otvoriš usta zbog svoje sramote, kada se pomirim s tobom za sve što si učinila”, govori Gospodin BOG.
17
1 I dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, zadaj zagonetku i ispričaj usporedbu domu Izraelovu.
3 I reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Veliki orao golemih krila, dugih krila prepunih perja različitih boja, dođe na Libanon i pograbi najvišu cedrovu granu:
4 otkide vršak njegovih mladica, odnese to u zemlju trgovačku i smjesti je u grad trgovaca.
5 Uze i od sjemena te zemlje i posija ga na plodnu njivu; smjesti ga kraj velikih voda i kao vrbu ga usadi.
6 I uzraste ono te postade bujan trs niska rasta, čije se grane prema njemu okrenuše, a korijenje mu pod njim bijaše: tako postade trsom, izvede grane i potjera izdanke.
7 Bijaše i drugi veliki orao golemih krila i s mnogo perja; i gle, taj trs skrene svoje korijenje prema njemu, i potjera k njemu svoje grane, da ga on natapa brazdama svoga nasada.
8 Bijaše zasađen u dobru tlu kraj velikih voda, da izvede grane, da donosi plod, da bude valjan trs.’
9 Reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Hoće li on napredovati? Neće li mu iščupati korijenje, i potrgati mu plodove, da usahne? Usahnut će sve lišće što na njemu izbija, i to bez velike sile ili mnogo naroda da ga se iščupa iz korijena.
10 Gle, hoće li, premda je zasađen, napredovati? Neće li posve usahnuti kada ga takne vjetar istočni? Usahnut će u brazdama u kojima je rastao.”
11 I još mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
12 “Reci sada domu buntovničkome: ‘Ne znate li što to znači?’ Reci im: ‘Evo, kralj babilonski je došao u Jeruzalem i uzeo je njegova kralja i njegove knezove te ih odveo sa sobom u Babilon.
13 Uzeo je i jednoga od kraljeva sjemena te sklopio savez s njim i primio njegovu zakletvu; uzeo je i moćnike iz zemlje:
14 da bi kraljevstvo bilo poniženo, da se ne bi podizalo, nego opstalo držanjem njegova saveza.
15 No on se pobunio protiv njega poslavši svoje poslanike u Egipat, da mu oni dadu konje i mnogo naroda. Hoće li uspjeti? Hoće li umaknuti onaj tko radi takvo što? ili, hoće li raskinuti savez i biti izbavljen?
16 Kao što ja živim,’ govori Gospodin BOG, ‘na mjestu gdje prebiva kralj koji ga je zakraljio, čiju je zakletvu prezreo i čiji je savez raskinuo, kod njega će umrijeti, usred Babilona.
17 Neće ni faraon sa svojom moćnom vojskom i velikim mnoštvom učiniti nešto za njega u ratu podižući nasipe i gradeći utvrde da mnoge pobije:
18 budući da je prezreo zakletvu raskinuvši savez kada je, gle, dao svoju ruku, i sve to učinio, neće umaknuti.”
19 Stoga ovako govori Gospodin BOG: “Kao što ja živim, uistinu ću mu moju zakletvu koju je prezreo, i moj savez što ga je raskinuo, uzvratiti na njegovu vlastitu glavu.
20 I razapet ću svoju mrežu nad njim i u moju će zamku biti uhvaćen; i odvest ću ga u Babilon i ondje se s njim suditi zbog njegova prekršaja kojim se protiv mene ogriješio.
21 I svi njegovi bjegunci, sa svim njegovim četama, od mača će pasti, a oni koji preostanu bit će raspršeni u sve vjetrove; i znat ćete da sam to rekao ja, GOSPODIN.”
22 Ovako govori Gospodin BOG: “I uzet ću najvišu granu visokoga cedra i usaditi je. S vrha njegovih mladih grana odlomit ću jednu nježnu i posaditi je na gori visokoj i uzvišenoj;
23 na gori visine Izraelove posadit ću je: i pustit će ona grane i plod donijeti, i bit će krasan cedar: pod njim će se nastaniti svakovrsne ptice; u sjeni njegovih grana će prebivati.
24 I znat će sva stabla poljska da sam ja, GOSPODIN, ponizio drvo visoko, uzvisio drvo nisko, sasušio drvo zeleno i dao da buja drvo osušeno. Ja, GOSPODIN, rekao sam i to učinio.”
18
1 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Što vi to imate na umu kada se služite ovom izrekom o zemlji Izraelovoj govoreći: ‘Oci su jeli kiselo grožđe, a djeci trnu zubi’?
3 Kao što ja živim,” govori Gospodin BOG, “nećete više imati prigodu služiti se tom izrekom u Izraelu.
4 Evo, sve su duše moje; kako duša oca, tako je moja i duša sina: duša koja griješi, ona će umrijeti.
5 Ali ako čovjek bude pravedan te čini ono što je zakonito i ispravno,
6 i nije jeo po gorama ni podizao oči k idolima doma Izraelova, niti je oskvrnuo ženu svoga bližnjega ni prišao ženi kada je nečista;
7 i nije nikoga tlačio, nego je dužniku vratio njegov zalog; nije nikoga nasilno oplijenio, davao je svoj kruh gladnome i gologa je pokrio odjećom;
8 onaj koji nije davao uz kamate, niti je uzimao ikakve nadoplate, koji je sustezao svoju ruku od nepravde, po istini prosuđivao između čovjeka i čovjeka,
9 hodao po mojim propisima i držao moje sudove, kako bi postupao po istini, taj je pravedan i uistinu će živjeti”, govori Gospodin BOG.
10 “Ako se od njega rodi sin koji je razbojnik, koji krv prolijeva i čini bilo što nalik tome,
11 i ne provodi nijednu od tih obveza, nego je jeo na gorama i oskvrnuo ženu svoga bližnjega,
12 tlačio je uboga i potrebita, nasilno plijenio, nije vraćao zalog i svoje je oči dizao k idolima, gadost činio,
13 davao uz kamate i uzimao nadoplatu: hoće li tada taj živjeti? Ne, neće živjeti: učinio je sve te gadosti; svakako će umrijeti; krv će njegova biti na njemu.
14 I gle, ako se od njega rodi sin, koji vidi sve grijehe što ih je počinio njegov otac te promisli i tako ne čini;
15 koji nije jeo na gorama, niti je podizao oči k idolima doma Izraelova ni okaljao ženu svoga bližnjega,
16 niti je ikoga tlačio, nije zadržao zalog ni nasilno plijenio, nego je kruh svoj dao gladnome i gologa odjećom pokrio;
17 koji je ustezao svoju ruku od uboga, koji nije primao kamatu ni nadoplatu, provodio je moje sudove i hodio po mojim propisima: on neće umrijeti zbog opačine svoga oca, on će zaista živjeti.
18 Što se tiče njegova oca, budući da je okrutno tlačio, nasilno plijenio svog brata i činio u svome narodu ono što nije dobro, evo, on će umrijeti u svojoj opačini.
19 No vi kažete: ‘Zašto? Zar sin ne nosi opačinu svoga oca?’ Kada sin čini ono što je zakonito i ispravno te drži sva moja pravila i u djelo ih provodi, zaista će živjeti.
20 Duša koja griješi, umrijet će. Sin neće nositi očevu opačinu, niti će otac nositi sinovu opačinu: na njemu će biti pravednost pravednoga i na njemu će biti bezbožnost zloga.
21 “Ali ako se zli obrati od svih grijeha koje je počinio te čuva sva moja pravila i čini ono što je zakonito i ispravno, zasigurno će živjeti, neće umrijeti.
22 Svi njegovi prijestupi koje je počinio neće mu se spominjati: živjet će u svojoj pravednosti koju je činio.
23 Imam li ja uopće ikakva zadovoljstva u tome da bezbožnik umre,” govori Gospodin BOG, “a ne da se obrati od svojih putova i živi?
24 Ali kada se pravednik odvrati od svoje pravednosti te čini nepravdu i postupa po svim gadostima koje čini opaki, hoće li on živjeti? Sva njegova pravednost koju je učinio neće se ni spominjati: u svome prijestupu kojim se ogriješio, i u grijehu kojim je sagriješio, on će umrijeti.
25 No vi govorite: ‘Put Gospodinov nije pravedan.’ Čuj sada, dome Izraelov: Zar moj put nije pravedan? Nisu li nepravedni vaši putovi?
26 Kada se pravednik odvrati od svoje pravednosti te čini nepravdu i u tome umre, umrijet će zbog svoje nepravde koju je činio.
27 A kada se bezbožnik odvrati od svoje opakosti koju je činio te čini ono što je zakonito i ispravno, on će na životu sačuvati svoju dušu.
28 Budući da je uvidio i odvratio se od svih prijestupa koje je počinio, zasigurno će živjeti, neće umrijeti.
29 No dom Izraelov veli: ‘Put Gospodinov nije pravedan.’ O, dome Izraelov, zar moji putovi nisu pravedni? Nisu li nepravedni vaši putovi?
30 “Zbog toga ću vam ja suditi, dome Izraelov, svakome prema njegovim putovima”, govori Gospodin BOG. “Pokajte se i odvratite se od svih svojih prijestupa; tako vam opakost neće biti na propast.
31 Odbacite od sebe sve svoje prijestupe, kojima ste se ogriješili; i načinite si novo srce i nov duh: jer zašto da umrete, dome Izraelov?
32 Jer nema meni zadovoljstva u smrti onoga tko umre”, govori Gospodin BOG, “stoga se obratite i živite.”
19
1 “A ti digni tužaljku za Izraelovim knezovima,
2 i reci: ‘Što je tvoja majka? Lavica; među lavovima je ležala, među mladim lavovima je svoju mladunčad hranila.
3 I podigla je jedno od svojih mladih: ono je postalo mladim lavom i naučilo se plijen loviti; ljude je proždiralo.
4 I čuše narodi za nj; bijaše uhvaćen u njihovu jamu te ga u lancima odvedoše u zemlju egipatsku.
5 A kada ona vidje da čeka uzalud, i da joj se nada izjalovila, uze drugo od svoje mladunčadi te od njega načini mladoga lava.
6 Među lavovima je gore-dolje hodio, postao mladim lavom i naučio plijen loviti, i ljude je proždirao.
7 Upoznao je njihove puste palače i opustošio njihove gradove; i pusta bijaše zemlja, i punina njezina, od buke rike njegove.
8 Tada se postaviše protiv njega narodi iz okolnih pokrajina i nad njim svoju mrežu razapeše; i uhvati se on u jamu njihovu.
9 I staviše ga u kavez u lancima te ga odvedoše kralju Babilona: odvedoše ga u tvrđave, da mu se više ne čuje glas na gorama Izraelovim.
10 “Majka tvoja je kao vino u tvojoj krvi, kraj voda zasađena: plodna bijaše i puna grana zbog mnogih voda.
11 Imala je jake grane za žezla vladara, i bila je stasom uzvišena među debelim granama, i u svojoj se visini isticala mnoštvom svojih grana.
12 No u bijesu bijaše iščupana i na tlo bačena, a istočni joj je vjetar plod sasušio: njezine se snažne palice polomiše i osušiše; oganj ih proždrije.
13 Sada je zasađena u pustari, na suhu i žednu tlu.
14 Oganj je izišao iz palice njezinih grana, koji je plod njezin prožderao, tako da nema jake palice da bude žezlo vladalačko.” To je tužaljka i bit će za naricanje.
20
1 U petome mjesecu sedme godine, desetoga dana u mjesecu, dođoše se neke od Izraelovih starješina raspitati kod GOSPODINA te sjedoše preda me.
2 Tada mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
3 “Sine čovječji, govori Izraelovim starješinama i reci im: ‘Ovako veli Gospodin BOG: Jeste li se došli raspitati kod mene? Kao što ja živim,’ govori Gospodin BOG, ‘nećete vi mene zapitkivati.’
4 Hoćeš li im suditi, sine čovječji, hoćeš li im suditi? Obznani im gadosti njihovih otaca.
5 “I reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG: U dan u koji sam izabrao Izraela i podigao svoju ruku sjemenu doma Jakovljeva te im se objavio u zemlji egipatskoj; kada sam im podigao svoju ruku, rekavši: Ja sam GOSPODIN, vaš Bog;
6 u dan kada sam im podigao svoju ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske u zemlju koju sam za njih uhodio, kojom teče mlijeko i med, koja je slava svih zemalja,
7 rekoh im: ‘Odbacite svaki gadosti svojih očiju i nemojte se kaljati egipatskim idolima: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.’
8 Ali oni se pobuniše protiv mene i ne htjedoše me slušati: nijedan od njih nije odbacio gadosti svojih očiju, niti su napustili egipatske idole. Tada rekoh: ‘Svoju ću jarost na njih izliti da iskalim svoju srdžbu protiv njih usred zemlje egipatske.’
9 No zbog svoga imena, da ne bude okaljano pred poganima među kojima bijahu, naočigled kojima sam im se obznanio, učinio sam tako da sam ih izveo iz zemlje egipatske.
10 “Stoga sam učinio da iziđu iz zemlje egipatske i odveo ih u pustaru.
11 I dao sam im svoja pravila i objavio im svoje sudove, u kojima će čovjek, ako ih provodi u djelo, živjeti.
12 Štoviše, dao sam im i svoje subote da budu znakom između mene i njih, da znaju da sam ja GOSPODIN koji ih posvećujem.
13 Ali dom Izraelov se pobunio protiv mene u pustari: nisu hodili po mojim pravilima i prezreli su moje sudove, u kojima će čovjek, ako ih provodi u djelo, živjeti; i oskvrnuli su moje subote. Tada rekoh: ‘Izlit ću svoju jarost na njih u pustari, da ih uništim.’
14 Ali zbog svoga imena postupio sam tako da ono ne bude okaljano pred poganima, naočigled kojih sam ih izveo.
15 No također sam im podigao svoju ruku u pustari da ih neću uvesti u zemlju koju im bijah dao, kojom teče mlijeko i med, koja je slava svih zemalja;
16 zato što su prezreli moje sudove i nisu hodili po mojim pravilima, nego su oskvrnjivali moje subote: jer im je srce išlo za njihovim idolima.
17 Moje ih je oko ipak poštedjelo da ih ne uništim te ih nisam dokrajčio u pustari;
18 nego rekoh djeci njihovoj u pustari: ‘Nemojte hoditi po pravilima svojih otaca, nemojte se pridržavati njihovih sudova, niti se kaljati njihovim idolima:
19 ja sam GOSPODIN, Bog vaš; po mojim pravilima hodite, i držite moje sudove, i vršite ih;
20 i svetite moje subote; one će biti znak između mene i vas, kako biste znali da sam ja GOSPODIN, Bog vaš.’
21 No djeca se pobuniše protiv mene: nisu hodila po mojim pravilima, niti su se držala mojih sudova da bi ih vršila, u kojima će čovjek, ako ih provodi u djelo, živjeti; moje subote su oskvrnula. Tada rekoh: ‘Izlit ću svoju jarost na njih da iskalim svoju srdžbu protiv njih u pustari.
22 No povukao sam svoju ruku i zbog svoga sam imena postupio tako da ono ne bude okaljano pred poganima, kojima sam ih naočigled izveo.
23 I podigao sam im svoju ruku u pustari da ću ih rastjerati među pogane i raspršiti ih po zemljama;
24 zato što nisu provodili u djelo moje sudove, nego su prezreli moja pravila i oskvrnuli moje subote, a oči su im išle za idolima njihovih otaca.
25 Stoga im dadoh i pravila koja nisu bila dobra i sudove po kojima nisu mogli živjeti;
26 i okaljah ih u njihovim vlastitim darovima, u tome što su kroz oganj provodili sve što otvori utrobu, da ih opustošim, kako bi znali da sam ja GOSPODIN.
27 “Zato, sine čovječji, govori domu Izraelovu; i reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG: I u ovome su me hulili oci vaši, u tome što su prijestup protiv mene počinili.
28 Jer kad sam ih uveo u zemlju za koju sam ruku svoju podigao da ću im je dati, vidjeli su svaki viši brežuljak, i sve lisnato drveće, te su ondje prinosili svoje žrtve i izlagali svoje izazivačke prinose; ondje su stavljali i svoj ugodan miris i izlijevali svoje ljevanice.
29 Tada im rekoh: ‘Što je ta uzvišica na koju odlazite?’ Stoga se ona do ovoga dana naziva Bama.
30 Zato reci domu Izraelovu: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Zar se kaljate na način svojih otaca? i provodite blud po njihovim gadostima?
31 Jer kada prinosite svoje darove, kada sinove svoje kroz oganj provodite, kaljate se sa svim svojim idolima, sve do ovoga dana; i zar da se onda kod mene raspituješ, dome Izraelov? Kao što ja živim,’ govori Gospodin BOG, ‘nećeš se ti kod mene raspitivati.
32 I to što ti na um pada, uopće neće biti; to što govorite: ‘Bit ćemo kao pogani, kao plemena drugih zemalja, služit ćemo drvu i kamenu.’
33 “Kao što ja živim,” govori Gospodin BOG, “uistinu ću moćnom rukom, ispruženom mišicom i izlivenom jarošću, nad vama vladati:
34 i izvest ću vas iz narodâ, i iz svih ću vas zemalja u koje ste rastjerani skupiti moćnom rukom, ispruženom mišicom i izlivenom jarošću.
35 I dovest ću vas u pustaru narodâ, i ondje ću se pravdati s vama licem u lice.
36 Kao što sam se pravdao s vašim ocima u pustari zemlje egipatske, tako ću se pravdati s vama’, govori Gospodin BOG.
37 I provest ću vas ispod štapa i uvesti vas u svezu saveza:
38 pročistit ću između vas buntovnike, i one koji protiv mene griješe; izvest ću ih iz zemlje u kojoj privremeno borave te neće ući u zemlju Izraelovu; i znat ćete da sam ja GOSPODIN.
39 A vi, dome Izraelov,” ovako govori Gospodin BOG, “idite svaki i dalje služiti svojim idolima, kad nećete mene slušati; no nemojte više kaljati moje sveto ime svojim darovima i svojim idolima.
40 Jer na mojoj svetoj gori, na gori visine Izraelove”, govori Gospodin BOG, “služit će mi sav dom Izraelov, svaki od onih u zemlji: ondje ću ih prihvatiti, i ondje ću iskati vaše prinose, i prvine vaših žrtava, sa svim vašim svetinjama.
41 Prihvatit ću vas s vašim ugodnim mirisom, kada vas izvedem iz narodâ i skupim iz zemalja u koje ste bili raspršeni; i bit ću u vama posvećen pred poganima.
42 I znat ćete da sam ja GOSPODIN kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju za koju sam podigao svoju ruku da ću je dati vašim ocima.
43 Ondje ćete se spomenuti svojih putova, i svih svojih postupaka kojima ste se okaljali; i sami ćete se sebi gaditi zbog svih zala što ste ih počinili.
44 I znat ćete da sam ja GOSPODIN kada s vama, zbog svoga imena, ne postupim prema vašim zlim putovima, ni prema vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov”, govori Gospodin BOG.
45 I još mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
46 “Sine čovječji, okreni svoje lice put juga i prospi svoju riječ prema jugu te prorokuj protiv šume južnoga polja;
47 i reci šumi Juga: ‘Čuj riječ GOSPODINOVU. Ovako govori Gospodin BOG: Evo, u tebi ću ja oganj zapaliti i on će proždrijeti svako zeleno drvo u tebi, i svako suho drvo: rasplamtjeli se oganj neće ugasiti i sva lica od juga do sjevera u njemu će izgorjeti.
48 I vidjet će svako tijelo da sam ga zapalio ja, GOSPODIN: neće se on ugasiti.’ ”
49 Tada ja rekoh: “Ah, Gospodine BOŽE! o meni oni govore: ‘Ne govori li on usporedbe?’ ”
21
1 I dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, upravi svoje lice prema Jeruzalemu, prospi svoju riječ prema svetim mjestima i prorokuj protiv zemlje Izraelove.
3 I reci zemlji Izraelovoj: ‘Ovako govori GOSPODIN: Evo, ja sam protiv tebe; i izvući ću mač svoj iz njegovih korica i istrijebiti iz tebe pravednoga i opakoga.
4 Budući da ću iz tebe istrijebiti pravednoga i opakoga, izići će, stoga, moj mač iz svojih korica protiv svakoga tijela, od juga do sjevera;
5 da svako tijelo zna da sam ja, GOSPODIN, izvukao svoj mač iz njegovih korica: više se neće vratiti.’
6 Uzdiši stoga, sine čovječji, kao slomljenih bokova; uzdiši s gorčinom pred njihovim očima.
7 A kada ti kažu: ‘Zašto uzdišeš?’, ti im odgovori: ‘Zbog vijesti, zato što dolazi: svako će se srce rastopiti i sve će ruke biti nemoćne; i svaki će duh klonuti i sva će koljena biti slaba kao voda: evo, dolazi i dogodit će se”, govori Gospodin BOG.
8 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
9 “Sine čovječji, prorokuj, i reci: ‘Ovako govori GOSPODIN.’ Reci: ‘Mač, mač je naoštren i uglačan.
10 Naoštren je za žestoko klanje, uglačan je toliko da bliješti: zar da se onda veselimo?’ on prezire palicu moga sina, kao svako drvo.
11 On je dao da ga se uglača da se njime rukuje: taj mač je naoštren, i uglačan je, da ga se dade u ruku ubojici.
12 Plači i ridaj, sine čovječji, jer će on biti na mome narodu, bit će nad svim Izraelovim knezovima: strava zbog mača bit će nad mojim narodom; udaraj se, stoga, po bedru.
13 Budući da je to kušnja, što onda ako mač prezre i palicu? Neće je više biti”, govori Gospodin BOG.
14 Stoga ti, sine čovječji, prorokuj, i plješći rukama, i neka se mač udvostruči po treći put, mač poklanih: to je mač poklanih velikana, koji prodire u njihove skrivene odaje.
15 Upravio sam vrh mača protiv svih njihovih vrata, da im klone srce i umnože se njihove ruševine: ah! kao munja sijeva, za pokolj je zamotan.
16 Idi jednim ili drugim putem, ili nadesno ili nalijevo, kamo god ti je lice upravljeno.
17 A ja ću pljeskati rukama, ja ću jarost svoju umiriti: ja, GOSPODIN, to rekoh.”
18 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
19 “A ti, sine čovječji, odredi dva puta da može doći mač kralja babilonskoga; neka oba izlaze iz jedne zemlje; i odaberi mjesto, odaberi ga na križanju puta do grada.
20 Odredi put da mač može doći do Rabata amonskoga, i do Judeje u utvrđeni Jeruzalem.
21 Jer kralj babilonski je zastao na križanju puta, na početku oba puta, da obavi gatanje: uglačao je svoje strijele, posavjetovao se s kipovima, promotrio jetru.
22 U desnici mu je bilo znamenje za Jeruzalem, da odredi zapovjednike, da otvori usta na klanje, da podigne bojnu viku, da postavi ovnove za probijanje prema vratima, da naspe nasip i da sagradi utvrdu.
23 Ali onima koji su prisegli zakletvama to će izgledati kao lažno znamenje; no on će ih podsjetiti na pokvarenost, kako bi ih se uhvatilo.”
24 Zato ovako govori Gospodin BOG: “Budući da ste podsjetili na svoju pokvarenost, u tome što su razotkriveni vaši prijestupi, tako da vam se iskazuju vaši grijesi u svim vašim djelima; rekoh, budući da ste se prisjetili, rukom ćete biti uhvaćeni.
25 A tebi, okaljani zli kneže Izraelov, kome je prispio dan u koji dolazi svršetak izopačenosti,
26 ovako govori Gospodin BOG: ‘Ukloni povez s glave i skini krunu; to neće više biti isto: uzvisi onoga tko je ponižen i ponizi onoga tko je uzvišen.
27 Prevrat, prevrat, prevrat ću napraviti; neće više biti tako, dok ne dođe onaj koji na to ima pravo; i njemu ću to dati.’
28 A ti, sine čovječji, prorokuj i reci: ‘Ovako Gospodin BOG govori o Amoncima i o njihovoj sramoti’; i reci: ‘Mač, mač je izvučen: za pokolj je uglačan, da proždire zbog svjetlucanja;
29 dok oni tebi ispraznost vide, dok ti laž gataju, da te dovedu na vratove poklanih zlikovaca, kojima je prispio dan u koji će biti kraj njihovoj izopačenosti.
30 Zar da učinim da se on vrati u svoje korice? Sudit ću ti na mjestu gdje si bio stvoren, u zemlji tvoga rođenja.
31 I izlit ću gnjev svoj na tebe, raspirit ću protiv tebe oganj svoje srdžbe i predati te u ruku ljudi svirepih i vještih razaranju.
32 Ti ćeš biti gorivo ognju; tvoja će krv biti usred zemlje; neće te se više spominjati: jer ja, GOSPODIN, to rekoh.’ ”
22
1 I još mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “A sada, sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi gradu krvničkome? Jest, pokaži mu sve gadosti njegove.
3 Tada reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Ovaj grad usred sebe krv prolijeva, da dođe njegov čas, i idole protiv sebe pravi da se onečišćuje.
4 Kriv si u krvi svojoj koju si prolio, okaljao si se u svojim idolima koje si načinio, učinio si da se primaknu dani tvoji i prispio si svojim godinama: zato sam te učinio sramotom među poganima i ruglom po svim zemljama.
5 Oni koji su ti blizu i oni koji su daleko od tebe izrugivat će se tebi, nečasnom i silno izmučenom.
6 Evo, knezovi Izraelovi, svaki od njih prema svojoj moći, u tebi je krv prolijevao.
7 U tebi su oca i majku omalovažavali, usred tebe su stranca tlačili, u tebi su siroče i udovicu zlostavljali.
8 Prezreo si moje svetinje i oskvrnuo moje subote.
9 U tebi su ljudi koji ogovaraju da bi se prolijevala krv; u tebi blaguju na gorama, usred tebe raskalašenost provode.
10 U tebi su otkrivali golotinju očevu, u tebi su ponižavali onu koja je zbog nečistoće bila odvojena.
11 Jedan je počinio gadost sa ženom svoga bližnjega, drugi je besramno oskvrnuo svoju snahu, a treći u tebi ponizio je svoju sestru, kćer svoga oca.
12 U tebi su primali mito da bi krv prolili; uzimao si kamatu i nadoplatu, pohlepno si stjecao iskorištavajući svoga bližnjega, a mene si zaboravio’, govori Gospodin BOG.
13 ‘Eto, zato sam rukom udario zbog tvog nečasnog dobitka što si ga namaknuo i zbog tvoje krvi koja je bila u tvojoj sredini.
14 Može li tvoje srce izdržati; ili, mogu li ti ruke biti snažne u danima kada budem poradio s tobom? Ja, GOSPODIN, to rekoh, i ja ću to učiniti.
15 I rasut ću te među pogane, raspršiti te po zemljama i ukloniti tvoju prljavštinu iz tebe.
16 I uzet ćeš svoju baštinu u sebi samome naočigled poganima, i znat ćeš da sam ja GOSPODIN.’ ”
17 I dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
18 “Sine čovječji, dom Izraelov postao mi je troska; svi su oni mjed usred peći, i kositar, i željezo, i olovo, i troska od srebra.
19 Stoga ovako govori Gospodin BOG: ‘Budući da ste svi postali troska, evo, skupit ću vas usred Jeruzalema.
20 Kao što u peći skupljaju srebro, i mjed, i željezo, i olovo, i kositar, da na tome oganj rapire, da to rastale, tako ću ja skupiti vas u svojoj srdžbi i u svojoj jarosti te vas ondje ostaviti i rastaliti vas.
21 Jest, skupit ću vas i na vama raspiriti oganj svoga gnjeva, i usred njega ćete se rastaliti.
22 Kao što se srebro tali usred peći, tako ćete se vi usred njega rastopiti; i znat ćete da sam ja, GOSPODIN, izlio svoju jarost na vas.’ ”
23 I dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
24 “Sine čovječji, reci im: ‘Ti si zemlja koja nije očišćena, na koju nije pala kiša u dan gnjeva.
25 Proroci njezini usred nje urotili su se kao ričući lav što plijen razdire: duše su proždrli, pootimali su blago i dragocjenosti, udovice su njezine usred nje namnožili.
26 Svećenici njezini su moj zakon silom kršili i oskvrnuli moje svetinje: nisu pravili razliku između svetoga i nesvetoga, niti su ukazivali na razliku između nečistoga i čistoga, oči su svoje zaklanjali od mojih subota i oskvrnut sam među njima.
27 Knezovi njezini usred nje kao vukovi su što plijen razdiru, da krv prolijevaju i uništavaju duše, da ostvare nepošten dobitak.
28 Proroci njezini premazali su ih nepromiješanom žbukom, ispraznim viđenjima i, gatajući im laži, govore: ‘Tako govori Gospodin BOG’, kada GOSPODIN nije govorio.
29 Narod zemlje ugnjetavao je, pljačkao i tlačio uboga i potrebita: jest, nezakonito su stranca ugnjetavali.
30 I tražio sam među njima nekoga tko bi uredio ogradu i stao preda me u procijep za zemlju, da je ne uništim: ali nisam našao nikoga.
31 Stoga sam svoju srdžbu na njih izlio; zatro sam ih ognjem svoga gnjeva; njihov vlastiti put uzvratio sam na glave njihove”, govori Gospodin BOG.
23
1 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, bijahu dvije žene, kćeri jedne majke.
3 Bludničile su u Egiptu, bludničile su u svojoj mladosti: ondje su im dojke stiskali, ondje su gnječili njihove djevičanske bradavice.
4 Starijoj od njih bijaše ime Ahola, a sestri njezinoj Aholiba: moje bijahu te rađahu sinove i kćeri. Ovo im bijahu imena: Samarija je Ahola, a Jeruzalem Aholiba.
5 Ahola je bludničila kada je moja bila; pomamila se za svojim ljubavnicima, za svojim susjedima Asircima,
6 koji bijahu u modro odjeveni, zapovjednici i upravitelji, sve poželjni mladi ljudi, konjanici koji jašu na konjima.
7 Tako je provodila svoja bludničenja s njima, sa svim biranim asirskim muškarcima i sa svima za kojima se pomamila: okaljala se sa svim njihovim idolima.
8 Nije se okanila ni svojih bludništava donesenih iz Egipta: jer su za njezine mladosti oni s njom ležali, oni su njezine djevičanske dojke gnječili i na nju svoj blud izlijevali.
9 Stoga sam je izručio u ruku njezinim ljubavnicima, u ruku Asircima, za kojima se pomamila.
10 Oni su razotkrili njezinu golotinju: uzeli su joj sinove i kćeri i mačem ih poklali: i izišla je na glas među ženama; zato što su oni na njoj izvršili osudu.
11 “Kada to vidje njezina sestra Aholiba, ona u svojoj pohotnoj ljubavi bijaše još pokvarenija od nje, i u svojim bludničenjima više negoli njezina sestra u svojim bludničenjima.
12 Ona se pomamila za svojim susjedima Asircima, raskošno odjevenim zapovjednicima i upraviteljima, konjanicima koji jašu na konjima, sve poželjnim mladićima.
13 Tada vidjeh da je okaljana, da su obje pošle jednim putem,
14 i da je ona umnožila svoje bludničenje; jer kada bi na zidu ugledala naslikane muškarce, crteže Kaldejaca nacrtanih skrletnom bojom,
15 slabina opasanih pojasima, natkriljene obojenim uresima na svojim glavama, svi od njih naočiti knezovi, po običaju Babilonaca iz Kaldeje, zemlje njihova rođenja;
16 čim bi ih ugledala svojim očima, pomamila bi se za njima i slala im poslanike u Kaldeju.
17 I dolazili su Babilonci k njoj u ljubavnu postelju i kaljali je svojim bludom, i ona se s njima onečistila i duša joj se od njih otuđila.
18 Tako je otkrila svoja bludničenja i razotkrila svoju golotinju: tada se moja duša od nje otuđila, kao što se moja duša otuđila od njezine sestre.
19 No ona je množila svoja bludništva prisjećajući se danâ svoje mladosti, kad je bludničila u zemlji egipatskoj.
20 Jer se pomamila za svojim ljubavnicima, čije je tijelo kao tijelo magaraca i čiji je izljev kao izljev u konjâ.
21 Tako si dozivala u spomen razuzdanost svoje mladosti, kad su Egipćani gnječili bradavice tvojih mladenačkih dojaka.
22 “Stoga, Aholibo, ovako govori Gospodin BOG: ‘Evo, podignut ću protiv tebe tvoje ljubavnike, od kojih ti se duša otuđila, i dovest ću ih na tebe sa svake strane:
23 Babilonce i sve Kaldjece, Pekoda, i Šoa, i Koa, i s njima sve Asirce: sve poželjne mladiće, zapovjednike i upravitelje, veliku i znamenitu go-spodu, svi od njih jašu na konjima.
24 Oni će doći na tebe s bojnim i teretnim kolima, i kotačima, i sa združenim narodom, koji će uokolo protiv tebe postaviti štit, oklop i kacigu: njima ću sud prepustiti i oni će ti suditi prema svojim sudovima.
25 Upravit ću svoju ljubomoru protiv tebe i oni će jarosno s tobom postupiti: nos i uši će ti ukloniti; i tvoj će ostatak od mača pasti: odvest će tvoje sinove i tvoje kćeri, a tvoj ostatak oganj će proždrijeti.
26 I odjeću će ti skinuti i odnijeti sav tvoj prekrasan nakit.
27 Tako ću učiniti da prestane tvoja razuzdanost i tvoje bludništvo doneseno iz zemlje egipatske: tako nećeš k njima oči svoje dizati, niti ćeš se više Egipta spominjati.’
28 Jer ovako govori Gospodin BOG: ‘Evo, predat ću te u ruku onima koje mrziš, u ruku onima od kojih se otuđila tvoja duša:
29 oni će na tebi mržnju iskaliti, sav tvoj trud će odnijeti i ostaviti te golu i obnaženu; i bit će razotkrivena golotinja tvoga bludničenja, tvoje razuzdanosti i tvojih bludništava.
30 To ću ti učiniti zato što si blud provodila poput pogana i zato što si okaljana njihovim idolima.
31 Hodila si putem svoje sestre; stoga ću ti u ruku dati čašu njezinu.’
32 Ovako govori Gospodin BOG: ‘Piti ćeš iz čaše svoje sestre duboko i naveliko: bit ćeš na podsmjeh i ruglo: mnogo stane u nju.
33 Napunit ćeš se pijanstvom i žalošću, čašom zaprepaštenja i pustoši, čašom svoje sestre Samarije.
34 Piti ćeš je i iskapiti, i krhotine ćeš njezine polomiti, i vlastite dojke otrgnuti; jer ja to rekoh’, govori Gospodin BOG.
35 Stoga ovako govori Gospodin BOG: ‘Budući da si me zaboravila i za leđa me svoja zabacila, nosi, stoga, i ti svoju razuzdanost i svoja bludničenja.’ ”
36 I još mi reče GOSPODIN: “Sine čovječji, hoćeš li suditi Aholi i Aholibi? Jest, objavi im njihove gadosti:
37 da su preljub počinile, da im je krv na rukama, da su preljub činile sa svojim idolima i da su svoje sinove, koje su meni rodile, kroz oganj provodile da ih proždre.
38 I još su mi ovo učinile: istoga su dana okaljale moje svetište i oskvrnule moje subote.
39 Jer kada su klale svoju djecu idolima, istoga su dana došle u moje svetište da ga oskvrnu; i gle, tako su činile usred Doma mojega.
40 Osim toga ste slale po muškarce da dođu izdaleka, kojima se slalo poslanika; i gle, dolazili su: ti si se za njih kupala, oči bojila, nakitom se kitila,
41 sjedala na raskošnu postelju i za stol pred njim pripravljen, na koji si stavljala moj kâd i moje ulje.
42 I bijaše kod nje glas bezbrižna mnoštva: uz obične ljude, iz pustare su dovođeni Sabejci, koji su im na ruke stavljali narukvice, a na glave krune prekrasne.
43 Tada onoj koja bijaše ostarjela u preljubima rekoh: ‘Zar će sada oni bludničiti s njom, i ona s njima?’
44 Oni ipak uđoše k njoj, kao što idu k ženi koja bludniči: tako uđoše k Aholi i Aholibi, razuzdanim ženama.
45 A pravednici, oni će im suditi kao što se sudi preljubnicama i ženama koje krv prolijevaju; zato što one jesu preljubnice i krv im je u rukama.
46 Jer ovako govori Gospodin BOG: ‘Zbor ću na njih dovesti i dat ću da ih se ukloni i oplijeni.
47 Zbor će ih kamenjem zasuti i sasjeći svojim mačevima; poklat će njihove sinove i njihove kćeri, i kuće im ognjem spaliti.
48 Tako ću iz zemlje ukloniti razuzdanost, kako bi se sve žene naučile da ne postupaju po vašoj razuzdanosti.
49 Oni će naplatiti vašu razuzdanost na vama i nosit ćete grijehe svojih idola: i znat ćete da sam ja Gospodin BOG.’ ”
24
1 Devete godine u desetome mjesecu, desetoga dana u mjesecu, ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, zapiši si ime dana, i to upravo ovoga dana: upravo danas se babilonski kralj postavio protiv Jeruzalema.
3 I ispričaj usporedbu domu buntovnom, i reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Pristavi lonac, pristavi ga i nalij vodu u nj.
4 Skupi u nj komade njegove, i to svaki dobar komad, butinu i plećku; napuni ga biranim kostima.
5 Uzmi ono najbiranije od stada, spali pod njim kosti i daj da dobro uzavri, i neka skuhaju kosti u njemu.’
6 Stoga ovako govori Gospodin BOG: ‘Jao gradu okrvavljenu, loncu u kojemu je njegova prljava pjena, i iz kojega prljavština ne izlazi! Vadite je malo-pomalo; neka se za nju kocka ne baca.
7 Jer krv njegova je usred njega: na vrhu stijene ju je ostavio ne izlivši je po tlu da se prahom prekrije,
8 kako bi gnjev naveo da dođe izvršiti odmazdu; ja sam krv njegovu navrh stijene ostavio da se ne pokrije.’
9 Stoga ovako govori Gospodin BOG: ‘Jao gradu krvavom! Ja ću načiniti golemu lomaču.
10 Naslaži drva, potpali oganj, dovrši meso i dobro ga začini, i neka izgore kosti.
11 Tada ga prazna stavi na žeravicu, da mu se usije mjed, da zagori i da se prljavština u njemu rastali, da bude uništena njegova prljava pijena.
12 Izmorio je sebe lažima i njegova golema prljavština nije otišla iz njega: njegova prljava pjena u ognju će ostati.
13 U tvojoj prljavštini je razuzdanost: budući da sam te ja čistio, ali se ti nisi očistio, nećeš se više očistiti od svoje prljavštine sve dok ne učinim da moj gnjev počine na tebi.
14 Ja, GOSPODIN, to rekoh: to će se dogoditi i ja ću to učiniti; neću se povući, neću poštedjeti, niti se pokajati; prema tvojim će ti putovima suditi i prema tvojim postupcima’, govori Gospodin BOG.”
15 I dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
16 “Sine čovječji, evo, jednim udarcem ti oduzimam želju tvojih očiju; no nemoj žalovati ni plakati, i nemoj suze roniti.
17 Suzdrži se od plakanja, nemoj žalovati za mrtvima, sveži si povez na glavu, na noge obuj svoju obuću, nemoj si prekrivati usne i ne jedi kruh drugih ljudi.”
18 Tako sam govorio narodu ujutro, a uvečer mi umrije žena; i učinih ujutro kao što mi je bilo zapovjeđeno.
19 I reče mi narod: “Zar nam nećeš reći što za nas znači to što tako radiš?”
20 Tada im odgovorih: “Došla mi je riječ GOSPODINOVA govoreći:
21 ‘Govori domu Izraelovu: Ovako govori Gospodin BOG: Evo, oskvrnut ću svoje svetište, veličanstvo vaše snage, želju vaših očiju i ono što sažalijeva vaša duša; i vaši će sinove i kćeri, koje ste si ostavili, od mača pasti.
22 I činit ćete kao što sam ja učinio: nećete prekrivati svoje usne ni jesti kruh drugih ljudi.
23 I bit će vam vaši povezi na glavama i vaša obuća na nogama: nećete žalovati ni plakati, nego ćete sahnuti zbog svojih opačina i jedan s drugim oplakivati.
24 Tako vam je Ezekiel znamenje: sve što je on činio, činit ćete vi; a kada do toga dođe, znat ćete da sam ja Gospodin BOG.’
25 A ti, sine čovječji, neće li toga dana kada im oduzmem snagu, radost slave njihove, želju njihovih očiju i ono na što su se oslanjale duše njihove, njihove sinove i kćeri,
26 neće li toga dana doći k tebi onaj koji umakne, da to čuješ vlastitim ušima?
27 U taj dan tvoja će usta biti otvorena onome koji je umaknuo i progovorit ćeš, i nećeš više biti nijem; bit ćeš im znamenje: i znat će oni da sam ja GOSPODIN.”
25
1 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, upravi svoje lice protiv Amonaca i prorokuj protiv njih.
3 I reci Amoncima: ‘Čujte riječ Gospodina BOGA. Ovako govori Gospodin BOG: Zato što si govorio ‘aha’ protiv mog svetišta kad je bilo oskvrnuto, i protiv zemlje Izraelove kad je bila opustošena, i protiv doma Judina kad je polazio u sužanjstvo,
4 predat ću te, evo, u posjed istočnjacima, i oni će u tebi sagraditi svoje palače i načiniti si u tebi prebivališta: oni će jesti tvoje voće i piti tvoje mlijeko.
5 I učinit ću Rabu stajom za deve, a Amonce počivalištem stadima: i znat ćete da sam ja GOSPODIN.’
6 Jer ovako govori Gospodin BOG: ‘Zato što si pljeskao rukama i toptao nogama, i u srcu se sa svim svojim prezirom radovao zbog zemlje Izraelove,
7 ja ću, evo, pružiti svoju ruku na tebe i izručiti te kao plijen poganima; i istrijebit ću te iz narodâ i iskorijeniti te iz zemalja: uništit ću te; i znat ćeš da sam ja GOSPODIN.’
8 Ovako govori Gospodin BOG: “Zbog toga što Moab i Seir govore: ‘Gle, dom Judin je nalik svim poganima’,
9 zato ću ja, evo, otvoriti bok Moabu od gradova, od njegovih gradova koji su na njegovim međama, ponos te zemlje, Bet-Ješimot, Baal-Meon i Kirjatajim,
10 i s Amoncima ih dati u posjed istočnjacima, da se Amonci više ne spominju među narodima.
11 I izvršit ću osude nad Moabom; i znat će oni da sam ja GOSPODIN.”
12 Ovako govori Gospodin BOG: “Budući da je Edom djelovao protiv doma Judina osvećujući se, i teško sagriješio te se na njima osvetio,
13 stoga ovako govori Gospodin BOG: I ja ću pružiti svoju ruku na Edom, i istrijebit ću iz njega i čovjeka i živinu; i opustošit ću ga od Temana, a oni iz Dedana od mača će pasti.
14 I svalit ću svoju odmazdu na Edom rukom svoga naroda, Izraela: oni će u Edomu postupiti prema mojoj srdžbi i prema mojoj jarosti; i upoznat će oni moju odmazdu”, govori Gospodin BOG.
15 Ovako govori Gospodin BOG: “Budući da su Filistejci postupili osvetnički te su s prezirom u srcu proveli odmazdu, da ga unište zbog pradavne mržnje,
16 stoga ovako govori Gospodin BOG: Evo, pružit ću svoju ruku na Filistejce, i istrijebit ću Kerećane, i uništiti ostatak morske obale.
17 I provest ću na njima veliku odmazdu s jarosnim prijekorima; i znat će oni da sam ja GOSPODIN, kada svalim na njih svoju odmazdu.”
26
1 U jedanaestoj godini, prvoga dana u mjesecu, dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, budući da je Tir govorio protiv Jeruzalema: ‘Aha, razbijen je onaj koji je bio vrata narodima, k meni se okrenuo: ja ću se ponovno napuniti sada kada je on opustošen’;
3 stoga ovako govori Gospodin BOG: ‘Evo, ja sam protiv tebe, Tire, i mnoge ću narode navesti da uzađu protiv tebe kao što more podiže svoje valove.
4 Oni će razoriti zidine Tira i srušiti kule njegove, a ja ću sastrugati njegovu prašinu s njega i učiniti da on bude poput kamene goleti.
5 Bit će mjestom za razastiranje mreža usred mora: jer sam ja to rekao,’ govori Gospodin BOG, ‘i postat će plijenom narodima.
6 A kćeri njegove, koje su u polju, mačem će biti poklane; i znat će da sam ja GOSPODIN.
7 Jer ovako govori Gospodin BOG: Evo, sa sjevera ću na Tir dovesti babilonskoga kralja Nebukadrezara, kralja nad kraljevima, s konjima i s bojnim kolima, i s konjanicima i s četama, i s mnogo naroda.
8 On će mačem poklati tvoje kćeri u polju; i načinit će protiv tebe tvrđavu, protiv tebe će nasip nasuti, i štit će protiv tebe podignuti.
9 Protiv tvojih zidina on će bojne naprave postaviti i sjekirama će tvoje kule oboriti.
10 Zbog mnoštva njegovih konja, njihova će te prašina prekriti: tvoje će zidine podrhtavati od buke konjanikâ, i od kotačâ, i od bojnih kola, kada on bude ulazio na tvoja vratâ kao što ulaze u razvaljeni grad.
11 Kopitima svojih konja zgazit će on sve tvoje ulice: mačem će poklati tvoj narod, a tvoje snažne posade na zemlju će popadati.
12 Oni će oplijeniti tvoje bogatstvo i tvoju robu plijenom učiniti; i zidine će tvoje oboriti i porušiti tvoje krasne kuće: tvoje kamenje i drvenu građu i tvoj prah usred vode će položiti.
13 I učinit ću da zamre buka tvojih pjesama; i neće se više čuti zvuk tvojih harfa.
14 I učinit ću od tebe kamenu golet; bit ćeš mjesto za razastiranje mreža: nećeš više nikada biti sagrađen; jer ja, GOSPODIN, to rekoh’, govori Gospodin BOG.”
15 Ovako Gospodin BOG govori Tiru: “Neće li otoci zadrhtati na glas tvoga pada kada ranjenici zavape, kada usred tebe bude izvršen pokolj?
16 Tada će svi knezovi morski sići sa svojih prijestolja, i odložiti svoje plašteve i skinuti svoje vezene oprave: zaodjenut će se trepetom; na zemlji će sjediti i svaki čas zadrhtati, i zbog tebe će biti zapanjeni.
17 I podići će za tebe tužaljku, i reći ti: ‘Kako li si razoren, glasoviti grade nastanjen pomorcima, koji bijaše snažan na moru, ti i tvoji stanovnici, koji su izazivali stravu u svima koji su ga posjećivali!
18 Sada će otoci zadrhtati u dan tvoga pada; jest, otoci koji su u moru bit će uznemireni zbog tvoga odlaska.’ ”
19 Jer ovako govori Gospodin BOG: “Kada od tebe učinim pusti grad, poput nenastanjenih gradova; kada dovedem na tebe dubinu i prekriju te velike vode;
20 kada te svedem dolje s onima koji u jamu silaze, s pradavnim narodom, i smjestim te u donje dijelove zemlje, na mjesta pusta od davnine, s onima koji u jamu silaze, da ne budeš nastanjen; a slavu ću postaviti u zemlji živih;
21 učinit ću te stravom i neće te više biti: premda će te se tražiti, ipak više nikada nećeš biti nađen”, govori Gospodin BOG.
27
1 I dođe mi opet riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “A sada, sine čovječji, podigni tužaljku za Tirom;
3 i reci Tiru: Ti koji si smješten na ulazu mora, ti koji si trgovac narodima mnogih otoka, ovako govori Gospodin BOG: O, Tire, govorio si: ‘Savršene sam ljepote.’
4 Međe su tvoje usred morâ, tvoji su ti graditelji ljepotu usavršili.
5 Sve tvoje brodske oplate načinili su od senirskih jela; cedre libanonske uzeli su da ti jarbole načine.
6 Od bašanskih hrastova vesla su ti izradili; družina Ašuraca načinila ti je klupe od bjelokosti donesene s kitimskih otoka.
7 Fini vezeni lan iz Egipta razapinjao si da ti bude jedrom; prekrivala te modra i purpurna tkanina s eliških otoka.
8 Stanovnici Sidona i Arvada bijahu ti mornari; mudraci tvoji, Tire, koji u tebi bijahu, bili su ti kormilari.
9 Stari ljudi iz Gebala i mudraci odande u tebi bijahu kao tvoji popravljači: sve lađe morske sa svojim mornarima bijahu u tebi da se bave tvojim trgovanjem.
10 Oni iz Perzije i Luda i Puta bijahu u tvojoj vojsci, tvoji ratnici: u tebi su štit i kacigu vješali; oni su ti pristalost davali.
11 Arvađani bijahu s tvojom vojskom uokolo na tvojim zidinama, a Gamadijci u tvojim kulama: oni su uokolo po tvojim zidovima vješali svoje štitove; oni su tvoju krasotu učinili savršenom.
12 Taršiš je trgovao s tobom zbog množine svake vrste blaga: srebrom, željezom, kositrom i olovom, trgovali su s tobom na tvojim sajmovima.
13 Javan, Tubal i Mešek s tobom su trgovali: oni su na tvom tržištu trgovali ljudima i mjedenim posuđem.
14 Oni iz doma Togarmina trgovali su na tvojim sajmovima konjima i konjanicima i mazgama.
15 Dedanci su s tobom trgovali; trgovina mnogih otoka bijaše u tvojoj ruci: donosili su ti na dar rogove od bjelokosti i ebanovinu.
16 Sirija je trgovala s tobom zbog mnoštva robe tvoje izrade: oni su na tvojim sajmovima trgovali smaragdima, purpurom, i vezenim tkaninama, i finim lanom, i koraljima, i ahatom.
17 Judeja, i zemlja Izraelova, s tobom je trgovala: oni su na tvome tržištu trgovali pšenicom iz Minita i Panaga, i medom, i uljem i melemom.
18 Damask je s tobom trgovao mnoštvom robe tvoje izrade, zbog obilja svega blaga, vinom helbonskim i bijelom vunom.
19 Dan i Javan idući amo-tamo prodavali su na tvojim sajmovima: uglačano željezo, kasija i trska bijahu na tvome tržištu.
20 Dedan je s tobom trgovao dragocjenim prostirkama za kola.
21 Arabija i svi kedarski knezovi kod tebe su prodavali janjad, i ovnove, i jarce; time su s tobom trgovali.
22 Trgovci iz Šebe i Rame s tobom su trgovali; oni su na tvojim sajmovima prodavali najbolje od svih začina, i sve drago kamenje i zlato.
23 Haran, i Kane, i Eden, trgovci iz Šebe, Ašura i Kilmada, s tobom su trgovali.
24 Oni su na tvome tržištu trgovali s tobom svakovrsnom robom, s modrom opravom i vezenom tkaninom, i bogato ukrašenim kovčezima povezanim konopima, načinjenima od cedrovine.
25 Taršiške lađe pjevale su o tebi na tvome tržištu; bio si snabdjeven i nadasve proslavljen usred morâ.
26 “Tvoji su te veslači odvezli na velike vode; istočni te vjetar nasred mora razbio.
27 Tvoje blago, i tvoji sajmovi, tvoja roba, tvoji mornari i tvoji kormilari, tvoji potkivači, i posjednici tvoje robe, i svi ratnici koji su u tebi i u svoj posadi koja je usred tebe, usred morâ će pasti u dan tvoje propasti.
28 Na glas vapaja tvojih kormilara tresti će se predgrađa.
29 I svi koji veslom rukuju, mornari i svi morski kormilari, iskrcat će se sa svojih lađa, na kopnu će ostati;
30 i glas će se njihov protiv tebe čuti, i gorko će ridati i glave će pepelom posuti, u pepelu će se valjati;
31 i na ćelavo će se zbog tebe obrijati i u kostrijet se opasati, i u gorčini srca za tobom će naricati i gorko jadikovati.
32 U svome oplakivanju tužaljku će za tebe podići, i naricat će za tobom govoreći: ‘Koji je grad kao Tir, kao uništen usred mora?’
33 Kad je tvoja roba s mora stizala, mnoge si narode nasitio; kraljeve zemaljske si obogatio mnoštvom svoga blaga i svoje trgovine.
34 U vrijeme kada te razbiju mora na dubokim vodama, tvoja će trgovina, i sva tvoja posada, usred morâ pasti.
35 Svi stanovnici otokâ bit će zaprepašteni zbog tebe; i njihovi će se kraljevi prestraviti, zabrinutost će im lica preplaviti.
36 Trgovci među narodima zbog tebe će zviždati; bit ćeš na užas i nikada te više neće biti.”
28
1 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, knezu Tira reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Budući da ti se srce uzoholilo, i budući da si rekao: ‘Ja sam Bog; ja sjedim na prijestolju Božjem, usred morâ’, a samo si čovjek, a ne Bog; premda si svoje srce s Božjim srcem izjednačio;
3 evo, mudriji si od Daniela; nema tajne koju bi oni mogli od tebe sakriti:
4 svojom mudrošću i svojom razboritošću blago si stekao i u svoje si riznice zlato i srebro nakupio;
5 svojom velikom mudrošću i trgovanjem uvećao si svoje blago i srce ti se zbog tvoga blaga uzoholilo;
6 stoga ovako govori Gospodin BOG: Zato što si izjednačio svoje srce sa srcem Božjim,
7 evo, zbog toga ću na tebe dovesti tuđince, najstrašnije od narodâ: oni će izvući svoje mačeve protiv krasote tvoje mudrosti i okaljati će sjaj tvoj.
8 U jamu će te svaliti i umrijet ćeš smrtima onih koji su pobijeni usred morâ.
9 Hoćeš li tada pred onime tko te ubija reći: ‘Ja sam Bog’? Ne, bit ćeš samo čovjek, a ne Bog, u ruci onoga tko te ubija.
10 Umrijet ćeš smrću neobrezanih od ruke tuđinaca; jer ja to rekoh”, govori Gospodin BOG.
11 Nadalje mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
12 “Sine čovječji, podigni tužaljku za kraljem Tira, i reci mu: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Ti si pečat savršenstva, pun mudrosti i savršene ljepote.
13 Ti si bio u Edenu, vrtu Božjemu; pokrivalom ti bijaše svaki dragi kamen, sard, topaz i dijamant, beril, oniks i jaspis, safir, smaragd i granat i zlato: umijeće tvojih bubnjeva i tvojih svirala bijaše pripravljeno u tebi u dan u koji si stvoren.
14 Ti si kerub pomazani koji zaklanja; ja te postavih: bio si na svetoj gori Božjoj; hodio si gore-dolje posred ognjena kamenja.
15 Bio si savršen na svojim putovima od dana u koji si stvoren, sve dok se u tebi nije našla nepravda.
16 Zbog množine tvoga trgovanja središte su tvoje nasiljem napunili pa si sagriješio: stoga ću te kao svetogrdnoga s gore Božje izbaciti i zatrti te, kerube zaštitniče, isred ognjena kamenja.
17 Srce ti se bilo uzoholilo zbog tvoje krasote, svoju si mudrost zbog svoga sjaja izopačio: na zemlju ću te baciti, pred kraljeve ću te položiti da te gledaju.
18 Mnoštvom svojih opačina, nepravednošću svoga trgovanja, svoja si svetišta oskvrnuo; stoga ću iz tvoje sredine oganj izvesti i proždrijet će te, i u pepeo ću te na zemlji pretvoriti naočigled svima koji te gledaju.
19 Svi oni među narodima koji te poznaju bit će zbog tebe zaprepašteni: ti ćeš biti strahota i nikada te više neće biti.’ ”
20 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
21 “Sine čovječji, upravi svoje lice prema Sidonu i prorokuj protiv njega,
22 i reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Evo, ja sam protiv tebe, Sidone; usred tebe ću se proslaviti: i znat će oni da sam ja GOSPODIN kad izvršim svoje sudove u njemu i u njemu budem posvećen.
23 Jer poslat ću u nj kugu, i krv na njegove ulice; ranjenicima će se usred njega sa svih strana mačem suditi; i znat će oni da sam ja GOSPODIN.
24 I neće više biti bodljikava trnja domu Izraelovu, niti ikakva bolnoga trna od svih koji ih okružuju, koji ih prezirahu; i znat će oni da ja jesam Gospodin BOG.’ ”
25 Ovako govori Gospodin BOG: “Kada saberem dom Izraelov od naroda među kojima su raspršeni, i kada budem posvećen u njima naočigled poganima, tada će oni prebivati u svojoj zemlji, koju dadoh svome sluzi Jakovu.
26 I živjet će u njoj u sigurnosti, kuće graditi i vinograde saditi; jest, prebivat će u pouzdanju kada izvršim osude nad svima uokolo njih koji ih preziru; i znat će oni da sam ja GOSPODIN, Bog njihov.”
29
1 U desetoj godini, u desetome mjesecu, dvanaestoga dana toga mjeseca, dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, upravi svoje lice protiv faraona, kralja egipatskoga, i prorokuj protiv njega i protiv svega Egipta;
3 govori i reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Evo, ja sam protiv tebe, faraone, kralju egipatski, golemi zmaju koji ležiš usred svojih rijeka; koji reče: ‘Moja rijeka meni pripada, ja je sebi načinih.’
4 Ali stavit ću ja kuke u tvoje ralje i učiniti da se ribe tvojih rijeka prilijepe na tvoje krljušti; i izvući ću te iz rijeka, a sve ribe tvojih rijeka bit će prilijepljene na tvojim krljuštima.
5 I ostavit ću te odbačena u pustari, tebe i sve ribe tvojih rijeka: na otvorena ćeš polja pasti; neće te skupiti ni pokupiti; dao sam te za hranu zvijerima poljskim i pticama nebeskim.
6 I znat će svi stanovnici Egipta da sam ja GOSPODIN, jer su bili štap od trske domu Izraelovu.
7 Kada su te tvojom rukom uhvatili, ti si se slomio i sve rame njihovo rasporio; kada su se na tebe naslonili, ti si pukao i sva njihova bedra iščašio.”
8 Stoga ovako govori Gospodin BOG: “Evo, dovest ću na tebe mač i istrijebit ću iz tebe čovjeka i živinu.
9 I bit će zemlja egipatska opustošena i poharana; i znat će oni da sam ja GOSPODIN: zato što je on bio rekao: ‘Rijeka je moja, ja sam je načinio.’
10 Evo, zbog toga sam ja protiv tebe i protiv tvojih rijeka; i učinit ću zemlju egipatsku potpuno poharanom i opustošenom, od Savenske kule pa sve do etiopske međe.
11 Noga ljudska neće kroz nju prolaziti, niti će njome prolaziti noga živine, niti će četrdeset godina biti naseljena.
12 I načinit ću od zemlje egipatske pustoš usred opustošenih zemalja, i bit će njezini gradovi četrdeset godina pusti među opustošenim gradovima: i razasut ću Egipćane među narode i raspršiti ih po zemljama.”
13 No ovako govori Gospodin BOG: “Kada završi četrdeset godina sabrat ću Egipćane od naroda kamo su bili razasuti;
14 i dovest ću natrag sužnje egipatske i vratiti ih u zemlju Patros, u zemlju njihova prebivanja; ondje će oni biti beznačajno kraljevstvo.
15 Bit će najniže od svih kraljevstava; neće se više uzdići nad narode: jer ću ih ja umanjiti da više ne vladaju nad narodima.
16 I neće više, kada ih ovi stanu tražiti, biti uzdanje domu Izraelovu, koji doziva u spomen njihovu opačinu; nego će znati da sam ja Gospodin BOG.”
17 Dvadeset i sedme godine, u prvome mjesecu, prvoga dana toga mjeseca, dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
18 “Sine čovječji, Nebukadrezar, kralj Babilona, pokrenuo je svoju vojsku da poslužuje u velikoj službi protiv Tira: svaka glava bijaše ogoljena i svako rame oguljeno: no ne bijaše mu plaće za Tir, ni vojsci njegovoj, za službu koju je protiv njega služio.
19 Stoga ovako govori Gospodin BOG: ‘Evo, ja ću predati zemlju egipatsku Nebukadrezaru, kralju Babilona. On će odvesti mnoštvo njezino te uzeti plijen njezin i dočepati se njezina grabeža; to će biti plaća za njegovu vojsku.
20 Dadoh mu zemlju egipatsku za trud njegov kojim je protiv njega služio, zato što je on to za mene učinio,’ govori Gospodin BOG.
21 U taj ću dan učiniti da propupa rog domu Izraelovu i dat ću ti među njima usta otvorena; i znat će oni da sam ja GOSPODIN.”
30
1 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Gospodin BOG: Jaučite: ‘Jao, kojega li dana!’
3 Jer blizu je dan, blizu je dan GOSPODINOV, dan oblačan; bit će to doba pogana.
4 I doći će mač na Egipat, i golema će bol biti u Etiopiji kada u Egiptu padnu mrtvi, i kada odvedu mnoštvo njegovo, i kada mu temelji budu razrušeni.
5 Etiopija, i Libija, i Lidija, i sav miješani narod, i Kub, i ljudi zemlje koja je u savezu, s njima će od mača pasti.”
6 Ovako govori GOSPODIN: “Pasti će i oni koji podupiru Egipat; i srušit će se ponos snage njegove: od Savenske kule u njemu će od mača pasti”, govori Gospodin BOG.
7 “I bit će opustošeni usred opustošenih zemalja, i njegovi će gradovi biti usred poharanih gradova.
8 I znat će oni da sam ja GOSPODIN kada zapalim oganj u Egiptu i kada budu uništeni svi njegovi pomagači.
9 U taj dan će od mene na lađama izići glasnici da zaplaše bezbrižne Etiopljane i velika će ih bol snaći, kao u dan egipatski; jer gle, to dolazi!”
10 Ovako govori Gospodin BOG: “I učinit ću rukom Nebukadrezara, kralja babilonskoga, da nestane mnoštvo egipatsko.
11 On i njegov narod s njim, najstrašniji od narodâ, bit će dovedeni da unište zemlju; i izvući će svoje mačeve protiv Egipta i ispunit će zemlju poklanima.
12 A ja ću rijeke isušiti i prodati zemlju u ruku zlikovcima; i opustošit ću zemlju, i sve što je u njoj, rukom tuđinaca: ja, GOSPODIN, to rekoh.”
13 Ovako govori Gospodin BOG: “Uništit ću i idole i učiniti da njihovi likovi nestanu iz Nofa; i neće više biti kneza u zemlji egipatskoj: strah ću usaditi u zemlji egipatskoj.
14 I Patros ću opustošiti, i oganj ću u Soanu potpaliti, i u Nou ću osude izvršiti.
15 I izlit ću gnjev svoj na Sin, snagu Egipta; i istrijebit ću mnoštvo u Nou.
16 I potpalit ću oganj u Egiptu: velika će bol Sin spopasti, No će biti razderan na komade, a Nof će svakodnevno biti u tjeskobi.
17 Mladići iz Avena i Pi-Beseta od mača će pasti i ti će gradovi u sužanjstvo otići.
18 U Tehafnehesu će se dan smrknuti kada ondje polomim jarme egipatske, i prestat će u njemu ponositost zbog snage njegove; a što se njega tiče, oblak će ga prekriti i kćeri će njegove u sužanjstvo otići.
19 Tako ću izvršiti osude u Egiptu; i znat će oni da sam ja GOSPODIN.”
20 A jedanaeste godine, u prvome mjesecu, sedmoga dana toga mjeseca, dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
21 “Sine čovječji, slomio sam mišicu faraonu, kralju Egipta; i gle, neće biti povijena da ozdravi, neće biti omotana zavojem da ojača, da može mač držati.”
22 Stoga ovako govori Gospodin BOG: “Evo, ja sam protiv faraona, kralja egipatskoga, i slomit ću mu mišice, i jaku i onu koja je bila slomljena; i učinit ću da mu mač padne iz ruke.
23 I rastjerat ću Egipćane među narode i raspršiti ih po zemljama.
24 I ojačat ću mišice kralju babilonskom i staviti mu mač svoj u ruku; ali ću faraonu slomiti mišice i on će pred njim stenjati kao što stenje smrtno ranjeni čovjek.
25 Ali ojačat ću mišice kralju babilonskom, a mišice će faraonu klonuti; i znat će on da sam ja GOSPODIN, kada stavim svoj mač u ruku kralju babilonskom i on ga ispruži nad zemljom egipatskom.
26 I rasijat ću Egipćane među narode i raspršiti ih po zemljama; i znat će oni da sam ja GOSPODIN.”
31
1 U jedanaestoj godini, u trećemu mjesecu, prvoga dana toga mjeseca, dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, govori faraonu, kralju egipatskom, i njegovu mnoštvu: ‘Kome si nalik u svojoj veličini?
3 Evo, Asirac je bio cedar u Libanonu, lijepih grana i sjenovite krošnje, visoka rasta; vrh njegov bijaše usred gustoga granja.
4 Vode ga velikim učiniše, dubina ga je uzvisila svojim rijekama koje su tekle oko njegovih nasada i slale svoje rječice svim poljskim stablima.
5 Stoga je svojom visinom nadvisio sva poljska stabla i grane su mu se umnožile, a mladice koje su mu izbile, zbog obilja vode su se produžile.
6 Sve ptice nebeske pravile su gnijezda na njegovim debelim granama, pod njegovim su granjem sve zvijeri poljske kotile svoje mlade, u sjeni njegovoj prebivali su svi veliki narodi.
7 Tako je lijep bio on u svojoj veličini, u duljini svojih grana: jer mu je korijen bio kod velikih voda.
8 Cedrovi u vrtu Božjemu nisu ga mogli natkriliti; jele se nisu mogle usporediti s njegovim debelim granama, a stabla kestena nisu bila ni slična njegovu granju: nijedno stablo u vrtu Božjemu nije mu bilo ravno u njegovoj ljepoti.
9 Učinio sam ga lijepim mnoštvom njegova granja, tako da su mu zavidjela sva stabla edenska, koja bijahu u vrtu Božjemu.’ ”
10 Stoga ovako govori Gospodin BOG: “Zato što si se uznio u svojoj visini i vrh svoj izvio uvis među debelim granama; budući da mu se srce uznijelo u njegovoj visini,
11 zato sam ga predao u ruku najmoćnijem od pogana; on će ga zasigurno srediti: izagnao sam ga zbog zloće njegove.
12 Tuđinci, najstrašniji od narodâ, posjekli su ga i napustili: granje mu je popadalo po gorama i svim dolinama, a njegove debele grane polomljene su kraj svih rijeka zemaljskih; svi narodi zemlje sišli su iz sjene njegove, i napustili ga.
13 Na njegovoj ruševini ostat će sve ptice nebeske i sve će zvijeri poljske biti po njegovu granju:
14 tako da se nijedno od svih stabala kraj voda ne uzvisuje zbog svoje visine i ne izvija uvis svoj vrh među debelim granama; ni da im se stabla, sva koja vodu piju, ne uzdižu u svojoj visini: jer su sva smrti predana, donjim krajevima zemlje, među djecu ljudsku, s onima koji u jamu silaze.”
15 Ovako govori Gospodin BOG: “U dan u koji je on u grob sišao, žalovanje sam proglasio: dubinu sam zbog njega prekrio te zaustavio njezine tokove, i zaustaviše se vode velike; i učinio sam da ga Libanon oplakuje, i klonuše zbog njega sva stabla poljska.
16 Učinio sam da se svi narodi zatresu od praska njegova pada kada sam ga bacio dolje u pakao zajedno s onima koji u jamu silaze: i bit će sva stabla edenska, ono najbiranije i najbolje od Libanona, sve što vodu pije, utješena u donjim dijelovima zemlje.
17 I siđoše oni s njim u pakao k onima koji su mačem poklani; i oni koji mu bijahu mišicom, koji prebivahu pod njegovom sjenom među poganima.
18 Kome si ti toliko nalik u slavi i veličini među stablima edenskim? Ipak ćeš sada s edenskim stablima biti oboren u donje dijelove zemlje: ležat ćeš usred neobrezanih, s onima koji su mačem poklani. To je faraon i sve njegovo mnoštvo,” govori Gospodin BOG.
32
1 U dvanaestoj godini, u dvanaestome mjesecu, prvoga dana toga mjeseca, dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, podigni tužaljku za faraonom, kraljem egipatskim, i reci mu: ‘Ti si nalik mladome lavu narodâ, ti si kao kit u morima: izišao si sa svojim rijekama, svojom si nogom vode uzburkao i njihove si rijeke zamutio.’ ”
3 Ovako govori Gospodin BOG: “Zato ću razapeti svoju mrežu nad tobom zajedno sa skupinom mnogih naroda; oni će te u mojoj mreži izvući.
4 Tada ću te na zemlji ostaviti, na otvoreno ću te polje baciti i dati da sve ptice nebeske na tebi ostanu, i tobom ću nahraniti zvijeri sve zemlje.
5 Tvoje ću meso pobacati po gorama i tvojom ću visinom doline ispuniti.
6 Tvojom ću krvlju natopiti zemlju u kojoj plivaš, sve do gorâ; i rijeke će biti pune tebe.
7 A kada tebe ugasim, nebo ću zastrti i zvijezde njegove pomračiti; sunce ću oblakom zastrti, a mjesec neće svojom svjetlošću svijetliti.
8 Sva sjajna svjetlila nebeska nad tobom ću zamračiti i nad tvoju ću zemlju tamu navući’, govori Gospodin BOG.
9 ‘I uznemirit ću srca mnogih ljudi kada objavim tvoje uništenje među narodima, u zemljama koje nisi ni poznavao.
10 Jest, učinit ću da se mnogi ljudi zaprepaste nad tobom i njihovi će se kraljevi strašno uplašiti zbog tebe kada pred njima zamahnem svojim mačem; i drhtat će u svakom trenutku, svatko za vlastiti život, u dan tvoga pada.”
11 Jer ovako govori Gospodin BOG: “Doći će na tebe mač kralja babilonskoga.
12 Mačevima silnika, najstrašnijega od narodâ, tvoje ću mnoštvo oboriti; sve njih: oni će oplijeniti raskoš Egipta i bit će uništeno sve mnoštvo njegovo.
13 Uništit ću i svu njegovu živinu kraj velikih voda; neće ih više uzburkati ljudska noga, niti će ih kopita stoke komešati.
14 Tada ću im vode produbiti i učiniti da njihove rijeke teku kao ulje”, govori Gospodin BOG.
15 “Kada opustošim zemlju egipatsku i kada ta zemlja bude oskudijevala onime čega je bila puna, kada udarim sve one koji u njoj prebivaju, tada će oni znati da sam ja GOSPODIN.
16 Ovo je tužaljka kojom će ga oplakivati; kćeri narodâ će ga oplakivati: oplakivat će Egipat i sve mnoštvo njegovo”, govori Gospodin BOG.
17 U dvanaestoj godini, petnaestoga dana toga mjeseca, dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
18 “Sine čovječji, jadikuj za mnoštvom egipatskim; i baci ih dolje, i njega i kćeri glasovitih naroda, u donje krajeve zemlje, zajedno s onima koji u jamu silaze.
19 Koga ti nadmašuješ krasotom? Idi dolje, i legni s neobrezanicima.
20 Oni će pasti posred onih koji su mačem poklani; maču je on izručen: odvucite njega i sve mnoštvo njegovo.
21 Najjači među silnicima govorit će mu iz sredine pakla s onima koji su mu pomagali: oni su otišli dolje, leže neobrezani, mačem poklani.
22 Ašur je ondje i sva njegova družina; oko njega su grobovi njegovi: svi poklani, od mača pali.
23 Grobovi mu leže na obroncima jame, a družina njegova je oko njegova groba: svi poklani, od mača pali; oni koji su izazivali stravu u zemlji živih.
24 Ondje je Elam i sve mnoštvo njegovo oko groba njegova, svi poklani, od mača pali, oni koji su neobrezani sišli u donje krajeve zemlje, oni koji su izazivali stravu u zemlji živih, ali su s onima koji u jamu silaze sramotu svoju ponijeli.
25 Svoju su postelju sa svim svojim mnoštvom posred poklanih položili; grobovi su njegovi uokolo njega: svi od njih neobrezani, mačem poklani; premda su izazivali stravu u zemlji živih, ipak su s onima koji u jamu silaze sramotu svoju ponijeli; položen je usred onih koji su poklani.
26 Ondje je Mešek, Tubal i sve mnoštvo njegovo; grobovi su njegovi uokolo njega: svi neobrezani, mačem poklani, premda su izazivali stravu u zemlji živih.
27 Oni neće ležati sa silnicima koji su pali od neobrezanih, koji su sišli u pakao sa svojim ratnim oružjem: mačeve njihove su im pod glave položili, ali će im vlastite opačine biti na kostima, premda su bili strava silnikâ u zemlji živih.
28 Jest, bit ćeš satrt usred neobrezanih i ležat ćeš s onima koji su mačem poklani.
29 Ondje je Edom, njegovi kraljevi i svi njegovi knezovi, koji su zajedno sa svojom moći položeni među one koji su mačem poklani: oni će ležati s neobrezanima i s onima koji u jamu silaze.
30 Ondje su knezovi sjevera, svaki od njih, i svi Sidonci, koji su sišli zajedno s poklanima: sa stravom svojom zbog svoje su moći posramljeni. I oni leže neobrezani s onima koji su mačem poklani i nose svoju sramotu s onima koji u jamu silaze.
31 Vidjet će ih faraon i utješiti se zbog svega mnoštva svojega; to jest faraon i sva njegova mačem poklana vojska,” govori Gospodin BOG.
32 “Jer ja sam izazvao svoju stravu u zemlji živih: on će biti položen među neobrezane, zajedno s onima koji su mačem poklani, to jest s faraonom i sa svim mnoštvom njegovim,” govori Gospodin BOG.
33
1 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, govori djeci svoga naroda i reci im: ‘Kada dovedem mač na neku zemlju i narod te zemlje uzme nekoga od svojih i postavi ga za svoga stražara;
3 ako on, kada vidi da mač dolazi na zemlju, zatrubi u trublju i upozori narod,
4 tada će onome tko čuje zvuk trublje i ne obazire se na upozorenje, ako mač dođe i odnese ga, njegova krv biti na njegovoj vlastitoj glavi.
5 Čuo je zvuk trublje i nije mario za upozorenje; krv će njegova biti na njemu. No onaj tko se obazire na upozorenje, izbavit će svoju dušu.
6 Ali ako stražar vidi da dolazi mač, a ne zatrubi u trublju i narod ne bude upozoren; dođe li mač, i odnese ikoga od njih, taj će biti uklonjen u svojoj opačini; ali njegovu ću krv tražiti iz stražarove ruke.’
7 Tako sam tebe, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu; stoga ćeš ti slušati riječ iz mojih usta te ih opominjati u moje ime.
8 Kada zlome kažem: ‘Zli čovječe, zasigurno ćeš umrijeti’, ako ti ne progovoriš i opomeneš zloga da se odvrati od svoga puta, taj zli čovjek će umrijeti u svojoj opačini, ali njegovu ću krv tražiti iz tvoje ruke.
9 No ako zloga opomeneš u pogledu njegova puta, da se odvrati od njega; ako se on ne odvrati od svoga puta, umrijet će u svojoj opačini, ali si ti izbavio svoju dušu.
10 “Zbog toga, sine čovječji, reci domu Izraelovu: Govorite ovako: ‘Ako naši prijestupi i naši grijesi budu na nama i mi u njima ginemo, kako da onda živimo?’
11 Reci im: ‘Kao što sam ja živ,’ govori Gospodin BOG, ‘nema meni zadovoljstva u smrti zloga, nego u tome da se zli odvrati od svoga puta i živi: odvratite se, odvratite se od svojih zlih putova, jer zašto da umrete, dome Izraelov?’
12 Stoga, sine čovječji, reci djeci svoga naroda: Vlastita pravednost neće izbaviti pravednika u dan njegova prijestupa; a što se tiče zloće zloga, on neće pasti od nje u dan kada se odvrati od svoje zloće; niti će pravednik moći živjeti za svoju pravednost u dan u koji sagriješi.
13 Kada pravedniku kažem da će zasigurno živjeti, ako se on pouzda u vlastitu pravednost pa počini nepravdu, sva njegova pravednost neće se spominjati, nego će on umrijeti zbog svoje nepravde koju je počinio.
14 Kada zlome kažem: ‘Zasigurno ćeš umrijeti’; ako se on odvrati od svoga grijeha te učini ono što je zakonito i ispravno;
15 ako zli vrati zalog, dade natrag ono što je oteo, hodi po životnim pravilima, ne čineći nepravdu, zasigurno će živjeti, neće umrijeti.
16 Nijedan od njegovih grijeha koje je počinio neće mu se spominjati: učinio je ono što je zakonito i ispravno; zasigurno će živjeti.
17 No djeca tvoga naroda govore: ‘Put Gospodinov nije pravedan’; ali njihov put nije pravedan.
18 Kada se pravednik odvrati od svoje pravednosti i počini nepravdu, zbog toga će umrijeti.
19 Ali ako se zli odvrati od svoje zloće i učini ono što je zakonito i ispravno, zbog toga će živjeti.
20 No vi govorite: ‘Put Gospodinov nije pravedan.’ O, dome Izraelov, svakome od vas sudit ću prema njegovim putovima.”
21 U dvanaestoj godini našega sužanjstva, u desetome mjesecu, petoga dana toga mjeseca, dođe mi jedan bjegunac iz Jeruzalema i reče: “Grad je potučen.”
22 A GOSPODINOVA ruka bijaše na meni uvečer, prije negoli je došao taj bjegunac, i otvorila mi je usta prije negoli je on ujutro došao k meni; i otvoriše mi se usta te više ne bijah nijem.
23 Tada mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
24 “Sine čovječji, oni koji stanuju u tim razvalinama zemlje Izraelove govore: ‘Abraham je bio jedan i baštinio je zemlju, ali nas je mnogo: zemlja je dana nama u baštinu.’
25 Stoga im kaži: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Vi jedete s krvlju, podižete oči prema svojim idolima i krv prolijevate: zar da vi zemlju posjedujete?
26 Stojite na svome maču, gadost činite, svaki od vas oskvrnjuje ženu svoga bližnjega: zar da vi zemlju posjedujete?’
27 Ovako im reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Kao što ja živim, oni koji su u razvalinama, od mača će pasti; onoga tko je na otvorenu polju dat ću zvijerima da ga proždru, a oni koji su u tvrđavama i po špiljama od kuge će pomrijeti.’
28 Jer ću ja potpuno opustošiti zemlju i nestat će ponosa njezine snage; i bit će opustošene gore Izraelove, tako da nitko neće njima prolaziti.
29 Tada će oni znati da sam ja GOSPODIN, kada potpuno opustošim njihovu zemlju zbog svih njihovih gadosti koje su počinili.
30 “A o tebi, sine čovječji, djeca tvoga naroda još uvijek govore protiv tebe uza zidove i na vratima kuća, i pričaju jedan drugome, svatko svome bratu, govoreći: ‘Dođite, molim vas, i čujte što je riječ koja je došla od GOSPODINA.’
31 I dolaze k tebi kao što dolazi narod i sjedaju pred tebe kao moj narod, i slušaju tvoje riječi, ali ih ne žele vršiti; jer svojim ustima iskazuju mnogo ljubavi, ali njihovo srce ide za pohlepom.
32 A gle, ti si im kao dražesna pjesma onoga čiji je glas ugodan i zna dobro svirati na glazbalu: jer slušaju tvoje riječi, ali ih ne izvršavaju.
33 Ali kada se sve to dogodi (evo, doći će), tada će znati da je među njima bio prorok.”
34
1 I dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira; prorokuj i reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG pastirima: Jao Izraelovim pastirima koji pasu sami sebe! Ne bi li pastiri trebali pasti stado?
3 Jedete pretilinu i odijevate se u vunu, ubijate utovljene, ali ne pasete stado.
4 Oslabljene bolešću niste krijepili, bolesne niste liječili, niti ste povijali ono što je bilo slomljeno, niste vraćali natrag odagnane niti ste tražili izgubljene, nego ste silom i okrutnošću njima vladali.
5 Bile su raspršene zato što nema pastira; i postale su hranom svim zvijerima poljskim kad bijahu raspršene.
6 Moje ovce su tumarale po svim gorama i po svakom visokom brijegu; jest, moje je stado raspršeno po svemu licu zemlje, i nitko se nije za njih raspitivao ili ih tražio.’ ”
7 Stoga, pastiri, čujte riječ GOSPODINOVU:
8 “Kao što ja živim,” govori Gospodin BOG, “budući da je moje stado postalo plijenom, i budući da je moje stado postalo hranom svakoj poljskoj zvijeri, zato što nije bilo pastira, niti su se moji pastiri raspitivali za moje stado, nego su pastiri sebe pasli, a nisu pasli moje stado,
9 zato čujte, pastiri, riječ GOSPODINOVU:
10 “Ovako govori Gospodin BOG: ‘Evo, ja sam protiv tih pastira; ja ću zahtijevati svoje stado iz ruke njihove i učiniti da prestanu pasti stado. Ni pastiri više neće pasti sebe, jer ću izbaviti svoje stado iz usta njihovih da im više ne bude hranom.’
11 Jer ovako govori Gospodin BOG: ‘Evo, ja, ja sâm ću se raspitati za svoje ovce i potražiti ih.
12 Kao što pastir traži svoje stado u dan kada je među svojim raspršenim ovcama, tako ću ja potražiti svoje ovce i izbaviti ih iz svih mjesta gdje su bile raspršene u oblačan i mračan dan.
13 I izvest ću ih iz narodâ i sabrati ih iz zemalja te ih dovesti u njihovu vlastitu zemlju i pasti ih na gorama Izraelovim kraj rijeka i po svim nastanjenim mjestima zemlje.
14 Pasti ću ih na dobroj paši, a njihov će ovčinjak biti na visokim gorama Izraelovim; ondje će ležati u dobru ovčinjaku i na obilnoj će paši pasti po gorama Izraelovim.
15 Ja ću pasti svoje stado i ja ću im dati da leže’, govori Gospodin BOG.
16 ‘Ja ću potražiti izgubljenu i natrag vratiti odagnanu, i poviti ono što je bilo slomljeno, i okrijepiti bolesnu: ali ću zatrti utovljenu i snažnu; osudom ću ih nahraniti.’
17 “A što se tiče tebe, stado moje, ovako govori Gospodin BOG: ‘Evo ja sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca.
18 Zar vam je malo što ste popasli dobru pašu, nego još morate ostatak svoje paše nogama zgaziti? Zar, napivši se iz dubokih voda, morate ukaljati svojim nogama ono što je ostalo?
19 A što se tiče moga stada, ono jede ono što ste vi zgazili svojim nogama, i pije ono što ste vi svojim nogama zaprljali.’
20 Stoga im ovako govori Gospodin BOG: ‘Evo ja, ja sâm sudit ću između ugojene ovce i mršave ovce.
21 Zato što ste bokovima i plećima gurale, i svojim ste rogovima bole sve one bolešću oslabljene, sve dok ih niste rastjerale,
22 zato ću ja spasiti svoje stado, i neće ono više biti plijenom; i sudit ću između ovce i ovce.
23 I postavit ću nad njima jednoga pastira i on će ih pasti, i to svoga slugu Davida; on će ih pasti i bit će njihov pastir.
24 A ja, GOSPODIN, bit ću Bog njihov, a moj sluga David knez među njima; ja, GOSPODIN, to rekoh.
25 I sklopit ću s njima savez mira i učinit ću da iz zemlje nestanu divlje zvijeri: oni će u sigurnosti prebivati u pustari i spavati po šumama.
26 I njih i mjesta koja okružuju moje brdo učinit ću blagoslovom; i pljusak ću spustiti u njegovo vrijeme: bit će pljuskovâ blagoslova.
27 I stablo poljsko će svoj plod donositi, i zemlja će davati svoj urod, a oni će biti sigurni u svojoj zemlji i znat će da sam ja GOSPODIN kada pokidam remenje njihova jarma i izbavim ih iz ruke onih koji su ih iskorištavali.
28 I neće više biti plijenom poganima, niti će ih zvijer zemaljska proždirati, nego će prebivati u sigurnosti, i nitko ih neće plašiti.
29 I podići ću im glasoviti nasad; i neće ih više u zemlji glad proždirati niti će više podnositi sramotu pogana.
30 Tako će znati da sam s njima ja, GOSPODIN, Bog njihov, i da su oni, to jest dom Izraelov, moj narod,” govori Gospodin BOG.
31 “A vi, moje stado, stado paše moje, ljudi ste, a ja sam vaš Bog”, govori Gospodin BOG.
35
1 Nadalje mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, upravi svoje lice protiv gore Seir i prorokuj protiv nje,
3 i reci joj: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Evo, goro Seir, ja sam protiv tebe, i pružit ću svoju ruku protiv tebe i potpuno ću te opustošiti.
4 Gradove ću tvoje razoriti i bit ćeš pustoš, i znat ćeš da sam ja GOSPODIN.
5 Budući da si gojila trajnu mržnju i silom mača prolijevala krv djece Izraelove u doba njihove nesreće, u doba kada se dokončala njihova opačina;
6 stoga ću, kao što ja živim,’ govori Gospodin BOG, ‘tebe za krv pripraviti, i krv će te progoniti: budući da nisi krv mrzila, krv će tebe progoniti.
7 Tako ću potpuno opustošiti goru Seir i istrijebiti iz nje onoga tko odlazi i onoga tko se vraća.
8 I napunit ću njezine gore poklanima: po tvojim brežuljcima i po tvojim dolinama, i u svim tvojim rijekama, padat će oni koji su mačem poklani.
9 Od tebe ću načiniti trajnu pustoš i gradovi ti se neće povratiti: i znat ćete da sam ja GOSPODIN.’
10 “Budući da si rekla: ‘Ova dva naroda i ove dvije zemlje moje će biti, mi ćemo ih posjedovati; premda GOSPODIN bijaše ondje;’
11 stoga ću, kao što ja živim,” govori GOSPODIN, “postupiti prema tvojoj srdžbi i prema tvojoj zavisti koju si iskazala u svojoj mržnji protiv njih; i obznanit ću se među njima kada tebe osudim.
12 I znat ćeš da sam ja GOSPODIN i da sam čuo sve tvoje hule koje si izrekla protiv Izraelovih gora, rekavši: ‘Opustošene su, predane su nam za pojesti.’
13 Tako ste se svojim ustima protiv mene hvastali i protiv mene svoje riječi množili: čuo sam ih.
14 Ovako govori Gospodin BOG: ‘Kada se sva zemlja bude veselila, tebe ću opustošiti.
15 Kao što si se ti radovala baštini doma Izraelova, zato što je bila opustošena, tako ću ja učiniti tebi: opustjet ćeš, goro Seir, i sva Idumejo, i to sva: i znat će da sam ja GOSPODIN.’ ”
36
1 “A ti, sine čovječji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: Gore Izraelove, čujte riječ GOSPODINOVU.
2 Ovako govori Gospodin BOG: Zato što je neprijatelj protiv vas rekao: ‘Aha, čak su i pradavne uzvisine u našem posjedu’;
3 zato prorokuj i reci: Ovako govori Gospodin BOG: Budući da su vas opustošili, i sa svake vas strane progutali, da budete posjed ostatku poganâ, i na usnama ste brbljavcima i sramota naroda,
4 stoga, gore Izraelove, čujte riječ Gospodina BOGA. Ovako Gospodin BOG govori gorama i brežuljcima, rijekama i dolinama, pustim razvalinama i napuštenim gradovima, koji su postali plijenom i ruglom ostatku pogana koji su uokolo;
5 dakle ovako govori Gospodin BOG: Doista sam u ognju svoje ljubomore govorio protiv ostatka pogana, i protiv Idumeje, koja je s radošću svoga srca, zlobnih umova, moju zemlju sebi za posjed odredila da je izopći kao plijen.
6 Prorokuj, stoga, o zemlji Izraelovoj, i reci gorama i brežuljcima, rijekama i dolinama: Ovako govori Gospodin BOG: Evo, govorio sam u svojoj ljubomori i svojoj jarosti, zato što ste ponijeli sramotu pogana.’
7 Stoga ovako govori Gospodin BOG: ‘Ruku sam svoju podigao da će pogani koji su oko vas, jamačno nositi svoju sramotu.
8 Ali vi, gore Izraelove, vi ćete se razgranati i donositi svoj plod mome narodu, Izraelu; jer će oni uskoro doći.
9 Jer, evo, ja sam za vas i k vama ću se okrenuti, i bit ćete obrađene i zasijane;
10 i umnožit ću ljude na vama, sav dom Izraelov, i to sav; i gradovi će biti nastanjeni i ruševine će biti izgrađene.
11 I umnožit ću na vama čovjeka i živinu; oni će se množiti i plod donositi; i naselit ću vas prema vašim negdašnjim posjedima i učinit ću vam bolje negoli u vašim počecima: i znat ćete da sam ja GOSPODIN.
12 Jest, učinit ću da po vama hode ljudi, to jest moj narod, Izrael; oni će te posjedovati i ti ćeš biti njihova baština, i nećeš im više ljude zatirati.
13 Ovako govori Gospodin BOG: Budući da ti govore: ‘Ti, zemljo, ljude proždireš, i svoje si narode zatrla’;
14 stoga više nećeš ljude proždirati, niti ćeš svoje narode zatirati’, govori Gospodin BOG.
15 I neću više dati da ljudi u tebi slušaju sramotu pogana, nećeš više podnositi izrugivanje naroda i nećeš više svoje narode rušiti”, govori Gospodin BOG.
16 Nadalje mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
17 “Sine čovječji, tada kada je dom Izraelov prebivao u vlastitoj zemlji, oskvrnuli su je svojim vlastitim putem i svojim postupcima: njihov put bio je preda mnom kao nečistoća odvojene žene.
18 Zato sam na njih izlio svoj bijes, zbog krvi koju su po zemlji prolili i zbog njihovih idola kojima su je zagadili;
19 i rastjerao sam ih među pogane te su bili raspršeni po zemljama: sudio sam im prema njihovu putu i prema njihovim djelima.
20 A kada su ušli k poganima, kuda god su išli oskvrnjivali su moje sveto ime kad su oni o njima govorili: ‘Ovi su narod GOSPODINOV, a izišli su iz svoje zemlje.’
21 Ali ja sam se sažalio na svoje sveto ime, koje je dom Izraelov oskvrnjivao među poganima, kuda god su išli.
22 Stoga reci domu Izraelovu: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Ne činim to zbog vas, dome Izraelov, nego zbog svoga svetoga imena, koje ste vi oskvrnuli među poganima kuda god ste išli.
23 I posvetit ću svoje veliko ime, koje je oskvrnuto među poganima, koje ste vi posred njih oskvrnuli; i znat će pogani da sam ja GOSPODIN,” govori Gospodin BOG, “kada naočigled njima budem posvećen u vama.
24 Jer ću vas uzeti između pogana i sabrati vas iz svih zemalja te vas dovesti u vašu vlastitu zemlju.
25 “Tada ću vas poškropiti čistom vodom i bit ćete čisti: od svih vaših nečistoća i od svih vaših idola ću vas očistiti.
26 I dat ću vam novo srce i novoga ću duha u vas staviti: uklonit ću kameno srce iz vašega tijela i dati vam srce od mesa.
27 I stavit ću duha svojega u vas i učiniti da hodite po mojim pravilima, a vi ćete čuvati moje zapovijedi i vršiti ih.
28 I prebivat ćete u zemlji koju dadoh vašim ocima; i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.
29 Spasit ću vas i od sve vaše nečistoće: dozvat ću žito i umnožiti ga, i neću na vas glad pustiti.
30 I umnožit ću plod drveta i urod polja da zbog gladi više ne primate uvrede među poganima.
31 Tada ćete se spomenuti svojih zlih putova, i svojih djela koja nisu bila dobra, i sami pred sobom ćete se gnušati zbog svojih opačina i zbog svojih gadosti.
32 Neka vam bude znano da ne činim to zbog vas”, govori Gospodin BOG: “Sramite se i stidite zbog vlastitih putova, dome Izraelov!”
33 Ovako govori Gospodin BOG: “U dan kada vas očistim od svih vaših opačina, učinit ću i to da prebivate u gradovima, a ruševine će biti sagrađene.
34 I opustošena zemlja, koja se pusta prostirala naočigled svima koji su prolazili, bit će obrađena.
35 I govorit će oni: ‘Ta zemlja koja je bila pusta postala je kao vrt edenski; i razrušeni i opustošeni gradovi ograđeni su i nastanjeni.’
36 Tada će pogani koji uokolo vas preostanu znati da ja, GOSPODIN, gradim ono što je razrušeno i sadim ono što je bilo opustošeno. Ja, GOSPODIN, to rekoh i ja ću to učiniti.”
37 Ovako govori Gospodin BOG: “Još će ovo od mene iskati dom Izraelov, da to za njih učinim: ljudstvom ću ih kao stado umnožiti.
38 Kao svetim stadom, kao stadom Jeruzalema za njegovih svetkovina, tako će opustošeni gradovi biti ispunjeni stadima ljudi: i znat će da sam ja GOSPODIN.”
37
1 Bijaše na meni ruka GOSPODINOVA i odnije me u duhu GOSPODINOVU te me spusti nasred doline pune kostiju
2 i provede me uokolo njih; i gle, bijaše ih nadasve mnogo u otvorenoj dolini, i gle, bijahu veoma suhe.
3 I reče mi: “Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?” A ja odgovorih: “GOSPODINE, ti znaš.”
4 Ponovno mi reče: “Prorokuj nad tim kostima, i reci im: ‘O, suhe kosti, čujte riječ GOSPODINOVU.
5 Ovako Gospodin BOG govori ovim kostima: ‘Evo, učinit ću da dah uđe u vas i oživjet ćete;
6 i položit ću po vama tetive, i meso ću na vas staviti, i kožom ću vas prekriti, i dah ću u vas udahnuti i oživjet ćete; i znat ćete da sam ja GOSPODIN.’ ”
7 Tako ja prorokovah kako mi je zapovjeđeno; i dok sam prorokovao začu se zvuk, i gle, podrhtavanje, i kosti se skupiše, svaka kost k svojoj kosti.
8 I dok sam promatrao, gle, na njima se pojaviše tetive i meso, a odozgora ih prekri koža; ali ne bijaše daha u njima.
9 Tada mi on reče: “Prorokuj vjetru; prorokuj, sine čovječji, i reci vjetru: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Od četiri vjetra dođi, daše, i dahni na ove pobijene, da ožive.’ ”
10 Tako prorokovah kao što mi je on zapovjedio te dođe dah u njih, i oživješe i stadoše na svoje noge, prekomjerno velika vojska.
11 Tada mi on reče: “Sine čovječji, te kosti su sav dom Izraelov. Evo, oni vele: ‘Kosti su nam usahle, i izgubljena je naša nada: što se nas tiče, uništeni smo.’
12 Stoga prorokuj i reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Evo, narode moj, otvorit ću vaše grobove i dat ću da iziđete iz svojih grobova i dovesti vas u zemlju Izraelovu.
13 I znat ćete da sam ja GOSPODIN kada otvorim vaše grobove, narode moj, i izvedem vas iz vaših grobova,
14 i stavim svoga duha u vas te oživite, i smjestim vas u vašu vlastitu zemlju: tada ćete znati da sam ja, GOSPODIN, to rekao i to učinio’, govori GOSPODIN.”
15 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
16 “Osim toga, sine čovječji, uzmi si palicu i na nju napiši: ‘Za Judu, i za djecu Izraelovu, njegove sudrugove’; zatim uzmi drugu palicu i na nju napiši: ‘Za Josipa, palica Efrajimova, i za sav dom Izraelov, njegove sudrugove’;
17 i sastavi ih jednu s drugom u jednu palicu; i postat će jedno u tvojoj ruci.
18 A kada te djeca tvoga naroda upitaju, rekavši: ‘Ne bi li nam objasnio što time misliš?’,
19 reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Evo, uzet ću palicu Josipovu, koja je u ruci Efrajimovoj, i plemena Izraelovih, njegovih sudrugova, i sastaviti ga s njim, to jest s palicom Judinom, i načinit ću od njih jednu palicu; i bit će oni jedno u mojoj ruci.
20 A palice na kojima pišeš neka budu u tvojoj ruci pred njihovim očima.
21 I reci im: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Evo, uzet ću djecu Izraelovu između pogana, kamo su otišli, i okupiti ih sa svih strana i dovesti ih u njihovu vlastitu zemlju.
22 I načinit ću od njih jedan narod u zemlji na gorama Izraelovim; i jedan će kralj biti kraljem svima njima: neće oni više biti dva naroda, niti će više biti razdijeljeni na dva kraljevstva;
23 niti će se više kaljati svojim idolima, niti sa svojim gnusobama, niti s ikojim od svojih prijestupa, nego ću ih ja spasiti iz svih njihovih prebivališta u kojima su griješili i očistiti ih: tako će oni biti moj narod, a ja ću biti Bog njihov.
24 A moj sluga David bit će kralj nad njima; i svi će imati jednoga pastira: hodit će po mojim sudovima i pridržavati se mojih pravila i vršiti ih.
25 I prebivat će u zemlji koju sam dao svome sluzi Jakovu, u kojoj su prebivali oci vaši; i prebivat će u njoj, upravo oni, i njihova djeca, i djeca njihove djece zavijek: moj sluga David bit će im knezom zavijek.
26 Uz to ću sklopiti s njima savez mira; bit će to vječan savez s njima; i postavit ću ih i umnožiti ih, i zauvijek ću postaviti među njima svoje svetište.
27 I moje će prebivalište biti kod njih: jest, ja ću biti Bog njihov, a oni će biti moj narod.
28 I znat će pogani da ja, GOSPODIN, posvećujem Izraela, kad moje svetište zauvijek bude među njima.’ ”
38
1 I dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Sine čovječji, upravi svoje lice protiv Goga, zemlje Magogove, vrhovnoga kneza Mešeka i Tubala, i prorokuj protiv njega;
3 i reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Evo, ja sam protiv tebe, Gože, vrhovni kneže Mešeka i Tubala;
4 ja ću te natrag okrenuti, i staviti kuke u tvoje ralje i izvesti te, i svu tvoju vojsku, konje i konjanike, sve odjevene u svakovrsne oklope, veliko mnoštvo sa štitnicima i štitovima, sve koji rukuju mačevima:
5 zajedno s njima Perziju, Etiopiju i Libiju; sve njih sa štitom i kacigom;
6 Gomera i sve čete njegove; dom Togarmin iz sjevernih krajeva i sve čete njegove; i mnogi narod s tobom.
7 Budi spreman, i pripravi se, ti i sve tvoje mnoštvo koje se k tebi sabralo, i budi im zaštitnikom.
8 Nakon mnogo dana bit ćeš pohođen: u posljednjim godinama doći ćeš u zemlju koja je od mača izbavljena i skupljena iz mnogih naroda, protiv gora Izraelovih, koje su uvijek bile puste: ali je on izveden iz narodâ i svi će oni živjeti u sigurnosti.
9 Dići ćeš se i doći kao oluja, bit ćeš kao oblak da zemlju prekriješ, ti, i sve tvoje čete, i mnogi narodi s tobom.’ ”
10 Ovako govori Gospodin BOG: “I dogodit će se onoga dana da će ti nešto pasti na pamet i ti ćeš smisliti zlu namisao;
11 i reći ćeš: ‘Uzaći ću u zemlju neutvrđenih sela; poći ću k onima koji spokojno prebivaju u sigurnosti, k svima onima koji žive bez zidina i nemaju ni zasune ni vrata,
12 da se naplijenim plijena i napljačkam’; da okreneš svoju ruku na pusta mjesta koja su sada nastanjena i na narod koji je skupljen iz narodâ, koji je stekao stoku i dobra, koji usred zemlje prebiva.
13 Šeba, i Dedan, i trgovci taršiški, sa svim svojim mladim lavovima, reći će ti: ‘Zar si došao plijen uzeti? Jesi li svoje mnoštvo skupio da se napljačkaš? da odneseš srebro i zlato, da odvedeš stoku i dobra, da se naplijeniš velikoga plijena?’
14 “Stoga, sine čovječji, prorokuj i reci Gogu: ‘Ovako govori Gospodin BOG: U onaj dan kada moj narod, Izrael, bude živio u sigurnosti, nećeš li ti to znati?
15 I doći ćeš sa svoga mjesta iz sjevernih krajeva, ti i mnogo narodâ s tobom, svi jašući na konjima, golemo mnoštvo i silna vojska;
16 i uzaći ćeš protiv moga naroda, Izraela, kao oblak da prekriješ zemlju: bit će to u posljednjim danima, i ja ću te dovesti protiv moje zemlje, kako bi me upoznali pogani kada se posvetim u tebi, Gože, pred njihovim očima.’
17 Ovako govori Gospodin BOG: ‘Jesi li ti onaj o kome sam u davnini govorio po svojim slugama, Izraelovim prorocima, koji su u one dane mnogo godina prorokovali da ću te dovesti protiv njih?’
18 Istodobno kada Gog dođe protiv zemlje Izraelove”, govori Gospodin BOG, “jarost će mi lice obuzeti.
19 Jer sam u svojoj ljubomori i u ognju svoga gnjeva govorio: Doista će u onaj dan biti velikog potresa u zemlji Izraelovoj;
20 tako da će se preda mnom tresti ribe morske, i ptice nebeske, i zvijeri poljske, i svi gmizavci koji gmižu po zemlji, i svi ljudi koji su na licu zemlje, i planine će biti oborene, i strmine će se stropoštati, i svaki zid će na tlo pasti.
21 I pozvat ću mač protiv njega po svim svojim gorama”, govori Gospodin BOG: “Mač svakoga bit će protiv brata njegova.
22 I parbit ću se protiv njega kugom i krvlju; i spustit ću na nj kišu, i na njegove čete, i na mnoge narode koji su s njim, kišu preobilnu, i golemu tuču, oganj i sumpor.
23 Tako ću se uzveličati, i posvetiti se, i obznaniti se u očima mnogih naroda: i znat će oni da sam ja GOSPODIN.”
39
1 “Stoga ti, sine čovječji, prorokuj protiv Goga, i reci: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Evo, ja sam protiv tebe, Gože, vrhovni kneže Mešeka i Tubala:
2 Ja ću te natrag vratiti i samo ti šestinu ostaviti; navest ću te da uzađeš iz sjevernih krajeva i dovesti te na gore Izraelove:
3 izbit ću ti lûk iz ljevice i učiniti da ti iz desnice strijele popadaju.
4 Na gorama Izraelovim ćeš pasti, ti i sve tvoje čete, i narod koji je s tobom: dat ću te pticama grabljivicama svake vrste, i zvijerima poljskim, da te proždru.
5 Na otvorenu polju ćeš pasti; jer ja to rekoh’, govori Gospodin BOG.
6 I poslat ću oganj na Magoga i među one koji bezbrižno žive na otocima: i znat će oni da sam ja GOSPODIN.
7 Tako ću obznaniti svoje sveto ime usred svoga naroda, Izraela; i neću im više dopustiti da kaljaju moje sveto ime: i znat će pogani da sam ja GOSPODIN, Svetac u Izraelu.
8 “Evo, dolazi i zbilo se”, govori Gospodin BOG; “ovo je dan o kojem sam vam govorio.
9 Oni koji prebivaju u izraelskim gradovima izlazit će i vatru ložiti te spaljivati oružje, i štitove, i štitnike, lúkove i strijele, i štapove, i koplja: sedam godina će njima vatru ložiti;
10 tako da neće drvo s polja donositi, niti ga sjeći u šumama, jer će oružjem vatru ložiti: i oplijenit će one koji su njih plijenili i opljačkati one koji su njih pljačkali”, govori Gospodin BOG.
11 “U onaj ću dan dati Gogu mjesto za grobove u Izraelu, Dolinu putnikâ istočno od mora, što će začepiti noseve putnicima: ondje će oni pokopati Goga i sve njegovo mnoštvo, a dolinu će nazvati Hamon-Gog.
12 I pokapat će ih dom Izraelov sedam mjeseci, da očiste zemlju.
13 Jest, sav narod zemlje će ih pokapati; i bit će im glasovit taj dan u koji ću se ja proslaviti”, govori Gospodin BOG.
14 “I ljude će izdvojiti za stalan posao, da prolaze zemljom kako bi zajedno s prolaznicima pokapali one koji preostanu na licu zemlje, da je očiste: oni će pretraživati kad prođe sedam mjeseci.
15 I prolaznici koji će zemljom prolaziti, kada koji vidi ljudsku kost, kraj nje će staviti oznaku, dok je ukopnici ne pokopaju u dolini Hamon-Gog.
16 A ime toga grada bit će Hamona. Tako će oni očistiti zemlju.
17 A ti, sine čovječji”, ovako govori Gospodin BOG, “reci svakoj pernatoj ptici i svakoj zvijeri poljskoj: Okupite se i dođite; skupite se sa svih strana k mojoj žrtvi koju za vas žrtvujem, velikoj žrtvi na gorama Izraelovim, da jedete mesa i pijete krvi.
18 Jesti ćete meso moćnika i piti krv zemaljskih knezova, ovnova, janjaca i jaraca, volova, sve ugojene stoke bašanske.
19 I jesti ćete pretilinu od moje žrtve, koju sam za vas žrtvovao, sve dok se ne nasitite, i piti krv sve dok se ne napijete.
20 Tako ćete se za mojim stolom nasititi konjima i kolima, moćnicima i svim ratnicima”, govori Gospodin BOG.
21 ‘I iskazat ću svoju slavu među poganima, i svi će pogani vidjeti moju osudu koju sam izvršio i moju ruku koju sam na njih položio.
22 Tako će dom Izraelov od toga dana i nadalje znati da sam ja GOSPODIN, Bog njihov.
23 “I znat će pogani da je dom Izraelov otišao u sužanjstvo zbog svoje opačine: budući da su se o mene ogriješili, lice sam svoje od njih sakrio i predao ih u ruku njihovim neprijateljima; tako su svi od mača pali.
24 Učinio sam im prema njihovoj nečistoći i prema njihovim prijestupima te sam lice svoje od njih sakrio.”
25 Stoga ovako govori Gospodin BOG: “Sada ću ponovno vratiti sužnje Jakovljeve, i smilovati se svemu domu Izraelovu, i biti ljubomoran zbog svoga svetoga imena;
26 nakon što su podnijeli za svoju sramotu i za sve svoje prijestupe kojima su se ogriješili o mene kada su živjeli sigurno u svojoj zemlji i nitko ih nije plašio.
27 Kada ih dovedem natrag od narodâ i saberem ih iz zemalja njihovih neprijatelja te se posvetim u njima naočigled mnogih naroda,
28 znat će tada da sam ja GOSPODIN, Bog njihov, koji je učinio da budu odvedeni u sužanjstvo među pogane; no sabrao sam ih u njihovu vlastitu zemlju i nisam ondje ostavio više nikoga od njih.
29 I neću više skrivati svoje lice od njih; jer sam izlio svoga duha na dom Izraelov”, govori Gospodin BOG.
40
1 U dvadeset i petoj godini našega sužanjstva, na početku godine, desetoga dana toga mjeseca, četrnaeste godine nakon što je grad bio potučen, istoga dana dođe na me ruka GOSPODINOVA i odnese me onamo.
2 U viđenjima Božjim odnese me u zemlju Izraelovu i postavi me na vrlo visoku goru, kojoj s juga bijaše nešto kao gradilište nekoga grada.
3 I odvede me onamo, i gle, ondje bijaše čovjek izgledom nalik na mjed, s lanenom uzicom u ruci i s mjeračkom trskom; i stajaše na vratima.
4 I reče mi taj čovjek: “Sine čovječji, gledaj svojim očima i slušaj svojim ušima, i upravi svoje srce na sve što ću ti pokazati, jer si ovamo doveden zato da ti nešto pokažem: objavi domu Izraelovu sve što vidiš.”
5 I gle, izvana uokolo zdanja bijaše zid, a u čovjekovoj ruci mjeračka trska od šest lakata, duga lakat i širinu dlana. Tako on izmjeri širinu zdanja: jedna trska; i visinu: jedna trska.
6 Tada dođe k vratima koja gledaju prema istoku i uspne se po njihovim stubama te izmjeri prag vrata, koji bijaše širok jednu trsku; i drugi prag vrata, koji bijaše širok jednu trsku.
7 I svaka mala odaja bijaše duga jednu trsku i jednu trsku široka, a između malih odaja bijaše pet lakata; i prag vrata kod trijema vrata bijaše jednu trsku.
8 On izmjeri i trijem vrata iznutra: jedna trska.
9 Tada izmjeri trijem vrata: osam lakata; i njegove stupove: dva lakta; a trijem vrata bijaše iznutra.
10 A malih odaja okrenutih od vrata na istok bijaše tri s jedne strane i tri s druge strane; sve tri bijahu iste mjere: i stupovi imahu istu mjeru i s jedne i s druge strane.
11 I izmjeri on širinu ulaza pri vratima: deset lakata; i duljinu vrata: trinaest lakata.
12 Prostor pred malim odajama bijaše jedan lakat s jedne i jedan lakat s druge strane: male odaje bijahu šest lakata s jedne strane i šest lakata s druge strane.
13 Zatim on izmjeri vrata od krova jedne do krova druge male odaje: širina bijaše dvadeset i pet lakata, vrata naspram vratima.
14 On izmjeri i stupove od šezdeset lakata, sve do stupa predvorja koje okružuje vrata.
15 Od ulaznoga pročelja do pročelja trijema nutarnjih vrata bijaše pedeset lakata.
16 Na malim odajama bijahu uski prozori i na njihovim nadvojima uokolo unutra vrata, a isto tako i na lúkovima: prozori bijahu uokolo iznutra i na svakom stupu palme.
17 Tada me uvede u vanjsko predvorje, i gle, ondje bijahu odaje i pločnik načinjen uokolo za predvorje: na tome pločniku bijaše trideset odaja.
18 A pločnik sa strane uz vratâ prema duljini vratâ bijaše donji pločnik.
19 Tada on izmjeri širinu od pročelja donjih vrata do pročelja nutarnjeg predvorja izvana: stotinu lakata na istok i na sjever.
20 I vratima vanjskoga predvorja koje je gledalo na sjever izmjeri on duljinu i širinu.
21 Njihove male odaje bijahu tri s jedne strane i tri s druge strane; a njihovi stupovi i lúkovi bijahu iste mjere kao i prva vrata: duljina im bijaše pedeset lakata, a širina dvadeset i pet lakata.
22 Njihovi prozori, i lúkovi i palme, bijahu iste mjere kao kod vrata koja gledaju prema istoku; do njih se uzlazilo uza sedam stuba; i njihovi lúkovi bijahu ispred njih.
23 Vrata nutarnjega predvorja bijahu sučelice vratima okrenutim prema sjeveru, i prema istoku; i izmjeri on od vrata do vrata: stotinu lakata.
24 Zatim me odveo na južnu stranu, i gle, vrata okrenuta prema jugu: i izmjeri on njihove stupove i nadvoje, koji bijahu istih mjera.
25 Na njima i na njihovim lúkovima uokolo bijahu prozori kao i prijašnji prozori: duljina bijaše pedeset lakata, a širina dvadeset i pet lakata.
26 I ondje bijaše sedam stuba za uzlaženje i lúkovi njihovi bijahu pred njima: na stupovima bijahu palme, jedna s jedne strane, a druga s druge strane.
27 I bijahu vrata na unutarnjem predvorju prema jugu; i izmjeri on od vrata do vrata prema jugu: stotinu lakata.
28 Na južna me vrata uvede do nutarnjeg predvorja; i izmjeri južna vrata, koja bijahu istih mjera,
29 i njihove male odaje, i njihove stupove, i njihove nadvoje, koji bijahu istih mjera: uokolo u njima i na lúkovima bijahu prozori; duljina bijaše pedeset lakata, a širina dvadeset i pet lakata.
30 Lúkovi uokolo bijahu dvadeset i pet lakata dugi i pet lakata široki.
31 Njihovi lúkovi su se pružali prema krajnjem predvorju; na stupovima im bijahu palme, a uzlazilo se uza osam stuba.
32 I uvede me u nutarnje predvorje prema istoku te izmjeri vrata, koja bijahu istih mjera.
33 I njihove male odaje, i njihovi stupovi sa svojim lúkovima, bijahu istih mjera; uokolo u njima i njihovim lúkovima bijahu prozori: duljina bijaše pedeset lakata, a širina dvadeset i pet lakata.
34 Njihovi lúkovi bijahu prema vanjskome predvorju, a na njihovim stupovima s jedne i s druge strane bijahu palme: do njih se uzlazilo po osam stuba.
35 I odvede deme do sjevernih vrata i izmjeri ih; i bijahu istih mjera.
36 Njihove male odaje, njihovi stupovi sa svojim lúkovima i prozori uokolo: duljina bijaše pedeset lakata, a širina dvadeset i pet lakata.
37 Njihovi lúkovi bijahu prema vanjskome predvorju, a na njihovim stupovima s jedne i s druge strane bijahu palme: do njih se uzlazilo uza osam stuba.
38 Odaje i njihovi ulazi bijahu kod stupova vrata, gdje su ispirali žrtvu paljenicu.
39 U trijemu tih vrata bijahu dva stola s jedne strane i dva stola s druge strane, da se na njima kolje žrtva paljenica i žrtva za grijeh i žrtva za prijestup.
40 I s vanjske strane, kako se uzlazi do ulaza sjevernih vrata, bijahu dva stola; i s druge strane, kod trijema vrata, bijahu dva stola.
41 Četiri stola bijahu s jedne strane i četiri stola s druge strane vrata; osam stolova, na kojima su oni klali svoje žrtve.
42 Četiri stola za žrtvu paljenicu bijahu od klesana kamena, lakat i pol dugi, lakat i pol široki i lakat visoki: na njih su stavljali pribor kojim su klali paljenicu i žrtvu.
43 Iznutra uokolo bijahu pričvršćene kuke širine dlana, a na stolovima meso žrtve.
44 Izvan nutarnjih vrata bijahu odaje za pjevače u nutarnjem predvorju, koje bijaše sa strane sjevernih vrata, koje su gledale na jug: one od strane istočnih vrata gledale su na sjever.
45 I reče mi: “Ta odaja koja gleda prema jugu je za svećenike koji obavljaju službu u Domu.
46 A odaja koja gleda prema sjeveru je za svećenike koji obavljaju službu na žrtveniku: to su sinovi Sadokovi, oni od Levijevih sinova koji pristupaju GOSPODINU da mu služe.”
47 Tako on izmjeri predvorje, koje bijaše dugo stotinu lakata i stotinu lakata široko, četverokutno; i žrtvenik koji bijaše pred Domom.
48 I dovede me do trijema Doma te izmjeri svaki stup trijema, pet lakata s jedne strane, pet lakata s druge strane; a vrata bijahu široka tri lakta s jedne strane i tri lakta s druge strane.
49 Duljina trijema bijaše dvadeset lakata, a širina jedanaest lakata; i povede me stubama kojima se onamo uzlazilo: kod dovratnikâ bijahu stupovi, jedan s jedne strane, a drugi s druge strane.
41
1 Zatim me doveo u Hram te izmjerio dovratnike, šest lakata široke s jedne strane i šest lakata široke s druge strane, što bijaše širina Prebivališta.
2 Širina vrata bijaše deset lakata; vratna krila bijahu pet lakata s jedne strane i pet lakata s druge strane. I izmjeri mu on duljinu: četrdeset lakata; i širinu: dvadeset lakata.
3 Tada uđe i izmjeri dovratnik: dva lakta; i vrata: šest lakata; i širinu vrata: sedam lakata.
4 Tako mu izmjeri duljinu: dvadeset lakata; i širinu: dvadeset lakata ispred hrama; i reče mi: “To je svetinja nad svetinjama.”
5 Potom izmjeri zid Doma: šest lakata; i širinu svake bočne odaje: četiri lakta, sa svake strane uokolo Doma.
6 Bočne odaje bijahu po tri, jedna nad drugom, trideset u nizu; ulazile su u zid koji bijaše oko Doma za bočne odaje uokolo, da se imaju za što držati, ali nisu bile učvršćene na zidu Doma.
7 I bijaše ondje proširenje i kružne stube koje su skretale gore do bočnih odaja; jer su skretale naviše uokolo Doma: stoga se Dom prema gore širio i tako se preko srednje odaje povećavao od one najniže do najviše.
8 Vidjeh i visinu Doma uokolo: temelji bočnih odaja bijahu jedna puna trska od šest velikih lakata.
9 Debljina zida za vanjske bočne odaje bijaše pet lakata, a ono što je ostavljeno bijaše mjesto za nutarnje bočne odaje.
10 Između odaja bijaše proširenje od dvadeset lakata posvuda uokolo Doma.
11 Vrata bočnih odaja bijahu okrenuta prema ostavljenom prostoru, jedna vrata na sjever, a druga vrata na jug; širina ostavljenoga prostora bijaše pet lakata uokolo.
12 A zdanje koje se nalazilo ispred izdvojenog prostora prema zapadu bijaše široko sedamdeset lakata; zid uokolo toga zdanja bijaše pet lakata debeo i devedeset lakata dug.
13 Tako on izmjeri Dom, duljina stotinu lakata, i izdvojeni prostor i zdanje s njegovim zidovima, stotinu lakata;
14 i širinu pročelja Doma i izdvojenog prostora okrenutog prema istoku, stotinu lakata.
15 I izmjeri on duljinu zdanja nasuprot izdvojenom prostoru koji bijaše odostraga, i njegove hodnike s jedne i s druge strane, stotinu lakata, zajedno s unutarnjim hramom; i trjemove predvorja,
16 pragove, i uske prozore, i hodnike uokolo na njihova tri kata, nasuprot vratima, obložene drvetom svuda uokolo; i od tla do prozorâ, a prozori bijahu zastrti,
17 do prostora nad vratima, sve do unutrašnjosti Doma, i izvana, i uza sav zid uokolo, iznutra i izvana, na mjeru.
18 I bijaše to izrađeno s kerubima i s palmama, tako da po jedna palma bijaše između keruba i keruba, a svaki kerub imaše dva lica:
19 tako da lice čovječje bijaše prema palmi s jedne strane, a lice mladoga lava prema palmi s druge strane. Tako bijaše urađeno uokolo po svemu Domu.
20 Od tla do prostora nad vratima bijahu izrađeni kerubi i palme, kao i na zidu hrama.
21 Dovratnici hrama bijahu četvrtasti, kao i pročelje svetišta: izgled jednoga bijaše kao i izgled drugoga.
22 Drveni žrtvenik bijaše tri lakta visok, a njegova duljina dva lakta; njegovi uglovi, duljina i stranice, bijahu drveni. I reče mi: “To je stol koji je pred GOSPODINOM.”
23 Hram i svetište imahu dvoja vrata.
24 Vrata imahu po dva krila koja su se okretala; dva krila za jedna vrata i dva krila za druga vrata.
25 A na njima, na vratima Hrama, bijahu izrađeni kerubi i palme, kao što bijahu izrađeni i na zidovima; i debele grede izvana nad pročeljem trijema.
26 S jedne i s druge strane trijema i iznad bočnih odaja Doma i debelih greda bijahu uski prozori i palme.
42
1 Tada me on izvede u vanjsko predvorje, put sjevera; i uvede me u odaju koja bijaše nasuprot izdvojenom prostoru, ispred zdanja prema sjeveru.
2 Ispred te udaljenosti od stotinu lakata bijahu sjeverna vrata, a širina bijaše pedeset lakata.
3 Nasuprot onih dvadeset lakata nutarnjega predvorja, i nasuprot pločniku za vanjsko predvorje, bijaše hodnik naspram hodniku na tri kata.
4 Pred odajama bijaše prolaz od deset lakata okrenut unutra, staza od jednoga lakta, a njihova vrata okrenuta na sjever.
5 A gornje odaje bijahu manje: jer hodnici bijahu viši od njih, kao i od donjih i srednjih odaja zdanja.
6 Jer bijahu na tri kata, ali ne imahu stupove poput stupova u predvorjima: stoga zdanje bijaše uže negoli donje i srednje odaje.
7 A zidu koji bijaše vani sučelice odajama, naspram vanjskom predvorju na pročelju odaja, duljina bijaše pedeset lakata.
8 Jer duljina odaja koje bijahu u vanjskom predvorju bijaše pedeset lakata; i gle, pred hramom bijaše stotinu lakata.
9 Ispod tih odaja bijaše ulaz s istočne strane, kako se u njih ulazi iz vanjskoga predvorja.
10 Te odaje bijahu široke kao zid predvorja prema istoku, nasuprot izdvojenu prostoru i nasuprot zdanju.
11 Put ispred njih obličjem bijaše kao i odaje koje bijahu prema sjeveru, dugačak i širok kao i one; i svi njihovi izlazi bijahu u skladu s njihovim oblikom i njihovom vratima.
12 U skladu s vratima odaja koja bijahu prema jugu bijahu vrata na početku puta, i to puta neposredno ispred zida prema istoku, kako se na njih ulazi.
13 Tada mi on reče: “Sjeverne odaje i južne odaje, koje su ispred izdvojenoga prostora, svete su odaje u kojima će svećenici koji pristupaju GOSPODINU jesti ono najsvetije: ondje će odlagati najveće svetinje, i jestivi prinos, i prinos za grijeh, i prinos za prijestup, jer je to mjesto sveto.
14 Kada svećenici uđu tamo, neće izlaziti iz Svetišta u vanjsko predvorje, nego će ondje ostaviti svoju opravu u kojoj služe, jer je sveta, pa će odjenuti drugu odjeću i pristupati onome što je za narod.”
15 Kad je završio mjerenje unutrašnjosti Doma, izveo me prema vratima koja gledaju na istok te izmjerio sve uokolo.
16 Mjernom trskom izmjerio je istočnu stranu: pet stotina trsaka mjernom trskom uokolo.
17 Izmjerio je sjevernu stranu: pet stotina trsaka mjernom trskom uokolo.
18 Izmjerio je južnu stranu: pet stotina trsaka mjernom trskom.
19 Okrenuo se na zapadnu stranu i izmjerio pet stotina trsaka mjernom trskom.
20 Izmjerio je s četiri strane: uokolo se pružao zid pet stotina trsaka dugačak i pet stotina širok da odvaja Svetište od nesvetoga mjesta.
43
1 Zatim me odveo do vrata, to jest do vrata koja gledaju prema istoku.
2 I gle, slava Boga Izraelova dolazila je s istoka: glas njegov bijaše kao hûk mnogih voda; i zemlja je sjala od njegove slave.
3 Bijaše to nalik viđenju koje vidjeh, to jest viđenju koje sam vidio kad sam došao uništiti grad: ta viđenja bijahu kao viđenje koje vidjeh kod rijeke Kebar; i padoh ničice.
4 A slava GOSPODINOVA uđe u Dom putem vrata koja gledaju na istok.
5 Tako me duh ponese i odvede me u nutarnje predvorje; i gle, slava GOSPODINOVA ispunila je Dom.
6 I čuh ga kako mi govori iz Doma; a čovjek stajaše kraj mene.
7 I reče mi: “Sine čovječji, mjesto moga prijestolja, i mjesto stopala mojih nogu, gdje ću zauvijek prebivati usred djece Izraelove, i moje sveto ime, dom Izraelov neće više oskvrnjivati; ni oni ni njihovi kraljevi svojim bludništvom, ni lešinama svojih kraljeva na njihovim uzvišicama.
8 Postavivši svoj prag do mojih pragova, i svoj dovratnik do mojih dovratnika, i zid između mene i sebe, okaljali su moje sveto ime svojim gadostima koje su počinili; stoga sam ih dokrajčio u svojoj srdžbi.
9 A sada neka daleko od mene uklone svoje bludništvo, i lešine svojih kraljeva, i zauvijek ću prebivati među njima.
10 Ti, sine čovječji, pokaži domu Izraelovu ovaj Dom, da se posrame zbog svojih opačina; i neka izmjere uzorak.
11 Ako se posrame zbog svega što su učinili, pokaži im obličje Doma, i njegov raspored, i njegove izlaze, i njegove ulaze i sva njihova obličja, i sve njegove odredbe i sva njihova obličja, i sve zakone njegove; i napiši to njima naočigled, da čuvaju njegovo svekoliko obličje i sve njegove odredbe, i vrše ih.
12 Ovo je zakon za Dom: Cjelokupno područje navrh gore uokolo bit će najsvetije. Eto, to je zakon za Dom.
13 “A ovo su mjere žrtvenika u laktovima; a taj lakat je jedan lakat i širina dlana: podnožje neka bude lakat dugo i lakat široko; a obrub na njegovu rubu jedan pedalj; to neka bude povišenje za žrtvenik.
14 Od podnožja na tlu i do donje izbočine neka bude dva lakta, a širina jedan lakat; i neka od donje izbočine do gornje izbočine bude četiri lakta, a širina jedan lakat.
15 Tako neka žrtvenik ima četiri lakta; a sa žrtvenika neka se uvis dižu četiri roga.
16 Žrtvenik neka bude dvanaest lakata dug, dvanaest širok, četverokutan na svoja četiri ugla.
17 Izbočina neka u svoja četiri ugla bude četrnaest lakata duga i četrnaest lakata široka, obrub oko nje neka bude pola lakta, podnožje uokolo neka bude jedan lakat, a njegove stube neka gledaju na istok.
18 I reče mi: “Sine čovječji, ovako govori Gospodin BOG: Ovo su propisi za žrtvenik u dan kada ga načine, da se na njemu prinose paljenice i po njemu škropi krvlju.
19 A ti ćeš svećenicima i Levitima koji su od sjemena Sadokova, koji mi pristupaju kako bi mi služili”, govori Gospodin BOG, “dati mlado june kao žrtvu za grijeh.
20 I uzet ćeš njegovu krv i nanijeti je na njegova četiri roga, i na četiri ugla izbočenoga dijela, i na obrub uokolo njega: tako ćeš ga očistiti i pročistiti.
21 I uzet ćeš june žrtve za grijeh, i neka ga on spali na za to određenu mjestu u Domu, izvan svetišta.
22 Idućeg dana, kao žrtvu za grijeh, prinesi jarića bez mane; i neka oni očiste žrtvenik, kao što su ga očistili junetom.
23 Kada završiš s očišćenjem žrtvenika, prinesi mladoga junca bez mane i ovna bez mane iz stada.
24 I prinesi ih pred GOSPODINOM, a svećenici neka ih pospu solju i neka ih prinesu kao paljenicu GOSPODINU.
25 Sedam dana svaki dan pripravi po jarca kao žrtvu za grijeh; a neka i oni priprave mladoga junca i ovna iz stada, bez mane.
26 Sedam dana neka čiste žrtvenik i pročišćuju ga; neka i sebe posvete.
27 A kada se navrše ti dani, od osmoga dana i nadalje, neka svećenici na tome žrtveniku prinose vaše paljenice i vaše pomirbene prinose; i ja ću vas prihvatiti”, govori Gospodin BOG.
44
1 Tada me poveo natrag prema vratima vanjskoga Svetišta, koja su gledala na istok; i bijahu zatvorena.
2 Tada mi GOSPODIN reče: “Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i neka na njih nitko ne ulazi: budući da je na njih ušao GOSPODIN, Bog Izraelov, neka stoga budu zatvorena.
3 Ona su za kneza; samo će knez tu sjediti i jesti kruh pred GOSPODINOM: on će ulaziti kroz trijem tih vrata i istim će putem izlaziti.”
4 Tada me poveo prema sjevernim vratima pred Domom; ja pogledah, i gle, slava GOSPODINOVA ispunila je Dom GOSPODINOV: i padoh ničice.
5 I reče mi GOSPODIN: “Sine čovječji, dobro upamti, i gledaj svojim očima i slušaj svojim ušima sve što ću ti reći u pogledu svih odredaba Doma GOSPODINOVA i svih njegovih zakona; pripazi dobro na ulaženje u Dom i svaki izlazak iz Svetišta.
6 I reci buntovnicima, to jest domu Izraelovu: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Dosta je svih vaših gadosti, dome Izraelov,
7 toga što ste u moje Svetište dovodili tuđince neobrezana srca i neobrezana tijela, da budu u mojem Svetištu, da ga okaljaju, i to moj Dom, kada ste prinosili moj kruh, salo i krv, i oni su raskinuli moj savez zbog svih vaših gadosti.
8 I niste pazili na moje svetinje, nego ste sebi postavili one koji su trebali održavati službu u mome Svetištu.’ ”
9 Ovako govori Gospodin BOG: “Nijedan tuđinac, neobrezana srca i neobrezana tijela, neka ne ulazi u moje Svetište, od bilo kojega tuđinca koji je među djecom Izraelovom.
10 “A Leviti koji su se udaljili od mene kad je Izrael zastranio, koji su zastranili od mene za svojim idolima, nosit će svoju opačinu.
11 No ipak će oni služiti u mojem Svetištu, i imati dužnost pri vratima Doma, i služiti Domu: oni će narodu klati paljenicu i žrtvu, i stajat će pred njima da im služe.
12 Budući da su im služili pred njihovim idolima te naveli dom Izraelov da padne u opačinu, zbog toga sam podigao svoju ruku protiv njih,” govori Gospodin BOG, “i oni će nositi svoju opačinu.
13 I neće mi pristupati da mi obavljaju svećeničku službu, niti pak će prilaziti ikojoj od mojih svetinja na najsvetijem mjestu, nego će nositi svoju sramotu i svoje gadosti koje su počinili.
14 No postavit ću ih da obavljaju dužnosti u Domu, za svaku službu u njemu i za sve što u njemu treba obaviti.
15 Ali svećenici Leviti, sinovi Sadokovi, koji su obavljali dužnosti u mome Svetištu kada su djeca Izraelova zastranila od mene, oni će mi pristupati da mi služe, oni će stajati preda mnom da mi prinose salo i krv”, govori Gospodin Bog:
16 “oni će ulaziti u moje Svetište i prilaziti mome stolu da mi služe, oni će obavljati moju službu.
17 “Kada budu ulazili na vrata nutarnjeg predvorja neka budu odjeveni u lanene halje; neka na njima ne bude vune dok poslužuju na vratima nutarnjeg predvorja i unutra.
18 Neka na glavama imaju lanene kape, a na bokovima lanene hlače; neka se ne opasuju ni sa čime što izaziva znojenje.
19 A kada izlaze u vanjsko predvorje, i to k narodu u vanjsko predvorje, neka svuku halje u kojima su posluživali, odlože ih u svete odaje i odjenu druge halje; i neće posvetiti narod svojim haljama.
20 Glave svoje neka ne briju, niti pak puštaju da im narastu dugi uvojci; neka samo šišaju svoje glave.
21 Nijedan svećenik neka ne pije vino kada ulaze u unutarnje predvorje.
22 Neka si za ženu ne uzimaju udovicu, ni onu koja je otpuštena, nego neka uzimaju djevojke od sjemena doma Izraelova ili svećeničku udovicu.
23 I neka uče moj narod razlici između svetoga i nesvetoga, i navode ih da razlučuju između nečistoga i čistoga.
24 U nesuglasici neka oni prosuđuju; i neka sude prema mojim sudovima; i neka čuvaju moje zakone i moja pravila na svim mojim skupovima; i neka posvećuju moje subote.
25 Mrtvacu neka ne prilaze, da se ne okaljaju: smiju se okaljati samo zbog oca, ili zbog majke, ili zbog sina, ili zbog kćeri, zbog brata, ili zbog neudane sestre.
26 Nakon što se on očisti, neka mu odbroje sedam dana.
27 Onoga dana kada uđe u Svetište, u nutarnje predvorje, da poslužuje u Svetištu, neka prinese svoju žrtvu za grijeh”, govori Gospodin BOG.
28 “A ovo će im biti baština: ja sam njihova baština; i nemojte im dati nikakav posjed u Izraelu: ja sam njihov posjed.
29 Hranit će se jestivim prinosom, i prinosom za grijeh, i prinosom za prijestup; i sve zavjetovano u Izraelu bit će njihovo.
30 Ono prvo od svih prvih plodova od svega, i od svakog prinosa od svega, od svake vrste vaših prinosa, neka bude svećenikovo: svećeniku ćete davati i ono prvo od vašega tijesta, da on učini da na tvome domu počiva blagoslov.
31 Svećenik neka ne jede ni od čega što je uginulo samo ili bilo razderano, bila to ptica ili živina.”
45
1 “Nadalje, kada budete ždrijebom dijelili zemlju u baštinu, kao žrtveni prinos GOSPODINU prinesite jedan sveti dio zemlje: duljina neka mu bude dvadeset i pet tisuća trsaka, a širina deset tisuća. To neka bude sveto u svim svojim međama uokolo.
2 Od toga neka za Svetište uokolo bude četvorina od pet stotina u duljinu i pet stotina u širinu; i pedeset lakata uokolo za njegovu okolicu.
3 Od te mjere odmjeri duljinu od dvadeset i pet tisuća, i širinu od deset tisuća: u tome će biti Svetište i Najsvetije mjesto.
4 Taj sveti dio zemlje bit će za svećenike koji poslužuju u Svetištu, koji će pristupati da poslužuju GOSPODINU: to će biti mjesto za njihove kuće i sveto mjesto za Svetište.
5 A dvadeset i pet tisuća u duljinu, i deset tisuća u širinu, za sebe će imati Leviti koji poslužuju u Domu, kao posjed za dvadeset odaja.
6 Kao gradski posjed odredit ćete pet tisuća u širinu i dvadeset i pet tisuća u duljinu, nasuprot prinosu svetoga dijela: to će biti za sav dom Izraelov.
7 Jedan dio bit će za kneza s jedne i s druge strane žrtvenoga prinosa svetoga područja i gradskoga posjeda, ispred žrtvenoga prinosa svetoga područja i ispred gradskoga posjeda, od zapadne strane prema zapadu i od istočne strane prema istoku; a duljina neka bude nasuprot svakome od tih dijelova, od zapadne međe do istočne međe.
8 Na toj će zemlji biti njegov posjed u Izraelu: moji knezovi neće više tlačiti moj narod; a ostatak zemlje oni će dati domu Izraelovu prema njihovim plemenima.”
9 Ovako govori Gospodin BOG: “Neka vam to bude dovoljno, knezovi Izraelovi: ukinite nasilje i pljačku, provodite sud pravedan i pravicu, okanite se svojih iznuđivanja moga naroda”, govori Gospodin BOG.
10 “Neka vam tezulje budu poštene, i poštena efa i pošten bat.
11 Efa i bat neka budu jednake mjere; tako da bat sadrži deseti dio homera i efa deseti dio homera: mjera neka im bude prema homeru.
12 Šekel neka bude dvadeset gera: dvadeset šekela, dvadeset i pet šekela, petnaest šekela, neka vam bude mina.
13 “Ovo je žrtveni prinos koji ćete prinositi: šestinu efe od homera pšenice, i davat ćete šestinu efe od homera ječma;
14 a što se tiče odredbe o ulju, to jest o batu ulja, prinosit ćete desetinu bata od kora, a to je homer od deset bata; jer deset bata su jedan homer;
15 i po jedno janje iz stada od dvije stotine, s obilnih izraelskih pašnjaka; za jestivi prinos, i za paljeni prinos, i za pomirbene prinose; da se obavlja pomirenje za njih”, govori Gospodin BOG.
16 “Sav narod neka daje taj žrtveni prinos za kneza u Izraelu.
17 Knezova će dužnost biti da daje paljene prinose, jestive prinose i lijevane prinose, za svetkovinâ, mlađakâ i subotâ, i za svih svečanosti doma Izraelova: on će pripravljati prinos za grijeh, jestivi prinos, paljeni prinos i pomirbene prinose, kako bi se obavljalo pomirenje za dom Izraelov.”
18 Ovako govori Gospodin BOG: “U prvome mjesecu, prvoga dana toga mjeseca, uzmi mladoga junca bez mane i očisti Svetište:
19 svećenik neka uzme krv žrtve za grijeh i nanese je na dovratnike Doma, i na četiri ugla izbočine na žrtveniku, i na dovratnike vrata nutarnjeg predvorja.
20 Tako učini sedmoga dana u mjesecu za svakoga tko zastrani i za priprostoga: tako ćeš obaviti pomirenje za Dom.
21 U prvome mjesecu, četrnaestoga dana toga mjeseca, imajte Pashu, svetkovinu od sedam dana; neka se jede neukvasani kruh.
22 Toga dana neka knez za sebe i za sav narod zemlje kao žrtvu za grijeh prinese junca.
23 Sedam dana te svetkovine neka prinosi paljeni prinos GOSPODINU: sedam junaca i sedam ovnova bez mane svaki dan u tih sedam dana; i svaki dan jarića kao prinos za grijeh.
24 I neka prinese jestivi prinos od efe po juncu, i efu po ovnu, i hin ulja po efi.
25 U sedmome mjesecu, petnaestoga dana toga mjeseca, neka i tijekom sedmodnevnoga blagdana učini isto u pogledu prinosa za grijeh, paljenoga prinosa, jestivoga prinosa, i u pogledu ulja.”
46
1 Ovako govori Gospodin BOG: “Vrata nutarnjeg predvorja, koja gledaju na istok, neka budu zatvorena šest radnih dana; ali neka se otvaraju u subotu, i neka se otvaraju u dan mlađaka.
2 I neka knez izvana ulazi na trijem tih vrata i neka stane kod njihova dovratnika, a svećenici neka priprave njegov paljeni prinos i njegove pomirbene prinose; i neka se on klanja na pragu vrata: tada neka iziđe; no vrata neka se ne zatvaraju do večeri.
3 Neka se jednako tako i narod zemlje subotom i za mlađakâ klanja pred GOSPODINOM na vratima istoga ulaza.
4 A paljeni prinos koji će knez prinijeti GOSPODINU u dan subotnji neka bude šest janjaca bez mane i ovan bez mane.
5 Jestivi prinos neka bude efa za ovna, a jestivi prinos za janjce koliko je u mogućnosti dati, i hin ulja na efu.
6 Na dan mlađaka neka to bude mladi junac bez mane, i šest jaganjaca, i ovan: oni neka budu bez mane.
7 I neka pripravi jestivi prinos, efu za junca i efu za ovna, a za jaganjce onoliko koliko mu ruka uzmogne, i hin ulja na efu.
8 Kada knez bude ulazio, neka ulazi kroz trijem tih vrata i neka tim putem izlazi.
9 Ali kada narod zemlje za svetkovina dođe pred GOSPODINA, onaj tko se uđe klanjati na sjeverna vrata, neka iziđe na južna vrata; a onaj tko uđe na južna vrata, neka iziđe na sjeverna vrata: neka se ne vraća kroz vrata na koja je ušao, nego neka iziđe na suprotna.
10 I knez koji je među njima neka uđe kada ulaze oni i neka iziđe kada oni izlaze.
11 A za blagdana i za svetkovina jestivi prinos neka bude efa na junca i efa na ovna, a na janjce koliko je u mogućnosti dati, i hin ulja na efu.
12 A kada knez bude pripravljao dragovoljni paljeni prinos ili dragovoljne pomirbene prinose GOSPODINU, neka mu netko otvori vrata koja gledaju na istok i neka on pripravi svoj paljeni prinos i svoje pomirbene prinose kao što je činio na dan subotnji: tada neka iziđe, a nakon njegova izlaska neka netko zatvori vrata.
13 Svaki dan pripravi GOSPODINU kao paljeni prinos janje od godinu dana, bez mane; pripravi ga svako jutro.
14 I pripravi za nj svako jutro jestivi prinos: šestinu efe i trećinu hina ulja da se umijesi u fino brašno; stalan jestivi prinos GOSPODINU po trajnoj odredbi.
15 Tako neka pripravljaju janje, i jestivi prinos, i ulje, svako jutro za trajan paljeni prinos.”
16 Ovako govori Gospodin BOG: “Ako knez dade dar kojemu od svojih sinova, to neka bude baštinom njegovih sinova; bit će to njihov baštinjeni posjed.
17 Ali ako od svoje baštine dade dar jednome od svojih slugu, neka to bude njegovo do godine oslobađanja; nakon toga neka to vrati knezu, ali njegova baština neka pripadne njegovim sinovima.
18 Knez neka ne oduzima baštinu narodu tlačenjem, da ih istisne s njihova posjeda, nego neka svojim sinovima daje baštinu od vlastita posjeda; da se moj narod ne rasprši sa svoga posjeda.”
19 Zatim me on kroz ulaz koji bijaše kraj vrata odvede u svete svećeničke odaje koje gledahu na sjever; i gle, ondje s obje strane bijaše nekakav prostor u pravcu zapada.
20 Tada mi reče: “Ovo je mjesto gdje će svećenici kuhati prinos za prijestup i prinos za grijeh, gdje će peći jestivi prinos; da ih ne iznose u vanjsko predvorje, da posvete narod.”
21 Zatim me odvede u vanjsko predvorje i provede me kraj četiri ugla predvorja; i gle, na svakome uglu predvorja bijaše predvorje.
22 U četiri ugla predvorja bijahu pridružena predvorja duljine četrdeset i širine trideset lakata; ta četiri ugla bijahu iste mjere.
23 I bijaše ondje niz zdanja uokolo u njima, oko sva četiri, i bijaše načinjen s mjestima za kuhanje uokolo pod zidovima.
24 Tada mi reče: “Ovo su mjesta za one koji kuhaju, gdje će poslužitelji Doma kuhati žrtvu naroda.”
47
1 Nakon toga me on opet odveo k vratima Doma; i gle, ispod praga Doma vode su izvirale prema istoku, jer pročelje Doma bijaše prema istoku, a vode su se spuštale s desne strane Doma, s južne strane žrtvenika.
2 Tada me izvede na sjeverna vrata i uokolo me odvede k vanjskim vratima putem koji gleda na istok; i gle, ondje su vode izvirale s desne strane.
3 A kada je čovjek koji u ruci imaše uzicu pošao na istok, izmjerio je tisuću lakata i preveo me preko voda; vode su bile do gležnjeva.
4 Ponovno je izmjerio tisuću lakata i preveo me preko voda; vode su bile do koljena. Ponovno je izmjerio tisuću lakata i preveo me; vode su bile do bokova.
5 Nakon toga je izmjerio tisuću lakata, i bijaše to rijeka koju ne mogoh prijeći: jer su vode nabujale, vode da se u njima pliva, rijeka koju se ne može prijeći.
6 I reče mi: “Sine čovječji, jesi li vidio?” Tada me povede natrag do ruba rijeke.
7 Kada se vratih, gle, na obali rijeke s jedne i s druge strane mnoga stabla.
8 Tada mi reče: “Ove vode otječu u istočni kraj, spuštaju se u pustinju i utječu u more: kada stignu u more, vode će ozdraviti.
9 I bit će da će sve što živi, što se miče, živjeti gdje god dopru te rijeke: i bit će nadasve mnogo riba, jer će te vode doteći onamo; jer će biti ozdravljene i sve će živjeti dokle god dođe rijeka.
10 I stajat će na njoj ribari od En-Gedija do En-Eglajima; to će biti mjesto za razapinjanje mreža; njihovih će riba biti prema njihovim vrstama, kao ribâ Velikoga mora, nadasve mnogo.
11 Ali njezine močvare i baruštine neće biti ozdravljene; one će biti prepuštene soli.
12 A uz rijeku će uz obalu s jedne i s druge strane rasti sva stabla za jelo, kojima list ne vene niti plod s njih nestaje: rađat će novim plodom prema svojim mjesecima, zato što mu vode istječu iz svetišta; i bit će plod njegov za jelo, a njegov list za liječenje.”
13 Ovako govori Gospodin BOG: “Ovo neka bude granica prema kojoj ćete baštiniti zemlju za dvanaest Izraelovih plemena: neka Josipu budu dva dijela.
14 Baštinit ćete je jedan kao i drugi: zemlju za koju sam digao svoju ruku da ću je dati vašim ocima; ta će vam zemlja zapasti u baštinu.
15 A ovo će biti međa zemlje prema sjeveru, od Velikoga mora, puta za Hetlon, kako se ide za Sedad;
16 Hamat, Berota, Sibrajim, koji je između međe damašćanske i međe hamatske; Haser-Hatikon, koji je kod kraja hauranskoga.
17 Međa od mora bit će Haser-Enon, međa damašćanska, i sjeverno prema sjeveru, i međa hamatska. To je sjeverna strana.
18 Istočnu stranu odmjerit ćete od Haurana, i od Damaska, i od Gileada, i od zemlje Izraelove uz Jordan, od granice do istočnoga mora. To je istočna strana.
19 A južnu stranu prema jugu, od Tamara do Vodâ prepirke u Kadešu, od rijeke do Velikoga mora. To je južna strana prema jugu.
20 I zapadna će strana biti Veliko more od međe, sve dok se ne dođe do Hamata. To je zapadna strana.
21 Tako ćete si razdijeliti tu zemlju prema Izraelovim plemenima.
22 Ždrijebom ćete je razdijeliti za baštinu sebi, i tuđincima koji borave među vama, koji će među vama djecu rađati: oni će vam biti kao rođeni u zemlji među djecom Izraelovom; oni će imati baštinu s vama među Izraelovim plemenima.
23 U plemenu u kojemu tuđinac boravi dat ćete mu njegovu baštinu”, govori Gospodin BOG.
48
1 “A ovo su imena plemena. Od sjeverne strane do međe kraja prema Hetlonu, kako se ide u Hamat, Hasar-Enon, na sjever od damašćanske međe do hamatskoga kraja, jer to su njegovi krajevi s istoka i zapada, dio za Dana.
2 Uz Danovu među, od istočne strane do zapadne strane, dio za Ašera.
3 Uz Ašerovu među, od istočne strane do zapadne strane, dio za Naftalija.
4 Uz Naftalijevu među, od istočne strane do zapadne strane, dio za Manašea.
5 Uz Manašeovu među, od istočne strane do zapadne strane, dio za Efrajima.
6 Uz Efrajimovu među, od istočne strane do zapadne strane, dio za Rubena.
7 Uz Rubenovu među, od istočne strane do zapadne strane, dio za Judu.
8 A uz Judinu među, od istočne strane do zapadne strane, neka bude prinos od dvadeset i pet tisuća trsaka u širinu, koji ćete prinijeti, i duljine kao jedan od ostalih dijelova od istočne strane do zapadne strane: Svetište neka bude u njegovoj sredini.
9 Taj žrtveni prinos koji ćete prinijeti GOSPODINU neka bude dvadeset i pet tisuća trsaka u duljinu i deset tisuća u širinu.
10 A za njih, to jest za svećenike, neka bude ovaj sveti žrtveni prinos: prema sjeveru dvadeset i pet tisuća trsaka u duljinu, prema zapadu deset tisuća u širinu, prema istoku deset tisuća u širinu, prema jugu dvadeset i pet tisuća u duljinu; i neka GOSPODINOVO Svetište bude u njegovoj sredini.
11 To će biti za svećenike koji su posvećeni od Sadokovih sinova; koji su držali moju odredbu, koji nisu zastranili kada su zastranila djeca Izraelova, kao što su zastranili Leviti.
12 Ta darovana zemlja koja je prinesena bit će im nešto najsvetije uz levitsku među.
13 Nasuprot svećeničkoj međi, Leviti će imati zemljište od dvadeset i pet tisuća trsaka duljine i deset tisuća širine: cjelokupna duljina bit će dvadeset i pet tisuća, a širina deset tisuća trsaka.
14 I neće je smjeti prodati, ni zamijeniti, ni prenijeti vlasništvo prvine zemlje; jer je sveta GOSPODINU.
15 A pet tisuća trsaka, ono što preostane od širine nasuprot onih dvadeset i pet tisuća, neka bude javni prostor za grad, za naselje i za predgrađa; i neka mu grad bude u sredini.
16 Ovo će mu biti mjere: sjeverna strana četiri tisuće i pet stotina, južna strana četiri tisuće i pet stotina, istočna strana četiri tisuće i pet stotina i zapadna strana četiri tisuće i pet stotina.
17 Gradsko predgrađe prema sjeveru imat će dvije stotine i pedeset trsaka, prema jugu dvije stotine i pedeset, prema istoku dvije stotine i pedeset, i dvije stotine i pedeset prema zapadu.
18 Ostatak duljine nasuprot prinesenog svetog područja bit će deset tisuća trsaka na istok i deset tisuća na zapad; i bit će to uzduž prinesenog svetog područja, a njegov će urod biti za hranu onima koji služe u gradu.
19 A oni koji služe u gradu, služit će iz svih Izraelovih plemena.
20 Cjelokupni žrtveni prinos bit će dvadeset i pet tisuća s dvadeset i pet tisuća trsaka; to sveto područje što ga prinesete bit će četverokutno, zajedno s gradskim posjedom.
21 Ostatak s jedne i druge strane svetog žrtvenog prinosa i gradskoga posjeda bit će za kneza, nasuprot dvadeset i pet tisuća trsaka žrtvenoga prinosa prema istočnoj međi, i na zapad nasuprot dvadeset i pet tisuća trsaka prema zapadnoj međi, nasuprot kneževim dijelovima: to će biti sveti žrtveni prinos; a Svetište Doma bit će u njegovoj sredini.
22 I od posjeda Levitâ i od gradskoga posjeda, koji su usred kneževa, između međe Judine i međe Benjaminove, neka bude knezovo.
23 Što se tiče ostalih plemena, od istočne strane do zapadne strane, Benjaminov dio.
24 Uz Benjaminovu među, od istočne strane do zapadne strane, Šimunov dio.
25 Uz Šimunovu među, od istočne strane do zapadne strane, Jisakarov dio.
26 Uz Jisakarovu među, od istočne strane do zapadne strane, Zebulunov dio.
27 Uz Zebulunovu među, od istočne strane do zapadne strane, Gadov dio.
28 Uz Gadovu među, s južne strane prema jugu, međa će biti sve od Tamara do Vodâ prepirke u Kadešu i do rijeke prema Velikome moru.
29 To je zemlja koju ćete ždrijebom razdijeliti u baštinu Izraelovim plemenima i to su njihovi dijelovi”, govori Gospodin BOG.
30 “A ovo su izlazi iz grada sa sjeverne strane: četiri tisuće i pet stotina mjera.
31 “Vrata grada neka budu prema imenima Izraelovih plemena; troja vrata prema sjeveru: jedna vrata Rubenova, jedna vrata Judina, jedna vrata Levijeva.
32 Na istočnoj strani četiri tisuće i pet stotina mjera; i troja vrata: jedna vrata Josipova, jedna vrata Benjaminova, jedna vrata Danova.
33 Na istočnoj strani četiri tisuće i pet stotina mjera; i troja vrata: jedna vrata Šimunova, jedna vrata Jisakarova, jedna vrata Zebulunova.
34 Sa zapadne strane četiri tisuće i pet stotina mjera; s njihovim trojim vratima: jedna vrata Gadova, jedna vrata Ašerova, jedna vrata Naftalijeva.
35 Uokolo bijaše osamnaest tisuća mjera; a ime gradu od toga dana bit će: GOSPODIN je ovdje.”